Београдске новине

I z 1 azl:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevl: O InrKi I ■ knl»r)ma ziptsJHoirtl« rt 1 .1 ti. C«ta pa eljaal H .... • «■ U HnttrtaJ-SlannlJl, Boinl - Hnfttgo?lnl I DtlmaclJI p. cljani .4. ..... 10 hal.rt bm otoj podrulja p* cljnal ML • • . 12 linlara Oglasl po

MJeseina preiplata: 0 RMtrndu I * krajtrlma lapa.'sjtdmrtin ad a. r kr. tata u to|nu l alapnu poitu. . R »•U Banprads aa dgUu/om u kadu . . . . R t-M U Hrratrtol -SlauniJI, Bofrt-Harnagorlnl I OiIdkIJI . . . | 2fi tl ortaJlni trojnvlma Austra-upartlin monvMJa * 3U Iflcntrmatau R <M cljenlku. ■—■■a

Ursdnlltva: 8EC0RAD, Vuka Karadllća uL braj 10. Tslefoo braj 83. Upma I prlmanja protplata Topiiiln venaa broj 21. Tolefoo broj 28. Prlmanja ogiasa Knsia Ulbajla ul. braj 38.

r Br. 87.

BEOGRAD, petak 30. marta 1917.

Godlna 111.

Solni izejeitojL izvleitG] austro-uinrskos ilaanot stož tra. Kb. Beč, 29. marta. FstoĆuo bojištc: Osim Živabne djelatnosti naših izviduičkih odjelenj«, neina se ništa da javl. Talljansko bojišto: Na visoravni Krasa provalile su Jurišne patrutje 64. pješačkog puka zapadno od Jatniane u neprijateijske rovove, zarobiie 20 neprijateijskih vojnika, a zaplijeniie dvije mašinske puške, Naši su letači bacali bombe na ta* Ujanski logor kod Podsabotina. Jagoisiočno bojišto: Neiemijenjeno. Zsmjenlk glavara generalnog stožera pl. HCfer, podmaršat. BVO ŠDUOfB. Sve se više primičemo onom dijetu nata, kad se očekuju na obim stranama odlučui časovl. Nestaje one slabe boibetie djelatnostl, koja je na svim frontovima vladala zbog zirne i s toplljiin dauima sve se više primiče čas, kad će snage jedno i druge strane da se razviju za odlučnu borbu. Na JednoJ I drugoj strani vlada opšte uvjerenje, da će se skorlh đanai u naredniin mjesecima, odigrati velike borbe i ovo je uvjerenje predmetom rasprava novinstva l mintstarsklh govora. Daaras fmamo dvije ovakove fzjave. Prvu smo čult iz ustiju bavarskog minlstra voinog, a drugu je u francuskoj komori izrekao francuskl ministar rata. Oba govornika govore o skorim cdlučnim borbama. all ipak lznredju oba govora postoji velika, mogli bi da kažeino nepremostiva razlika, Govor bavarskoga ministra vojnog, što ga je govorio u komori Relchstaga. odlikuje se onim uvjerepjem, onom sigurnošću i nouzdanjem, koje središnje vlastt nisu bile Izgubile nl u onlm danima, kad se fcinllo da ih počima ostavljatl ratna ftreća^ Bavarskl ministar vojnl Tstakao Je osobito u svom govoru t r I momenija, koja ocrtavaju današnji opšt! ratni poJožaj: promjenu njemačkog t r o n t a na zapadu, vclikl značaj prevrata u Rusiji, koji se još danas ne može ocijeniti prema njegovoj potptuioj vrijednosti i na kraju je istakao uspjeiie pooštrenog podmorničkog rata. Povlačenjem njemačkih linija u FraucuskoJ dobilo je njemačko vojno vodstvo opet potpunu

Važna rasprava o spoljnjoj politici u njemačkom državnom saboru. — Uspjesi na visoravni Krasa.

slobodu rada, pa se rat na zapadu vratio otprilike u onaj položaj, gdje je prestao u novembru 1914. godine. Ofcnzivne osnove Francuza i Fngleza jednim su mahoni potpuno prebačene. Onl moraju mislltl 11 a nove prlprenie, koje su usko vezane s veiiklm gubicima u vremenu i otuda potiče vclika korist Nijcincima. Ncstalo je svlli trijumfalnili pokiika štampe sila sporazutna i mjesto veselja nastuplo je osjećaj nesigurnostl, a ova nesigurnost provlači se kao crvetia nlt i kroz cijeii govor francuskog ministra vojnog Paiuleve-a, koji se može sma'irati kao odlučujućl čovjek u sadanjetn novorn francuskotn kabinetu. Prema njegovora mišijenju nije razborito smatrati odstupanje Nijeanaca kao pobjedu, Jer ono dokazuje, da Nijemci sabiru svu svoju snagu za odlučnu borbu. Naravno, da francuskl ministar vojnl tiije Izgubio nade u pobjedu. ali sve što je i mogao da rcče, bUa jo davno poznata fraza bez ikakve vrljeđnosti. a ta je fraza pjesma o „neslomnjlvoj snazl“ saveznika. Ministar Painlev-e zvučnim je riječim.a izrazlo svoju nađu u bezuvjetnu konačnu pobjedu Francuske 1 njeniii saveznika, ali jednako kao i ml, mislimo, da ove nade neina nijedan fnaincuskl vojnik, a ni gradjanin. Miulstar Painleve govoiio Je lljepo 1 mnogo, ali izbjsgava bojažljivo dtt 'stakne oiie mc&neme, kojl danas stoje na putu pobjedl siia sporazuma više nego ikad prije. On tia primjer ne govori o Rusiji, o velikom savezniku, koji Je blo u najgoritn časovima jedina utjeha Francuske i dobavljač onih vellkih pomoćnih sredstava, lcoja su u očitna niasa služile kao jatnac za siguniu konačnu pobjedu. On se ne usudjuje postavi'li tvrdnju, da Je revolucljom porasla snaga Rusije, on ne govorl ništa o važnom pitanju, da li sadanja Rusija može da Iz\tš! onu ulogu, koju je biia primila na sebe za ovo proljeće. Francuski ministar vojni prešućuje I pooštreni podmoniičkl rat kojl već traje oijeia dva tnjeseca i koji je tako temeIjito precrtao sve osnove sila sporazuma. Ovaj podmornički rat nije stvar za sebe, nego stoji u uskoj i nerazrješivoj vezi sa svim ratnim osnovama središnjih vlasti 1 njenili saveznika. Nesamo da Je ovim ratom uništeno apsoiutno gospodstvo Engleske na moru.

v r eć dogadjaji na moru stoje u uskcj vezi I podnpiru sve akcije na kojmu. Ne zavidjamo i>ouzdatiiu francuslcog ininistra vojnog, jcr ono ne proizLazi iz nvjerenja, pa ima samo jeduu svrhu, da neistlnom oduševl ostatka francuskoga naroda ha borbu. ali s k oro vrijeme unlštlće I posijeđnje ovo nade, , • > •

RusKa reuaiuciia. Izborl za ustavotvoruu skupšđnu. (NaroClU brzojav „Beogradskih Novir,a“.l Ženeva, 29. marta. Prema vijestima pariskog ,,T e m ps a“ iz Petrograda, započeće i z b o r l za usflavotvornu skupštinu u RusIJi na 20. maja. Raspoloženje u vojscl. (Naročiti brzojav: „Bcogradskili Noviua“). Berliti, 29. marta. ,,LokaIanzeigeru“ javljaju iz Stockhoima: Čote, kcje stoje na sjevernom frantu, nijesu baš sklonc novoj v 1 a d i. Na vijest o nemirima kod ovih četa, povučenc su one iz fronta u R cv a 1 i P s k o w. gdje su počinile vellke fzgrede. U RevaJu su čete preduzele progroine protiv radn i k a. Iz fronta poskme su čete u veHkom broju, da razoružaju r e v o1 u c i o n a r e. Došio je zbog toga do velikih borbi na ulicama, koje su završene istom onda, kada su mornari prešli na stranu revolucijonara. Zapovjednik revalske tvrdjave admiral O erasi.mov je ubijen. Čete, koje s'toiie neposredno iza fronta pljačkaju i pale, bez da vojne obiasti mogu da spriječe njihova nedjela. Prema jednom dopisu ,,R u s k a j a V o 1 j a“ podupiru novu vladu samo časnici, dok se vojnici drže za sada još rezervisano. Uapštenje generala Ewerta i Gurka. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“). Zeneva, 29. iniarta. ,,P e 111 J o u r n a 1“ javlja Iz Petrograda, da su internirani otpušteni juski generali E \v e r r i O u r k o i to na zapovjed izvršnog odbora dume. Oba su generala dopremljena u Perograd. Ubijeni guvernerl u Saratovu i Vologdi. (Naročiti bi’zojav „Beogradskili Novina“) Kopenhagen. 29. marta. U Petrograd je stigia vijest, da su revoiucijonari ubil! guvernere u Saratovu i Vologdi.

Nova vjada I izborno pravo žeiut. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novin»“.) Stockholm. 29. marta. Iz Petrograda se brzojavlja: Radničkt otlbor izabrao : je pet članova, koji če kontiroiisali rađ viade. U loin su ođboru Čhaidže, Stehiov/. Skobcle\v, Suhanov i Fillpo\vskL Alinistar pravde Kercnski izjavio je, da jc položaj još uvjek ozbiijan, aii je iw> njegovom mišijenju prošao vcć offlaj tremitak, u kome su sukoM mogll izbitii. Nova vlada ne će zasad uvcsti izborno pravo žena. Žeijeznice, pošta I brzoiav u rhkama krajhi.iih revolucijoiiara. (Naročitl brzojav »Beogratfsklh Novina«/ Amsterđam, 29. maita.

D 0 BR 6 TV 0 RNA SfDMICA ZA UDOViCE I SIR0CAD :: U BE0GRABU ::

Danas u petak 30. marta Oostovanj« bečkiii pozorišta: „Treći eskadron“ od Bernharda Buchbindera u pozorišnoj dvoranl mjesne etapne menaže. Početak u 8 1 pol sati na većer.

U vozu, kojim su u P s k o w putovali minisUtr vojni i đopisnik iondonskog „T i m e s a“, biia je velika količina revolucijonarnih spisa, mcdju njima i jedan broj ,.P r a v d e“. u korne su se iKilazi-li poziv i odluke socijaldeatiokratekog komitea. Dopisnik primjećuje, da se nesretnim slučajem i: a1 a z c u r u k a m a p r i s t a 1 i c a k r a j n j e g p r a v c a ž s 1 j c z n 1 c e, poštaibrzojav. Na putu iz Pskovva do Rige dcpisnik je čuo muoge razgovore o posJjednjim dogadjajiraa. Pričaii su mu da je liajtcže iskušenje za cara i caricu b:!o, što su ih napustila sva ona iica, kojima su oni vjerovall. Harald \Villiam opiiujc licodlučnosC, hoju car ! carica posljcdiijih dana pokazuiu. Nije ili mogao pridobiti ni za kakvu odluku. I mimstri su se uvijek žalili, što cara n'kako nijesu mogli nagovoriti, da dodje đo kakve odluke. Novi ruski vojui iist. (Naročiti brzoiav »BcogTad-.kili Nov'ina / Kopenhagen, 29. marta. Ruski su čaisnici u glavnom stanu započeli izdavanjem uovog vojničkog Iista pod imenom „Narodna V o j s k a“. Novl giavui prokurator Sv. Sinoda. (Naročiti brzojav „Beogradskih Noviiia“)'. Kopeniiagen, 29. marta. Prema uovinskim vijestima iz Petrograda imenovan je glavnim prokuratorom Sv. Sinoda knez L w o \v, rodjak ministra predsjednika, dok je knez Buhto wski imenovan inetropolitiom petrogradskim.

me, đošia je u Jasnu Pcljanu, pos'aia je izaslauike udovi grofa T o ls t o j a, da jc u ime ruskog naroda pozdravl i zaanoli, da se s 'l olstojevom slikom izadje pred gomilu. Kad se grofica pojavila, svl su klek!! pjevajući pjesme. Rad novog Sinoda. Kb. Rotterdam. 29. marla. Prema vijestima iz Petrograda sasiiaćc se novi sv. Sinod na vijećanjc čim bude u cijelosti popuujctt Kao ]irvo raspraviće se pitanje r e f o r rc e r u s k o-p r a v o s l a v n e c r k v e. Dogadjaji u Petrcgradu prenia englcskotn prikazivanju. Kb, London. 29. marta. ,,D a i 1 y Teiegraph“ javlja iz Petrograda: Danas, druge nedjeije revoliicije, Ne\vski prospekt ie bio vr'o živ, prolaziie su povorke. u kojima su se vidile crvene zasrave sa napisima. Zabranjena je jedna zastava, koja je imala napis ,,D o I j e s r a t o m“. I puk \VolinskI je prošao prospektom pcslije svih povorki. Danas su tri satnije došie u uzomom redu pred zgradu dunie. Na zastavi puka bilo je ispisano: „Zivila privremena vlađa!“, „Rat do kraja!“, „Moć granara! Oovori, kcji su u dumi držani, izgleda da su voinicima bili aosadni. Svojom vikom su najzad nadvikaii govornika. koji je ?ražio dia se rat okonča. Popisnik „Dailv Teiegrapha" veli, da se položaj privrernene vlađe učvrsiio.

Hodočašće revolucijouara udovi Tolstoja. 1 (Naročltl brzojav „Bcograđsklh Novlna' 1 .) London, 29. marta. Rcuter javlja: Velika gomila seljalcai, vojnika i radnika, pjevajuči pjes-

Statfstiba o potopljcnim brodovima u februaru. Kb. Berlin, 29. marta. Wolffov ured javlja: Kao što ja 17. marta javlj’eno, potopljeno je ratnim priuremama središnjili vlasti u mjesecu fe-

Podlistak. A. P. Čehov: Govornik na srobii. Lijepog nekog jutra sahraniše prisjednika Čirila Ivanovića Vavilonova, koji je podlegao dvjeina u našoj domcnvini proširenim nevoijaina: zloćudnoj ženi i pijanstvu. Kad je povorka kronula od crkve prema groblju, sjede iedan od kolega pokojnikovih, nekl Popjavski u kola, pa se poveze svom prijatdiu Oregoru Petiroviću Zapojklnu, miadotn ali već dosta popuiarnom čovjeku. ZapojkLn umije, kako je mnogiina čitateljima poznato, da zbori bez priprave svadbene, jubilejske i nadgrobne govore. On može da u svako doba govori: u polusnu, tirijezan, potpuno pijan i u groznlci. Riječ mu teče glaitko, ' jcdnolično, neiscrpiva poput vode iz žljeba. Vazda govorl bez prekida i na dugačko. tako da se — oso bito kod trgovačkih svadba — moraju obratiti na policiju, da ga ona Stiša. „Imam da Te nešto molim dragi prijatelju!“ poče Popiavskl, unišaiv u njegovu sobu. „Obuci se I podji odma sa nvnom. Umro je jedan od naših; baš smo spremni, da ga> otpratimo na vječni pokoj, pa valja da se na rastanku reče neki ncsmisao... Na Tebl je sva naša nada... Da Je umro kakvi nikogović, ne bi Ti zamovijetaii... no tt> je naš tajnik... tako rekućl stup cijele pisamc.

Ne bf biio pristojno, da čovjeka takvog stepena zakopamo bez govora. „/\lia, tajnik!“ reče Zapojkin zijevajućl, ,,oua pijatiica?" ,,Da, ona pijanica. Bit će svježe pogače 1 zakusalca... I kola će T1 platiitL Dodji, prij'a'teiju! Bit ćemo Ti zahvalni." Zapojkin se rado odazove. Rukom prodje kroz kosu, poorimi tugaljiv izražaj lica i ode s Poplavskim. ,,Ja sam poznavao vašeg tajnika", reče. kad je ušao u kola. „Bio je ništarija, kako ih malo svijetom hod', Bog iru dao pokoj vječni." ,,Ne rreba psovati inrtve!“ „Dakako, de mortius nii nisi bene, no ipiak je bio lopov." PrljalttelJi dostigoše povoirku, pa joj se prldmže. Povorka se Je tako polako micala, da su putom mogll da svrnu u tri krčme 1 da poplju čašicu u pokoj duše pokojnikove. Na groblju je očitana služba božja. žeaia 1 rodbina piakala je po starom običaju. Kad su spustUI lijes u grob, povika dapače žena: „Sahranite me s njim“, ali konačno ipak nije pošla za njim, Jer je valjđa mislila na penziju, koja ju je čekaia. Kad se je konačno sve stišalo, stupl Zapojkin iiaprtjed, obuhvati sav zbor jednlm pogledom I poče: „Sinijcmo II očhria 1 ušima povjerovati? Zar je ovaj lijes, ova zapiakana lica ovt uzdasi l naricamje možda samo san? Jao, nažalost nije, naše nas oko

ne vara! Ovaj muž, kojeg smo još đo liedavna vidjell hrabra. mladcnačkog i neporočnog, koji je do nedavma poput pčele nosio svoj med u zajedničku koš- 1 nicu državnili uredjaja, taj isti čovjek' 1 postađe prahom, igračkom fantazije. Neumoljiva srrtrt diimiila ga svojom Iedcnom rukom u doba. kad je uprkos poodinaklom đobu bio pun bnjne snage 1 sjajnih nada. Nenadomjcsriv gubitak! Tko bi ga od nas rrrogao nadomjcstiti ? Dobrih činovnika imadeino mnogo, no Prokofije Josipić bio je jcdan odabrani. Iz dna duše svoje fcio je odan svojoj časnoj službi, nije štedio svoje slle, nije počivao, nikad nije mislio na svoju korist, bio je nepodmitljiv... Kako 11 je prezirao one, koji su ga na štetu općili interesa htjeli podmititk kojl su ga, nudjajući inu zemaljska dobra, htjell učiniti izđajlcom svoje dužuostil Da, Prokofije Josipić pred našira je očinra razdijelio svoju plaću lneđju svoje in!adje drugove, a baš sada ste čuh tugovamje udova i siročadi, koja su živjela od njcgovih potpora. Odam posverna svojoij službi i dobrotvornostl, nije poznavao veselja u životu, nije sebl dapače priuštlo nl sreću obiteljskog života; poznato nam je, da jc do konca svoga žlvota ostao neženja. A tko bl ga mogao nama kao kolegu nadomjestiti? Još vidim njegovo obrijamo, prfjazno lice pred sobom, kojim nam se je uvijek smiješio. Slušam njegov mekani. nježni 1 prijateljski glas. Mir prahu tvome, F¥okofiju Josipiću! Počlvaj spokojno, tt pošteni, plemenjtf čovječe! “

Zapojkin nastavi u svome gevoru, no slušačl počeše šaputati. Govor se svakome svidjo 1 izmamio nekoliko 1 suza, no nmogo je bilo, što se ijudima 1 čudno činilo. Ponajprije nije blio razumljivo, zašto je govoniik nazivao pokojnika Prokofij Josipić, dok se je zapravo zvao Clril Ivanović. Drugo: svima je bilo poznato, da se je pokojnik za cijeloga svoga živoisa svadjao sa svojorn zakonitom ženom, dakle irije bio neženja; treče: imao je gustu crvenu brađu, njje se nlkada brijaa, pa zato nije bilo jasaio, zašto je govontiik za njegovo lice rckao, da je obrijano. Slušači se osupnuše, zglodaše se i slegnuše rameuima. „Prokofije Josipićul". nastavi govoniik gledajući tronuto u grob. „tvoje lice nije bilo lljepo, bilo Je dapače jako ružno, blo si osor I stirog, no svt smo znaii, da se pođ tvojom lirapavom Ijuskom krije pošteno, prijateljsko s>rce.“ No sad spaziše siušači nešto vrlo Čudno, što se s govornikoin dogodilo. Ukočeno je upi-avio svoje očl u jednu tačku, postade nemiram a ohda i on slegne ramcnima. Najednom zašutk otvori začudjen usta pa se obratt na Poplavskoga. „čuješ, ta ovaj je JoS ŽIv!“ reče sav uprepašten. „Tko Je živ?“ ,,Ta ProkofiJ Joslpić! Eno ga gdje stoji uz spomenik!" ,,Ma ovaj nije ni umro! Clril Ivano\ić je mrtvac!“

„Pa sani si mi rekao, da je vaš tajnik timro!" ,,I Cirii Ivanović je bio naš tajnik. Ti si iii zamijenio, šaljivdžijo. Prokofij Josipić je bio prije naš tajnik, to stoji. no prije dvije godine premješten je kao predstojnik pisarne u drugo ođjeljenje." „Neka vas djavo razumije!" „Zašto tie govoriš dalje? Govori daije, neugodno je!“ Zapojkin se opet obrati k grobu i nasiavi svoj govor siarom rječitošću. Uz spomenik je uistinu stajao Prokofij Josipić, stari Činovnik s glatlco obrijanim liceni. Oledao u govornika praveći zlovoljno iice. „Kako si to samo učinio?'*. smijali su se činovnicl vraćajući se sa pokojnikovog ukopa. ,,T1 si zakopao živog čovjeka." „To zaista nije bilo lijepo, niladi čovječe!" ljutio se Prokofij Josipič. „Vaš govor bi možda oosve dobro pristajao mrtvacu. nu obzirom na živog čovjeka bio je upravo smiješan. Molim Vas — što ste samo rekli? Nije mislio na svoju korist, nepodmitljiv, nepotkupljivi 0 živom čovjeku se takovo što sarno za sprdnju govori. A osiin toga Vas gospodine, nitko nije molio, da izirečete svoj sud o mojem licu. Ako i nijesam lijep, ako sam i ružan, nijesta to trebali pred svlma Ijudlma reći! To je uvredljivor