Београдске новине

iziazr:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojsdlnl brojevl: U BMgrtfu I g kr»J»r1»a npMjMsiUn od «. I kr. ftsto p* »IJml »d . . . . t hdgra 0 Hrr •uk*J-3l»>»NlJl t B»»i»l- H«rc»g»>fnl I DalinsolJI p» cHnri »d 10 M«f* lim »ng gadradji g» cljonl »d. . . • 1t Iratora

MjeseCna protplata: U iMgradri i g kra)a>lma zaposJadiNiHm M o. I kr. lato n kojns I otopno poita. . ( t*U Boograd« aa lntirin ■ kgtg . ... t 2 -9 U Hrratsko I -8!a>oniJi, Bosto - Horoogtnlsl | OalmaclJI •■••••.. a .«K tH U»atallailirajMlmaAiislr»-ggarak»inog»rMJa K »U InasJranMni «-et

Oglasl po cljenlku.

Uradnlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telofon broj 63. Uprara I prlmanja profploto TopllSin venao bro] 21. Telefon broj 28. PrlmaRja ojlase Knaza Mlhajlo ul. bro] 38.

Oodina I!i.

Prvi znaci protivrevolucije u Rusiji. — Talijani bacali ponovno bombe na Trst.

Rotni izvleitmi. Izvleftaj austro-usnrsbos Slaonos stožsra. Kb. Beč, 20. marta. Isloćno bojlšte: U šumskltn Karpatima, dalje zapadno od L u ck a i na S t o c h o d u je došlo do uspješnih borbi ispred položaja. Inače nema ništa osobita đa se javi. Talijansko bojište: Na frontu u f 1 a j m s k o j d o 1 i n i bila je topnička vatra nešto življa, inače vlada svuda obično djelovanje topništva. Neprljateljske Ietilice izbacile su ponovno bombe na T r s t. Jujjjo-tsločno bojlšte: Sj'everno od T e p e 1 e n i j a na V ojuši uništila su naša izvidnička odjeleuja neprijateljske bande. Istočno odOhridskoga jezera odbili smo ponovne napade Francuza. Zamjealk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

tiova InHija. —■ Nova Ittdij al... Izgteda, 'da Bnio dobro odabralt naslov danaišnjem pašem uvodnom članku. Najmanje nas kanima, nltl ne želiino. da sebl razbijafno glavc, što će t kako ćc da se svršl bnaj Iiaos u Rusiji, koji Je danas u vidu socijalne revolucije zavrlo u nekad veiikom i snažnom moskovskom carBtvu. Sam tečaj dogadjaja pre/juštamo mfrae duše. a joŠ mirnije savjestl budućnostL All iz Svega, ' što se danas može doznatl Iz Rusije t što se otuda javlja I kako se počiinaju razvijatl prtlike, uema sumnje da proizlazl jedna Jediua činjenica, da je začetnik, organizator l pokretntk ove revolucije E ng 1 e s k a, ! sva se nastojanja cnglcskih đržavnika mogu da svedu na jedan cilj, 'da iz Ruslje, ove uzdanice I jcdine uaUe stanovitlh političara stvore j e d u o* t a v n u e n g 1 e s k u k o 1 o n i j u drugu Indljul Druglm rlječima Engleška hoće, da poteinl sebi evropsku i azljsku Ruslju. U kojoj fonnl, ;o je njoj svejedno. Englcska je tijekom posljcdnjih stoljeća dokazala više puta, đa umije vladatt tudjim zemljama, a da nlje tražila nominalno vrhovno gospod»tvo nad njiina. Osnova, da se Rusija ponizl na jcdnu britsku satrapiju, grdosna je, užasna, all po svemu dostojna

tradicije engleske politike, koja se uvijek odlikovala svojom veličinom, pa makar ta veličina bila podla i odvratna. Kojim je sistemom radio engleski poslanik Sir George Buchanan na čelti svojih agenata, vidi se iz pisma jcdnog holandijskog liječnika na ,.Norddeutsche AHgcmeine Zeitung“, iz kojega se razabire, u kolikoj jc mjeri Engleska zavladala javnim životoiti Rusije prije no što je došlo do revolucije. „Buciianan u Rusiji dijeli važnije službe. Kraj svakog značajnijeg ruskog čtnovnika stoji većinom jedan mladji engleski časnik, čijc jc viadanje bcz prlmjera oliolo. Rusija je poslala vazalom Engleske. Engleska je diktatura ruskita, nego 11 što je mogla da bttde ruska diktatura. Etigleska uastoji, da Rusiju financijski i vojnički posvema dobije u svoje ruke“. Eto tako u kratko veli spomemiti holaudijski liječuik. Treba sad samo zamisliti, što bl značilo za opštl svjetski polittčkt položaj, kad bt 1 usplo ovaj projekat Engleske. Prije svega bila bi od jcđnom uldonjeua pogibao, koja prijeti Velikoj Britaniji u Indijl od Rusije. Poslije toga spala bi i vrijcdnost tajnog nisko-japauskog ugovora, kojl je roliko zabrinuc vladajuću gospođu u Londonu. a Engleska bl bila u prav'om srnislu rijeoi gospodarica ueizmjeruog juskog materijala u Azpf I sa fakođom bf spriječavaia sve želja Japana u Kinl. Uračunamo li l veliku privređno-političku vrijednost ovog siltiog kompleksa, u kpju bl se mogao investiratl velikl anglo-američkl kapitaJ, nema stimnie da bl na taj način londonska City postala u pravom smislu gospoirlarica svijeu!. 1 Carevim manifestom započela je tragedija stara Rusije. Ovaj čovjek, koji nije nikad imao sposobnostf da vlada 1 najmanjom državicom, govorl u ovom svom manifestu vrlo ratoborno, govor! o ujeđinjenju i organizacljl svih snaga svoga narođa, samo da se dodje do što skorije pobjcde, all na kraju mora loše uvijcnim riječima priznatl da se odriče krune, Jcr ne može da ispiml ovakovu zadaću. Naravno medju rcciina može svako da čita, da se ruski car ođrckao prijestolja samo za to jer njegov dosadanji rad a i način rada

nije bio prema žcljanra i ciljeviina Loudona. Kako li fzgieda konsolidađja snaga, koju carski irtanifcst objavljujo tako svečano? U prvoin je redu zbačen s prijestolja zakouiti vladaiac, kojl je kroz pima dva đecenija držao n svojim rulcaina klupko evropskc polilike: dosad su sc najinanje dva vojna zbora pridružila veleizdajnicima, vojnicima jo priznato pravo štrajka, a više od četiri hiljade caru vjernih vojnika i cružuika proiilo je svoju krv. ReVolucija je započcla značajnom činjenicom, da topliištvo u Moskvi n i j e li t j e 1 o da ido na bojište. Kad je disclplina kod vojske u pozadin! toliko mogla da popusti, koliko može da vrijcdi ta vojska na bojištu? Imali smo prilike, da vidtmo u rusko-japanskom ratu, k-ad je s!!jedio poraz za porazom ruske vojske i to samo za to, jer su čete u pozadint za vrijeme o-ndašnje revolucijo bile uskratile svald posluli. Ne smijemo kod toga zaboraviri, da od aktivnih viših časnika malo kojf je sposoban za službu 11 a bojištu, pa je ruska voj.ua liprava morala u kurSevima da izvježba ujake visokili škola i da ili kao zastavnike, dakle kao časnike pošalje na bojište, a zna se da su baš niski djaci uvijek i svakom prilikom najviše agitirall za revoluciju. Nije dakle teško pogoditi Icakav „voiničk! duli“ vlada danas tt rusko]’ vojscl 1 kako ,,vode“ ovakovl časnict povjerene im vojnlke. Naa-avno to ne smeta Englesku, na protiv to je u njcnu korist i odgovara lijezinim osnovama;. da stvori tz Rusije drugu IndiJU i da je prije toga posve uništi vojničkl. Kada je Engieska vkljela, da koallcija koju je ona stvorila ne će a I ne može da pobjedi, ona liladna srca nastoil da likvidira svo] raitnl posao na trošak svojili saveznlka. Vladaocl Belgije, Srbije. Crne Oore i Rtimunjske, platill su svoje povjerenje u „snagu Engleske", pošto su izgubill svoje zenilje. Cinl se, da ista sudbina čeka danas i vladaoca Jediie velike sile! Uzmemo II sa posve privrednog stanovišta, đanas 1 onako svi savcznic! Engleske nijesu ništa drtigo 1 nego njenl v a s a 11 1 r o b o v i. Do sada je Engleska zaposjela cijelu sjeverozapadnu Franctisku, kupuje zeinljišta I

uredjuje iit, kao da ne inislt nikada izaći, a sad jc došao rcd i 11 a Rusiju. Sto Engicska radi, radi po starom svom pravilu i običaju, naravno ovai i>uta prema prilikanra u većoj mjeri. Pitanje je još, đa li će riiskf rcvolu' cijonarl pođ Miljukovljevom điktafurom služiti Englcskoj do posljednjega časa. Kod svih velikiii državnib tulara moglo se prinijetitl jednu člnjenicu, da su prije ili kasnije dobili svu vlast u svoje šake liajradikalniji clemcnti, kao što sino to vidjeli takodjcr za vrijeme francuskc revolucije, gdjo je komuiu zbaeila Gambetta i drugove. iinade znakova i u Rusiji, a za to govori i logički razvoj dogadjaja, da se i taino pojavijuju rađikalnt clementi, koji če bcz sunniie skupiti u svojim rukania cijelu vlast, što će jcdva mcći da spriječl ,,štrajkbrcherska“ vojska. SređiŠnje vlasti u svojoj cjelini, konsolidovane mogu mirno i liladno gledati po stranl vabaiuine igru gospodc: Lloyda Georga, Bonar La\va I dritgova, jer su svjesne svoje snage 1 ne trebaju da se plaše uikojih đogadjaja onakove vrste, koji se danas spliću i raspliću u RusijL

Rusko revolncijo. Sve netz viesuljl položaj ^NaroEitl fcrzojav sBeogTatTsinh Novui3t> Stockholm, 2(J. marta. Položaj je danas uelzvjesnijt, nego H juče. V e ć 38 s a ti n i j e Iz P e t r ogradastigia nl jedna zvantčna vljcst, osim note Miljukova. O držanju vojske na bojuom polju ! u iinutrašnjostl zemije nema nikakvlh vijestl. Finsk! listovf su pod vrlo strogom cenzurom i skoro ništa ne javijaju. Vljcsti, da su so revoluciji prldružili gradov! Moskva, Oclesa, Harkov i Kazan proste su komblnacije. Naprotlv, vjerodostojnl izvještaji javljaju, da posioje vrlo vellke n e s ti g 1 as i c e izmedju umjcrenog i socijal-demokratskog pravca. Ovdašnjl ruskf krugovl izjavljnju švedskom dopisniku. da p o 1 o ž a j zadaje velike brige, I ako se u tim krugovima nl uajmaiije ne sumnia u sigurnu konačuu pobjeđu revolucije.

Predistorija revoiiiciie. (NaroUti br/oiav, „Ceogradskiii Novina ft )i , Berlin, 20. marta« 'i „V oss 1 sc.h c Zc i t ung“-u Jav< ljaju iz Stockholma o predistoriji rus« kc revohtcije ove pojcdinosti: U ncdjelju 5. marta cdržana jc kod prcdsjcdnika dume Rodzianka. komcrencija, na kojoj ic bio osim svih' muževa, koji su kasnijc izabrani ti egzelcutivni odbor, ioš inisutan engleskl 1 poslanički tajnik L i u d 1 e y. Dva sata prijc početkn vijcćanja došao je i vcliki knez M i li a j 1 o u pratnji general-lujtnanta C z a r t o r y s k o g ! svog llčnog pobočnika kc« njičkog kapetana . K a r š a 1 o v a. Po' sata docnije došao }e i general-Iajtnant Daullov iz giavnog vojnog slana. a da taino niko nijc ništa znao o lijegc-. vu putu za Petrograd. Može se ustvrditl, da je već na ovora vijećanju zaključena pariamentarna vlađa, da je zakijučena abdikacn ja careva, da jc dalje zakijučen plebiscit, naroduo glasanje o novoj formi viudavine, što više i tekst manifesta o ca< revoj abdikacijl, jer je već iste noći go« vorio o tome M i 1 j n k o v i Š i n g ar e v sa radikalskim i socijaiističkiiH vodjama, kad su ih pozvail. da se pri< druže novoj parlameniarnoj vlađi. Još iste noći doznao je sve to ? sam car, jer Je već u ponedjeljak rauo u jutro došao zapovjeđnik dvora u Carskom Selu u Petrograd I pozvao mini< stre Protopopova, Pokrov< s k o g i B j e I a j e v a, pa i pređsjeđnika državmog vijcća Ščegrovitova odtnah caru. Ne zna se, šta se tarno dogodilo, all več u večer istoga dana počeil su da bježe dvorjani fz Pc« trograda na svoja imanja u đalekoj pro< vinciji. U utorak u jutro pozvao j<* car u Carskoje Selo dvorskog ministra grofa Fredericka, njegovog pomoćnika grofa N i r o t h a i zapovjeđ* nlka carskog glavnog stana Maksi« m o v 1 č a kao i vrliovnog dvorskog maršala grofa Wenkendorffa. Izgleda, da su bill okrenuli ledja caru sv! ovi, izuzev grofa Fredericka, jer kad Je drug! dan car iitio. da ide u glavni sfan, pratio ga je jedinl dvorski mlnis< tar, a kraj njega i e n g 1 e s k < v o j n i atašeijoš četir! t engIeska stožerna easnika. Što više cara nije pratio njegov dugogodišnji lični liječnik B o t k i n. Kada jc car sjeo u voz i dao zapovijest, da vuz krene u glavni stan, posljednii je čas krenuo voz vojsci generala Everta. Car je protcstovao, aii general Ruskij nije htio da sluša protest carev. Potom je car Nikolaj bio od tog časa e n g 1 e sk i zarobljenik. Sve što je od tog

Podlistak. Dr, BoŽa S. NikoIa]evlć: Srpska umjefnost. V. Novlji srpski slikarL Prveustvo medj novijim srpskim S 'ikarima pripada nesuinnjivo Stevi odoroviću, kao Nestoru medju žlvlm umjetnictma srpskitn. Drug pjes«ika Branka Radičevića i crkvenog nmzičaira Kornelija Stankovića, i ako mladji, on je iz unijetničkog koia one feneracije, koja je, predvodjena \'ukoin Karadžičem, tako innogo korisnoga isposlovala u kulturi naroda našeg. Ma <la je Steva Todorović bio tada istom na početku umjetnlčke karijere, ipak je on po svemu čoviek onoga doba, te Izgieda zastario Ijudinia, koji žive u .vremeiiu sasviin promjenjenih umjetničkiii ideala. * Todorović je učenik bečke i miinchenske škole. Školovanje njegovo pada u zanimljivo doba, kad je, polovinom XIX. vijeka, zapadno slikarstvo prelazilo od klasiclzma romantici. Prva faza faza klasiclzina — koju je u Njemačkoj zasnovao Carstens. a čiji su predstavnici medju francuskim slikarima bili David i Ingres — imala je i za prvih godina Todorovićeva učenja neioliko znamenitlh pristalica medju njeinačkim slikairima, kao što je Genelli •(+ 1868. g.), koji je tada u MGnchenu radia Mirni, jasni i uzvišeni oblici, u kojima je obiikovana čedna antička Ijepota, bllt su tada poglavitl ciij umjet-

nosti. Pošto su očuvant ostatci klasično starine biit prctežao plastične I arhitcktone prirodc, to slikari nisu ni mogll dobitl nikakvog podstreka od strane boja, no su se, z a n e m a r u j u ć i b oj c, trudili da reprodukuiu formu u njenoj kiasičnoj člstoći I ljepoti. Otuda ja u roj fazi slikarstvu blla Loja sporedno, a plastičnost glavno. Taj je odtios, u glavnom, ostao i za vrijeme druge faze slikarstva, za vrijeine faze romant i č li o s t i. jer dok je n francuskoni slikarsfvu koiorit odmah stekao veliku važnost, uotle je u njemačkom crtežna, plastična sirana još dugo gospodarila. Napredak je ipak bio znatan, već 1 s toga, što se vldjelo, da je antičkt krug ideja uzan i da za traja" procvat slikarske vještine nijc dovoljno saino klasično shvatanje forme. Slikarstvu je nedostajalo narodne hrane, a ova se mogla dobavitl jedino iz sredine narodnoga života, njegove istorijske prošiosti i religije. Pod uticajem istovretnene romantiča-rske poezije, lcoja prošlost uvijek gleda u ružičastoj svjetlosti, počeše i sllkari uzimati predmete iz narodne pirošlosti (Lessiug, Wilchelm Kaulbach, Raiil, i dr.), religije tOverbeck, Veit, Steinle, i dr.), narodnoga života (Waldmtiller, t dr.), !tđ. Na taj je način ušlo u slikarstvo više r a d n j e, koja, uza sve to što je ponekad sračunata na teatralne efekte. ipak donekle nadoknadjuje onu nestašicu boja, svojstvenu gotovo svima tim sHkarima njemačkim. Toj unijetničkoj generaciji, koju u NjemačkoJ vodi cnergični i misaonl Cornelius (t 1867 g.), pripada i Steva Todorović. Ovo se mora imati na umu, kad je o njemu riječ. jer umjetnik

mora biti ocijenjen s giedišta doba, u kom se školovao, i pravca, kojim je od mSadosii upućen. Svako vrijeme hna svoje umjetničke ideale. svoju kompoziciju, svoje postupanje s bojama, jedan sopstveni stii, kojl nmjetniku predje u krv 1 postane njegovim drugim ,,j a“. Tek pošto je Todorović u veliko završio školovanje, pojavile su sc u slikarstvu težnje, sasvim različne od onih, koje su njegovl učitelji ostvarivali. Nov jedan pravac bude uspostavlicn i nastane tfeća. kolorističnafaza slikarstva, koju je kod nas zastupao pok. Djoka Krstić. Tada se prvi put u njemačkom slikarstvu dokumentovao francuski uiicaj.istovreineno s uticajem starijih čuvenih kolorističnih škola. U francuskom Je slikarstvn dobio tada najvlšu cijenu elemenat, koji su dotle njemačkl slikari gotovo sasvim ispustiii iz vida, a koji upravo čini „bitnost slikarstva“ — das Wcscn der Malerel. To su b o j e. Protomajstor toga pravca. koji je ubrzo osvojio cio Zapad, bio je Delacroix (t 1864. g.), niožda najveći slikar XIX. vijeka, s mnogobrojiiim pristalicaina u Francuskoj (Delaroche, Couture, Millet, Corot, Rousseau, Daubigni, Duprć, Courbet i dr.) i Njemačkoj (Piloty, Makart, Feuerbach. Lenbach, Gebliardt, Gabriei Max,Friedrich Kaulbach, Defregger, Diez, Leibl 1 dr.). Todorović je dakle stariji od te faze, te ga zaro ne smijemo ni povoditi pod njene principe; a kako bi telc bilo nepravedno i neumjesno zamjeratl mu, šro je u svojim slikarskim poslovima ostao savršeno nepristupačan Idealima najnovije, četvrte faze modernoga slikarslva faza Impreslontznu, koja rijo-

šavanje najtežih problema s v J e 11 o sti i vazduha smatra za isključivl cilj siikarstva i kojoj pripada lunjctnička generacija naših datia. Todorović Je jedan od najplodnijih srpskih slikara. Od njcga imamo bezbroj portrcta, mnoštvo crkvenih i privatnih ikona (oko 450), istorijsklh slika, predjcljnili crteža I akvareia, ltđ. On Ja snabđio ikonostasima dvadeset srpskih pravoslavnih crkava, izmedju oslaiih crkvu Vaznesenja u Beogradu. topčldersku i negotinsku crkvu. U ovoj posljeđnjoj izmalao ja i nekoliko fresccslika iz života Nemanje i Sv. Save, kao f poveči broj iikova, u prirodnoj vellčini, našili starih kraijeva 1 arhiepiskopa. Za vrijeme srpsko-turskog ra'ta, g. 1876 .— 77 ., Todorović je snhnao bitke i razne dogadjaje i mjesta, radećl ilustracije za pojedine ilustrovane listove u Evropi. Posljednja 1 najveća je slika Todorovičeva ,,Postriženje Sv. Save“. Predniet je Istorijski, samo izmijenjen 1 ttljepšan. Tu se odmah sretamo s dvjema osobinama škole, tz koje je Todorović proizašao: da rado prikazuje istorijske dogadjaje 1 da ih ne prikazuje onako, kako su se desili, već kako će IjeDŠo izgledati. Ova romantičarska naklonost, da se značajni momenti narodne prošiosti što idealnije predstave, ima nečega prijatnog i dirljivog: dok bi nas kod naučnika buniia, dotie nam ona kod pjesnika u umjctnika godl. Slika ilustruje momenat, kad mladl Rastko Nemanjić — docniji Sv. Sava — pred samim portalom crkvenim, pruža postriženu kosu izaslanicima očevim, 1 nkazujućl desnicom na Iiram, odbija da se

vratl rođiteljima na Nerodimlje. Istoričar Ruvarac je utvrdio, da su ovi uiaci Nemanjin! fukli kaludjere liilandarske kao zavodnike Rastkovc; medjutini oni su na slici Todorovičevoj mnogo pitomiji i zađovoljavaju se jcdino time, da privole Savu na povratak. To ie središnja glavna grupa s dvanacstoro učesnika. Iza niladoga golobradoga Save, odjevenog u mrko plavu kaludjersku rizu i opasanog običnim crnim kajišonf, sroji jedan mlad inok, koga jcdan prosijed vlastelin, stavivši mu svuju desnicu na lijevo rame. kore što je zaveo kraljevskog sina. Desno kleči pred Savom drugi monah, skrstivši ruke na prsa; a i drugi je izaslanik pao već na koljena i pobožno prima postrlžemi kosu. Jedan djakon, u bijcloj odeći i s plajviin petrailjem, cjeliva skute Savine, dok se opet treći ulak još jednako trui'di, da obrlati Savu podnoseći niu povelju očevu i pokazujući dolje na otvnren kovčeg, iz kojeg slitga izvlnei kraijevski piašt. Ulak ovaj — to je satn slikar; on ima dolamti 1 ćurđiju, samurkalpak na glavi i plave čakšire. s kratkim, žutim čizn>ama. Sprijeđa ispred crkvenih stepena i pokleknuvši na jedno koijeno podnosi mač jedan mladi paž, a po stepenima leže rastureni ostali znaci vladaiačkog dostojanstva. Kroz porta! se vidi u dubinu crkve, iz koje, odmjerenim koracima pristupaju sluge božjega oltara u svečanim stiharima i feionima: da prihvate novoga brata> koji je prezreo krunu l kraijevske dvore!... Lijevo od ove grupe i podalie uđaraju prvo u oči dva kaludjera. Onaj s panakamiiavkom Izgleda zabrinut zbog