Београдске новине

Izlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom posiije podne.

Pojedinl brojevi:

U tnvdiv I <1 krtjtffaM «d t, I kr. ttti otinl ai .... t hthtt U Hr»rt»ko)-Sb»iml|t, 8 imt-Herc 090 »W I Dotmae*)J po «t|enf «•, . . . . .19 helora liv»i otos polrutlt p« djmrt o«. ... 1* tioloro == Oglasl |io eljtniku.

M]e8eCn8 pretpiata:

U BmrMti I u krolmrlro« npoi|«lnotim M .. o fkr -“ »1»« • otopn.p»4t*. . K rU BoograPo •• dottivom u kuCo . ... K fSt U Hrrottko I -Starovilp. Bo>ol-H«r<*f«rM | OilmocJjl . . ( 2 M U ottailrr > rajcvtrro »uttro-ojor-fumooorkilo ( »U IfiostraRctvo K 4 SO

UredniS'.vo: BEOORAD, Vuka Karadiića ul. broj 10. Teiefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplats Toplliln venac broj 21. Telefon bref 25. Prlmanje ogiasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Br. 74.

BEOGRAD, subota 17. marta 1917.

Godina lil.

Rotni izvieštulL Izuieitaj austro-usarsKož Slavnot stožera. Kb. Beč, 16. marta. IsloČno bojlste: Nema ;ilata đa se javi. Tatljansko hojiSte: Sinoć se pto^tor kod K o s t a n j evice nalazio pod naijačoin topničkom vatrom. Jedan talijanski napadaj, koji je zatim nadošao, bio je pred tim mjestom odbijen. — U odsjeku K r a s a vladala je živahna letačka delatuost. — Na tirol3kom su frontu gadjali neprijateljski dalekosežui topovi A r c o i V i} 1 a L agarina. Jugoisiučiio boilšte: Na o h r i d s k o m i p r e s p a n? k o m jezeru topnička borba i po : cdini ncprijateljski napadaji, koji su bili svi osuječeui. Zamjenlii g'.aver« generalnog stoiera pl. HOfer, podmaršat.

Prevrat u Rusijl. Piema vijesiitn.i, kcjc dolaze iž Rusaje, razvijaju se dogadjaji j Rosiji munjevitom brzinom Od prve vijcstl o začetku uličnili iic.utra i> Pcirogradu Uo onili o abdikawiji cara Nikt !e protekla su samo čctiii dana. Ono, što se u ovo kratko vrijcme dogodilo od ogromnog je značaia i potpuni novum u ruskoj istoriji. R tsija nije u posljednjim stoljeeima oskudjcvala- na revoIiici.nuna iii pokušajima rcvolucije, no u koHko takve revokiclje nijesu iiiic već ■u začettru ugušene, doveie su one samo 'do uajneznatnijih uspjeha. a da tivrijezetie tradicije auOokratskog sisieina nijciu kraj toga mogle biti uzdrmane. Ni politički rezultat zadnje revolucije od prije dvanaest goditia. osnivaujc gosu’darstvenc dume, nijs bitno izmijenio vladajuoi ruski sistem. Dtima je biia lck jcdna sjcna od parlainenta bez ikakove moći, koja se raspuštavala oiiim časoin, kada je to bilo po voljt autokratskiin « vlastodršcima. te nije nl u ratu ni u miru imaia izvjesnoga utjecajai U zadajlin sc mjesecima položaj iztnedju vladc i dume u* Velikc zaoštrio. a kada je raspoloženje u Rprlamentu possajalo sve to krUićnije, vlada je đumu odgodiia, dok je na svrSetku — kal:o se istoin sada u vezi sa izvještajiina o prevratu doznaje — nije 1 raspustiia. U isto su vrijeinc sa raspustom duine izbili i petrogradskl ncniiri. Tako se počeia da odigrava sa neizmjernom brzlnom, koja ti zaustavlja dan. jedna

Abdikacija ruskoga cara Nikole. — Veliki knez Mihajio Aleksandrović pozvan za regenta. — Priključenje velikih " • gradova revolucijonarcima.

drarna, u kojoj je ruski carizam zapaia tragična uloga giavnoga junaka. Hok u ulicama Petrograda dolazi do sukoba izmedju revolti»~i>uće , mase i vojske, neće ni dunta ovaj pufa da sc bez prigovora razidje- Ona izabire izvršni odbor, osigurava si veleizdajuičku saradnju cijeloga pctrogradskoga garnizona, baca u zatvor minisire i namješta se kao nova vlada sa svim pravima stare vlade. Jedan se niz ruskih iudustrijskiii središta prikljućuje glavnoin gradu, a kojein se brzo uspostavlja spoljašni mir. Da darniar bude veći, abdicira car, a niegov se brat pozivlje za regenta. Kako se iz svih dosada stigiih vijcsti čini, uspjeli ,ie j ruskc revolucije potpun. 'Fo se dakako ituade pripisati tome, što se i vojska veleizdajnićkim iiačiuoni priklj'fčlla dumi. Jedina sila, kojom je stara vlada mogla spriječiti prevrat. i sama je učestvovala a prevratu, te tako osranioriia poštenjs ruske vojske. Prvo je priztianje, Koje je novu vladn usrećiio, došlo sa strane s p orazuina: engieski i francuski posianik već su zapodjeii pregovore sa izvršnini odborom dume. a Bonar 1 aw je u engleskotn donjem domu našao za ruske revolucijonarce izrazc nakfonostl, koji veoma padaju u oei: Tako s e i o v d / e v i d i c n g I c s Ic a r u k a.. Ali to ncka nas lie tćaši Upravo okoluost, što Engleska u svojoj staroj iicrfidi.ii ue preza ni pred tim. da sa prijestolja izbaci skiboga vladara, koji je dosada tiine, što se ponizio u Iiezuslovnoga vazala kramarske države, okaijao ponosni prijesto svojik olaca, dokazuje, koliko se ona sama plaši svoje sudbine. Jer dokle god je to moguće, nastoji i pertidni Aibion da umno■ža svoj sjaj. No šro Engleska sada za svoje novo sramctno djelo promjenjuje, može biti sve di’ugo prije samo ne ojačanje prema dosadašnjem stanju. Duboko je uvriiežcuo u ruskoj narodnoj duši, a time i u vojsci poštovanje prcma caru i sveruskom samodršcu, poglavaru državne crkve. I prema ouoin najvišcm morulnom inomeimi za veliku rusku niasu, koji se ispoljava u riječima „baćuška car, majka Rusija i sveta crkva“. Sađa bi imalo to da lmde drugačije. No čime kanc cngleskim novćein piaćeni vikači ovo da izmije-' nc? Sa svojim frazaina mogu oni mo-

guće uaići na dppiffaujc kod petfogradskih socijalista: za ruski narod iiheralnini vikačima i jatnim lihvarima najnovijega shvaean.iA ništa uečo preostati Kad je prokusana vojska Napoleo-' na 111. kod Metza i Sedana biia sinrvIjena. u slobodiipzidarski lcroris'.a G a rn b c 11 a s,vu silu okupio oko sebe to iz sigurndg skrovišta vikao svoj „guerrc a oUtrauče 1 *; kad je advokut Jules l'avre nu Bismarckovu pouudu za mir cdgovorio sa svojoiil do apsurđa dovedcuotn poznatoin krilaticom' „Ni stope našega zemljišta. tii kaiuena od#naših tvrdjava“, te brda i doia skupljanim snagama htio da na trikolpru rcpublikc, prikuje omi pobjedu, koja nije blia dostidjeiia ca'tskim orioviina, tada se medju miadićima, koji su od advokatskog vlastodišca tjerani u boj, ozvanjala pjcsnta: „Kad istrče ovnovi, za klanicu gotovi, sniijat će sc Bismarek!“- Jaduiin „inuži.cima 11 , koji ćc sada biti tjerani u boj od Miljnkova i njegove čete za višu čast Eiigieskc i njihove sopstveue prijave kesc, kako bi sc obisthuia riječ ieduog ruskog dii>Ioma»

Bonar Law o abđikaciji ruskoga caraKb. Loiidoii, 16. tnarta. Rcutcrov ured javlia: U donjem domu izjaVio je Bonar Law u ođgovoru na pitanje o abdikaciji ruskoga cara: Za nas je u islitni jedan spas. da pokret, koji jo uastao u Ritsiji. nijc išao za okončanjem rata. nego na protiv du je taj pokret bio upravljcn protiv vlade, nc za to što ona dalje vodl rat, nego nmogo višc za to, jer ga vodi sa slabijim djelovanjem i manjom cncrgijoni, nego li je to nardd . očekivaa. (Oddbravanje). Bonar Law iziavjo jc na to. da su prema sligiim vijestima gubitci na ijudskim životitna maleni i da se je promjena izvela sa relativnim mirom. Priključenio nokraiinc novoj vladf. Kb. Budiiupešta. 16. marta. ,,F r a ti k f u r t e r Z c i t u ti g“ iavIja iz Stockrroima: Grad.sku uprav ' Moskv e, K a z a n a, C ii a r k o \v u i Odcse brzojavnim putem su izjavile. da se pridružuju petrogradskom naprednom odboru i obrazovaie su sc kao catbori za unutaruje oslobodien.ie Ruslje. Kronsiadslii se gatnlvort pHkijućio novoj vlaili. Kb. Petrogvad, 16. tnarta.

te, da će na finc Eugteska vojevati do. posijednjeg ruskog vojnika, ne če tć! uišta boijc, nego li Gambcttinim ovnovima, a i oni nc ćc da boije okreim suObitni raia, nego'ti sio šu ig mogti da učine njihovi'■ prcdčastiici sedamdescte godine. Sanio s tom razlikom, da sc njihovoj bijednoj sudbini ne će smijati protlvnik, jer je za to odveć pristojan, odveć viTeškl>L jcr za bijcdnog riiskog „mužikaff iicade višc razumijevanja, nego ii otmieni saveznici njiliovili petrogradskih advokala, vikači iz Sr. Jamesa. Ruski ,,mužici“ niogit u francusku rugalicu umjesto imcna Bismarckova uiuetntiti samo ime Lloyd Georgea, onda će im sasvim pristajati. j Reaolutiia u Rasifl. ABDIKAeiJA RUSKOG CARA. Kl>. Budimpešta, 16. marta. Ovog časa, 7.-F5 sati u ititru st’goše iz Berliua I Amstcrdama sagiasnl l>rzojavi ove sadržine: Loudon. B onar Law je u donjem donm izja'io: Car je abdicirao, veiiki kuez Miha’lo Aleksandrovlč pozvan ]e za regenta.

Petrogradski brzojavni ured javlja: Posimiici dinne Pcnclajc w i T a šk i n otpiitovali su danas po zapovjesti izvršnog odbora u Kronstadt. viji sc garnizoii stavio na raspolužcnjc i/.vršndi'n 'ođlioru. P c i> c ? a 1 o \v jc naiinenovan za zapoviednika Kro.ustađia. Francuska i ciigfeska pidznavaju uovu vlađu. — Manifest nove vlađe »a vojsku i moruaricu. Kb. Anisferdam, 16. marta. Prema R e u t e r o v i m vijestlma iz Petrograda od 11. o. mj.. poslanici E n g 1 e s k c i F r a n c u s k e stupili su u pregovorc sa izvr.šnini odborom dume. Čim se ovaj obrazovao. R o d z ianko je u ime vojuog komitea dume uputio mornaricf i vojnim zapovjcdni, cima svili frontova jedan m a ni f e s t, ; kojim ih poziva, da budu mivni i du borbe proiiv ncprijatel.ia produže. Ta! ko isto su upućeni pozivi radnicima, da ! očuvaju mir i da ponovno prihvate svoI jc radovc. Vojni zapovjednik ! hif.iade poHefjskih činovnika I žandarma tiap[ šeni su, politički osudjenici su puštenl u sicbođu: obrazovan je vojni komite radi držnnja reda pomoću voiskc. Pošto je u Petrogradu izbila revolucija. na jedan i po sat rloeni’c piidru/.i'a ioj se Moskva. a zatim su joj se prid>užili Nlžnji-Novgorod i Charttow.

Ite't)btcij'«iarci zauzeli zitusku palat«. Kb. Anistordain. 16. marta. Ovamo su stigli ovi br/.ojavi iz Petrogruda od 14. o. mj.: Ministri B a r k. Protopopov i S t ii r nicti uapšcni su. Rcvolucijonarci zauzeli su zitrisku palatu. i. i 4• kožaćki puk pri« družiii su se revoluciji. Daijc javija Rcuter iz Moskve: Povodom rcvolucijć bilo je jc ovdjc velikili radosnih manL festacija. Obntzovao se jcdan vojni odbor, koji če polpoinogtiu’. topuićkoin brigadom, pct topničkii) pukova i uarodnom vojskom ođržavati rcd. Stiirmer i Protopopov ubiieui? r Kb. Budimpešta, 16. marta. ' Stockhcrfmskl ..Aftonbladok' javlja i/, Haparauda: S t ii r m o r i P l' o t o popov su ubijenl. Ovotne proUvno, govori jedan Reuterov brzujuv, koji je nočas prispjco u Amsterdam, a kojj javlja, da su Sfiirmcr. Prolopopov, Bark i Gorcmk'm uapšcni. l>aije jav* lja Reuterov bržojav. da se veiiki knež Ćiril stavio R o d z i a n k u na raspolo* žeujc, Alekscjev ie izjavio, da prima poziv, a Brussifovv jc izjavio, đa ’ vrši svoju đužnost nrcma caru i državi. Daljiiji izvješraji. Kb. Stockholm. 16. marta. G dogadjajima u K’usiji đoznaje ,,A 1 1 o n b 1 a d e t“ iz Haoaranda, da je od danas prckinut željeznički proinet Izmedju Toru.e i s v i li ai j e 1 o v a Finske. Puinicj pričaju, da je finska željeznička linija na više mjesra ra/o-, rena, Drugi pripovijćdaiu, da će se čctc, koje se nalazc u Finskoj priključiti revolucijonarcima, pošto nijesu htjele da se pokore narcdjenju stare vlade, koja ili je pozvala u Petrograđ, U Petrogradu su otvoreni svi ?atvori. — ,,A 1 a ii a n d a ,; javlja preko Hclsingšforsa, da očevidci pričaiu o dogadjajiina petrograđske revoiucijonarne nedjelje ovo: Prvi je oovod za neniire dalo uapšcnje radničkog vodjc. U četvrtak su nastaie nove pobuue. Kazaci su i poiicija pclazili protiv mase, no rcvolucija je u pntos toga sve ciaije zahvatala maha. U ociak su vfasti bi!e svjesne ozbiijnosii poiožaja. Kazaci su pucaii na masu, no otpor jc niase rastao cgromnoni jačinom. U snbotfi jp Petrograd naJičio pravom bojištu. Na tdicama sit se odigravaii gro/.ni prizori, kođ Čega je nsnirčetto nutogo ijudi. a mnogo ih je ranicno. Putnici pripo•vijedajtt. da su Kazaci rurgos.ittko pomagali stanovništvo. Teđan je rcii* cajni črndvnik bio od Kazaka ttbiien ii času, kad mu je htid da ciađe ueki naiog.

Podlistak.

Bogosfav K. Jošt; Iz mladlh dana. II. . * Jeste ll se već kada Igrali ,,fote“ — uiiako u prijateljskom, vesefom društvu, u bkzini svoga idpala, kad vas obuzima ncki slatki drhtaj, očekujući ,,kaznu“, da padnete u bunar deset, dvadeset mctara, pa da vas vadi (t- J. toliko puta poljubi, koliko ste metara „pali“) otia, koju ste već unaprijcd za:o izabrali ? Tu igru kod nas, u mom mjestu nazivaju ,,Ja se ijutjm na te“, a ja šam je igrau prvi put jdš kao sasma mladi đeran, šegrt, jedue večeri, kad su mi otac I majka otišli nekuda na put. Kči, lijepa kći. plave kose i očiju, jeđinica na5e kućevlasnice slavila nnendan. Skupilo se mnogo niiada svijeta, prijačelja i obožavatelja, prijatcljica i zaviđnica ; svirala je glazba (ona u tim zgodama tako ugodna hannonika), pjevalo se, piio i nazdravljalo. I mene su pozvafl, dabome > da im — nosim vino. Meni to medjutiin nije smetalo, : er sam ipak mogaio da po lcoji čas zavirim i u sobu. Kada se pak poslije pola noći điuštvo malo bolje razigralo. stolovi se i stolice pobacali u ćoškove, a mladi se svijet bacio na igranku, smio sam se 1 ja sje*tl i promatnafti nestašni taj svijet. Opaclo sam, da je u našu gospojicu (talco

sitto naime zvali jedinicu r.aše kućevlasnicc) do ludiia zaijubljen onaj „šioser“ iz podruma naše kuće. lijep. plećat mladić, kovrčaste crne kose. žuljavih ruku 1 nespretnoga hoda. Bio je-to uosialom vrlo dobar čovjek, koji je čak i iiicru jednom đao dva seksera /a clrkus. Zato mi je i bilo silno žao, što ga naša gospojica uije gotovo htjcla ni pogledati. nego se pođjednako smiješila onom gospodimt iz prvoga saira-' ta izmožđeua lica, ćelavc glavc i podrezanih smcdj[li brčića, što je svakl dan mijenjao drugo odijeio. nosio lakovaiie dpele, a bio namještenjk jcdtte banke s velikom platom. On joj se udvorno klanjao, Bože mi prosti, izgleđap ml je u tom svom klanjanju kao obrijani majmun, a kad god se s njom malo dulje razgovarao iii poigrao onda sl nekako samodopadno čupao brciće i lukavo smješkao. Siroma ,,šloser“ crvcnio se kao rak i premda inače vcseljak. mrgodio se i mjerlo bankarčića nckako čud* niin pogledima. Bio biii sc okladioVda bi mu bio najradi.ie razbio glavu. Najzad se prcšlo na igru ,,Ja se ljutim na te“. Bacala se maramica. unai. koii >>»»■■• veii onome, konte Je maramicu dobacio, .,Ja se ijuttm na te!“ — ,,Zašto?“ niora da glasi odgovor. — „Zato, jer me ti ne voliš“ ili već šta bilo. Onda se niaramica baca opet dalje. I tako rcdoni. Naša nti je gospojica dozvolila, poljubio bih je zato. da i ja smijem da igram. „Ljutili" se jedan na drugoga, zaplitali se i davali „zaloge" ili ,,fote“. Na mene se siroma-

ha nije niko ,naljutio“, ma bih u onaj čas, činilo mi se, dao sve na svijetu, da je koji od otiih iijtpih andjelčića skrcnuo pažnju i na me. Krug igrača postajao sve man.ii i inanji — oni- ko.ii su već dali „zalog", bili su od daljc igre isključajii — đok na svršetku ne ostasiito satno još trojica: .ia, stara ktiiiarica i naša gospcjica, koja jc na svaki načiti ht.iela da ,,sudi“. Pošto je bilo odredjeno,' da zadnja dva igrača, koji nijcsu izgubili ,,zaloga“ budu sudiic, morao se od nas trojiee još jedan da zaplete. Tako je došao ređ i na inc- Stara se kuhafica „naljutila" ua me, što nijcsatn stariji, a ia saan onda baeio maranHcu na našu gospojicu. •— Ja se ijutiin ua t&! — Zašto? 1 — Jer sl se „zaeopalaV u, ćelavog bankarčića.... Dalje nijesam dospio, jor me jc naša gospojica pljusnula takvoin snagom, da mi je ioš pola sata poslije zvonilo u ušima. , — To je igra, gospojice, zauzcli se uiiiogi za me, sažaljujući me. Tu nema uvrede. MoraAe za kaznu dati ,,zaIog“.. — Pa da... to je samo igra... ja sam seuimao pravo da ljuthn... promucao sam ja. > — Sutl! HoČeš H još jednu zaušnicu? Kako se ti usjidjuješ ovako šta o meni da kažeš!... Deran jedan!... To jej ipak nije pomoglo, morala je da da „fotu“. Mcne su pak rehabUitlrall time, što sam u prkos protesra naše gospojice smio sa staroin kuhari-

com izvršiti važnu funkćlju „slavnoga suda“. Tu smo funkciju izvršivali dobro. Premđa se stara kuharica ttviick protivila da đonesemo osude, koje su ked izvršivanja skopčanc sa „balavijenjcjn“ (kako je ona tiazivala cjelove). to je trieni bilo ipak lako s njome. Polaskao sam joj inaio, da će se jQš i u nju ko zaliubiti, pa mi je onđa uvljek dozvolila. da sudim kuko lioću. Kad jc došao red na ,,fotu“ naše gospojice. udioh ja .siavodobitno u sobu. (Vijcćaii smo naime u kuhinji.) — Čija je ovo fota? Šta te briga! Izreci osudu, pa ćeš onda.već znati, čija jć! otkreše mi naša gospojica, kao da ja nijesam znao, čija je! -— Dobro. Vlasnik ove fote ima da padne u bunar, ali da je vadi onaj, koga je za to izabrao slavni sud... — Bravo! odobravali svi, a ćclavi se bankarčić zadovoljno smiješkao. — Paia sain u bunar! počela je da izvršuje osudu naša gospojicn. — Kolikr%netara ? ' — Dva metra... — To je ntalo.s. protostovali ncki od gospode. — Hm... dobro... reče naša gospojica i pogleda sva crvena, ali ipak flekako blaženo najprije ćeiavog baiikarčića. a onda inene, uvjerena, da ću ja za ,,osvctu“ naložiti, da je Iz bunara vadl bankarčić iz prvoga sprata. — Dakle, kofiko metara? upitam ponovno ja. . v , . . . -. *. ..

Desct! odgovorl naša gospojica. — Dobro. Ima da vas vađi | šlcser! Naša ie gospojica probU’edila, ’ćelavi bankarčić pozclenio. a šloscr me tako biago i zahvalno pogleđao kao dotle nikad niko na ovoine svijctu. — To je bezobrazluk!... skočila i jc najzad kao ris na tncne naša gospo! jica. — Zašio? pitale uz prigušan smijeli zavidne joj prijateljice. — Zato, jer sada ipak vidite, da je ! zaccpana u ćelavog idnkarčića. Da ju je on morao da vadi, ioš bi nie nagradila ■.. odbrtisim pobjcdnički ja i, dabome — strugnuh.... Bilo .ie već medjutim skrajnje vrijeme, jer ,ie već svanjivalo. Odoh dak!e nakon tog svog prvog iumpovanja zadovojjan sjiavati. Kntl sam se probudio pogledani na sat, i skočitn kao da bi mi ko potpalio postclju. Ta za Boga, biio je već pola seđain, a ja sam morao biti u posiu već u šest! Obukao sam se kao vojnik kad mu truba svira uzbimu i gotovo leiio ulicama u rađicnicu. Došavši prcd radionicu, ona je jra ntoje najvcče čudo bila zatvorcna. Sta je to, Bogo miii? Pa 'oriđa, puna ulica ljudi, žena, djece sa kitama cvijeća... Kada su ti ljudi ustali, da se već vraćaju sa šetnje?... Najzad, koji je to djavo. da umjesto da budne sve to veći dan. ono je sve to veći inrak? Jesam li ja pobcnavio tli je pobenavio čitav svijet?... Kad je još počelo da zvoni zvono na obliž.njoj crkvl, koje žvoni uvijek samo

■