Београдске новине

B r> 94. BEOGRAD, petak 6. aprila 1917.

Izlazl:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podno.

Pojadini brojevl: U (Msrrt'j 1 o kralMlni z*p«.JWnrta .4 e. 1 kr. Beti |n djtnl .4 . . . , 1 ktl.ra U Hrr«IM.I-SlivMl|i, 8 mi 4 - Hercijirlif

MJesečno pratplata: i U (MirakuJ • knliztai nMiJtfMdn M I „ ;• IkTCM. r. W|M 1 «**>■»•«•. . f jr_ U Bittrrti ra tfMtnon ■ kat« . . . . ( Mk U Hrrataki J -SltrtrIJI, Bsul - HirMfirinl 1 Oi!mxl|l (

Irvu artj ptdroC)« pi cljtal »4. , . . 12 bitora ||

II JJ iitillfii krajMlai Aiuirt-pjinH araarblja I K,

Ogtaai po cljonlku.

UredniJtva: BE09RAD, Vuka Korsdžlća ul. broj 10. Tolofon broj 88. Uprava I prlmanja protplato Topllćln renac broj 21. Tolofon broj <8. Primanjo oplaaa Knoza Mlhajla ul. broj 38. ==■■--- - ■■ r —>. .i -mj* Godina 1H.

Engleska ponuda za mir? — Američki senat izglasao rezoluciju o ratu. — Stiirmerova izdaja prema Rumuniji.

Na poslietku jc' svc jcdno kak’o ćc da bude: N j e rn a 3 k a ć e i ć i s v o -

Rotnl izvještnll. Izoleštal austro-usarsKos Slavnos stožero. Kb. Bcć, 5. aprila. Istočno bojište: Osim matili bojeva napađnih čota ccma ništa no\T)cr. Talijansko bojište: Zbog lijcpog vremena bila je ž iV a h n i j a t o p n 5 i k n I 1 e t a č k a borba, nep:o prošliii dana. Naše jc topnišlvo u s p j e š 11 o b o m b a r d ov a 1 o neprijateljsku v o j n u p a r a d u isfočno od C o r m o n s a. Talijanski pomorski letači su bacali bombe na Nabrezinu i Ustianu. Na?a sela u dolinl E č e v a i A r c a stajala su opct pod vatrom ncprijatcljskcp: topnlšfva. U posljednjem selu teško je povrJJedjena župska crkva. Jugoistočno bojište: U području ne.šili četa nije bilo osobitib dogadjaja. Zamjenik glavara generalnog sfožera pl. HOfer, podmaršfll.

Izvjesta« bugarskog glsvstožera. Kb Sofda. ć. aprila. Mačeđonsko bojlštC; U v a r d a r s k o J doliid pješačka Vatra i borba maSIuskim puškama izmedju predstraža. Južno od Ojcvgie/ije rastjerane su vafrom neprijateljske izvidnice. koje su se fr j cle prlbiižltl našim prcdsfražama. RuniU!ij''ko bolišfo: ‘ Nema ništa da se javi. kepuhllKcmski otrov. Ovaj čas liatn još nljc poznaf doslovtil tekst Wi!sonovo poslanice senatu. još su nam nepoznati argumentl, koji su pobudili prcdsjednika Sjcdinjesnili Američkih Država, đa oi jednom napusfi svoju dosadanju neodlučnost i da stranputlcom preko kongresa dobaci rukavicu Njemačkoj. Ali pristanak senatskog odbora na vladinu rezoluclju i oduševljen prijein riječi WiIsonovih u „Bijebj kući“ govore jasno, da iiako nije bilo važnih razloga, a to su |)ar bili čisto amerikanski razlozi, koji »u inače bladne Amerikance zavell. da iidu slljepo za svojim predsjednikom. Berliaska štampa raspravlja o pitanju, 5da 11 je lukavo proglašena objava rata ^ljemačkoj potekla iz koje vnuiainje

nužnosti i da Ii je izrečeua ti svrhu očuvania istinskili amerikanskili inieresa. S onu strana Atlantsiroga occana tvrdc gospcda poli.ičavi, da otvoreno neprijateljstvo Sjcdinicnili Američkih Država nijc tipravljeno protiv njemačkoga naređa nego protiv njemačke v 1 ad e. Uzinemo li inissto njemačka „vlada“ rijcč ,,diuastija“, naćićemo se cd prilike na pravom putu slu’.’iii. lako jc Wilson muž, keji je morao primijetill, da je odnos izmed.ru vlade i naroda u Njemačkoj najiači iaktor. ipak jc on đovoljno Iukav u tom, što izbjegava pltanje, o kom sc radi, samo da sebi osigura odobravanje srvojih zemljaka. Kad se rađi o borbi protiv forme vlade, koje Amerikancl smalvaju kao preživjelc, odobravaće ovoj borbi svako u zemlji doiara. To }e znao i Wi!son i zato se odlučio za izjave, koje dođuše n e odgovaraju njegovom u v j c r e n j u, all to više njegovoj p o 1111 c I. Nije petrebno dokazivatT, đa jc ovakova metoda nc samo ncćudorcdna nego 1 opasna. Sijatl razdor Izmcdju njemačkoga narođa i njegovih prvih ljudi. m o ž e s c s m a t r a t i k a o najteža griieška jedue prop ?. I e p o 1 i t i k e. Ovai pokušaj post-aje još opasniji, ako ga usporcd’mo s dogadjajima. koji su se ncđavno đogodili u Rusiii i Koji sc danas još šire I razvi.iaju. Nfje da se piašimo, da bi rcpublikanski otrov. Icoji je unistio staru rusku carevinu, mogao đa naškodi i središnjim viastitna — ova pogibelj prtJet! samo silama soorazmna i njegovont novom savezniku. Ako zrelo promislhno današnji položa.I, nabacujc natn se pitanje samo ođ sebe. ne postoji li kakva veza izmedju posljednjeg akta Wilsonove politike Izvraćanja I dogadjaia u Rnsiji? Svakako upada n očl činjenica, da n času kad još nijc postojao rat Izmeđju Njemačke j Amerike, ruski vlastodr/.ac Miljukov šalje memorandum predsjcdniku američke Unije i moii ga, đa Sjeveio Američkc Države stupe što prije u rat. I tu je opasnost za Wiisona: ne može odgovarati n.iegovoin ukusu, da radi u zajcdnici s prevratnicima na Nevi 1 da svojom objavom rata prekri.ie bezglavosit, do koje je dovco novi režim u Rosiji.

j i m p u t e m. Repfbilkauski otrov, koji 3e preko Atlantski«,*; occaua ckužio svc do Kavkaza i J:oji ra.ara, mjesto da gradi, ovuj otrov ne će moči du uaškodi gvozdenoj šaJsi središniili vlasti. Da je ii Rtisiji bukmiia revol-aciia i da joj danas Amerika praža svoju ruku, uaposljefku je to dog.id.iaj, koji se tiče jedino siia snorazutna. Stvar je sila sporazuma — a ;i prvotn j cdti Engleskc, da povladjuitt i ako inr baš gi’jc prljatuo pri dnši. Uzdajemo sc u svoju snagu i mirno čekaiuo, šio ćt. nam dcliijeti budućnostl Ratni prljegied. U isto vrijeme sa sretnim pr.vratkom ,,M o vv c“. koja je dovršiia i drugo svoje uspješno krstarcnje, stigle su vijesti o strašnom đielovanju drugog jednog njent. krstaša u Tihont oceanu, gdje su navodno primijećene i njemačke pcdmornice. Niko nc niože da zr.a. da li je ova posljeđnjaj vijcsr istinita, aii jc istina, da postoji onaj drngi njemački krstaš, koji nosi ponosno ime ,,S e e a d 1 e r“ („Morski Orao“), a stoji pod zapovjeđnjštvo’.n korvctnog kapetana gtrofa Lucknera. Ovaj je krstaš dobro oboružnn topovima i koliko se đosad zua. potopio je pet ncprljateljskih brcdova sa i6.000 tona. Vriicdno je zadržati se kratko vrijeme kođ ove ČinjNiice. Svakl je čitalac morao primijetiti, da su u prvoj godini rata svi mcmr.čki krstaši, koji su se nalazili u stranim morima, morali konačno Ipak da podleguu u ncjeđnakoj borbl i ako su se borili hrabro i zadavali veliki strah tfgovinskim brođovima naših ncpnjatdja. Tako je podIegla flotiia admirala grofa Spec-a, ,,E m d e n“ pod zapovjedništvom ka- I petana M fi 11 c r a, pa i naš siavui krs- ! taš ,,E 1 i s a b e t h“ morao je da traži ! dragovoljno svoju smrt u vaiovima i ! da svoju posadu sjcdini s hrabrim bra- -i nlocima Cingratia. Nestašica prekomor- 1 skiii flcitnlh osnovlca, gdje bi se mogao 1 naknaditi potrošeni ratni matetijai, i spriječio je naš krstaški rat, pa it! ,,Mowe“ ni ,,Seeadier“ neinajn tako- ! djcr flctnih osnovica, ali je njemački ! duh riješlo i ovo pitanje, pošto je povećao brzhiu svcjih krstaša. Poznato je da su Nijemci izgubili bitku kod Falklandskih ostrva, ne samo što je admiral grof S n e e bio brojno slabiji več i stioga, što njegovi brodovi nijesu bili dovoijno brzi, niti stt mogli da

plove jednakom brziitoin jedan ttz drugoga. Samo đa spasi svoje Iaganije brodove morao sc admirul Spce upustiti s čitavom svojom suagtnn u nejednaku borbu, u koioj je i podlegao. Nema sumnje da su ..M6we' : i ,,Seeadler“ vrlo brzi brodovi daleko brži nego svi dosađanjl, jer inaee bi bili pp.li žrtvoni mnogobrojuiin nepriiatelj.skim j-atnim brodovima, koji ih progouc. Ima još nešto, Što jc vrljeduo da se pobliže promoiii. Eugleska ie odmah u početkn rata progiasila Llckadu nad cijelom iijemaekom obalom. ihe.ua ustanovama lnedjunarodnogu prava viijedi samo ona bloiada. kuja je e f e k 11 v n a t. j. kad m o l e d :t S p r i j e e i s v a k ! p o m o r s k : s ao b r a ć a j ‘ ti b 1 o!: j r a n c j z o n i. Bez obzira na nJcmačkti ratnu movnaricu, koja je vce višc pui.t dišla svc d'> engleske obale, probila jc dosad .,Mo\ve“ ectiri pata, a „Secad!ef“ jedan puta englesku blokad:\ Ovu činjenica je v a ž n a i ncutralei frel a đu jc pamtc. Živahnija borbena đjelatnost trajc scnio na južnom diielu desnog kriia njeinačkog z a p a :1 it o g f r o n t a, gdje naši saveznici poviače svoje položaje, ali do danas još tiije pošlo za rukoni lieprijatelju, da skine veo i da dozna pravi uzrok ovog pokret.i. Englczi i Francuzi nijesu do sada zarobili goiovo ni jednog. njemačkog voJnika, nikakav ratni materijal niie pao u njihove ruke, dok su Nijeuid na svc-nr „odsfupanju“ zarobili 2900 neprljateljskih vojnilca i zaplijenill 59 mašinskiii pušaka. A englesko-francuske snage, kad prodiru, imaju da svlada.in najfcže zaprijcke. Svakog trena eksplcdir:. po koja mfna, Izncnađa niazc oni u najtežu njemačku topničku vafru, koione moraju da stanu, jer su ’drumovi zakrčcn! kolima i topovima Francaza. koji itc mogu dalje iz blata. A ima nešto, što je još gore: Francuzi i Englczi moraju da vuku za sobmn svaku kau vode, jer stt Niiemci sve bunare zasnli. Hhtdenburgova genijalna strarcgija trijumfira i u ovom novom pokretnoni ratu. pa se nc trcba čuditi očajnosti i neorijenfiranosti vojnih kritičara šta-mpe u Parisu i n Londonu. Na i s t o 5 n o m i> o j i š f u vla’da još uvijek mir, šfo je posiiedica jednako nepirijatnog vremena kao 1 nejasnog unutarnjeg položaja u Rusiji. Treba se samo sjefifi, da je posiije pada Napoleona III. ua *1. septembra 1870. god. prošio više od šest neđjeija, dok su se usuđile čete Gambettine, da se upuste u boj sa pobiedonosnim Nijemcima. Kod toga su Francuz? preko noći bili gotovo svi republikanci i pristaše republike i otpor monarbičke ma-

Podlistak. Ruska carska porođica. I.egenđarnim je pretkom ruske carske kuće R o manovi ć a, kojoj je današuji prevrat zadao smrtan udauc, neki Adrej Kobiia, ko.ii se u čelrnaestom stolieću doselio iz Pruske u Moskvu. Osnivač je pak dinastije Mihajlo F e o d o r o v i ć R o m a n o v, sin ruskog domoljuba, patrijarhe Filareia, ko•jega su bojari na državnom saboru gođine 1613. izabrili, da nakon intemgnuma od 1610.—1613. osriuie novu diuastiju. NJegov o f ac bio je navodno u jrodbinskoj svezi s Rurikovićima, no to •se rodbinstvo ttije moglo vjerodostojno dokazati. Sav se narod bacio novomu caru u okrilje, predao nni svu vlast i osujetio sve pokušaje Poljaka, da se jdomognu mladoga cara. Tak'o ga ie spasio i ruski seijik lvau Stisanin, koji jc inrao pokazad Poljacinia pu: do grada, gdje je Mihaiio beravio, aii iii je zaveo u šumu, gdjc su ga iz os'-'cfe posjekli. Ovaj Jc piimjer vicrr.os:i prerna novomu car*i proslnvdt kusnije GlinkiCa opera: „Život z\ cara“. Mihajlo je poktišao utvrditl dr/.avno zdanje, koje se posve rasklimalo, a ftastojao je i oko prosvjets. Vojsku je ®okušćm priučifi i ipadnoj taktici, re mu Je Hoiandez Vimus lijevao topove i lanad, a strani .rgovci dobili su svu globodu, ali pod uvjetom, da ne smiju •voga umijeća krtti pred Rusinia. Satoo duhanu nije pušlao ulaz u Rusiju, te H onima, koii su upotrcbijavAii burmut, dao odrezati nosovc.

Mihajlov sin A1 e k s e j M i h a j1 o v i ć (1645.—1676-), nazvan „uajbiaži“, bio je idealoin nedavno zbačenom caru Nikolaiu II., :e jo njemu u čast prozvao svoga sina Alckscjem. iz njcgovog prvog braka s Marijoin Miloslavskom potokio je šest kćeri i dva sina, Feodor ; Ivau, a iz drugoga s Natalijom Narišk’no'n sin Peiar, kasniji car Petar Veliki. Na Aleksijcvu .t\ oru došao je na velik g!as Gjuro K r ižanić. zngrebački k'aiouk, koji ;c dcšao *la napiše povjest Slovena i složi sveslo\vt,ski jezik. :e je svoje djelo ,.Rt>’:o carstvo u XV i. štoljeću* po'j\cfio samoimi caru Aleksija. Treći car iz Romanove kuće bio ie F e o d o r, koji je vladao tri godine, te ga je godine 163?. n&slijedio njegov slabourrmi brat 1 van. Iz njegova braka s Praskovjom Saltikovom potekle su đvije kćeri: Kuiarina, koja se udala za Kada Leopoida Mcekienburškoga i Ana, kasnija supruga Fridrika Knrlandskoga. U ovo je vrijetne prijestolje zapravo bilo podijeijeno izmedju lvana V. i njegovog polu braita Petra, dok se regentkiniom nametala Soiija. Najposlije pošlo je za rukom Petru, da potisne svoje sitparnike i sam zavlada Rusijoni. Iz prvoga svoga braka s Fudoksijom Lopuhinovom imao je Jednoga sina Alekseja. koji se oženio Sarlotom princesom Wolffenbiittelskom, iz kojeg je braka potfekao sin Petar (posljednii muški Romanović). P e t a r V e I i k i, koji je za razvoj Rusije mnogo učinio, iako je sam bio despot, sadist i ispičufura, za'vorio je »voju prvu supragu Eudoksiiu Lapuhi-

novu u samostan, te se oženio svojom ljubavnicom Katarinom, s kojom ie već otprije ima« dvije kćeri: Ann i .ielisavu. Ta se Katarina zvala zapravo Marta Skavronski, te je bila ženom nckog švedskog zarobljenika, draguna, a kasnije ljubavnicom kneza Menišikova. Ta je žena podjarivala Petra Veiikog protiv rodjenoga sina Alekseja, dok ga nije predao sndu i dao osudid na smrk No Petar bi i Katarimi bio zbog njenih pustolovina dao ubiti, da ga nije u tomu i samog pretekla smrt. Zanimliiva je politička oporuka. koju je taj despot ostavio svojim nasljeduiciraa. a u kojoj se već kriie klica današujeinu svjetskomu ratu. „Neka niska država bude uvijek u sfaniu ratnorn“. kaže na jednom mjestu, te nastaviia: „Neka se ona na sve.mognće liaćine raširi prema sjcveru, uzduž moru Baltičkoga i prema jugu uzduž mora CrnoRa... ncka osntije brodar.tice ua obalama Crnoga mora i iteka sve to pmniče uvijek naprijed, sve đo Carigrađa. Neka sb sklopi s Etigkskmn trgovački ugovor i živi u uskoj sve/i s n.iom. jcr će ona biti Rusima uvijek na ruku, da usavrše svoju pomorsku siiu. & kad fo budc, postaf će oni gospodari Baltičkemu i Crnotnu tnonr. Neka se Rusija miješa u sve evropske, naročito pak njemačke razmirice. Neka sc upotrijebi sila, koju imads viera, na svc Grke nesjedinjene i na sve grčko-istočne narode na Balkanu. )i Ugarskoj, Austriji i Poljskoj. Napokon neka sc brine Rusija. da dolazi do bojcva izmcdju Francuske i Austrije i njihovih saveznika, a kad oslabe, onda će ih ona Iako svladati 1 '. Ovu je politikii Rusija uisthiu vjcrno sli-

jedila, ali Nikolaj I'. nije danas oeUo zahvalan svom pretku za tu oporuku! Iza smrti Petra I. (17J5.) stupila ie 1 na prijestolje njegova udova, koja ie 1 viadaia dvije godine, a nasliiedio je je Petar II., sin umorenoga Alekseja i posljednji član muške Ioze Rcmanove. No i taj je viadao samc tri gođine te je godine 1730. umro od boginja. Sad je prešlo prijestolje na žensku lozu, koja se počinje caricom A n o tn I v an ov n o m, uđovoni Frldrika vojvođe Kurtandskoga. Kad su joj bojari ponudiii krunu, morala je potpisati izjavu, da se odriče apsolutne vladavine i da će vladati s državnim vijećem, no ovo obećanje nije nikad ispunila. Njena je vladavina prava strahovlada, u kojoj je caričin ljubimac Biron bio neograničeniin gospodarom. Prije smrti pozvala je u Pehograd svoju nećakinju Anu Leopoldovu, koja je biia ženom Antuna Urliha vojvode Braunschwoigskog'a te posinila njezinog sitia Ivana i odredila ga za svog nasljednika, dok je Biron imao biii regentom. Posliednje su joj riječi bile: „Birone, ne boj se!“ Njen nasijednik Ivan VI. umoren je u zatočenju, a poslije njega đošla je splctkama tiajmladja kći Potra Velikoga, Jelisava, Carica Joiisava vladala je 21 godinu, te je takođjer sudbinu zemlje prepuštala svojim ljubi'mcima, od kojih je s jcdnim, Razumovskim, bila tajno vjenčana. Njenu kćer iz ovoga braka, knjeginju Tarakanovu zatvorila je kasnije carica Katarina 11. u Petropavlovskovu tvrdjavu, gdje se za popiave utopila u svojoj ćeliji. Nasljednik Jelisavin bio je Petar III., kojega je godino 1763. svrgnula njegova žena Katarina II., a malo zatim bio je ubijen. Kat 'rini II. valja priznati.

njine bio bi uzaludan, pa je lake i*romjena na vladi izvodcua mirno i glatko. U Rusiji traju .ioš i dauus unm&mj: poiitički sukobi i liorbe. Revolucijomt vlada niie sigurua, da Je na ujenči strani cijelu vojska, koju sad sfo.ii ir.t Lojištu, dok če;e koje se nalaze n pozadini pružaju sliku socijali/.acij': vojskc. št<» je jcdnako raspudanju, kao s.o bi i socijal-demokratska dr/avu budućuosli morala da dovede do potpune anarhije i propasti čovječaiistva. Zagcuetka ruske sfiuge ostaje i daljc za na> nčriješena i Amerlka i tllemaćka. Neutralui glas o Wilsouovoj noti. (Naroćili brzojav »Beogradskih N'cvinaj Tiaag, 5. apnla. ,, N i e u \v e s v a n d e n D a g “ I pisc povodom Wilsonove ratnc posla! nice: Prije svcga ie pitanje, d a 1 i N j emačka priznajeratno s t a n je: pa onda, iormalno i zvuničuo zna njemaeka vlada samo za prekid diplomatskiii odirosa, pa poslije, za njii nije neprijatcljski akt torpedovanje aaneričkih brođova. Pri toni je sumujivo, da ii će srazmjera blci odmah fakva, đ& će neutralci morafi da dadu sveju izjavu neutruluosti premu njemačko-anierikan.skotn sp&rti. Po govoru Wilsonovom iskijučeuo jc, da ec Amerika i:cz drdjeg prcdomišljonja pcsćati članom spcrazuma. WiIson govori samo o cjellshodnoj saraduji s vludaraa, koje se bore protiv Njemačke, ali ue ! o savezu s iini vladama. A osirn *oga ve’i Wilson izrično, da ne vojuje protlv savez',i*ka Njemačke. Očito uagiašava Wi!son time, da Amerika vojuje za east, a ne iz neprljateljstva prcina središnjim viastima ili šio bi žc-Iila poraz ovili kao grnpe. Okdnost, što Amerika ne ratnj? protiv saveznika Njemačke, sama pđ scbi onemogućava ’Vashingtonu. da se potpuno pridruži sporazumu; jc-r ratn! cilj ovoga ne tnože Nri i dli Amcrike. Anierlčka pomoćna vojska ? Kb. Amsferđanij 5. apriia. Preina je'dnom ovđašnjem lisfu javlja „Times" iz Washingtona: Svaki govori »amo o ratu. Reknitovanje je u punoni jjeku. Svuda se opaža vojnički život. Za sada se oJ Sjeđinjenih Država ne inogu očekivati velike usluge, jer one nijesu boije naoružatie, no što je bila Engleska u početku rata. Vojničke niiere; kojc su do sarl preduzeta, služe isključivO odbrani. Pređsjodnikov poziv za npis dobrovoljaca, upotrijebljen je radi agitacije, da se u Evropu pošlje jedna ekspedt« ciiona voi«ka. Mnogima bi bi!o po vo’ff,

'da je vlađala dobro i samostalno, te da nije trpjela utjecaja svojih Ijubimaca na državno posiove. Svoga slaboumnoga sina Pavla isključila je od nasljedstva prijestolja, no pošto ju ie nenadano zadesila smrt, uništio je Pavao opomku i sjso na prijestolje. Pavao I. bio je oženjen Marijom' FjodoroVnom, rodjenom princesom Wiirftcmberškom, te j? imao devetoro djece ođ kojih su biii najsfariji sinovi Aleksandar, Konstantin i Nikoiaj. Despotska vladavina iudoga Pavla I. svršila se gorlinp 1801. prevrafom, kad je on ubij^n, a na prestoije so popco Aleksandar I., koji je na bečkomu kongresu zadobio nadimak „lcalmučkoga Adonisa“. iAišto je pak i Afeksnndar F. godine 1825. u Taganrogu na tajanstven način umro, imalo je prijestolje zapasti njegovog brata Konstantina. Kad se medjutiin razabralo. da se Konstanbn još za Aleksandrova života odrokao knuie u korist svoga trećega brata Nikolaja, došlo je do deccmbarskog prevrata godine 1825., koji se svršio time, da se Nikolaj popeo na rusko prijestoije. Nikolaj I. vladao je od god. 1825. do 1856. Bio je tipični apsolutni mski monarli. Iz njegova braka s Aleksandrom Fjodorovnom, kćerkom pruskoga kralja Fridrika Vilima III., potekli su i sinovi Aleksandar, Nikolaj i Konstautin. Car Nikolaj I. nije navodno mogao preboljeti poraza u krimskom ratu, te je počinio samoubojstvo. Nasljedio ga je A1 e k s a nđar II., koji je bio čovjek liberalnih načela, ali jc godine 1881. pao žrtvom aten tatu. Bio je oženjen Marijom Aleksandrovnom, kčcrkoin velikog vojvode hessenskoga Ljudevita III. iz ovog su braka potekli sinovi Nikolaj. Aleksandar, Sergije ćkoii