Београдске новине

Strana 2.

Petak

Beogra'dske Noviae

Rusktt revoluelja. Neprijatelisko raspoloženje prema Engleskoj. Kb. Stockholin, 3. maja, Pnko Haporanda t Joaiaje , ; Aft«nblade t‘ ( iz Retrogra/da, da tamošnji francuski i eng'eski krugovi sa zabrinulošću posmatraju razvoj stvari u novoj Rusiji. >Jaročito izbija neprijateljsko raepoloženje prcnia Engleskoj, i #ko se vlada tru f Ji da to zataji. Očekuju se I>rcma tome ncprijatna izltenadjenja, koja mogu irnati vrlo važne posijcdicc za C|Jnose Rusije prema ostalim sporaziimnim •Itarna. Za to gm'ori već i okolnost, što ejjglcsko poslanstio u Petrogiadu čuva 8«X» engleskili vojnika i rnornara, koji su snabdjeveni i mašinskim puškama, a osini ovili čuva poslanstvo preko JOOtJ mskili vojnika sa topništvom. Za krajnju slućajuost stoji engleskom poslanstvu naroćiti žeJjc/nički voz na raspoloženju. Englesko uplitanie u ruske stvarf. Kb. Stockholm, 3. rnaja. ,,N y a D a g 1 i g t A11 a h a n d a“ javJja j/. Haparanda: Englcski jo poslanik u riiskom miiiisfarstvu izvanjskili poslova zalitijcvao, da Rusi, koji borave u inostranstvtr, n« srniju više putovati kući sve ako eu i dobiti putnice C|J ruskih konzulata. Isto jc tako zatražio engieski poslauik, da so niskim socijalistima u domovini ne ia.iaju višo nikakve do/.vole za putovanja jU inostranstvo. Dezertaciie u rnskoi vojsci. Kb. Stockliolm, 2. maja. ,,N o v o j e V r e ni j a“ u svom posljednjem broju gorko žali, što se na ruskom frontu povećava broj vojuili bjegmiaca. Llst veli, da su tomc tizrok njemačke sinicalice. SeljačkJ nemiri 1 pogrom. (NaroCitl brzojav „Đeogradskth Novlna'*.) Frankftirt, 3. ntaja. ,,Fr a n k f u rt o r Zeitung“ javlja iz Slockltolina; „Utro Rossij“ javljn, da još traju seljački nemiri u gubernijama nižnje-novgorodskoj, besarabskoj i tifliskoj. Naročitu zabrinutost izaziva držanje Ojurgjijanaca na Kavk;izu. U nekim mjestima sibirskc gubemijc došlo je do pogronta. Zaboravljenc čete u Moldavskoj. (Naročiti brzojav. „Beogradskih Novina"). Stockholni, 3. maja. ,,Djen“ se bavi sa uzrocinta, zbog kojilt j« Oučkov posjotio rumunjski front. List pišc: U posljodnje vrijeme bilo je nekoliko izvjcžtaja o protivrevoluciji u Besarabiji. Na nekim mjestima primjećeni su pokušaji, da »o mračni elemcnti raz<Jraže protivu Jovreja, tako isto da se seljaci izasoovu na pljaeku vlastciinskih dobara, pa da prigrabe njihova zeniljišta. Aii te protivrovolucijono agitacije u Bcsarabiji, koje 6U uzelo već vrlo opasan obim a prijcte da ćo doprijeti i do južnih gubernija, nisu lisainljeni dogjadjaji, nego stoje u vezi s radont, koji vršo pristaše bivše vla|de medju ruskint četama na ntntunjskom frontu. I ako čudnovato zvoni, p r i v r c m e n a v 1 aUa i rovoluciijonarne orgartizacij© zaboravile su na čete kojc 6c nalaze na Moldavskoj. Izmjena brzojava izmedju Haiga i Aleksejeva. (NaroČiti brzojav „Beograd. Novina"). Kopcnhagen, 3. ntaja. Iz Londona javljaju: PovoJotn imcnovanja gcnerala Alekscjeva za vrhovnog zapovjcdnika ruske vojske, uputio mu je ntarŠal Haig ovaj brzojav: „Sjećajući se velikih djela nasih ruskili ratnih drugova, ini smo uvjcreni o tom, da će Itrabra ruska vojska pod vašoni odličnoin upravom požnjeti nove triunife. Mi ćento borbe produžiti dok neprijatclj ite budc potueen i dok oblasti, koje je neprijatcii posjco, tte budu osk>bcđjcne“.

čas uzdržan smej. I presuđu ne ra/ume: uiesec dana zatvora! — Zašto?! — govori on, šireei rake u nedoumici. — Po koin to zakonu? i njemu je sađ jrsna stvar da se svet promenio i da je danas sasvini nemogućno živeti na sve!u. Mračne, s.t.te ntis i pbuzimaju ga. Ali, Lzišavši iz sudnice i spazivši seljake, koji se kupe i govv.ro o pečem, on po navici, koju vcć nije u stanju da savlada, ispruža rukc niz sastavke od pantalona i viče promuklim, ijutitim glasom: — Narode, razilazi se! Sta so skupJjatc! Ama čujeto li vi, šta vam se kaž;: marš kućii... S ruskog preveo: .Jovan Makslmovid.

Strailjluat*) ii»e inu je Stipo, a zvali ga Seepan, jer je bio sličau pozuatonnt kalajdžiji Sćepanu iz Oornjeg Skoplja. ZvaJi su ga — pa i sad zovu — još i ,,Caćin“, jer kad je bio malešau i pitali ga: „Ciji si?“ rekao bi: ,,Caćin“. Dobar je ćovjek, ama smiješan. Kad bi se popisalo, Šta je doživco za svojili 38 godina, izašla bi podebela knjiga. Poznat je kao strašljivac, nu ne boji se toliko ljudi već prikaza. Ovo mi je sam pričao: — Idem jedamput Bosnićki na prelo — bezbeli po mraku. Kad bih kraj Donjega Oroblja, prekrstim se i molim za duše u pragatorju. Strah me. brate! Pade nii na pamet, kako je pokojnoga

*) Pisano naiječjem, kojim govore u Bosni.

Ooneral Alekscjev odgovorio je brzojavom ovo: „Molini vas da bu Jcte uvjereni, da će ruska vojska u prkos teškoća, koje je promjena vlade soboni donijela, trajno ispuniti svoju dužnost prema hrabrini saveznicima i da ćc iin ukazati svu potporu tim, što će prijeći u ofenzivu čim sc pobofjša vrijeme“. HenaknaM francusklft SuUitoka. Francuska vodi očajnu borbtt za svoj opstanak. Zcmlja, koja u mirno doba jedva može da sc iskaže n e z n a tli i m priraštajem stanovništva. prolijeva krv svojili sinova cvo već gotovo tri godine. Njeziua najzdravija momčad, njezina nada i budućuost, lcži u rovovinta, ona je predana neizvjesnoj sudbini. Mnogo stotina liiljada je mrtvi, a bezbroj njih postali su bogalji. Nenadoknadiv je gubitak Francuske u Ijudstvu. Obnavljanjc toga gubitka postaje svakim đanom sve teže i gospodin Maginot, predsjednik vojne komisije, izjasnio se nedaviio brižnim licem, da bi poJožaj mogao* biti bolji, da se štedijivije postupalo s ljudskim materiialom i da je ratno vodstvo u mjesto mnogobrojnili grozno krvavih djellmičnih ofcnziva bcz rezultata vodilo rat, koji bi protivnika istrošio; jer tad Frnaeuska jainačlio ne bi stnjala prema takvim teškoćama, protiv kojih iina sad da se bori. Uz gubitak liudstva dolaze još i sve veće p r i v r e d n e poteškočc, — ncstašiea u životnim namirnieama postaje iz dana u dan svc osjetnija. Odasvud javljaju o velikim štetaina, nanescnim poljoprivredi. Mnogi stt mlinari morali da zatvore svoje mlinove, jcr nemaju šta cla melju. Uvoz Iirane spao je na najmanju mjeru, a ratni troškovi, koje Francuska ima da podmiruje. nevjerovatno sn vcliki- Po „Revue Bieit" iznosili stt ratni izdaei u 1916. godini 34 milijardc. OJ toga je država vratiia francuskom narodu 19 milijarda u vidu nabavaka (liferacija) i na drugi tiačin, te prema tome iznosi apsolutni gubitak oko 15 milijardi- U početku januara ove godiue označeni su ratni izdaci sa ukupno .65 milijardi. Vrijednosti onili dvanaest đepartmana. koje stt zaposjeli Nijemci, cijeuc se na 48 milijardi. Gubici u ratnoj zoni zacijelo nisu pretjerano uzeti, kad se označavaju sa 10 do 15 milijardi franaka. Pored bezbrojniii uništenih i propaiili vrijednosti narodne imovine, prihodi jako opadaju, naročito priliodi od državnih poreza. To opadanje iznosi mnogo stotina milijuna. Neki francuski finansijer uzviknuo je u „Victoire" ne bez osnova, da rat Francusku mnogo višc osiromaSuje nego Njeniačku. jer je Francuska od početka rata morala da izda velike porudžbine u inostranstvo, re je zbog toga mjesečni uvoz gotovo za čitavu niilijardti veći od izvoza i jer za taj uvoz ima da se plaća iuosfranstivu, dok Njcmačka nenia gotovo ništa da plaća inostranstvu, već živi sama od svojih sredstava. Predjel, u komc Fraiicuska vodi rat, jeste jedan od njezinih n a j b o g at i j i h posjeđa. Tamo naročito osjeća gubitak krvi ta nesretna zemlja. Tamo neprestano bijesni ratna furija. Milijuni privrednih vrijednosti i umjetničkih stvari uništeni stt i padaju joj i daije kao žrtva ratiu. Taktično povlačenje Nijemaca nagnalo je iz vojnih obzira njihovo ratno vodstvo, da sve ukioni, što bi moglo poslužiti neprijatelju kao oslonac ili olakšica. No, dok su Nijemci čuvali timjcuučke spomenike i dragociene crkve gdje god su to vojni interesi dopuštali, dotle su Francazi đ i vljački razoravali sami svojc g r a d o v e sa sviin njihovim mnogobrojnim umjetničkim blagom. Kad se Peru Mariča nešto poteglo za gunj, i on pao na tle kao mrtav. Tako sc očcšem o jedan grm. Poduzeše me trnci i frcim na stranu. Oledam: nema ništa. U ime Isusovo, velim, da pobrzam, samo da sam đaljc od groblja. Kad li me nešto piaho potegnu, i ja posrnem. Be hvata me za pas! U meni um‘r. duša! Uzmein zaklinjati: zaklinjem tc s Božje strane, da se kažeš, šta si i Šta želiš cd mene!... Šuti, a jednako mi ne da naprijed. Obazrem se u najvećem strahu, da vidim, koji me belaj tegli. I viđim, kako se nešto poširoko proteglo od mene do iednoga grma. Potegnem za nof, mahnem preko onoga, što mi je ruka mogla — i prcsiječem ga. Šta je? Moj pas! O, Sćepane, magarče! viknem sam sebi. Šta uradih od nova pasa, bora ti! A kako je to bilo? Prvi grm, o koji se očešah, izvukao mi jedan kraj pdsa, a kako sam lctio, zapeo je za drugi grm — i to je bilo sve. — Drugi put sjedim s ocein sam u sobi. Bjizu je po noći. Kad nešto keckec-kec na šiše odneklc ispod sljemena. 0>tac gleda u me, a ja u nj. Ono se malo ustavi pa opet čvrk-čvrk. Raste kosa, brate! Caća bi na tavan, da vidi, šta je, ama ja ne dam. Be srade keckati s tavana i pred sobna vrata. A tu bila tepsija, pa je stoji zveka. Krsti se, ćaća, ako Boga znaš! viknem kroz plač. I on prihvati za nekakav starinski molitvenik, zagrnu koljena, kleče na golu škrilju kraj furune pa udri govoriti velike letanije. Onda uze zaklinjati: „Svaki duli Boga hvali... Kaži se, šta si!“„. Ništa! Ele ustavi se tamo pred zoru. Mi nJ okom trenutl do u jutro. Kad «e raz-

čovjek sjeti onog izmajstorisanog ogcrčenja zbog razorenja opštinskog doma u LSsvenu i katedrale u Reimsu. onda mora da se čudi ravnodušnosti, kojom se sada ruše gradovi iza njemačkog fronta. Francuzi sistematski nište sami svoje unijetničke spornenike, svoje lijepe trgove, svoje crkve, a Englezi im u tomc svojski i „uekoristoljubivo" poinažu. Sf. Ouentin sa svojiti 50.000 stanovnika, sa svojom čuvenom katedraJom i svojom zanfmjjivoiri povjesničkom prošlošču postaje postcpeuo prava p u s t o š, bez ikakve stvarne potrebe, iz proste ncrvoze i razornog bjesnila. Lijepi fabrički grad Lens je grozno nnakažen, a njegova lijepa crkva je i>ostala ruševinom. Peronne i Bapaume, ovaj posljednji sa svojim lijepim opštinskim domom iz 16. stolječa, satrveni su. Laon dijcli njiiiovu sudbinu. Stotinc francuskih stanovnika izgubili su život, zdravlje, krov i gazdinstvo, a svu tu šretu nanijcli su im njihovi sugradjani. Zaplašeni stanovnici kukaju i proklinju saveznike svojili sugradjaiia, proklinju E n g 1 e z e, koji na njili iz svojih lctjlica đnevno bacaju bombc, sijuči svuda smrt. Frarieuska prcživljujc kobnu sudbiiiu sama svojoni krivicom. Cvijet francuskog naroda propada. Oradovi i sela pretvaraju se u rušcviue. Nebroiene su vrijednosti propale. Ma kakav kraj bio ovome ratu, on za Francusku znači n a z a d a k i k a t a s t r o f n, iz kojc će zcmlja tek decenijama moći da se otrgne. A za tu žalosnu sudbinu ima da blagodari svojim „prijateljima" Englczima, koji s dalcko unajirijed proračtmanom tvrdokornošču sve to posmatraju, jer nalaze da je slabijenje država evropskog kontigenta u interesu ii j i h o v e z e m 1 j e, a kad je njiiiov interes u pitanju, onđa Lloyd Oeorges i njegovi drugovi imaju obzira spram prijatelja upravo onoliko, koliko i spram neprijatelja.

Poiožnj na zapađnom boilštu. Žlvel njemačkih četa na zapadnoui frontu. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina“.) Malinti, 3. maja. Prema londonskim izvještajima kanrdsko jo topništvo u posljednjim borbama kod Arrasa skoro sasvirn uništeno. I pješadija jo pretrpila ogronino gubitke. Engleski listovi nLrđjuju, ,Ja njeinačke čete pokazuju nečuvene živce. i ako je englesko bombardovanje p<>i svojoj jačini i zamahu bilo dosad nezapainćeno, ipak se našlo u položajinm njomačkih četa, koje su tu moralo biti pod nejjosrejinom željeznom tučom. Te su s© iete zatim kao sumanuto bacilo ručnini g^gjiatama protiv eugleskih jurišnih kolona, c na mnogim mjestima sa sjekirama u nici navaljivale na Englezo.

Englesko ,junačRo“ djslo. 0 ‘J J 7 C Australski i novD-selandski kontigenti engleske vojske nijesu najbolja braća. Potomci oniii jjudi, koje Je Engleska u polovini 19. vijeka progonscvom prebacila u svoje austrajjjske kolonije. nasljednici su i krvi, u kojoj se često budi običaj i navika njihovih predaka, a pokazuje se čitav niz slučajeva, da ih je vrlo teško ukrotiti. U Kairu su se oni na razne načine mnogo gore ponašali, nego li u lieprijateljskoj zemlji, te je vojnoj upravi u Egiptu samo primjenom najstrožijih prisilniii mjera pošlo za rukom, da iit privede razumu- Svidi li se pak engleskoj ćudi, onde se bez dugog razmišljanja Australijaucima iščibukaju lijihove navike toliko, da onda dragovoljnije prolijcvaju svoju krv za interese kraljevine. Britanski vrhovni zapovjednik u Egiptu, Sir Arthur Murreya izdao je dnevnu zapovjest, koja je

vidni, gledamo, šta je: pojiadao sav bi-, ieli luk s pantre. Biio ga je deset vijenaca, dobro se osušio, vjetar pubo kroz badžc (dimnjak* s obje strane krova, njim zamaho, a on stao keckati. 1 danas me je stid, a nikom nijesam govorio do li tebi. Ne kazuj, molim te, nikomu! ])a to čuju naši čakali, oči bi mi izvadili maskareći se sa mnorn. Onda Stipan nastavi: Da ti još jednu kažein! Poslo mc čaća, ‘\ako zimi, na Počivale, da položim govedima, A znag, put vodi mimo naše groblje. Istom počelo svitati. Strah nie, ama ne kazuiem čaći. Kad sam prolazio kraj groblja, zaklonuo sam lijevo oko rukom, da što ne uglcdam. I gazim uz Gaj ko zec. Stignem k pojati, sve se bojeći, da ne ide štogod za mnom. Zavučem ruku kroz pendžerič, da otključain vrat>a. K»d moj, brate, nešto prdco ruke k6 turpija. Uh! krisnem, trgnem ruku, očeprljah se i od zora izdignem na uznak po jednoj gromili kamenja, da mi sve kosti zveknuše. Mislim, latila ine koja mrtva duša. Istom se promoli kroz pendžerić zekuljina njuška. ,,Ma-a-a!“ riknu. Vuci te izjeli! kunem ja, i štapom je ošinein po gubici, a ona puhnu k6 vihor. Liznula me, bolan, jezikom; a ono oštro, pasja vjera, pa nakazih ruku i razbih krsta ni za §to. — Jedanput vrho žito i ostao na gmnnu ponoći očekujući vjetra, da mogu žito prebacivatL Ele zadrijemah 1 zaspah malko, Kad se prenem, izašao mjesec. Nešto protrka Ispred mene crno pogolemo Razrogačim oči, ali ne vidim ništa. Cim trenem, opet ispred mene protrče. Be u Itne Isusovo, be

4. maja 1917. sa svoje besavjesnosti jedinstvena u povjesnici ovog rata. U nj°j se veli: „Australijanci, vi ste odredjeni za to, da nad svojiin neprijateljima izvojujete pobjedu, kada do toga dodje, onda ćete vi na račun neprijabelja moči živitl sjajnim životom. S bezbrojno lijepim žcnaina potučenog neprijatelja, pijući slatko vino, inoći ćete izvoditi veličanstvcne pobjedne svctkovine." I samoj engleskoj šiainpi, koja j».> j svemu i svačemu sviknuta, ova su obečanja bila prctjerana, te sc Reuter našao prinudjen da iii oprovrgnc. Suprot tome tvrdi „Kolnischc Volkszcitung", koji je gornjtt zapovjesf i doiiio, da jc ona sramna zapovjest čctaina doista bila rasturena u logoru Australijanaca i Novo-sclandjana kod Kaira i da ju je jrotpisao britanski vrhovni zapovjednik. Jednom neutralcu na njcgovo pitanje izjavio jc jcdan viši australijanski časnik, đa jc ta zapovjcst vojsci samo mamac, da bi se buntovnički Australijanci i Novo-selandjani pobudili da ratuju u Francuskoj. Ovo englesko junačko djelo sa svim jc dostojno bczbrojnih povreda zapovjesti elementarnog čoviečanstva, kojc je Engleska u toku ovog rata počinila. Smfsao tog dokumenta je u toliko gori, što su Englezi svaku grubost, koju rat već sam i po sebi donosi, prestavljali kao zuak njemačkog barbarstva. Taj je engleski dokumenat pak hotiinično pobudjivanje najnižih nagona. Doista, velika engleska stvar inora vrlo rdjavo stajati, kad se „nosioci engleske kulture" takvim sredstvima gotie u rab.

EnsissHa I hoiDnije. Kraljev poziv na ograniče n ic u potrošnji hljeba. Kb. Amstcrdam, 3. maja. „Allgemeen Handolsbladet“ javlja Iz Londona: Kralj je (ilanas potpisao poziv za dobrovoljno ograničcnje u potrošnji hljcba. U pozivu se navodi, fia se u di'oru lodržava obrok hljeba, koji jo utvrdjen u Dcvonportu. Kralj opominjo svijet, da dobrovoljniin sisteirrom pripomogne, da se izbjegne uvodjenjo karti za hljeb. Kriza ii engieskoj prlvaiuoj industriiiKb. Anisterdam, 3. maja. U engieskoj privatnoj industriji, kaio „Allgcmeen Handelsblsriet“ iz Londona javlja, izbila jo kriza. Dovoz sirovine pa svim je prestao. Mnoge tvornico artije, prije svega one, koje proi/.vode artiju za novino, morale su obustaviti rad. Proinjene u engleskom admiralitetu. Kb- London, 2. maja. Reuter javlja: ,,Times“ saznaje, da će Carson povodom napada, koji su u posljednje vrijeme upravljani protiv njega, napustiti admiralitet. Medjutim se ti napadi tiču mornarice, te izmedju Carsona i njegoviii drugova u admiralitetu ne postoie nikakve nesuglasice. „Tirnes" dodaje, da če vlada vjerovatno obustaviti objavljivanje gubitaka brodova u dosadanjctn obliku, jer je ono izazvalo opšte negođovanje. ,,Daily Mail" javlja, da Lloyd Oeorges namjerava izmjjeniti upravu momarice. Važne su promjene več u toku.

RuinunJsHa. Rumunjska j ruska revolucija. (Narceiti br/.ojav »Becgradskilt Novina«/ Kopenhagen, 2. ntaja. „Berlingske Tidende" donosi članaK ranijeg rumunjskcg poslanika u Berlimi, Beldintana, koii se sad n-astanio u Kopenhagenu, a u korne je riječ o Rumunjskoj i ruskoj revoluciji. Nova ruska politika, koju je nagovijestio L\vow, pruža Rumunjskoj daleko veću

Broj 111. sigurnost, nego li raniji ruskl sporazum s Rumunjskom, za koji su jamčill Engleska i Francuska. O budućnosti sadanje Runuinjske može se prema proklamaciji Lwowa saino toliko utvrditi. da sudbina zemlje ne zavisi toliko od gledišta sadanje privremene vlade, kojiko od odluka predstoječe ruske narodne skupštincTake Jonescn — upravitcli rumunjskog ministarstva za izvanjske poslove. Kb. J assy, 3. maja. IJ odsustvu ministarskog prerJsjednika Bratiania prcuzco je Take Jonescu upravu rmmmjskog ininistarstva za izvanjske posiove.

fimeriHc u rntu. Njeinačka i Braziiija. Kb. I^io de Janeiro, 2. maja. (Havasova vijest). O odnosu izmcdjtt Brazilije i Njemačkc, vijeća će kongres, koji če se uskoro sastati. Svojotti naredbom predsjetinik republike preporučujc vlastima da očuvajn neutralnost, doklc sc protivno ne naredi. I Talijani šalju svoju misiju u Aineriku. Kb. Rim, 3. maja. „Agencia S tcf a n i“ javlja: Talijanska ćo misija skorih dana otputovati u Sjedjnjeno Države. Članovi su talijaaske misije: Najstariji sin vojvode cfi Roste, s adanji kraljov namjesnik, (on je ujed/jo i vorlj misije); mijiistar prometa Arlotta; državni tajnik u ministarstvu izvanjskih p©slova Borsarelli; 6©nator Ouglielino Marconi; te najzad dvojica posianika.

Potopjjeni brodovi. Kb. Bern, 2. maja. ,,D e p e c h e d e L y o n" javlja iz Parisa: Njemačka pcdmornica potopila je 22. aprila na ušću Gironde parobrod ,,Cercy Birdsall" od 1126 bruto tona. Brod je s drugih 11 jedrenjaka, u pratnji dva stražarna broda, otputovao iz Bordeauxa; pogodio ga je jedan torped. Drugog jedrenjaka teško je povredio toposki metak. Trećemu je uspjelo, da pobjegne. Stražarski brodovi isjralili su nekoliko metaka na periskop podmoriiice, koja je potonula. Poslije r.ekollko satl se ponova pojavila. Ona se sa stražarskim brodiovima sukobila, aii je uspjela da pobjegne. Kb. Kopenhagen, 3. maja, „Nationald:dende“ javlja iz Kristijanfje: Prema vijesti ,,Aftenposten“-a, torpedovan je kod Alexandrova jedan naoružani ruski ugljaiski parobrod. Pogimilo je 22 hca.

Nsjnovile brzojnvne vijesil. 1. maj u Italiii. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina"). Lugano, 3. maja. Po vijestiina talijanskih Iistova, koje je cenzura propustiia, prošao je 1. maj u opšte u miru. U prkos policijskoj zabrani priredjivani su zborovi i demonstrativne povorke u M i 1 a n u, T ur i n u, B o 1 o g n i, F i o r e n c i ji, R ini u, pa i u drugim gradovima, pri čem su klerikalne i reformističke radnicke organizacije naročitim proklamacijama pokušavali da se izjasne protiv socijalističkih težnja za necdložno sklapanje mira, izjavijujući, da Italija ne vodi rat po svojoj vojji, već da joj je ovaj naturen i da svojim držanjem naročito u ovom posliednjem odsjeku rata ne sinije dobre plodove ovoga da dovodi u pitanje. U Turinu je došlo do sukoba izmedju socijalista i konjice, koja je bila upućena protiv demonstranata. iz drugih talijanskih mjesta javljaju, da su vojnici ostali ravnodušni ili rezervisani prema demonstrantima.

pomozi. Gospe ■— fajde jok! Predam belaju i žito i gumiijo te poteci niz brdo kući, što me noge nose. Ono jednako ispred mene leti. Živ sam ti promro! Več sam blizu sela. Obuze me stid, ako mc upita čača, što sam došo. ,,Ma čini li se ovo meni ili jest nešto?“ mislim se u sebi. Sadjem na potok, da sc trasnem koji put vodom. Najprije snesem suliom rukoin niz lice. Nešto me začeprija po oku. Izvadim polalto su dva prsta: košuljica od ječmena žita. I ođmah prikaze nestade. Eto, šta je bilo: zapala ta > košuljica u trepavicu, pa kad bili glednuo, nešto bi preletjelo ispred mene; a kad bih otvorio oko, nestalo bi ga. „Baš sam keujac!" reknem sam sebi te opeC uz brdo na guinno. — Jedanput se opet vratio kasno s prela, odišo u pojatu i zakopo se u slamu. Nešto je šušnuk) u jednom budžaku, ali mislim, da je miš. Zaspim ko pijavica. To je bilo u mrtvu jesen, tamo pred Božič. Noć duga, prospavam dosta, i preneni se. Kad nešto poteško 1 povruče na ineni. Be i miče se! Utajao se ja — ne smijem dahnuti. ,,Po moju dušu, doji me rnora!" mislim se u sebi. Uznojio se, brate, od straha. Sva me krv uze škaljiti, k6 da hiljađu mrtvi ldza ispod kože. Maknuo bih se. ama ne smijem. Tako sam ketio, ima podrug sat. Već mi se počelo magliti pred očima. Istom neke stranjski zapjeva kroza seIo. Od jednom skoči ti mora s mene prema vratima i zalaja. „Oli, žutov, grom ga ubio!“ rekoli, i odmah se >duša povrati u mene. To je bila psina; zatvorlli ga, da ne bi koga naklo, a ja toga nisam znao.

— Drugi put me poslaše oko jacije da vidim, je li izamlio mlin. Hajde niz potok, prispiiem za čerek sata t udjeni. Zatvorim vrata i čekam. Fenjer gori. Kad nešto proinoli cmu golu ruku kroz pendžerić i zamumlja. „Vukodlak, đuše ini!“ Utrnem ienjer i sjedoh na pod: smrt ine podiiazi. Ono stade glimativratirna sohom i ne dam unutra. Mitmlja, rolja (pjevucka), smije se, plače svakog vraga radi. Mlin tandrče, pa ne mogu ništa razabrati, ,,da mi je trnov kolac, pa da ga plehnem, moja inajko!" mislim se u sebi. Cuiem, gdje se vere oko žliba. I miin stade. „Šta ćeš sad, vraže!“ Uzmem vapiti svim svecima, počevši od Gospe pa do najmanjega. A znaš onu promahu, što zijeva kod naših mlinova u podu: eno kroz ono pcmoli se kuštrava glava. „Eto ga unutra, vjere mi!“ Gsvorim Čas prije vrata i stisnem u selo ko iste oči. Došo kuči ko vosak: nije bilo u meni kapi krvi. Pitaju me, šta mi je, a ja ne mogu da progovorini; ein se prepo eni susto. Dadoše mi vode; mafo se razabrah. Ele ode i čaća u mlin, ponesavši svete vode. Za jedno p6 sata vrati se s brašnom i budalastim Mijom Djokića. ,,Ti si ono bio, pas te rodk>!“ reknem ljutito. ,,De ne laj!“ kaže ćaća. „Teško ti se njemu, kad nema svoje paineti! Na-djoh ga u mlinu, gdje se zasipa brašnom. Sigunto je gladan kukavac." I naredi mojoj nyiteri, da mu ubiie kajganu. Mogo bih ti još čudo pričati, ama dosta i ovo. Vidiš, kako insan može izluditi ni sa šta! A jer? Jer djeci pričaju svašta, pa se plaše I svoga osjena. E*o sam velik i već oženjen, pa se