Београдске новине

Slrana 2.

Srijeda

ne prostorijc za kongrcs. Rijcšcno nije još »išfa, ali jc pristanak siguran. (Narofltl brzojav ..Bcosradskih Novina'*.) % Žencva, 17. aprila.

Gotovost mematke za mlr. (Naročiti brzojav „Beograđskili N'ovitia“). Beriin, 17. aprila.

tj J-'ctrograd su stigle tri franetiskc socijatistc, članovi koniore, da vc<ie prcgovore s privrcmcnoin vladom i odborom, koinc Ćajdze prcđsjcdava. Orupa Čajd/.e postigla jc nov uspjeh, •obrazovanjem tako zvane „crvettc garde“, koja vrši policijsku slitžbu u gradskom kotaru Petrograda. ,,Matiu“ i „Eclio de Paris" opominju socijaliste sporazumnili sila, da ni posrcdno ni ncposredno nc učestvuje u savjctovaujinia it Stockholmu. Izljcvi podbađačke (aliianške štampe. (Naročiti brzojav sBcogradskih N’ovinao Lugano, 17. aprila. Vijesti iz Rusije izazvale su vcliklt nzrujanost u Italiji. Ratoborni listo\i su van sebe od bjesnila. „Tribuna" se nada, đa se ruskc focijaliste nc će dati zavarati c;J Scheidemanna i AfJIera, koji msu ništa drugo ucgo izaslauici pruske reakcije. „Corricre ’tlella Sera“ sas vim j e i z gu b i o n a,J u, tia će se r u s k i z a p 1 c t ni o ć i p o v o I jno viješiti za ćctvorni sporaztiin. Tome su lislu petrogradski radnici rni izdajnici" i ,,grobari“ vojnika, koji sc bore u streljačkim rovovitna. Lugano, 17. aprila. Struja za mir ruske socijal-demokracije izaziva u zemljama oetvornog sporazimia, a uaročito u Italiji, tešku zabrinuitost, „Corrierc đella Sera“ piše: Rusi|a, Itoja bi se odrekla rasparčavanja Turske, jpostala bi epileptićna azijska republika i Jjočinila bi izdaju prcma Evropi. Italija sa svoje straiie ne bi se mogla itikad ofJreći aneksijc neoslobodjcnili provincija, a u ustanovi balkanske slavenske države morala bi gledati opasno strašilo za talijan*tvo Jadrana. Sjednica izvršitog odbora medjunarodnog socljallstlčkog urcda. Kb. Berlin, 17. aprila. Kuko ,,Vorwarts“ javlja, održali su « nedjelju u Haagu sjednicu članovi izvršnog odbora medjunarodnog socijalističkog ureda. Oni su na prvom injestu odobrili gledište Kerenskog a na drugom mjestu primili su opšti program o miru, koji jc WiIson u svoje .vrijeme razvio u svojoj poslanici senatu. Zbor je pozdravio pokušaje stranaka, koje su se pridružile medjunarodnom socijalističkom uredu, da se ostvari traijan mir i da se dodje radi zajeđničke akcije u vezu sa ruskotn radničkorn strankom. Holandska delegacija riješila je, da što- skoriie otputuje u Stockholm, da bi se ostvarila medjunarođna socijalistička konferencija, na koju če biti i manjine pozvane. Društva za ratno osiguranje za slučaj iziicnadnog niira. Kb- Amsterdajn, 17. aprila. Engleski listovi javljaju, da sc svc češče pojavljuju u štampi glasovi o predstojećem miru i da je tim povodom osnovano osiguravajuče društvo protiv gubitoka, koji bi mogli nastati za mnogobrojna društva za ratno csiguranjc, ako bi se mir izncnadno zaključio. Listovi govore sa sumnjom o tom novom preduzeću, jer je takav rizik iz računskih razloga posve nemoguć.

Strauački poluzvanični v P a r 1 amentskorrespondcnz“ centruma piše povodom izjave, koju je ,,N o r d d c u t s c h e A i 1 g e m e i u e Zeitung“ uputio Rusiii: Mi možcmo uvijek izjaviti, du stno gotovi za mir, jer mi vodimo samo odbranbeni ratPotpuno odgovara glcdištu i osjećajima njemačkog naroda, da naša vlada ne očekuje od ruskog naroda nikakvo vjerolomst vo. Sporaza m u i z m e d j u NjcmačkeiRusije nc sto j i uišta na putu. Rusija je za stvar našili protivnika priuijcla najveće i najkrvavije žrtvc, i to s uspjeiiom, njeuo požrnvovauje i samopregoravanje nije našlo priznanja kod saveznika, šta više nije ni spomenuto. Odiuka o produžcnju rata nalazi se sada u rukania ruskog naroda. Mi na niega r.iii navaljujeino niti ga opotninjemo, on mora sam pokazati, koliko je jaka njegova ljubav prema novo zadobivenoj slobcdi. Amstifta u rotu. O prekidu diplomatskih odnosa izuiediii Njeuiačke i Brazilije. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina“). •BcrJin, 17. aprilaO iirekidu diplomatskih (Khiosa izmcdju Njemačke i Brazilije piše njemačka štampa, da jc poiopljenje parnog broda ,,Parane“ bila samo izlika, jcr je Brazilija prekinula odnose sa Njemačkom jedino pod finansijskim i privrednim jiritiskom Unije. Bilo bi doduše žajosno, kad bi i Brazilija stupila u rat, no ta eventualnost ostala bi u svakom pogiedu bez ikakvog utjecaja. Wiison — diktator. (Naročiti brzojav i.Beograds!;ih Novina:; ‘ Ženeva, 17. apriia. Iz Was!iingtona se javlja: Adamson ie u poslaničkom domu podnio predlog, da se WUsonu za vrijeme rata ustupi — diktatorsko pravo. Američke ratne priprcme. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina“) Zcneva, 17. aiirila. „Matin“ javlja iz Washingtona: Po tako zvanoj „ratuoj zoni“ može se samo danjti ploviti i ?o s rrajvečom brzinom od pet čvorova. U sporazumu s vladom Roosevelt prikuplja snage za jedan inžinjerski put. Nedoličan napadaj lia Niiemce u Buenos Airesu. (Naročiti brzojav „Beograđ. Novina“). Rotterdam, 17. aprila. Iz Buenos Airesa javljaju: Velika jc masa svijcta navaiila na neke prisutne Nijemce i jednoga u s m ri ti 1 a. Masa je napala i na njemačku poj slaničku zgradu, te >vu zapalila- \'atra i je medjutiin ugušena.

li ] e m a č K a. Saziv njemačkog Reichstaga. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina"). Berlin, 17. aprilaNjeinački je Reichstag ponovno sa! zvan za 24. aprila. Na toj ćc se sjeđnici riješiti medjutim samo neke sitnc poj slovnc stvari, a onda če sc sjednicc odi ložiti do 2. maja.

Beogradske Novine

18. aprila 1917.

Sesti njcmački ratni zajam. JtTh Hrvrlin 17 nnriln

neosranlćenl podmornlćkl rat.

Upis na 6. ratni zajam iznio jo u 14 veUko-berlinskih ratnih i opštinskili štedioniea 147.7 milijuna. — Izgledi su daklc na novi njcmački ratni zajam vrlo dobri.

Borbe u vazduhu. Richthofenova cijcla. (Naročitl brzojav „BcOKradskih Novhia“.) Kd!n, 17. aprila. Uopisnik ,.K o i v. i s c h c Zeit it n g“ tia zapadaom frontu profesor Wegener opisnjc kao očevidac, kako je konjički satnilc barun R i c h t h ofcn oborio svoju 41- le'.ilicu. Riclnhofcn jc letio sa svojim Jovačkim letačkim odredom u 9 sati u jutrn, kad sc izmedju Arrasa i Douaia pojavila jedna cngleska eskadrila. Za nekoliko ininuta je lijemaeki odred bio nad neprijateljskom eskadrilom. U visini od 2000 nietara odigrala se vazdušna borba. Borci su u brzoni luku okružavaii jcdan drugog. Riciithofeiiova prednja lotilica je bila stalno nevidljiva. Poslije vrio kratkog vremena zasvijetii jedna od nepriiateljskili letiliea kao plamcn na vedrom nebu i u dugoin plamenom mlazu sruši sc, praćcna gustim dimom, kao kakav meteor- Odinah zatim sruši se i druga, tako isto u plamenu. Druge tri srušiie sti se teturajući, djeiimično sa eksplozijama, ali i one zapaIjene. Svega je oboreno pet letilica. Ostatak eskađrile je pobjegao prema Arrasu. Poslije pola sata njemačke !etilice vratile su se nepovrijedjene u svoie letačko mjesto. Vodj Riehthofen je oborio jednog protivnika, a njegov mladji brat poruenik Lotliar pl. Ricl'thofen njih dvojicu. Gospodstvo NUemaea u vazduhtf. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina“.J C Lugauo, 17. aprila. Balkanski izvjestitclj „Corricre della Sera“ izvještava svom listu o tudmoćnosti njeniačkih letilica u Maćedoniji. Od sredine se inarta poja\4juje nad linijom saveznika dnevno jedna njemačka letačka eskadra, koja na savezničke položaje izbacuje bombe. 26. i 31. marta bomhardovani su talijanski poljski logori.

Borbc nc zapadu. Engleska oienziva. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“). Haag, 17. aprila. ,,N i e u w c s v a n d e n D a g“ pi5c: Za Engicze bi biio važno. cla svoju ofenzivu sad produže, medjutim su onl, u prkos neprekidnih borbi od drugog dana uskrsa, vrlo malo napredovaliNjihovo je napredovanje svakog dana n e z n a t n i j e. U istini se borba u položajima ponovo ppvratila kako na novom frontu izmedju Lensa i Arrasa iako i izmedju Arrasa i Vai!Iy.

Rusfta reuoluclla. Slobodoumna naredba nove vjade. (Naročiti brzojav „Beograd. Noviria"). Petrograd, 17. aprila. Vlada je ukinula naredbu bivše vlade, prema kojoj je privatnim i pravnim licima bilo zabranjeno, da u inostranstvo šalju štairi]>ane spise i povrcmena izdanja. Raniji red pretplaie za listove i časopise ponovo, je ustanovijen.

Držanje Spaniie. (Naročiti brzojav. „Beogradskih Novina' ) Berlin, 17. aprila,,T i m e s“ jc donio tobož iz Madrida alamiantne vijesri o nekini navodnim zaključcima Španjolske vlade, koje da je od Njenučke odnosno ncograničenoga rata zatražila neka jajnstva. — Tomu nasuprot javljajtt iz Ženeve, da je španjolska vlada Izjavila, da su sve te vijesti posvcina bez te. melja. Španjoiska vlada nije promijcnlla smier svoje spoljne politike.

Ofod i oholka. Major Vilim Stipetić. Idućib dana napušta major glavnog stožera g. Viliin S t i p e t i ć Beograd, da primi svoju novu službu. O n j e b i o o s n i v a č n a š e g 1 i s t a. Pod njegovom cgidom pripremano je za izlazak lista; on jc savjetom i djelom potpomagao to prcduzeće, koje je kao svaki početak inialo da savladjuje raznc teškoće. Od tada su .„Beogradske Novine“ stckle glas, do koga su samo zato mcgle doći, što. su imale solidnu osnovtt, stvoremt im njihovim osnivačem. Povodom jednogodišnjice posianka našeg lista mi smo s priznanjcin poinenuli djelatnost g. majora Stipctiea, a dtinas sa žaljenjem moramo da javimc, odlazak njegov iz Beograda, jer je hio prijatelj našeg lista i jer je stekao velike zasluge za njegovo' osnivanje. StruĆni savjetniei pri središtu za saobraćaj robom. Zadatak sređišta za saobraćaj roboni jeste, d,a nj<gtije i razvija trgovačkc ođnosc izincđju monarliije i srpskog oktipacijonog područja vojnc glavne gubernijc. To srcdište stoji u tijcsnom dodim s industrijskim i trgovačkim knigovima nionarliije i inia svoje ispostave u Beču i Budiinpcšti kao'speđjalne organe za izvoz, a ujedno daje srpskim trgovačkim krugovima tnogućnost, da sc neposredjiim dodirom orijentišu u ratom promijcnjcuim produktivnim i trgovinskim prilik.ama. Oidziv t okbiju strana ođgovara intencijama toga središta i postajc svakjm danom sve živiji. Da bi sc koopcradja obiju faktora pojačala i uvela u sistematski red, stvorila je vojna glavna gubemija stručan savjet, koji će središtu za saobraćaj robe ići na ruku, da što bolje odgovori svom zadatiut. U taj savjet uš!a su vojnotn glavnom gubernijom imenovana gospoda: SiegmundS c h w a r z, roku valac ispostave c. k. austrijskog trgovačkog niuzeja. Aleksander Ftilop, rukovalac ispostave kr. ugarskog trgovačkog muzeja. Maks O ppc nhei m e r, direktor beogradske Filijale Peštanske ugarskc trgovačke bauke. M arce11 F’arago, direktor beogra,dske filijale Ugarske opšte kreditne bankc. Moritz Herzl, agent u Beogradu. Vasiltje Djordjević, trgovac iz Beograda. Ilija Marić, beogiadske firme Marić i RSznić. Todor Mihajlović, bcograriske firme Radovanović i Mihajlović. Tasa Nerandžić, gvožidjarski trgovac tt tBeogradu. IM i 1 a n P a v I o v i ć, firme Anastas P.avlović. C v e t fc o S e 1 a k o v i ć, trgovac u Beogradu. Periša Stefanović, trgovac u Reograđu.

Broj 105. Vlada Stanković, drvarski <rgovac u Beogradu. Dimitri/e Živadinović, beogradske firme M. Pavlović. Da se javi opštini! Oospodja Draga Bojović, stručna nastavnica iz Sapca, koja se otud isclila i sad sc ne zna za mjcsto njenog stanovanja, potrcbno je da se javi tajništvu opštine grada Beograda, radi prijema novčanih uputnica. Zabranjena kupovina knkuruza. Kupovina je kukuruza u okrugn bcogradskoin najslrožije zabraajena. S toga opština grada Beograda skreće pažnju gradjanstvu, da ne pokušava isti nabavljati, jer su sreski komandanti ovlašteni, da s/ako iice, koje u tom Iirestupu uhvate, najstrožijc kažnjavaju* Nedozvoljeiia kupovina životnih uaniirnica ii oferugu beogradskoui. Upravno odjeljenje zapovjedništva fz kotara gročanskog stižu nam svakog dana žalbe, da pojedini stanovnici Beograda i gradskog kotara dolaze bez ikakvih pntničkih legitimacija u gročanski kotar i tu kupuju kukuruz i druge životnc nainimice. Slične žalbc dolaze i od kotarskog zapovjeđništva na Umki. Kako jc obim kotarskim zapovjedništvima naredjcno, da ne ovlašćcne kupce pri njihovom uolasku u kotar primjerno kazne, a kupljeni kukurtiz i druge životne namirnice oduzmu, a kako naročito stanovnici susjednih mjesta tvrde, da njima predsjednici njihovih opština ništa o postojećoj zabrani nisu javili, to se naredjuje, da se svuda i u svima opštinama objavi, da je: k a k o u s v i m a o k r u z i m a t a k o i u okrugu beogradskom doz v o 1 j e n a kupovina ž i t a i ž i in i h proizvoda, kaoidrugih ž i v o t n i h namirnicasamo o n im a, k o j i i m a j u 1 e g i t i in a c i j u za kupovinu, izđatu od stran e v o j n e g 1 a v n e g u b e r n i j e odjeljenje 5, u kojoj su označene s v e v r s t e ž i v o t n i h n a m i r n ic a, z a k o j e j e k u p o v i n a d oz v o 1 j e n &■ Kupac mora, prema naredbi vriiovnog vojnog zapovjedništva od 28. februara 1916., imati pri sebi propisanu iskaznicu i putni list. U smislu naredbe vojne glavne gubernije br. 19.779/Res. kupac mora na pbledjini svoje legitiniacije za kupovinu imati potvrdu kupljeuih životnih namirnica i ne smije više kupiti, nego onoliko, koliko je putnom legitimacijom dozvoljeno. Svaki, koji bi protivno ovoj naredbi postupio, ifi bi bez dozvole putoVao po beogradskom okrugu, bez propisanih dokumenata, biće primjerno kažnjen od stranc dotičnog zapovjeduišiva; osim toga oduzeće mu se sve životne namirnice koje se pri njemu budu našle. C. i k. zapovjedništvo mosne brane i grada Beograda, upravno odjelenjc. Težakova blagod-it. Prošle noći pala jc dobra j.'roljetnja kiša, koja je pravi težakov blagodat. Ovom iijepom kišom, koja je bila potrebna za sve usjeve i povrće, zemlja je dobro natopljeaa i prvi sunčani zraci istjeraće iz zcmlje proljetnje povrće i druge usjeve. Za beogradsku siiotiuja. Kao svoj priljg za pomaganje beo* gradske siro>tSuje i>osIa!i su sirotinjskom odjelenju opštine grada Beograda gospo-đin Svetozar S t o j a d i n ov i ć, trgovac u Car Uroševoj ulici broj 46. svotu od 100.— kruna, a gospoda: Nikola Stefonović, ministar u mlrovini i Rada A n’ ić, kafedžije u Sa-

dobar aprovizator, naročito ako je od koljena Bogom izabranog naroda. Dakle, kad je zemlja u prvih scdam godina zbilja obilato radjala, o-nako kako je prorekao Josif ili bolje kako je sanjao Earaon, dao je Josif, da se snosi svc žito iz zemlje ti gradove i to to-liko, da ga je bilo kao pijeska u moru i prestao ga je već i mjeriti, „jcr nui ne bješe broja". Svi krajevi po zemJji iinali su žita, a najviše je bilo u carskim Žitnicama od prihoda svili onih „petina“ iz zemlje. Kad su nastale gladne godine — jx> cijelom svijetu nesaino u Misiru — Misirci su neko vrijemc iinali hljeba, Ali ne zadugo. Ncrodica jc trajala dalje, a u zemlji stane ponestajati žita i hljeba. Sad dodjoše Misirci sa svih strana Faraonu, a Faraon ih dakako otpućivaše Josifu: „Što vam on ka.če, ono činite’*. Josif sad otvori carskc žiuiice i st&ne — prodavati skupljcno ,,petinsko“ žito Misircima. Dakle, jiospodo, on nije žho dijelio ili davao ncgo, kako sveto pisino izričito kaže, prodavao (sanio nUe zabiljcženo uz koju lnaksimalnu cijeiiu). ,,i iz svili zemalja dolažahu u Misir, da kupuju" (ne da dobiiu!”) — kaže Mojsije bukvalno, i ta jc stvar jasna, inoja gospodo, samo nije zabilježeno, da li su ti ljudi hnali i „hljcbne karte“. U ovu aprovizacijonu prozu, gospodje, utkana je ona poeiična i ganutIjiva ejnzoda, kad i brača Josifova dolazc takodjer iz svoje zemlic u Misir, da nabavc žita, a nc poznaju, da itn jc taj veliki gospodin — brar. On im se ne prokažc odmah, nego ih dočeka na oko osorno, dadc iin žita, aii im zadrži jednog brata kao taoca, samo da dodju drugi put i da dovedu najmladjeg brata, aii im svakomu na vrh vrcće dade

neopaženo metnuti novae, što su ga za žito dali. (Prcma tomu je, ma da ih je h'tio iskušati, ipak diielio rodbini „protekcue!“)- Drugi put im slieno učini, a najmladjemu hratu nietne u vreću pače i srebrcni pehar, obijedi ih, da su gti pokrali, dovcde ih natrag i napokou im kaže, da je on onaj, koga su prodali, pa da se prcma toinu ispunio i onaj san, da će mu se oni klanjati. Nakon ovih romantičnih zapleta, obradienih vrlo mnogo u starinskih pjesnika, — moja gospodo, umjestio jc Josif i braću i starca oca i cijelu rodbinu (oko sedanidesct duša!) u najljcpšem misirskom kraju, und was soll ich ihnen sagen: dao iin stoke, zemlje, žita, čak i pokućstva ,,i hranjaše Josif hljebom oca svoga i braću svoju i sav dom oca svojega do najmanjega“ veli se tamo, — dakle ih ]>otpuno aprovizirao, dakako uz privolu Faraonovu, pa mu se s te strane ne može ništa zamjeriii; sve je bilo korektno. Medjutim jc, gospodo, glad uzimala sve višc inalia; ljudi iz Misira, pače i iz Hanaanskc. zemJje, đolazili su i kupovali, a Josif je slagao novcc u kuču Faraonovu, gdje je po svoj prilici bila i prva intenđancija (no to sc još ne inože izvjesno dokazati) ... Ali sad sc, j moja gospodo, dogodilo nešto drugo: nesialo jc i — n o v c a (a banknota ni štamparna, kako je poznato, još nije bilo). Misirci i Hanaanci dolazili su k Josifu govoreći': „Daj nam liljeba! Zašto da mremo kod tebe zato, što novaca neina?* * i * 1 Ali Josif itn mudro odgovarao: „Dajte stoku svojii, pa ću vam dati hljeba za stoku, kad jc ncstalo novaca“. I oni su lijcpo dovoriili stoku, a on im je davao hljeba za konjc, ovco, goveda i za magarcc- Izmjcna robe u

korise državc ili podržavljenje stoke! Druge godine nisu iniali ni stoke. A šta mislitc, gospodo, što su učinili Misirci? „Evo ti tijcla naših i njiva naših!” ponudili su Josifu. Misiite, da niie primio? O da, pokupovao je svc njihove njive (osim „svcšteničkih**!), I njih samc, naime uzco ih sve kao državnu stvar za žito, što im je dao, a kad je i to sve uredio, rekao im jc: „Evo kupih danas vas i njive vašc Faraonu; evo vam sjemcna, pa zasijtc njivu! A što bude roda, daćetc peco Faraonu, a čctiri dijela ncka budu vama za sjo'me j>o njivama i za hranu vama i onijema, koji su po kućama vašiin i za hranu djeci vašoj“. Tako jc od aprovizacije nastala kupnjom neka transakcija u korist Faraona, ali Ijudi su bili zadovoljni, kako veli sveto pismo: ,,Ti si nani život sačuvao, ncka nadjemo milost pred gospodarem svojim, đa budeino robovi Faraona'* govorili su mu blagodarni Misirci. Vuk sit i koza cijcla! U tom su prestale i gladne godine I aprovizacija i — ova istorija. Und was soli ich \veiter erziiiilen: Josif je blo đo stnrti svoje čašćcn u toj zcmlji, i>ače i poslije smrti. ,,Po tom mnrije Josif, a bješc mu sto i desct godina, i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru'* — kaže za uj Mojsije. S :ini se i, završujc prva knjiga Mojsijeva, koja se zovc „Postanjc**, dakle i postanje aprovizacije. Druga je knjiga „Eksodos'* — ,,izlazak“ Izraelaca iz Misira. Prvi je upravitelj aprovizacije bio Izraelac, moja gospodo — und d a s wollt‘ ich ihnen sagen . , .

žene I otadžnenittvo. Prošle je scdmice održala ugledna hrvatska pedagoškinja i nastavnica na kr. hrvatskom ženskom liceju u Zagrebu gospodja Marija J a m- b r i š aJi o v a predavanjc o temi, koja je označena u samom naslovu. Predavanje ovo, koje je održano u prostorijama Gospojinskog kluba Iznosimo ovdje prema zagrebačkim izvjcštajinia u izvadku. To vrlo zanimljivo i poučno predavanje jest apel na hrvatske ženc, da sve zajedno i svaka napose vrše svoje dužnosti prama hrvatskoj domovini i prama hrvatskoni narodu, povođeći sc za onom pjesnikovoni: Hrvaticc, majke, domovina na vas glcda! Predavačica iznajprijc govori o pojniu zavičaja, dotnovine, otadžbinstva i narodne svijesii. Govoreći o Ijubavi prama domovini, izvodi, da' je samo ljubav prama Bogu uzvišenija ođ Ijubavi prama otadžbini. l'a je ijubav sasvim idejalna, jer ne očekuje za sc nikakove plače ni nagradc. I tu Ijubav usadjuje već zarana u dječja srca majka učeći, da se odreknu svega: slavc, bogatstva i časti, ako to od nie išie domoviua. Majka treba da ulijeva djeci svojoj sveto otadžbeništvo svakim cjclovoin, svakim pogledom; nien je uijccaj u tome jak, tako da ga nitko i ništa ne može nadjačaiti. Majka prva naj>unjava grudi narodnim duhoni, tim, kako Sundečić j>jeva, dubokim pečatom, po kojeni se narodi poznaju. Predavačica iznosi čitav niz imena patriotičkih žena i matera, tako Judiui, Ester, inajku devet Jugovića, majku Sigetskoga

junaka, Jelenu, dičmi Hrvaticu, kao i njenu majku, glavnu hrvatsku banicu Katarinu Zrinjsku, liajnesrotniju žeiui i najuzorniju majku, koja je neslomivom duševuom jakošću i odvažnošću odbijala sve, što je bilo tudjinsko, te u 1om duhu odgajala i djecn svoju. I u ilirskom pokretu istakle sn se osobine j>at.Tiotične Žene. medju kojima naročito Dragojla Stauduarova. O potonjoj vcli Franjo Markovič, da je bila duhovita, poetična i vatrena domorotka, dok ju Stianko Vraz zove svcjom zlatnom posestrimom. Ne traži sc danas od Hrvatica heroizam i otadžbeništvo poput navedenih primjcra, ali se traži, da Ijube domovinu i da pokazuju tu ljubav u j>rvom rcđu time, da govore svojim maternjim jezikom i da vrše svoje dužnosti prama otadžbini riječju i radom ne tražeći za to hvale ni ođobravanja. Jcžik je tumač svega, što čovjek misli, osječa i vjeruje. Iczik je svetinja naroda; dok on živi, dok se cijeni i poštuje, upravo dode i narod živi. Hrvatski besmrtni meccna Strossmayer rckao je o hrvatskom jeziku: ,,Ah, slatki moj materinski glase! što su mi tc više neznalice i pridošlice prezirali, to si ti veeina srcu momu omilio* U višiiti kruzima zancmarcn, našao bt srcćom utočište u njedrirna prostoga naroda našega, koji tc jc kao čedo jcdinče njegovao. O ti si nii tako lijep, da je sanio Bog ljejiši. koji te je stvorio, saino narod krasniji, koji le je izumio i sačuvao.** Predavačica nadalje sponiinje, kako sc u nas materinski jezik zanemaruje. U društvima sc vrlo malo govori hrvatski. U innogim se obiteljima djeca več zarana otudjuju hrvatskonin jcziku