Београдске новине

a Strana 2. svojili interesa, nije sebjčan. nije pretieran, nego jcdan lirabar i valjan mrod. Kazumije se, da irnade i krivog slivaćanja slave, — od čega često pati čitav jedan narod. U tom je slućaju ta Ijubav za slavu jedno tašfo frazerstvo. Nije slava, nego prosto razmetanje, ako se na pr- izmedju ostaloga ponosno samopouzdanje pretvori u precjenjivanje samoga sebe, ako se jedan narod ii nijesto solidnog i tihog kulturnog rada I napretka posluži djelima sile prema spolja, koja nijesu u skladu ni sa vlastltim interesima ni sa interesinia opštc kulture, ncgo služe jedino svrsi da se zadovolji p o h 1 e p n o s t, S tiine u vezi stoji i naklonost umješavanja u tudje prilike u nadi, da će se dotičnik dati prestrašiti i načinjenont bukom pokole- i bati. Svaki narod pa i svaki pojedinac mora biti ozbiljau i promišljen prema svim mogućuostima sudbine. Naročito ozbiljna mogućnost jednoga rata trcba da ispuni svačije grudi s onim uzdignutim osjećajem, kojim gicda u oči svoioj teškoj dužnosti svaki hrabri muž. Lakomisleni govori i drske prijetnje sa borbom na život i smrt, iza kojib nije koncentrisana dovoljaa snaga i iza koje ne stoji čvrsta volja; nadaije tašto samopoujdanje, koje lakomisleno precjenjuje vlastite sile i zbog nepozna.vanja tudjili prilika dovodi do pogrješnih predrasuda: — to sve inože da proizvede samo preziranje i ogorčcnje. Ko ima moći nek pokuša; ko svoioj sjlj ne vjeruje, neka se ne pača u tudje prilike, kađ zna da samo silom može postiči poštivanje svom mišljenju i savjetu. Neoiranlćeni podmornlćhl rof. Nova potap|jan.ia. K!>. Rerlin, 12 .inaja. \Volffov tired javlja: Naše podhiornice ponovo su potopife 8 parobroda, •I jcdrenjaka i 7 ribarskilt' brođova sa 23.000 tona, od ovih 3 parobvoda: i 3 jedrenjaka u engleskom kanalu. Eftgleski časopis o podmorničkoj opasnosti. Kb. Haag. 12. maja. Po „Nicinve Courant'‘-u pišo pozuati eugleski časopis „John Bidl" o poošlrenom pođmorniekom ratu: Kolika je velika opasnost, vidi se jz izjava ,strač-> pjaka lUichania W liite-a, koji je u brodarskim krugovima vrlo vidjen. Ovaj je rekao na godišnjeiu skupu drušiva ,,Geneval Steam Navigation Compaxiy“, da šleta, koju su Nijentci pričinili svjetskom brodarstvu, već sad predstavlja sumu od hekih 12 milijarda. Brodarstvo će zliog toga bili godinama ukočeno. Gubitci se imiože iz dana u dan. „.fon Bull“ misli, da je sad jasuo, zašto se toliko nastojava oko uvodjeuja racioniranja, kako ne hi britanska ofenziva na zapadu piopala ii kriličnom trennlku zbog oskudice živoluib namimica . , „Sad le dockan'.“ Kb. Bern, 12. maja. IJ engleskom donjem domu je 7. ov. mj. s velikint ogofčeujem utvrdjeno, da su mnogi brotlovi, koji su došli do engleskih pristnništa, pošto int se nije dala mogučnost da istovare rolm, morali produziii put za druga prislaništa, pa su na Jom pulu tornedovani, Na nvjeravanja dvžavnog tajnika, da vlasti feivo rade na otklanjanju nedostatka organizacije, odgovoreno je: ,,Sad je dockanl" Njemačka poUmornlca u škotskoin pristanlšto. Kb. Anisterdam, 12. maja. Dopisnik ,,A 11 g e m c e n II a n d e 1 sb 1 a d“-a u Dixmnldenu javlja, da je jedna

Nedjelja njemačka podmornica, preinačena u ribarski brod, prodrla u škotsko pristanište istočnc obafe, potopila norveški parobrod ,,Gylda“, a drtigc je brodove oštetila. Engleska pred siidbonosnini posljedicama. (N'aročtli brzoiav »BecgraifsKh Novfna«; Botlerdam, 12. maja. IVema londonskim je brzojavima A s q u i I h izjavio u svom govoru pređ fciračima 7. maja, da će Engleska ostati vojnički nepobjediva, ali ipnk opasnost od podmomica postaje za Englesku s v e teža. Ta će opasnost. do vesti Eng 1 e s k u i d u ć i h n e d j e I j a p r e d sudfionosne odluke.

DvoMinjl tnlljonskl ntnl Diions. Nevjera kraljevine Italije doživljuje u mcsecu maju svoju dvogodišnjicu. Due 4. maja 1915. otkazaia je italija zajedinstvo s trojnim savezom, koji je tek u godini 1913. naročitom njenom pobudonr'produžen za 12 gođina. Dne 20- maja odobrila je komora pod pritiskom rimske ulične fukare, koja je zalitijevala rat, zatražeue ratne krcdite, a 23. maja objavila je Italiia Austro-Ugarskoj rat. Razumije se, to je tirodilo posljedicom, da je i savezno njeinačko carstvo s mjcsta prckinulo diploniatske oduosc s vjcrolonnnim saveznikoni. Ako talijanski narod i vlada sad nakon dvije goditie, koje su protekie od onoga vremena, pregledaju svoja rattie računc, onda je zaključni rezultat svih tih račmia: veliko razočaranje i bezn a d u o s t. Sve su se uade u vlastitu snagu i moć novih saveznika rasplinule. Šta je rat dosad donio Italiji? Umjesto vojničke šctnje na Beč, kojoip su talijanski ratni vikači obmanjivali narod i koja je jeđnim udarccm knuia ua dokrajči svjetski rat, — bori se tatijaiiska vojska poslije ogromnili gubitaka j o š u v i j e k n a g r a n i c a ni a s v o j e z e m 1 j e, u kojoj se kraj toga vcć pojavila i avet gladi te privrednog slonta. Ni u jednoj drugoj zemlji ne ispoijava sc ratna zamorenost jače nego li što jc to slučaj u Itaiiji. Rat nije bio nikad popukran, a njegov privredui pritisak, koji je podniorničkim ratom silno ojačao, postepeno se uzdigao đo nesnošIjivosti. Bcsposlica zbog nestašice industrijskih sirovina i uglja te g!ad — to su znađ, pod kojima stoji najbliža budučnost Itaiije. Kraj toga su i ouako slabo učvršćeni temđji ove zemlje teško uzdrmani a sveopšti finansijski položaj ratnhn troškovima nciziječivo razriven. Ove mutne pojave u savezu sa beskorisnini, teškim krvavim gubifcima i bczizglednošću daljili vojničkili napora, mora priroduo dovcsti cijelu zemlju u — malo mamurno raspo-ložeiijc — naročito kod pomisli na one prijediogc za sporazum, koje je Austro-Ugarsfca stavila Italiji, ako i dalje zadrži svoju neutralnost, a koji bi Italiji bez i jedne kapi krvt donijeli časne i velike koristi na moći i zcmljištu... daieko veće, liego što ih je dosad mogla da izvojuie žrtvujući na stotinc hiljada svojih ponajboljih sinova! I kao što Je u maju 1916, za vrijeme austro-ugarsklli juriša, — koji su jaka talijanska pograničua utvrdjenja naprosto otpulmuli poput kuće od karata u vazđub, a koji su zadržani jeđino zbog t' ga, što je Rusija kao požrtvovni saveznlk Italije poslala u svojoj prenagloj ofenzivi na klanicu stotine ltlljada svojilt na pola izvjcžbanih vojnika, — čitava Italija u paničnom straliu zadrhtala, tako i danas u maju 1917., kod tajanstvene Hindenburgovc osnove, poput more pritišće sporazumnc silc, talijareski narod u još večem stralni drščc pred pravednom osvetom.

Beogradske Novine Neisptuijena očekivanja, krvavi vojnički neuspjesi, privredni sloni, beznadno zaduživanje i neraspoloženje, nestašica posla i glad u zemiji — to su eto jedini vidljivi rezultati, kojc je donio nesrećnoj ItaJiji ovaj njeziti rat, u koji je ušla tjerana gudnim t. zv. „svetim egoizmom“.

PolcždJ na zapfldnom bojlšfu. Raspoloženie medju engleskim ratnlm zarobljenlcima, Kb. Berlin, 12. Maj. i WoIffov ured javlja: Od početka ofenzive na Arrasu prošlo je kroz njemačko mjesto za prikupljauje zarobljenika iz 32. engleske divizije. Pošto su oni iz svib đijelova Engleske i njenih kolouija, to se može dobiti i pouzdiuia slika o raspoloženju u britanskoj svjetskoj državi. Najpouzdaniji sti još Kanadjani i Australijanci. Raspoložeuje kod Engleza je znatuo spalo, oni ne kriju ozbiljne hiige, koje su obuhvatile eijelu Englesku. Kod svih zarobljenika se opaža opšta ralna zainorenost, oni se tuže na rdjavti upravu i na vclike gubitke. Jcdan je kapetan rekao, da je vojna uprava poslije dogadjaja od 9. aprila mislila, da su Nijeinci pobijedjeni i đa je njihova olpoma snaga slomljen*. Posljedica tih podcjenjivanja proiivnika bili su teški neuspjesi u docnijiut napadajima. Zarobljcnici 62. divizije izjavjli su: Borba na Sommi bio je pravi ; ,piknick“ prema borbarna na Arrasu.

Englčsku i kolonile. Tajna sjednica donjeg doma. Lloyd Georges o položaju. ; Kb. Lonđou, 12. Maj. Debatu u tajuoj sjednici donjeg doma otvorio je Churckill. On js govorio 0 vojnotn stanju na kopnu i na moru, 1 to u vezi sa revolucijom u Rusiji, dalje o razvitku l>orbe na zapadnora frontu, o ulasku Atnerike u rat, o podmorskom ratu i gubitku Ijudi i materijaia i o opštem položaju na Balkanu. Lloyd Georges je teniei’ io govorio o svim tačkama, koje je Churchill istakao. Lloyd Georges je pretresao unutarnje stanje Austro-Ugarske i položaj Njernačke s obzirom na rezerve, koji je daleko nepovoljniji od položaja Engleske. On je naveo mišljenja britanskih i francusldh vojskovodja, koji su s najnovijim vojničkim operacijama vrlo zadovoljni. On je raziožio, k;ika-hii-se potrebe pomoćnog ureda u šio uo;hu rezervama mogle zadovoljiti. J)L! pSlmorskoin ratu je govoniik izneo brojeve mjesečnih gubitaka od avgusta, podnio je umirujući izvještaj o načinu savladjivanja podmornica, pa je saopštio broj gradnje novih brodova u posljednjilrj.2 injeseci. O pitanju životnih namimica rekao je Lloyd Georges, da se pri šteđljivoj potrošnji i povećanoj proizvodnji ne treba bojati gladi i da će Engleska u godini 1918. biti u stanju da sama podmiri potiebne životne namimice. Nc, n;)l;tzi za poirebno da ponovo govori o. jaliii'jn ciljetima savoznika, jer su ont' dojjro pozuati, a nisu se izmijenili poslije ponavijanih izjava u toku posljednjih dviju gcdimi. Asquith je izjavio, da se polpuno slaže sa razlaganjima Lloyda GtoJgesa, samo uo odobrava držanje (ajnih sjednica. Neutrahia štampa o govoru L!oyd Georgesa, Kb. Rotterdam, 12. maja. ,,Nieuwe Courant“ veli u svorn pregledu o položaju ovo: Lloyd Georges je u tajnoj s’jednici donjeg doma jzjavio ,da nije potrebno ponovo govorili o ratniin ciljevima, jcr se u njima nije ništa izmjenilo a o njima su u posljed-

1 3. maji 1917. nje dvije godine nekoliko puta učinjene izjave. „Nieuive Courant" nala zi da je to čuđnovato i pita, da Ji Rusija još pripada saveznicima. U ratnim ciljeviina Rusije uastupila je naime velika izmjenal Notc privreinene vlade znalno se razlikuju od shvaćanja hivšeg cara, te skoro izglela, kao da bi Lloyd hlio <da oprovrgne taj novi razvoj ili bi ga htio razložili tako, kao da se njegova težnja pokiapa sa earističkim ralnim ciIjevima. Sta li će na to reči predsfavnički odbor radnika i vojnika, koji će uskoro biti član vlade? Bonar Law o američkoj ratnoi pomoći. (NaroEiti brzojav »Beogradskih Novina'/ London, 12. maja. (Reuter). Prilikom podnašanja zakonskog predloga o zajmu ođ 600 milijuna funti refcao je kancelar blagajne B o n a r L a w, da je to najveća svota, koja se ikada u Engleskoj zahtjevala. Prosječni dnevni izdatak iznosio je nedavno 7,455 000 funti šterliuga. Od izdataka za prvih 35 dana iduće finansijske godine izdato je dnevno dva milijuna saveznicima i kolonijama. Budžetski predračun za poinenute izdatke iznosio je dnevno oko jedan milijuii funti, što znači višak od jednog niilijuna dnevno. Američka vlada pak radila je brzinom, za koju joj mi ne možemo dovoljno blagodariti. Ona je našim saveznicima obećala ne samo finansijsku pomoć, nego ju je i ostvarila. S toga se ti izdaci ne će prekoračiti. Sadanji predIog biće za vladu dovoljan do 1. avgusta. — Htio bi nekoiiko riječi da reknem o ulasku Sjedinjenih Država u rat. Naši su njemački neprijatelj pokazali energiju, organizovanu snagu i mnaštvo ponioćnih srestava, koja, kad bi seupotrebilaudobrojstvari, morala bi izazvati divljenje cijelog svijeta. Ali su onl učinili i mnoge pogrješke. Naročito su se njihove pogrješke nalazile u tom, što nisu razumjeli čovječiju prirodu. Ja mislim, da su oni učinili pogrješku, kad su riješili, da na moru povedu bezobzirni rat ne protiv svojih neprijateija, nego. protiv cjelokupnog čovječaiistva. Njima je morala biti jasna i mognćnost i vjerovatnost, da će Amerika prirnorana biti da udje u rat. I pored tog sračunavanja i uspjeha podmorskog rata, kog ja doista ne mislim umanjiti, a koji će narod naše zemlje priinorati da dokaže izdržljivost i da podnosi oskudicc koje su mu prije rata bile nepoznate, pored svega toga ja ne smnnjam, da njemačke terazije stoje ncpovoljnije zbog toga, što su najveći narod svijeta prisjedinile svojim neprijateljima- Sve vijesti, koje smo dobili, kazuju, da američki narođ ne će vjerovatno ništa polutanski činiti i da vlađa Sjedinjenih Država već sada dokazuje, da nije samo gotova da organizuje punu snagu naroda, nego da joj je i sa svim jasno, od kojike je vriiednosti brza pomoć. Pomoć koju ona, ne uzimajući u obzir finansijsku pomoć, već sada čini, od najveće je vrijcdnosti i ona će svake nedjelje biti važnija.

PoKret za ntlr. Pitanje mlra u tajnoj sjeđnici donjeg doma. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina“) Karlsruhe, 12. maja. Po londonskim vijestima javlja ,,D a i 1 y E x p r e s s“, da je tajnoi sjednici parlamenta podnijeto 18 prijedloga, koji se bave s engleskim uslovima za mir.

Broj 130. t Mediunarodna konferenciia radničkof savjeta. (Naročltl brzojav „Beoiradsklb Nbvla*".) Stockholm, 12. maja.; Radnički i vojnički Sitvjct javlja;) Kongres vojnika, radnika i seljaka iž; oblasti pozadine sjevernog froma primio je rezoluciju o sastanku jednog niedjunarodnog kongresa socijalističkog; radi pregovora o miru. Talljanskl socljaliste na stockhoimsko} konferenciii. . Kb. Lugano, 12- maja.-^ Uprava je stranke talijanskih socijalista juče riješila, da učestvuje ir> stockholmskoj konferenciji, ako idtići dogadjaji ne bi to ’ osujetili; ujedno je riješeno, da sc pozovu svi ućesnici ZimmerwaIdskog sastanka da prisustvujn konfcrenciji, da bi i oni utvrdili program i rad svilt odjelenja internacijonale za mir i preuredili rad internacijo-. nale.

Rusku renolutllfl. Koncentracijoni kabinef. Kb. Lugano, 12- maja.\ „C o r r i e r e d c 11 a S e r a“ jav!ja iz Petrograda: Kako se čnje, izvršni odbor radnika učestvovaće u kabinetti sa četiri člana, koji će biti ministri bez portfelja, aii s pravoni glas;?! Ovaj je plan u četvrlak pretresan izntedju članova petrogradskog radniekog odbora i odbora iz Moskve. O tom sti več otpočela savjetovanja s privremenom vladom. Kb. Petrograd, 12. maja.\ S obzirom na posljednju izjavu privremene vlade, da će primiti u kabinet zastupnike onili političkih stranaka; koii dosađ nisu neposredno učestvovali u upravi zemlje, uputio je ministar predsjednik L w o w pismo predsjedniku rađničkog i vojničkog savjetaj Č a j d z e u i predsjeđniku dume R o đz i a n k u, kojim ih poziva, da savjetu kao i dumi saopšte, da je vlada volina da izvrši tu svoju namjeru,,Tajr.i brzojav“ Miljukova. (Naročiti bazojav „Beograđ. Novitia“L, Lugano, 12. maja. Kako pc-hogradski dopisnik „Coi ri-f ere đella Sera“ javlja, tajni brzojav, koji je Miijukov pročitao u znameniloj, noćnoj šjednici 4. maja, bio je hrzojavV američke vlađe, kojim je ova, kao uslov; za obečanu financijsku pomoć, zalHnfv vala odredieml političku izjavu. Godišniica otvaranja pr\ e dume. " Kb. Petrograd, 12. maja.\ Pelrogradski brzojavni ured javljaf Povodom godišnjice otvaranja prve dums održana je u tavrijskoi paiati zajednička sveeaua sjeđnica predstavnika ranijih duma i sadanjc dumc. Sjednici, koja je pc podne otvorcna, prisustvovali su svi čla- 1 novi privremene vlađe i diplomatski zborUkinuta kazna progonstva. — Izrađba pravila za ustavotvornu skupštimr. Kb. Petrograd, 12. maja. Vlađa je ukinuia kaznu progonstava č protjerivanja u osudjeničke kolonije i zamijenila je sa tamnicom od najmanje trl godine. Vlada jc naimenovala odbor od jedanacst lica, koji će izraditi izbornai pravila za ustavotvornu skupštinu.

jući okunlce, onako s konjitna ispred mejaita. I posle sve to, tiskajući se, odmičo s vrevom, žagorom i prašijiotn. Ona, dok to, kao neka navala, nc prodjc, čeka, pa zatlni brzo prcdje, gotovo pretrčl čaršiju, i udje u svoju nllcn. I č!m udje u svoju ullcu, sinčič ie odmah ostavlja i pojuri Ispred nje kučl. Ona, ušavši u svoju ulicu sada kao sasvlrn csiobodjena, gieda kako joj slnčie veselo trči kapiji, na kojoj iii več kao uvek čeka njena mati, koja svakad subotom i u oči svakog praznlka dolazi, da kod njc prcnoći. ~ Dodjostc li? pltnla bi Jc matl dižući se s praga od kapije i brižljivo krijući bcšču, u kojju bl obično uvila brašua i drugo što joj je donela. — Eto, dodjosmo, odgovarala bl materi ona i odmah se saglnjc, pruža joj ključ od katanca, pcšto ona od tepsljc na glavi nc može da otvara kapiju. Majka bl otvc-rila i, jednako krijttči enu bošču, prva bl ušla i žurno> otišla u kuću. 1, kao uvck, odmali bl tnmo po kućl pcčela ncšto du rasprcma, radi, pali vatru, i to užurbano^ kao od nekog strnha, i navlaš luparajučl, udaraJućl, da se čuju odjeci, udarel, kno da hi thue h.ela da smanji onaj nem, pust izgied male, člste I visokim zldc-vima ogradjeue kućcA ona bi za majkom, sinčićem posleduja umorno ulazila, ostavljala bi majku Ua u kujni posiuje, rasprema i dogovava se sa sinčićem; šta če za večeru, a ona bi, isto onako umorno, sustalo, otišla u sobu, I i>ošto skine sa seba cdclo, razuzuri se, oseti sc tu, u s«>bi, zatvorena, slobodna, seđa u iobi, sotovo se izvaljuje, kao odmara-

juči se cd onog plača na grobu i straha što je pretrpila iduči sama putcm... U tom bi počele I komšlke da joj dolaze. Ono su samo tada, kada nije sama, več kad joj mi'i dodje, dolaziic k njoj. Innče ne. Ne što je nisu voleli, več nisu mogle, nije bio red. Sama jeMuške glave nema u kući, a ona onako satna. udovica još miada i lepa. 1 zato nije bilo u redu da joj ko dolazi, posećuje je. Bojale su se da joj zbog toga, tih njenih poseta, mešaviue, ne bi kakav rdjav glas izišao, čulo se što ,,Iošo.“ Ali i sada, kad b! onc došlc, ona nije izlazila iz sobe; os.avljala bi majku da. sc tamo s njima razgovara. Navikla se već na samoću, 1 teško joj da se s nJima sastajc. Zna da one, žnleči je i snebivajućl se pred njom, ne mogu da budu onako slobodne u razgovoru Kii& s drugim ženama, kt ie iirniu muževe, domaćine. Nego pazile bi, kao uvek pred njom, šta če kazmi strahu? jući da je ili člme ne uvrede, 111 ne potsete na nešto što nije za nju, I uvek bl gledale da što prc odu od nje i ostave je samu, boječi se da joj od niina misustva i razgovora ue bude tešlco, l zato onn sada nije pred njih ni izlazila. U kujni s majkom one su razgovaralo i posle otišle- U to i noč beše pala, Mati joj udjc i ma da je znala da ona neče, opet reda radi, upita jc: — Da zapnlimo sveću? — Neka, odbi jo ona. I mnjka joj se povrati u kujnu, opet je ostavi samu. A ona je bnš to i volela. Istina da joj jc bilo teško, ali opet lakše i blaže joi Je bilo tako u taml. 1 tako u sobi ležećl nepomično, vaskonroćena, dišuči teško i umorno, slušajući vrevu J Jagor iz komšijskih

dvorišta i materino sitno, staračko po* slovanje kujni, čekala bi dok bude gotova večcra i dok je majka, pošto sve imese kod nje u sobu i postavi sofru, ne pozove: — ‘Ajde da večeramo! I tada, pošto bi joj majka unela večeru, ona bi se tek samo podigla, i onda bi večeraii, Ona bi ili jeia vrlo nialo iii nikako, Ali bi morala da seđi za sofrom i čeka dok joj majka i sinčić r.e večernju, pa posle majka joj, — kao svagda kad bi tako došla, kod nje da prenoći, uvck osećajući se pred njom kao kriva za tu njenu teškoću, jad, ne smejući s njom da se razgovara, — počela bi sa sinčičem joj da se zabavlja, igra, dok ne bi tako zadremala i zaspala. 1 tek posle njih ona bi legla. Ne da spava, več da kao i pre i dalje tako produžl da Ieži. Da tako leži, da još više umorna od noćne tišine, s potajnim, a!i več otupelim strahom, sluša kako noo prolazi, kako joj matl sve lakše i osetjjivije spava, i čisto ka 0 da čeka da joj se mati probndi, čim zora počne, i kao uvek: odmah, kao bežeći od nje, vra;i se natrag kući, ocu, braći joj, i opet je ostavi samu. Posle ope', kao do tada, ona seđi sama u kuči i nikuda ne izlazi- Cak ni na kapiju. jedino, kad sinčiča pošlje za što god n čaršiju, samo na kapiju sme za njim da promoli glavu, a!i čim vldi da ko ulicom lde, približava joj se, ođmah se sakrije, i onda iza kaplje čeka kad če joj se sinčić vratiti iz čaršije. Vrlo fctko, ponckad, kakvim velikiin praznlkom ako bi joj došao taj Ita. On, jedno što joj Je bio stari svat, smatrao se od muževljeve, pokojnikove rodbine, ~ jer nl njena rodbina nije smela da joj dolazi, boieći se

da time kao ne uvredi pokojnika, što bi mu tim svojim dolaskom „mešali se u njegovu kuću“, dolazili, „uznemiravali ga.“ Pa i on, Ita, kađ god bi došao, ma đa ga ona nije ni nudila, ni sam ne bi ulazio unutra, u sobti, već bi uvek ispred, kuče, na stoličiei, sedeo i ulazeći navlaš za sobom ne bi zatvarao kapiju, ostavljao bi je otvorenu, da ga može svaki videti. Ne što je hteo, več svc radi nie, bojeći se za nju, a još više i od njene braće, koji su, ma da joj nisu dolazili, niti je, sem matere, pomagali, ipak na nju bodro pazill. I tcško njoj, ćfko bi čuli da ona nije kao što treba; sama s detetom kod kuće, već da izlazi, vidja se . . • Jer ni oni sami nisu joj dolazili, a kamo li drugt.

EnšlesKI doplsnlK medju Slovenclmn nn sorKkom frontu. Vojni je izvjeslilelj londonskog ,,Tl* m e s a“ John Carriagc obišao gorički front, pa izvješćuje takodje o ttimošnjim Slovencima, kojo naziva Jugoslovenima. U pvedgovoru veli. Johu Carriage, koji je prijo bio ratuim izvjesiiteljem u Srbijt, da se veonia začudio, kad je đošao u Brda (on ih talijanski zovo C o g 1 i o) kod G o r i-c e i čuo, da domaei žitelji govoro „jugoslovenskim diak'ktoui", Stao ih ispitivati, kako su došli ovamo iii su samo prebjegli, a na lo je doziuio, da su ondje ovi Jugosloveni već od pamtiveka i đa jo to čisto slovenska zemlja, za kojom posižu sada Talijani. Veli nadalje, da su niu pripovijedali, kako od Krmina prama sjcveiu nema nijednoga Talijana, već sami Slovenci, I u

»amoj Goriei, gdje je sada .taJijanska' prefektura, vidjeti je s 1 o v e n s k i h n a 1-' pisa i imena. To mu je bilo začudno. jei' je do tada uvijek mislio, da je ondje sve talijansko; talijanski su časnici uvijek pisali o neoslobodjenoj braći, koja jedva čekaju, da ih brižljiva majka uzme u svoje naračje. Gorički Jugosloveni ipak — veli pisac —• požrtvovno podnašaju: ratne nevolje, a mnogo ih je reklo, da žele, da se opet svi udruže i da n e o s t a n u r a s c i j e p k a n i n a r a /■n e d r ž a v e. Imponiralo mi, veli Englez, kako su ti Ijuđi ponosni, što su J u g o s 1 o v e u i pa iako je posvudai mnogo talijanskih vojnika, ipak svaglje čuješ samo domaću riječ. Upozoruje takodje, kako je to vrijedan i bistrouman nar«xl, te spominje njihovu trgovačku sposoimost. Onaj malen dio slovenske Goričke pretvorio se u veliku trgovačku kuću. Carriage je posjetio više sela i vidio, kako su si ljudi uredili trgovinn. Svi oni, koji su slobođni, koji nijesu intemirani, zaradjuju lijep novac, jer vojnici, koji polaze na frontu, ne izbiraju mnogo i vesele se, ako bilo što dobe. Dobro sudošlc ondješnjem stanovništvu druinovi i željeznice, koje su sagradili Talijani iz strateških rasloga. Nadalje j<» vojua oblast odredila, da se sve kuće moraju na novo okrečiti, jer u sadašnjim prilikama uvijek postoji pogibelj ,od kakve zarazne bolesti. Ta čisloća daje ovim lijepim krajevima još prijatnije lice. Dopisnik nadalje iznosi, kako ondješnje stanovništvo mnogo duševno trpi, pa pripovijeda medju ostalim jazgovor sa staricom, koja je teškim srcem upravila svoj pogled prema Gorici, iz koje sa dizaliu cmi oldaci dima od topničkoga pucanja, pa inu ispričala, kako imade