Београдске новине

Srijeda

feeogradske Novloe

21. marla 1917.

Broj 7«.

'SIrana 2. Vremena odredjeno n carevo Ime, dogodilo se bez njegovoga znanja. I sam veliki knez Mlliajlo bio je igračka u rukama revolucijonarnih članova dume. U sjednici zavjerenika, koja je bila u ponedjeljak, stavio Je predsjednik du»ne Rodzianko vellkog kneza Mihajla pred alteniativu ili da pristane na nasadni izbor za cara ili ćc biti smjesta uapšen. Kad je veliki kncz Mihajlo odgovorio, da se iza ovog plebiscita upraivo krije misao r e p u b 1 i k e, odgovorio je prlsutnl član dume Sin&arev: L.MisIltl luiamo jedini ml pravo. Vama ne preostaje drugo neco da se podloIHe alternativi, koju smo vam stavili“. Dok su na ulicama trajali krvavi ftukobi sazvao je u utorak* ministar predsjednik 0 a 1 j I č i n cijeil kabinet na vijećanje u državnu dumu. Mmistar predsjednik bio je odlučio, da u postljednjem času još pregovara i posjjiigne neki sporazmn s.i rcvolucijonarBiiu vodjama dume. Ali čim su se mifinistri sastali, opkolila ih je vojska. Zaf iovjednik .Taurijske palače grof ) s t e n-S a c k e n provalio je s oruilanim vojnicima u ministarsku sobu i ^poapsio je sve ministre. U is'o vrijcme jpocijepaue su sve telefonske veze s {*n i n i s t a r s k i m p a v i 1 j o n o m. 'Kavjercnicl nijesu dopuslili mimstru ;aP r o t o p o p o v u, koji je bolestan, da r oncse sa sobom u zatvor potrebne Ijcarije, Kako Je došfo do abdikacije cara Nikole? Kb. Bern, 20. marta. Kako Jenips" javlja, uputilo se pieitia izjavi jednoga člana izvršuoga odbora dume caru Nikoli u Pskow poeebno odaslanstvo, u kojenni su se medjii ostalima nalazili i general R u sb k I te baron F r e d e r i c k. Odaslan«tvo je caru preporučilo, da sa bojišta lie pošaije u PetrograU ni jednoga vojnika, pošlo da bi svaki vojuik, čini bi došao u glavni grad, postao revolucijonarac. — Sta bi daklc trebalo da učiuim? I lipiiao je car. — Zahvalite se! glasio je odgovor. Nakon razmišljanja rekao je car, 'da će niu teško bili ođvojiti se od svoga sina; stoga da će se i u ime svoje, a i u ime svoga sina zahvaliti u korist svoga brata, Na to je Nikola If. potpisao ukaz o abdikaciji onako, kako su to od njega zaiitijevali. O abdikaciji cara Nikoie. Zatajivanje ukaza o abdikaci ji. Kb. Stockholm, 20. maita. Ukaz je cara Nikolc o abdikaciji potpisan u P 8 k o w u. Car se zatini otputlo u Dvinsk, otkuda se na veče povratio u giavni stan generaia Brussilova. Tek je u četvrlak u 6 sati na večerstigia dozvoia za objavijcnje ukaza o abdikaciji, koji se do toga vremena čuvao u najvećoj tajnosli. Tako se u inoslranstvu doznalo za vijest o obdikaciji tek u petak u 2 sata u jutro. Još je u srijedtt bio u Cbarkovu osudjen jedan urednik na 3000 rubalja, Štć je donio vijest o izbortt izvršnog odbora dume. Cenzori su u Charkovtt naime držali, da ie vijest neispravna. Cijcia se zapadna Ktisifa priključila novoj vlatli. Pi'Ottvrevoluciia u iittulrAšitjoI Riisljl. . (NaroćiH brzojav rlicogradskih Novina > Stockliohtl, 2t). nmrtu. .loš sc uvjjek ne zna, kako će sc poiiijcti pokrajina prema prcvratu, ko.il je izvršen u Petrogradu. Izglcda, da

nlje istinita vijest, koja je stigla Iz Stockholma, a prema kojoj su se pokrajlnskl gradovi priključili revolucijonarcima. Sigurno je samo to. da je načelnik Moskve Č e 1 n a k o v. brzojavio sadašnjim petrogradskim vlastodršcima, da so Moskva prikljućuje novoj vladi. Čelnakov medjutim nije bio ni od koga ovlašten za taj korak. Naprotiv: Iz ruske pokrajine več đolaze vijesti o prvim počeciina protivrevolucije. U kurskoj. poltav»koj 1 orelskoj guberniji obustavili su u mnogim selima seljaci svaki rad. S e 1 j a č k o stanovnišivo obilazi »eiima pjevajuči carskuhimnu I kllčući caru N i k o 11. Poltavski guverner K a 1 u t a i guverncr Besarabije knez Oorčakov izjavili su, da se n e ć e pokoriti novoj vladi. To isto namjerava učiniti i arliangelski guverner, B i b i k o. Njcga u zgrađi gtibernije nađzire inornarsko odielenje, koje stoji pod zapovjeđuišrvom engleskiii časnika, Najozbiljnije vijcsti doiaze iz T u r k e s t a n a, prema kojima je ondješnji guverner, gencra) K u r o p a tkilt u ime svoje i u ime svojih četa Izjavio, da ne priznaie novtt vladu, Oradski su kapetatii iz O d e s e, S o sn o v s k o g, R o s t o v a i S u v r u k in a brzojavili u Petrograd, da u niiiiovim okružjima postaje sve opasnijim „repubiikanski pokret“. koji se posljcdnjili dana ondjc razmaliao. Još se manje znade, Sta misli vojska na bojištu. Žapovjednik ie tvrdjave D v i n s k, gcnerai-lajtnant L w o w uskratio posiušnost novoj vladi. To je isto namjeravao učiniti ! s e v a s t opoljski zapovjednilf. general-lajtnant Ananjin, no on je iiapšen na zapovijest zapovjednika cmomorske mornarice, admirala K o 1 č a k a. Socijaiističkim poslanicima stizavaju mnogobrojni brzojavi, u kojima ib radništvo poziva, da se sa svim srcdstvima usprotive novoj buržoaskoj vladi. Nova ruska revolucija. Kb. Lugauo, 20. marta. Javljaju iz Milana: Socijalističkf list ,,Avanti“ smatra rusku revoluciju kao prelaz za revoluciju u korist proletarijata i da će ova izbiti. čim se proletarijar uvjeri, da je obmanut. ,,A v a n t i“ tvrdi, da ministar Kerenskij nije socijalistički raspoložen, te izjavljuje, da će i socijalistička stranka biti odgovorna za djela vlasnika, i to preko Kerenskog. Iz praznina u ,,Avanti“-ju vidi se, da cenzura niie dozvolila, da list Iznese svoje mišljenje o uticaju ruske revolucije na razvitak rala, Narod i vojska biraće cara. (Naročiti brzojav „Beogradskifi Novina* 1 ) Hamburg, 20. marla. ,,N e u e li a ni 1) u r g e r Z e 1tung“ javlja iz Stockliolma: Narodno glasanje za izbor cara biće već u posljeđnjoj sedmici marta. U glasaniu će učestvovati i cijela vojska. Nota MHJukova. (Naročiti brzojav „Bcogradskili Novina"), Stockliolm, 20. marta. U noti Miljukava javija se još preko švedskih novina: Pošto se ii noti nc govori o vlastitim ratnim ciljcvitna RusJje. nego se u noti naprotiv naglašuje, d a ć e R u s ij a d a i j e r a t o v a t i s a m o z b o g date riječi, to i nota ima značaj pogodbcsa socijalnimrcvo1 u c i j o n a r i m a, kojoj je Miljukov

svjetske povijestl htjela, da Je isti Miljukov, koji je još prije kratkog vremena izjavio, kako mu je tnllijl poraz revolucije, tom od njega omraženom revolucijom došao na čclo vlade'*. Prevlast ljevlce. (Naročiti b.zojav „Beogradskiii Novina"). Stockholm, 20, marta. Iz vijesti, koje Iz Rusije stižu, vidi se, da krajnja Ijevica zadobiva sve veću prevlast. Njenim pritiskom bila je vlađa primorana, da se odmah učine pripreme zanoveizbcre. Veliki knez Mihajlo, novi car, stoji utompitanju na strani krajne 1 jevice. Izgleda kao isključeno, d a b i vojskahtjela pritećiu pom o ć g r a d j a n s k i m m o n a r h is t i m a. Kako saznaje isii dopismk, socijaldemokrate su bili odlučili da revolucija otpočne 14. marta. Progrcsisti su doznali, pa da bi preuliitrili socijal-demokrate, proglasili su revoiuciju tri dana ranije. ‘ Englcska ruka. (Naročiti brzojav sBcogractskih Nov/na-;. Kopenhagen, 20. inarta. Sve se jasnije vidi, da je ruskoj revoluciji kumovala E n g 1 e s k a. Zabrana brzojava traj-e i daije, šta viš« i za diplomatskc izvještajo. Sve mora da prodja kroz cenzuru Engleske, pa tek odatlc dodje štogod u javnost. U ovdašnjoj ruskoj koloniji vlada pored veselja povodom oslobodjenja otadžbine još i skeptičko niišijenje, d a 1 i j e caru opšte konačno abdicirao i ne će li tek sad nastupiti ozbiljne borbe, Misii se, da je car u Ps ko vu zadržan na povratku s fronta u Petrograd. Teško je razlikovati, šta je u dosadašnjim vijestima istina, a šta samo skromna žeija. Ovdašnji Rusi mogu putovati u Petrograđ samo onđa, ako im engieski konailat ovjeri putni iist. I kad se prodjo pored Haparanda, pregiedaju engleski činovnici putne Iistove i smc-taju povratku u otadžbinu. Za sad jc tamošnji žeijeznički saobraćaj smanjen samo na jedan >oz. Jcdan ovdašnji list baš »ad đo/iosl, da se saznalo o jednom tajnom dodatku u londonskom ugovoru u pogledu zajedničkog zaključenja mira, prerua kome „glad i revoludja oviašćuju viadu da može stupiti uzasebne pregovore o miru“. Izgieda, da ja to saino jeđna tendencijozna vijest, da so bivša ruska viada žigoše kao podstrekač revohidje. Niko ne može reći, kojim će pravcem bujica poći. Prije svega, još se ništa ne zna o držanju niske vojske. Braojavi generala Ruskog i Brussilova neka ee proroštva i primjeri dvosinislenosti. Nikako nc treba smatrati, da je sadanje stanje vcć konačno sigumo. Unutarnjih suprotnosti ima u izobilju, preporodjaj Rusije svakako je sada još u šiabom začetku. (Naročiti brzojav „Beogradskih' Novina") Stockholm, 20. marta. Jedna Reuterova vijest iz Petrograda javija: Careva vlastita slabost, bezobzimost njegove okoline, njego\i savjetnid, koji su zlonpotrijcbili carevo povjerenjc, kao I skandal sa Rasputinom, doprinijeii *u tome da nestane poštovanja prema cam 1 prema njegovoj porodid. Car nije mogao izbjeći svome padu. Predstavnid četvomog 6porazuma činili su, looiiko su mogli da spriječe katastrofu, koja se bližila, ali sve njihove pokušaje osujetik: su zapreke caričine.

Kako Je velikl knez Ćirll pristuplo revolucljl. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Ha ag, 20. marta. Petrogradski dopisnik „Times*-a javlja: Dvoranu dume posjeli 6u vojnici preobraienskog gardijskog puka i spavaju na posianičkim sjedištima Bio sam. juče tamo, kada je došao veliki knez Ćiril, zapovjednik gardijskib momara, sa svojim časnicima, da ovaj povjesnički vojni zbor stavi pod zapovjest pređsjednika Rodzianka, Veliki knez je izgovorio Rodzianku ove riječi: „Čast mi je stupiti pred vašu preuzvišenost, da sebe, kao što je to učinio cio narod, stavim vama na raspoioženje. Ja želim blagostanje Rusije i ja sam mojim vojnicima jutros razložio značaj dogadjaja. Mogu vam samo reći, da se cio zbor gardijske mornarice stavlja dumi na raspoioženje." Zatim je zbor pregledan, pa je onda na čelu sa veiikim knezom i časnicima odmarširao. Svi kazački pukovi pristupiii su revolucijonarcima. Flnska I revolucija. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina"), Stockholm, 20, marta. •W i b o rg se pridmžio revoludji. A bo »e tome protivi; zato je nad njim p roglašeno opsadno stanje. SocijaHstička propaganda protiv ruske revolucijonarne vlade. Kb. Amsterđam, 20, marta. Po jednom brzojavu iz Londona javlja listu ,,Times‘‘ njegov zastupnik iz Petrograda još i to, da se tamo u vidu viadinog dokumenta rasprostire jcdan sastav kao zapovijest pod brojem 25, lcoji je, kao što se pogovara, potpisao jedan odbor radnika i izas'anika vojske i kojim se vojska poziva, da ne prizna autoritet revoiudjone viade u Petrogradu. Zbog toga je ministar Kerenskij pozvao sebi socijalističkog vodju C a j č e t a i izjavio niu, da ćc otimah preduzeti najstrože mjere, ako ovaj no izjavi, da nema nikakve veze s rasprostira* njem te tobožnje zapovijesti. Dokazalo se, da je t aj faisifikovani dokumenat rasturen U mnogo primjeraka i daseo njenui i |i dumi mnogo govorilo, jer se misliio, da je to poteklo od bivše vlade. Svakako je to polrušaj, da se poremeti rusko jedinstvo i postigne sramna predaja Nijemdma. Narodne mase nijcsu ni iz daleka toliko pro ; budjene, da pojme tu tako običnu »tvar, Kerenskij je naredio, da se vojniđma izđa zapovijest, da bezuslovno slušaju svoje časnikeii da se nc dađu zavesti od sličnih proglasa. Utisak na Skaiidina v liu. CNaročIti brzojav J3eozrads!uh Novtna“,) Stockliolm, 20. marta. O političkom utisku ruske revolucije na Skandinaviju piše ,,S t o c kholms Tldnlngen": Pouzdano se može reći, da će se engleski upliv u Rusiji znatno povećati. što će se ispoljltl u Jačem pritisku na neutralne. Za Skandinaviju, koja važi kao prividna smetnja za održanje bližeg saveza izmedju Engleske i Rusije, pribllžuje se najteži sudbonosni čas svjetskog rata. Držanje Finaca. (NaroStl brzojav Novina«; Berlin. 20. marla. Iz Petrograda se javlja: Finci se za sada prema novoj vladi drže još uzdržljivo. Dokle se rusificirani senat ne raspusil, zeinaljski sabor ne »azove

edgovotnosih koju kao igumaii numastirski uzima tia sc tuema lcraljevskoj potodici, dopuštajuči da joj mezimnc htide za nju na svagik izguhijeit; onaj sc drugi pašti da ga razuvjcti I uspokoji i kao da čujclc koko itiu šapućc: šti) sad Nennmjfn tnezimac čtni — ttrodlčc piodoitt blflgosjovcnim! Oditiali sc vldl, da su ovu dva jijcpa srpska kaludjerska tipa snimljciu ncposroduo s in irode i odaju Todoroviča kao valja* iia portretisiu. Isto tako prijatno ntiče Ua giedaoca i starac, dtigc sljcdc bradc, i*a matiastirskog djačcta, koje kieči t pridržnvajuči rukania čirak sa zapaljc* notti voštanicom sljeduje rijcčlma starčcvim; gleda onoga, na kojcg m« se Vflija uvijck uglcdati — Sv. Savu. Na desnont ktflju slikc u Unu đižc se pirg Hiiaiidara s niaskom u d\oriŠte i jcdau dio zidnoga plauia, koje opasuje manastir, Tu se na otvorcnom polju i pod vedrim plavim liebom, ua kottic počivaju dva tri bijeia ohlačka. cuustavila pratnja Nctnanjlrtilt isaslanika: kopijanici I okiopnici na konjima... Ovim smo iziožiii sadržimi posliednje i najvažnije siike Todoroviča. To Je hiio ijotrebnov jcr su na ovoj siici skitp* ijcnc sve dofcre i lošc osobine škoie, čiji je on učenik. ! u pogledu kompoeicije Todorović jiosUipa onako, kako Je u Škoii naučio: grupe figura njegovih rasporedjene su cako, da kad < tjemena najviše figure povutčemo desno I iijcvo kosu Hniju, dobijamo trougao. Siika je đugačka 4.60 m, a visoka 3.80 m, te joj površina zaprema do 18 Četvomilt ttietara; figure su u prirodnoj veličinl ) ima fli oko dvadcsetak. Steva Todorović je dobar djak »voje škole, vjeran pristaša pomriih mu profesora, omjetnik kojt živi o Klcaiima »voga vremena, starac kojt je miadićn

ostao vjcran. Možc nm sc zamjcrati šablonstvo, dekoratlzam, Jcduolikost svjetlosti itd., Rli se prizmUi ttiora: da ic ono š t o radi f k ak o radi plod njegovog umietitlčkog uvjercnja. A to je jedna poštovatija dostojua crta, koja ninogim mladim umjemicima nedostajc, te im radovi izazivaju iitisak lutanja i iteodrcdjnosti. * U malome redu boljili srpskilt slikara zauzimaće uvljck jedno od najviditljiii mjcsta Djordjc K r s t i č. Krstič sc rodfo 23. aprila 1851. u St, Kfliijiži, gdjc jc i osnovnu Školu svršio. On je bio od giavc do pcte Bačvanin i trebalo je sanio da vattt „dobar dan“ požeil, pa da vattt slika jednog ovejanog Lale postanc potpuna. 1 s te je strane bio tšpičmt kakiv je i kao slikar. Svtiivši zatim jedan Rimnazijskl razred n Karlovcitna l četiri u Beogradu, predje na bogosloviju kao „blagodejanac" Mitropoiita Mihalla- OntU je korak imao jak nticaj na niegov docniji K avac sltkarski, i držim da njemu tre, pripisati onu veliku količinu w cr* kvenostt'* na Krstičevim tkouama. Poslije dvije godine pošaije ga kralj Milan v Mduclien, gdjc je kao njegov pltotnac proveo osarn godina na tamošnjoj siikarskoj akademiji, nčečl kod pro* fčsora Seitza, Lčfftza, 1 dr. Ncko j« vrijetne Wo I n Rimn. Q. 1881. vmti »e n Srbiju, a 1688. f. posttgne i njega sudbina svHt našlit umjetnika — posrane nčiteij crtanja n gimnaztji. Na tom ts. Je poiožaju I smrt tatekia g. 1907. Od svth srpskfh siikara Krstfć Je tmao najvtše smisla t osjećanja u boje. Kao kolorisdčaru nl jedan mu ravan nije. Može mn se zamjcrid ovo ( ono, ali Je, što se boja dče, odista amjetnik. One m na njegcrvtm »ilkama tneke, rite

žrtvovao svoju nasrtljivost, all je ipak poetigao priznanje častoljublja Rusije, što će ona i dalje u ratu izdržati. Razumije se, da narod Ima posijcdnu riječNesporazum u carskoj porodicl. (Naročiti brzojav iBcogradskih Novina«; • Ženeva, 20. marta. Odnosno nesporazuma u carskoj porodici ukazuiu pariski listovi na fakt, da i z m e d j u v elikih kneževa Nikoie Nikolajeviča i Cifila još traje z a p e t o s t, ma da su obojica i ako ne s Lstim oduševljenjem izjavili, da su pristaiice novog sistema. Medju izgorelim petrogradskim državnim zgradama Izgoreia je i zgrada tajne policije, pa i s\a komisarijati. Engieska revofucijona osnova. (Naročiti bniojav »Bcogradsklh Novina«; Bcrlin. 20. marta'. Jedan uvodnik „Lokalanzeiger'-a smatra kao relativno utvrdjeno, daje Engieska iičcstvovala u ruskoj revoluciji. Veli se, da je Engleska u bogatim predjeiima, naročito ti istočnoj Rusiji. dobiiai daleko veće koncesije, nego ii što je to javnosti bilo poznato. Velika državna osnova engleske spoljue poliiike išla je očcvidno za tim, da Rusiju što duže održi u zavisnosti od Engleske. Medjutiin postoje mnoge mognćnosti, da će se uprava ogromnog preduzeća oteii iz ruku engleskih. Možda teku već i sada dogadjaji drukčije, no što se namjeravalo. istom listu javlja ?e iz Stockholma: Ruska revolucija potekla je vjerovatno iz jedne velike engieske intrige. Veliki knez Mihajlo izabran je milošću Engleske za budućeg regenta. Medjutim cngleska revolucijona osnova niože i propasti, jer se revolucija sve više počinje približavati anariiističko - socijalisdčkom Dravc« koil hoće repubiik«. Nije više glavna njcgova svrlia produženje rata. nego demokratiziranie Rusije. Prema finskim vijestinta izbila je revoliicijalu azijskim gub e r n i j a m a. Vojne posade pridružile sii se revolucijonarima. Medju uapšenim se nalazi i glavni prokurator svetog sinoda R a j e v, krajnje konzervativni poslanik Markov i predsjeđnik saveza pravih mskiti, ljudi dr. D ubrovln. Početak revoiuciie u Moskvl. (Naročiti brzojav »Bcogradskih Novinac) Kopeniiagen, 20. marta. Dopisnik ,,B ć r i 1 n g s k e T fdenđe" javlja Iz Haparanda: Prava revolucija u Moskvl otpočela je s time, što se jedno topničko odjeljenje protivilo, da ide na front, To Je bio znak za opštc nernire. • o»gor Francuska štatnpa o'drtiskoj revoluciji. Kb. Bem. 20. marta. Francuska štampa ističe svoje najživlje zadovoljstvo nad dogadjajima u Rusiji. Tako piše Hervć u svom listu: „Gotovo bi čovjek mogao dapoludlod vesclja! Šra je Verdun, Iscr 1 Marna naprania nelzmjcrnoj morainoj pobjedl, koju je lzvoJevala revolucija u Petrogradu. Ruskl su dogadjaji najznamenitiji u svjetskoj povijesti od francuske revoluclje!“ „Journal du Peuple“, koji zastupa manjinu u glasovirna štampe, drži se rezervirano, piše u Članku. koji je cenzura jako opljačkah: „fronija je

I harmonlčne, hitoniranc prema iačoj ili slabijoj svjerlosti, sa kojom je takodje rado opcrisao. Na<ročito ga je ititcresovaio dcjstvo, koje zraci sunčani kroz obiak proizvode, l tada Je po nekad prekoračivao granicu i padno u manierizatn (slika „Ojerđap na Dunavu"). All kad god se kretao u granicama svoje moči i kad se nije mašao onoga, što Je izvan njcgovog slikarskog urnenja i dotnašaja, — davao Je stvarl. koje će uvijek u istoriji našega oskudnog modernog slikarstva spadat! medju najbolje. Krstlć nije najbolje crtao; njegovim »likanift Često nedostaje perspcktivc, osječa sc na tijima nedovoljnost spoljne, školske spreine — aii ie on raspolagao s jednim prlrodnim. urodjenim daront siikarskim, kojl se takodjc vrio luteuzivno osjeća na radovima njegovltn. On je od svih naših siikara blo u najA'ećoj tnjeri slikarporodjenju 1 umio najbolje od sviju d& posmatra prirodu sa člsto slikarskog gledišta. U tom je pogiedu ott Jačl od Paje Jovano\ića, koji medju srpskim siikarima Ima najviše rutine, t od L’roša Predića, kojl s najviše savjesnosti radl svoje stvari. Ojorgja Krstića Izdiže nad njima Iskreoost t punoća njegovog osjećanja. On je pjesnlk-sllkar, koji fe samoga sebe unosio u svoie likove, onako kao Što se pravl glumac saživljuje s alogama svojim. Kao što, čitajuči iskrenu pjesnra, ne opafamo oeđostatke stihsu tako I pređ nekofikim Krstićevtm slikama nanatno vremena ea tstrtCfvanje lapsusa klčice. Urmimo ma baš najranljl r*đ. njegovn N Utopijenicu*‘ n gateriji Narodnog Mazeja. pa ćemo vtditl. kako Je tz cigio dva bojeaa Jona dao Jedna punu i dirijivu stvar; stanimo pred likotn Rudjera Boškovića. I on će mon se Hv ečtnitl. Jako je on većftra

slika — „Anatom", „Seljanke iz Grule“, „Piljari" (izvrsno reprodukovan motiv s Dorćoia), „Slijepo djevojče" (odlična skica) i dr. — ispunjavao naročitlm, originalnim „štimungom", koji vam izazlva utisak lskrenog I ijubavUu radjenog posla. Krstićeva bojena skala nije velika; on je. kao l slavni njcmački kolorističar Hans Makart, naklonjen crnipurastoj, vješto niansiranoj ,,braim“-bojf; ali ono. što mu slikama Čarl pridaje, jeste toplota 1 sitost kolorita, koju naročito vaija istaći na ikonama njegovim. Tu je Krstlć u »vom elententu. Ikone tnu nisu ni zanalske ni šabionskc; u ujima ima poezije, rciigioznog uvjerenja i oduševUenja. Molujući njih, Krstić Je davao oduške sopstvenoj pobožnostl, koja je veoma karakteristična za njega. Naš savremeni crkveni živopis nema mnogo tako lijepih stvari, kao što sn Krstićevi tkonostasi u crkvama niškoj 1 u Ćurugn. U ovoj se posljednjoj ističu naročito kompozicijom „Tajna Večcra“ Iznad đverl I nađ njom „Uskrs". (Jsim toga. Krstić je radio ikonostas crkve St. Ažbegovca ( dve tri ikone („Uskrs") za erkvu u Lozoviku. Ikonosias ove crkve radifl su udruženo nckotiko slikara (Steva Todorovič, Ojoka Milovanovtč, JagoVič, Ranosović 1 Krstie). Od ostalih Krstićevih slika. pored populame ,,Sv. Sava blagosflja Srpčad'* (Narodni Mnzej) 1 živoga tabloa „Pad Staiaća" (nekad svojina kraljice Natalije), k<oj«n odsas.vo perspektive smanjuje vrijednost, — nama sn još ove pozuate: „Rastanak seoskog mladića i djevojke" (Narodni Muzej), „Rastko blva postrižen" (romantičan prizor ranije svojina Bogoslovue Sv. Save), „Obretenije giave cars Lazara" (interesantna, nešto maniorisana studija

svjctlosti), „Ojurgjic" (nesvršeno) 1 „Pisar jevangjelja" (nesvTŠeuo). Slika ova prikazuje tihu, manasiirsku ćeliju. Na polici, u dnu, nekoliko starostavnih knjiga. Stari monali, sijede brade, piše na koijenu Jevangjelje. Iza njega jedau zamišljen crnomanjast kaludjer, podniinio lice desnicom. Lik ovoga kaludjera podsieća na pjesnika Branka Radičevića. Očevidno je Krstić ovdje htjeo, da simvolički ilustruje vezu izmedju naših stariii kaiudjcra-knjigopisaca i nove književnostl srpske. To je posUednja, poetična I -— na žaiost! — nedočeta siika Gjorgja Krstića. Kad sam, prije deset godina. jedno posiije podne, praćen pogruženom udovicom umjetnikovom I njegovim najstarijim sinom, bio stupio u ateUe, — odmaii mi ova slika pade u oči. Izgledala mi je tužua. kao 1 ceo atelje... N* zidu mnoge skice; u dnu, : zaklonjeu, „Rastanak“; nedaleko od njega kopija nage Hgure sa Tidjanove besmrtnc „Nebeskc i zemaljske ljubavi“. Desno stojl lutka, zaogmuta crvenim plaštom; a ispred nje, na štafciaju. nedovršen „Gjurgjic". Tu je i paieta. s bojama, koje se još nisa bfle osnšilc; tu su i četke, još vlaiae. ali — majstora ncma! On neće ni doči. da dočnc što je počeo. 1 da što novo počne, cikad više... Skrecuh pogied na prostran prozor. Napolju bješe mcian. oktobarski dan. Jesenji vjetar, koji je n ovom kraju varoši zbog biizinc Diraava jačl i studcnir', otkidao je posljednje listove sa mladih iipa. U sivoj se daljini. iza valovita Dnuava. protezaJa jednolika banatska ravan i ocrtavali na polutamoom honzontu tornjevi panćevske crkve... Tad sam prvi put osjctio: da nema možda, ničega žaiosnijcg od ateljea, iz koga se umjetnik za navjek odscliol