Београдске новине

Stran* 2.

W austro-ugarflkog glavnog stožera ftavljen pred teškoće, koje su iziskiyaie upravo genijalne sposobnosti, kajđa je Itaiija u proljeće 1915. eodine izaenada stupila u akciju protivu svojih jdotadanjih saveznika, objavivši rat 'jAustro-C'garskoj. Kada Je neokmjena i iodmorna ubojna sila jedne velike drifcave pošla na, — po njenotn mlšljenju laka, — osvajanja, blle su skoro vasiolike vojne snage habsburške moanarhile vezane na ruskim Kranicamai. 1 Citavim nedjeljama zadržavan Je talilanski nalet sa upravo sniiješno malim trojem vojske, a da Je to bllo moguće. ii pn’om je redu zasluga baruna Konrada, koji je već u minio doba blo f redvidio na taiijanskoj granid sve to treba. Njegovo dalekovidno držav«ičko saznanje, koje je ranije sa mnogo za fo nepozvanih strana blio kritiJčovano, da je Italija ne samo veorna nepotizdan savezr.ik, uego l pritajeni liodli neprijatelj Austro-Ugarskoj, Jnnogo je koristilo habsburškoj monarbiji « prvo vrljeme njenoga ra*m sa ItaUjom. Ta Širina pogleda, kojont se današiiji inaršal odlikovao Još i onđa. kada niko nije ni pomlšljao na rat, okulan je bezbroj puta i sada, za ovo vriijetns od trldese* I jednog mjeseca svjetskog rata. Kcnrad Hotzendorf ipokazuje sve osobine. koje mora imati iveliki vojskovodja, muđrost. energiju, Madnokrvnost, žiiavu istrajnost I najzad sposobnost, da u kritičnom času nadje jeditm taćnu odluku; što je duže fat trajao, to su se kod načelnika austro-ugarskog gcr.eralštaba sve jasnije ispoljavale sve te odlike. On Ih je više od dvije i po godine privodio u djeio na mjestu punoni odgovornostl, koje on sada napušta, a na putu za novi važni položaj, na koji ga sada postavlja njcgov gospodar. car austrijskl I kralj ugarski, ne prati ga samo neuntanjeno povjerenje njegovoga viadara, već I povjerenje cjelokupne vojske i sviju naroda habsburške monarliije, Opterećen novom odgovornošću, on će to povjerenje Isto tako opravdavati. kao i na svome starom položaju. Odje je postavljen Konrad H6tzenđorf, tu dcbro stojl stvar, koja rmi Je povjerena.

novl natetnik siaenos stožera auUro-iiSarske vojsite. t jeneral pješadije A r z pl. S t r a u ssenberški po svom je rodjenju sin plodnoga Erdeija. Oimnaziju je pohodio n Dresdenu. Njegova je vojnička karijera započela nairnenovanjern za poručnika 23. poijskog lovačkog bataljuna. Svršivši ratnu školu, dodijeijen je giavnom stožeru, gdje je bio postavši kapetan, krilni j pobočnik fcldcajgmajstora baruiia Sch6nfelda. Kao major bio ie pri.vremeno načeinik glavnog stožera nadvojvodc E v g e n i j a. a poslije u 19U.3. godini načeinik opšte-vojnog odjeijenja glavnoga stožera. Docnije je zapovijedao 61. pješačkom brigadom l 15. pješačkom divizijom. Zatirn je opet kao poćmarša! dodijeljen ratnom minisiarstvu, gdje je djelovao sve do početka rafa. Odmah u početku rata pošao je natrag ćeti i prirnio zapovjedništvo'nad 15. pješačkom divizijom. U oktobru 1914. postavljen ie za zapovjednika Vi. korpusa i boravlo sa njimc u bllzini grada Gorlice sve do poznatog prodora na tome mjestu. Pošto je već prije u više bitaka uspješno učestvovao, sudjelovao je siavno u snažnoj ogromm." prodorskoj bitci od 2. maja, te krunisao svoje uspjehe zauzećem I pivari, pućkajuči sa svojom virdžilijom svaki čas ulazi I izlazl naredjujući slugatua, iz koga če odeijenja i koje bure doneti i otvoriti ,,za kancelariju“ pošto ovo koje je otvoreno nije dobro, ne muzira kao što treba. Neki piju iz fiaša, ncki opet, osoluto Duško član voli ladno, iz burcta. Vecuia neče da pije crno pivo, jcr je jako, zasičuje, već hoće beio. U balonu doneto „gazdu Jovlno“ iz nilina viuo da ko n« pijo piva, to pije. Ali u svoi svojoj aiavi, vclelepnosti sar« je br.it llija. hotto je blještao obasjan elektrikom tz»uedlu svoje kose i staklenili prozora kroz kojrli je canju isplaćivaa Prvo jc bljcštalo tijeguvo krotko obrijano teme koje jedijio ua njemu štrčalo i tnlo usko dok sc počev od n,oga na niže, sve v»še i više> i |kv 1 vrat zaokrugii i prelazili u one mbove koji su se redjaU I ležuli po kragtti mu kako i košulji tako 1 kaputu. Sa raznim prstenjima na svojim rukama i razniin lančičima ua trbuhu pomešanBn sa laučičhua od ključeva od kasa zvećao ic zatvarajuči svoje kase i preglodjlvajuči lišeke izbrojauoga novc,a. Pošto sino za ovim dugačkim astakmt gdo sc broji sltan novac u njcgovoj kancelarUi tu večcravaii zuajuči da sada rtaša večera od uiega zavisi, nikako nijc bio gotov sa radom. Ozhiijan, namrgodjen što mu smeta»uo jednako je trčkarao, prolazio pored nas dok smo mu se mj uslužno skianjali. iz'azio u dvorište, tamo se derao na kočiJašc koii niu još uovac »isu predaH, grđio ueke radeuike što ne dolaze da 1b isplafi. Opet se vraćao, opet zagiedao kase, zveČao ključevinja, da već meni, ne prekjpe »jegovo to uvck pred gostima Izveštačen posao l He dobacih mu:

— De, do, šta si opet počeo... — A ito brat Borol Upade on kao

4. marta 1917. Brest-Litcvska. Već je 21. avgusta 1915. godi. javio austro-ugarski s!užbeni izvjcštaj da je podmaršal pl. A r z bacio neprijatelja s obje strane druma Iz Biale piema tvrdjavnom poja’u Brest-Litovska. Uspješno Je djeiovanje pred brest-Litovskom donijeIo podmaršalu pl. Arzu proizvodstvo za generala pješadije. To se naime vidi iz izvještaja od 25. avgusta, u koJer.tu se spominje, da jc divlzija g e n er a I a pl. A r z a u zajednici sa njemačkim četama bacila neprijateija na tvrdjavni pojas. I samo zauzcće Brest-Utovska vellkim ie dijelom zasluga ger.erala pi. A r z a. što sc i u izvještaju 0 zauzcću te tvrdjave na častan način spominje. 26. avgusta 1915. javljeno je: „Tvrdjava Brest-Litovsk z a u z e t a j e. Ugarsko domobranstvo generala pl. A r z a otelo je juče ueprijatelju jugo-zapadno od tvrdjave ležeće mjesto K o b v 1 a n i, prodrlo time kroz spoljnu pojasnu liniju i zašlo najbližem foru za lcđja“. U jeseni prošlc godine general pješadije pl. A r z postavljen je za vrhovnng zapovjednlka jedne vojske u Erdelin, gdje je kod oslobadjanja svoje rođ.ic grude stekao veliklli zasluga. fltutrUikfi I Djefflflfka flsntpa o profflieni u siavnoni stožeru austro-usarske oolske. Kb. Beč, 3. niarta. Pišući o promjeui u glavnom stožeru ističu lislovi, đa je velikim dijelcm životno djelo baruna Conrada H 61 ze n d or f sko g, što ie Monarhija najozbiljnije iskušenje od njenog pristupanja u svjetsku povijest takoslavno izdržala. Conrad Hotzendorfski znao je u divljenja vrijednom jedinstvu sa genijainim vojSkovodjama saveznih država s uspjehom izvoditi velike osnove. Stoga mu je sada od strane vrhovnog vojnog gospodara i iskazana počast, kakova je rijetko dana jednom oprobanom vojskovodji. Tople riječi zahvalnosti i priznanja u Previšnjein ručnom pistnu Conradu Hotzendorfskom odgovaraju sagiasnim osjećajima svih naioda Monarhije, koji u barunu Conradu s pravom glcdaju kao u zvijezciu zađobijenih pobjeda na sjeveru 1 jugu ; kao u čovjeka, u kojem su poštivali točku oslona svojeg pouzdanja, povjeren a i vjerovanja u konačnu pobjedu. Vrhovni vojni gospodar nije iz shvatljivih vojničkih razloga pobiiže označio onu funkciju, za koju je namijenjeii u budučnosti Conrad Hoizendorski, no ipak se iz nada sve srdačnog tona Pievišnjeg ručnog pisma daje zakijučiti, da je barun Conrad odredj en za visoko vodeće mjesto. Sa generaiom p!. Arzoin Straussenberš k i m siupa na čelo glavnoga stožera austro-ugarske vojske oprobani, slavom ovjenčani vojskovodja sa bogatim praktičkun i organizatorniin sposobnostima i iskustvoin, koje je stekao neposredno u samom ratu. Kb. Berlin, 3. marta, Povodom promjene u vodstvu c. i kr. vojske listovi jednogiasno izjavljuju mišljenje, da se viadalac savezničke monarhije u svojim naredbama jedino rukovodi željoin, da svakoga postavi na mjesto, za koje ga osposobljuje njegova sposobnost i njegovo umjeće, a u korist cjeline. .Vosische Zeitung“ piše: Conrad Hdtzendorfski je vazda bio biizak njemačkoj vojsci i uživao je u njoj najviše simpatije ne samo zato što je kao odlićan vojskovodja velikim poletom misli i čvrstim pridržavanjem uza sve ono, što je jednom našao za tačno, veći što je bio privrženik savezničke ideje i što ie uvjek

jedva dočekavši to. Pa zatvarajući kasu i okrenuvši se mcui 1 ostalima nastavi svoje poznato hvalisanje: — Šta? Da mi se desi što god, da mi sutra u kasi inanjak buđe pa... i od straha, pomisll r,a deficit, oči mu počeše treptati kaa na plač i kao svakada počc se prstima udarati po svoj debeli, svetU pun krvi obraz. — A ti znaš, da ja od inianja i bogastva sarno ovo imam, ovo: obraz, poštenje... Ali brzo izlete na vrata, jer kroz prozor stakleui ugleda Štlku, kako se tamo, u ćošku, gde su bili porediani taijjiri, sa spremljenim mezetom i jdom, nagao nad njima i kan’da uzima 1 Jede. T1 Jtika podalie odade! — viknu on na nj. — Pa vidiš da sprcmam, dobaci niu Štika dosta gruba Bar džabe da ne 8cdi.n. — Pušto džabe jedcš i pijcš, to rnožcš džabe i da sediš, Jer ne mogu ja da mi ti tamo zavlačiš tvoje moJerske prste. Ko zna danas gue sj i po kakvim farbama baratao. A brat fiija zaista je bio gadijiz, Neka je u sredini najsladjeg jela, pa samo neko da počne da kao toboš štuca i kao da hoćo povraeath.on bi celu posle utrobu povratio. AH pazeći i odlareći tamo kod Stike đa ne ujitua xi spren Ijenoga jela, poče on sam ubadvati po kcj' parče. I to ubacivanje zalogaja i to dobrih. sve po izbnr poče ga raspoložavati. Poče sve viš* 4 sa dušak da ispija Ča5e piva i svuna đa se razgovara, šaii, aii u isto vreuic počc ga đražltl i dovoditi Kao u neku gioznicu, što se već jednom nc počue da jcde. A' još kada se na «stalu ovamo porcdjaše taajiri, noževi, viljuške pa i ssuno na ražnju pečeno jagrije iznese. A ono ma da ie bdo isečeno ipak k tnk> o-stavijeno da kao ceio Vzgledft. Ilga da pohesnL Sedao je

Beogradsko Novtae navaljivao na zajednički rad obiju sila. Samo su tako bile moguće velike i odlućne pobjede na s everu i Jugu. U Conradu HStzendorfskora je usre Jsrijedjeno ono, što Austro-Ugarska ima, on je austrougarski Hindenburg. Poslijednik Conrada Hdtzendorfskog, pješ3dijski general pl. A r z je poznat kao jedan od najuspješnijih vojskovodja Austro-Ugarske, koji je stekao slavu, da s drugima oslobcdi svoju olačbinu od upadnutih noprijatelja. Rozmisncvanjs s EnsiesKom. Bavarski vojni ministar o novoin odsjeku svjetskog rata. Kb. Mtinchen, 1. niarta. Pod nasiovom 0 Njemačka ili Engleska" piše bavarski ' ininistar vojni pi. Hellingrath u „Miinchener Neueste Nachrichteii“ pored osiaioga i ovo: Otpočeo je novi odsjek veiikoga rata. Sad se valia s Engleskom razračunati, jer ona nosi giavnu odgovornost za ovaj rat. Otvoreno, slijedstveno i brutalno bila je njezina politikaveć deceni ama upravljena na jedan cilj: na uništenje Njemačke. Engleska uvidja danas, da je svcjim lukavo smišljenim napadom dovela sainu sebe u najveću opasnost. Ona čvrstom rukom drži svoje saveznike privezane za lanac ionđonskog ugovora i tnidi se naročito, da i Aineriku upiete u rat. Engleska ne će mir bez propasti Njem;:čke i tako danas nije više riječ o pobjedi ili porezu, već iii o biti ili ne biti. U tom uvjerenju mi ćemo voditi borbu za opstanak. Mi ćemo presjeći njezine damare, njezine prekomorske veze. Mi je moramo sputati, da u buduće ne bude sposobna za zia djela. E n g 1 e s k a iii Njemačka! Tiče se dvoboja, u koine može biti samo jedan pobjednik, tiće se božjeg s u d a I

flsodna poflsda Ujeimičke MeKsiltu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Budimpešta, 3. marta. ,,A z E s t“ objavljuje u brzojavu lz Z e n e v e teksa njemačke poii u d e M e k s i k u z a s a v e z, koju je podnio njemački konzul u Meksiku. Ponuda glasi: Mi hoćemo da otpočnemo neumoljivi rat pornoču podmornica, ali žeiimo, tia Sjcdir^eue Države ostanu neutralne. Ako m^bi.tako bilo, onda uudimo Meksiku shjeđeci savez: ZaJednički ćerno voditi rat i zajednički ćemo zaključiti mir. Mi ćemo novćano potpomagati Meksiko i ovaj može sebi tla povrati izgubljene predjele: Nov Meksiko, Teksa^ i Arizonu. Izvjestite meksikansku vladu o toj ponudi, čim se uvjerite o objavi rata Sjedinjenih Država. Privolite meksikanskog predsjednika, da iz vlastite Inicijative saopšti ovo Jajianu i da n:u predloži, da se pridruži našoj osnovk U isto vrijeine neka prcdsjedmk^^rjMi na jx*sreuovanju izrnedju Njemftčke i Japana. Upozorite predsjednika. da će naš rat portioću podmornica za nekoliko mjeseci primorati naše neprijatelje na niir.

Potlijfl Eethmonnov’sa Souera. švajcarska štampa o kanceiarovim izvodima. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“). Bern, 3. marta. „Ber ner Tagb! a tt* izražava se o zadnjem govoru njemačkog državnog kanceiara, da je pi. Betbmann još uvijek onakav snažni politički govornik, kao što

svaki čas za postavljenim astalom na svojoj stoiici, a ona je uvek morala biti u srediru, tako da kada se donese pečenje ispred njcga dodje sredina, bubrežnjak I rebra, dakle ono što je najbolje. Opet se dizao jer nije mogao da se uzdrži da ne uzlma druga jela, šunkc, kobasice, a bojao sc naješće se od njih pa neće moći onda pečenje. Vrteo se po kancelariji, očajno pogiedjivao na vratima na kojima se jc trebao pojavitl Karlo iz knjigovodstva. Ja se setih onoga što ml je danas Karlo govorio i bacih pogled na prozor do glavnih vrata. I gle, u iznutra malo otškrinutcm prozoru, stajala je uvijena u hartiji neka obla stvar. Ilija poće glasno protestovati l grditi Karla što već ne dolazi. JJ tomc se Kario, zakopčavajud svoj žakct oko vrata pojavi. Setih *e i okrenuh se Jliji gtdečl Karla: — Pa da, zato gospođin Karlo i ne doiazi pošto uc misli ozblljno nl da večera. I pokazivajućl mu na onaj zamotuIjak u prozoru, nastavih; — Vidiš, kako je uvio glavu od jagnjeta I spremio Je da ponesc kuči, a nama ostavlo otpatke. Kamo glave ovamo na pečenju? Ali Ja ću je Jesti. — I podjoh ka prezoni da tobož ja uzmem, liija baci pogied na pečenje I kada zaista vide, da noma gfave oa Ji dva koraka me stiže, odgurnu od prozora i obem rukama dograbl ovaj lavijutak donosećl ga ovamo i krvnlčkl gledajući u Karla. Poče odmotavatl. Ali bilo je dosta zavijutaka hartija. Od J k.*dnota mu- tinu nešto i poče i n»ene i Karla sumnjivo promeravati. ali osetivši pod prstima nešto četvrtasto. kojjato, ob!o, odbad sumnju t sasvim onu stvar odmota, ali i klonu kada vide šta je. Boga mi ni meui nebi prijatno. Mesto Jognjeće glave ilt nešto dnigo. b*'a je naćtnjena hrdtirana ćovećia glava

Nedjeija Eho) 61.

e bio prije rata. On se ne služi frazama demagoštvom, kao govornici sporazumnih država. Naročito se ističu strahovite optužbe proti engleskim metodama rata, koje djeiuju tako tragično, da sporazum gubi svako pravo prikazivati se kao branitelj ČovjeČanstva.

Necgraničenl podmornitki rnt. Dlefo dviju podmornlca. Službenc njemačko saopš t e n J e. Kb. Berlin, 3. marta. VV o! f f o v u r e d službeno saopštava: Dvije podmornice, kojv su se ponovno vratile, potopile su 15 parnih brodova i 7 jedrenjaka sa ukupno 64.500 tona zapremnine. Jedna je od ovih podmornica naišla ni južnoj obali Irske na jedan po spoljašnosti mintl brod. sa dobro sakrivenim bočnirn topovima, koji je iinao biti zamka za podtnornice: taj je brod upotrebljavao i svoje čamcc za bacanje bombi na podmornice. Fodrnornica, pošto je Izašla na površinu, vođila je od 3 sata posiije podne do sumraka borbu sa tim brodom kao i sa u medjuvremenu stiglim brodom za gonjenje podmornica tipa ,.Eoxf!owwe“. Ustanovijeno je, đa su u najmanju ruku tri nretka pogodila brod za gonjcnje potimornica. S gore navedćnim potopijenirn brođovirna uništeno jc mvriju ostalim: 8S00 tona granata, 3300 tona žita, 3000 tona lanenog sjemcna, oko 15.000 tona uglja, 2500 tona ratnog materijala, 3500 tona topovskc smjese, 4300 tona sijena, 1200 tona željeTjue nide i 1800 tona američkih oraiia. Načelnik ađmiralskog- stožera ratne mornarice. Potopljetii brodovl. Kb. Lugano, 3. marta. Potopljeni su: talijanski parobrod .Gromerna’ (3132 bruto tona), talijanska jedrenjača „Acsuta“ (101 tona) i ruska jedrenjača ,Norz“ (178 tona). Kb. Groningen, 3. marta. „Nieuwe Groningische Courant“ javlja, da je jedrenjalc „Marie Adrian* iz Groningena, koji je 24. februara otplovioizLeHavre za Teygen-Hoth, vjerovatno potopljen, ili je naišao na minu, pošto je brodska posada prispjeia u La Havre. Kb. Rotterdam, 3. marta. Lonđonski „T i m e s“ od 24. februsra javlja slijeđeće gubitke brodova: parobrod „VVa t tf i e 1 d“ (2012 tcna), čelićni brodić (1416 tona) r motorski ćamac ,T e c w y n“. Kb. Amsterđum, 3. marta. Kopenliaški parubrod „Snonsiad* je 24. februara potopijen kod rta d’Antesere od niine ili jednim torpedskim metkom. Kb. Rotterdam, 3. marta. Potopljeni su: engleski parni brodovi ,Durny‘ 3665 tona i „Britann i a“ 4445 tona, francuski „L a c i g n e“ 2947 tona i ,,C 1 e b e r“ 277 tona i grčki »Viktoria* 1388 tona. Eng'csko prlznanje o djelovanju podmorulca. Kb. Bern, 3. inarta. Lonđonskl dopisnik ,,B un d“-a donosi znaćajno priznanje o djelovanju podmorskog rata. Velika nadmoćnost Engleske na moru je podmorskirn ratom ako ne potpuno zagrožena. ono je znatno smanjena. Carson je istina dao umirljiva uvjerenja o saviadjivanju podmornica, al! se ipak svakog dana

čuje I Čita o potopljenim brodovlina, koji se ne mogu nadoknaditi. i ako su brodarnice udvostručile svoj rad. Doplsnik daije priznaje, da je dovoz drva za Englesku prestao. te se za potrebe rudnika i druge svrhe vršl sječa drva u Engleskoj. Sad se i sama željezna ru^ da vadi u Engleskoj. Doplsnik smatra, da je naizn ićainija einicnica u govoru Lloyda Gcorgesa utvrdjenje tiadnice za dnevne radnike Nedofazak „Roehestor“-a. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina") Lngano. 3. marta. Prema jednoj pariškoj vijcsti ,,C o r r i e r e d e !! a S e r a“ nema n Ik a k v i h vijesti o parobrodu ,,R oc h es t e r"-u, kojf je trebao stlći 28. februara u Bordeanx. fimerlka! sređišnle oicstf. Naoružanje trgovačkih brodova. Kb. Washington, 3. marta. Poslanički dom je sa 403 protivu 13 giasova prirnio jedan zakon, kojiin se predsjednik ovlašćuje, da može naornžatl trpovinske brodove. all mu odriče pravo, da može I druga sredstva npotrijebiti. Razgovor posfanika grofa Tarnowskog sa državn'm tajnikom Lansingom* (Naročiti brzojav ,,Beo?;ad-kih Novina"), Born. 3. marta. Prema jednom brzojavu ovdašnje agencije sporazumnih sila iz W as h i n g t o n a austro-ugarski poslanik grof Tarnoft ski se nekoliko puta razgovarao sa L a n s i n g o m. ali tslz govor nije imao zvanični karakter, jer grof Tarnowski nije još predao svoje punomoćno pismo. Sa W i! s o n o m se grof Tarnowskl nije još sastao. Prema tome je njegov položaj još nejasan. Llstovi Istočni, naročito đržave N e w-Y o r k, ponovo se vanredno žestoklm načinom upinju za rat. Ogromari zbor u Chicagu protiv rata. (Naročiti brzojav „BeoErad. Novina“J Rotterdam. 3. niaria. lz N e w-Y orka javljaju: U C h Ic a g u je u zgrađi koloseuma održaaogroman zbor, na kojem je učestvovalo 12.(K»0 gradjana. Zbor se izjavio p r o t i v r a f a i usvojlo je rezoHiciju, u kojoj se umobava predsjednik W i lson, da američke brodovlasnike odvrača od putovanja njihovih brođova u znhranjenu zonu. Najzad se Wilson upozorava. da ne objavi rat bez pristanka kongresa. Bez.ispješnl prego'or! SjedinjonUi Država sa četvornim savezom. (N’aročiti brzojav »Ueocrauskih Nov.na -t Kopenhagen, 3. marta. ,,B i r ž e v i j a V j e d o m o s 11“ tvrde, da se odugovlačenje Sjedinjenib Država svodi na dosađanji neuspjeh u pregov’orima sa četvornim sporazumom. Amerika ne pristaje, da pristupi poznatoj londonskoj od'.uci, koja zabranjuje zaseban mir a osim toga ona hoće svoja borbena sredstva da upotrijebi samo za sebe, u kratko, ona hoće zaseban rat. Senatorl zapadnih država u opoziciji. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Ženeva, 3. marta. ,,N e w-Y o r k S u n“ javlja: U senatu se skoro svi senatori zapadnih država naiaze u opoziciji protivu vladine većine. Glasovi opozicije su se pojreli od 6 na 21.

1 što je najgore, na njenom čelu velikkn siovima pisalo je: „Brat Ilijina“. I llija držeći tu svoju giavu medj ruke, izglcdajući kao Jovan Preteča, koji se vidja po crkvama kako na tanjiru drži svoju glavu, roesto da kao uvek na takve šale izbaci na nas ono svoje: „Zivotinje jedne!** Tada prestrašen, uznemiren čisto se presomiti 1 jeknu: — Pa vl bre inene živoga saranjujete?! I grunu u istinski plač i jecanje. I nesmejući tu ,,svoju“ glavu da kao svaku drugu stvar baci on je metnuvši je do sebe na pcrvazu prozorskom i naslonivši se 1 sam na taj naslon, nastavi da plače i Jeca. Svfena nam bl žao I krtvo, jer videsmo da smo prekardašili. — Nis! trebao, Karlo! Dobacih I sam Karlu. A liija se, osctivši to naše istinsko sažaknje još više razneži, još više poče da plače 1 poče sam sebi da govori: — Ania ne poboljevam ja uzaluđ evo toliko nedelja. Prošle noći 1 majkn sam snevao. Dakle prescde uam večera. Svi sriio se sadali đa će nas još više uvrediti l kazniti, da će se obuči 1 bez zbogom otlći jer zaista Je hnao pravo da iako učinl. AU on se pokaza plcmenit. Sede opet za svoju stolicu. Saano nije hteo da jede. Sa nasionjemm rukarna na kolenhna i trepčući očima na čijirn krajevims su bili joi tragovi «uza. sedeo je on izazivajući istinsko sažaljene. I ml nismo mogli nikako jesti. Tek onako smo jeli. Jedino Stika, moler za sve to nije mario i „nl dve pare** davaa Sa nataknutim naoćarima da bl ito bolje koje parčc vidco niljoskao je i Jeo. Oko sebe po tanjerima BLa ga aekako gorko. zabrinato gleđao. AU kada Stfta nataknnvši jo8 jače aao-

čare i ispruživši svoje dugačke » ^Lrste *a palcem pa sa njima kao roda k! unom prrvo se ustremi na bubrežnjak od pećfnju ču se kako ga Iiija odbl bolno: — De, ne moraš baš to... — Pa šta? Tj ga ne'cš jesti i šia onda?... — Pa i ako ga neču jcsti ne uioraš ga ti opet. Ali kada Stika no prestade već poće oko bubrežnjaka jeđnako čistiti ostalc delove, Ilija se naposletku reši. Isprva je *amo koruriće, pa onda rebarca i to kao sisajući ih, tek reda radL Ali kako mu je Stika jednako pretio svojim dugačklm prsthna odnoseći najbolja parčad, to poče I on istinski jesti. Prvo svako parče dobro zagleda da li je čisto, onda ga savije u zalogaj I prstima ga pridrži na ustima dok mu valjđa, taino, u usthua med ostalim zalogajima ne nadje zgodno mesto. Ali da bi nas jednako potsećao na uvredu, da je dakle dertlija, svaki čas je dodavao služitelju, da mu je napuui vinom koju bi odmah, na iskap ispijao. — Daj Milanel Cuo bi se još jeđnalco plačljiv, uvredjen glas. I Jednako tako uvredjeno, plačljivo sedco je 1 jeo mljcskajući po obim stranama viLoe i mrdajući ne samo ušima već I onom kožom na ćelu. Uskoro poče po njegovu čelu 1 oko lagodica da Izbija znoj, kao neka rosa. Jelo i plće poče po njeinu da struji, da se razleva ispunjavajući ga sve većim zanosom, priiatnošću I nasladotn da on odJednom badvši pogled na sve nas 1 tapšućl se maljavim rukama po trbuhu i pošto se dobro namesti, zancse se na stoiica i nasloni na stolicu iznenada i od srca, na aav sfias zagrokta: Oho bol hol hol 1 to tako sllno da čak Jocef \vatar uiete i uslužno upit«: