Београдске новине

Iz l az e: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi:

U Beogr.du I ■ krojevlma isposJedJlulln e4 e. I kr. Belo po oijeiil o..... B halere U HrvetokoJ-Slovonill, I N^megovlnl I Dotmecljt po cljoel od. 1 . ..... -10 hslefe bvee ovoi podruCJe pe cljenl od. . . ,12 helere 1 Ofllisl po cljonlku.

MjeeeBna pretplats:

U Beegrade I ■ krejavlme leposJeilButfm li Cojr

e. I kr. tele le cojnu I etapnu poflu . . 2'U Beogreilu ee doitovom u kuću .... e*BO U HrvetekoJ-Slevoetji, ■esnl-Heroe«evtnl |. Oelmeeip 2*00 It oitellm krejnvtm« Auolro-ugenkemeeertilje 3'I U Inestreeetve ........... 4*00

Uredništvo: BEOGRAD, Vuks Karadžića ul. broj 10. Tolefon broj 83. Uprava I prlmanjo protplato TopliEln venac bro] 21. Tolefon broj 23. Prlmanje oglata Kneia Mihajla ul. bro] 38.

(lodina 111.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kl). litH', 18. maja. IstoĆno f jugo-lstoćiio bojlšte : Nišfa za javifi. Tžilijansko tJOjlšte: BiIka. na S o č i t r a j e j o S d a 1 j o. .Tučor n jiitro liapušteua jo posiijo dvodnevne ogorčenc borbe visina Ktik jugoistoSrio od Plavo. Naše su so Ceto utvrdile nekoliko stotina metara istočno od orog brda. U podračju Gorice vladao je proko daua rair. Cim jo uastala noć navalio je neprijatelj bez svake topničIce pripreme iznenadau gustimrođ o v i m a i z s v o j i h r o v o v a. Svi njegovi pokuSaji, da zauzme riaše položaje aijesu uspjeli, usiijed hrabrog bladnoImTiog đržanja naSib četa. Danas u jutro pietluzco je neprijatđj jaki napad r.a Sveto Brdo. Naše čcte odbile su noprijatolja u borbi na nož. Od početka pjesačkc boriie zarobili smo preko 8000 neprijateijskilr y. o j n i k a. U područja Flitschora i Ploekenft kao i u južnom Tirolu porasla je talijanskft topnićka vatra. Zamieulk glavara generalnog stožera pl. Hofer, podmaršal. ilovo rusKa vlfldo. U prvom ruskom revoluoijoiiom 'cabinetu nastupila je promjena. Miljukov, prvl ruskl mlnistar lirotstranlh djeia provizorne vlađe poslije revoluclje, moraće se preseliti u ministarstvo nastave, a u novu vladu ulaze još I zastupnlci radničkog i vojnog savjeta. Obe ove činjenice mogu se smatrati kao posijedica razvoja, koji se provadja u Rusijl od prvog dana prevrata u rnjcsecu martu. Obe ovc strnje, koje su se u haosu dogadjaja prilično razlikovaJe jedna od druge već oduiaii u poćetku, našle su za sada zajednički put, ali je v!5e nego sigurno, da če se I opct u skoro vrljcme moratl da raskrslc. Ovaj je savez, ovaj sporazum yještački, njega je rodila saino nužda. lzrnediu Mlljukova I radnlčkog 1 vojnog savjeta postoje vellke razlike 1 đalje, malcar oni sjcdill u zajednlčkom kabiuetu. Mlljukov je duhovni glavar

Njegovo VeJičanstvo kod vojske na Soči. Nepovjerenje sporazumnih sila prema Rusiji.

svih onili refonnista, koji su joiš za vrljeme carizma uvljek upravljali svoje poglcde na zapad i koji su se za vrijeme rata izrodili u najtanatičnije imperijaHste, — vodje radnika i vojnika na protiv su čisti socijal-dcmokrati i pravl revolucicnari na čijiitt je temeljiina hila izgradjena sauia revolucija; Miljukov je potpuno zaljubljen u osnove sporazumnlh siia, u svemu oduševljen učcnik Englcske i njemu za volju morao je da budc zbačen car s prijestola, — socijal-detnokrati su pretna svom progranm u prvom redti ncprijateljt svili aneksija i nasilja. Već u prv : o vrijeme pošto je izbila revolucija pokazaloi se koliko opasnc su ove razlike u mišljenju i svak je morao da ttvidl, koliko je nemoguć odnošaj izmedju vlade i’vodje radnika i v'ojnika. Sada se nastoji ova cpasnost ukloniti na taj način, da se u kabinet pozivaju sodjaldemokrati I na taj je način nastala u vladi najčudnovatija mješavdna zastupnilca Imperijalističke buržoazije, iiberalnlh advokata I crvcnih internacijonalista, dakle kcalicija najrazličnijih elemenata, što če naravno sporazumne sile tim burnije pozdraviti, a zapravo u tome leži sva opasnost za budućnost. U koliko se može prinijetitl zastupnici su radnika I vojnika đoista nešto popustil! od svojih zahtjeva u spoljnoj po- i litici l učinili koncesije politicl starog ] kablncta, tako da je od prilike danas, ili još za sada sve onako kafco je bilo. Ipak nova vlada člni opšti utisak jedne prelazne vlade. Sile sporazuma moraće sve oštrije da izbacitju pltatije, kada će se Rusija odhičlti obzirom na velika nastojanja svojih saveznika na zapadu 1 jugu, da 1 ona sudjeluje u generalnoj ofenzivi, Sporazumne sile dobiće iasan i otvoren odgovor, a cdgovoriće, pošfco danas nema carske vlade, naravno revolucijonarna vlada. Na ovo pitanje biće teško ođgovoriti i od prilike se zna kako će odgovoriti radrtlci ! vojnici, koji su sada uš!i u vladu. Središnjc su vlasti tia usta svojih državnika u Beču i Berlinu otvoreno izjavile svoju želju za inirotn i o lijoj nema sumnje. Ruski će narod uvidjeti,

da svaka daljnja borba ne znači drugo nego potpctnaganjc aneksijonih prohtjeva sporazunmih sila. Ruski narod već danas zna, da on bez kaplje krvi rnože imati častan mir, kojl potpuno odgovara potrehama nove Rusije. Nova ruska \’lada stoji danas pred oviin probletnorn. Miljukov nije litio da objavi svoje ugovore sa spcrazumnim silama, ali mv\'l članovi vlade — vojnici i radnici — oni će danas znati i doznabi zašto treba Rusija da daljc proIjeva krv svojih sinova. Oni će taicodjer znatl u koliko je današnja ruska vojska sposobna, da priteče svcjini saveznicima u pomoč, oni će znati, da li otuđa ne prijefci koja nova opasnost za Rusijti, opasnost kojoj se Ritsija u svom sađanjeni stanju ne bi mogla da cdrva.

I opet nova potapljanja. Kb. Berlin, 18. maja. \Y o 1 f f o v nred javlja: Jedna ođ tiaših poilmornica hombardovala jt* granatama 29. aprila utvrdjenu englesktt obalnu stanicu Garbourougb. Zaj ažeuisu mnogi uspjc“šu; pogoci. Jedna iiaša podmornica. potopila je 5. maja engleski šprovodni brod „Lavander". Ponovo su našc podmornice u Atlantslcom okeanu, u engleskom kanalu i u Sjevernom tuoru potopile 11 brodova, 2 jedrenjaka i 11 ribarskih hrodova aa 26.000 tona. Naćeinik' aduiiralskog sio/vra rafne fnornarice.

Njegovo Veličanstvo Svojoj hrabroj mornanci. /ffvh. Bcč, 18. rnaja. bijegovo car. i kraij. Apostolsko Veličanstvo blagoizvoljelo jo nputiti admiralu pl. Njegovanu ovaj brzojav: Smiono jcdittice Moje momarice usnješno su riješilo ovih dana povjerenu itn zadaću, jer nanijevši neprijateljn znatne štete, pa su pokazaie, kako pravi mornarski duh može i prenta brojno nadmoćnotn neprijatelju da se islakne. Kad Vam, dragi almirale pl. Njegovane, u znak priznanja osobitih zasluga u službi protiv ateprijatelja podarujem Moj red željezne krun© I. reda s ratnim dekoracijama i mačevima, — to neka u tom odlikovaaju svoga zapovjertnika i sva Moja mornarica vidi, u kolikuj sam vehkoj mjeu s ujo-

me zadovoljan. Srdačno biagodarim svima Mojim hrabrim mornarima i rnolirn Svevišnjega, da im podnri obila'i I)lagoslov. Ivarlo, s. r.

Velike borbe na talijanskom bojištu Njegovo Velićanstvo u glavnotn stanu generala Borojevlća. Kb. Ljubljana, 18. m'aja . U teškim ali uspješniin borbama i a lazi se otd nekoliko dana naša brabra vojska na Soči. Fio svijot zapetorn pažnjoni prati le borbe, od koje so Talijani nadajn, da će osvojiti naš glfivmi trgovački grad Trst i odinazditi nam za našu uspejšnu ofenzivu prošle godine. ('ar i kralj, u punom priznanju i saučešću prema hrabrim borcima, još je na visoravnu Folgaria odlučio, da vojsku na Soči posjeli u srcd ove njene borbe. \ rativši se 16. ov. mj. poslije podne iz južnog Tirola u Beč, o'putovalo jo Njegovo Veličanstvo istoga dana u Vtl sali u veče u Ljubljanu. Tamo je prispjelo 17. u jutnr. Car i kralj se prvo odvezao u stan glavnog zapovjedni'a Borojevića. Tu je car i lcrnlj primio izvještaj zapovjednika vojsite o položaju. Pcs'ije toga se car i kralj s trralom pra'njom odvozao u đolinu Vi p a ve, đa sc-tamo pomo6u karto podrobni'e obavijesti p svakom odsjeku fronta. U vezi s ovim posjećen je borbeni stan jednog rišeg z'ipovjedništva, a zatim se Njegovo VcTičansfvo, posiije bavljenja na visoravni K o rn e, vratilo u glavni stan. Usput se carski automobil susreo s velikim brojem vojnika, koji su polaziii u borbn; oui pii nriredili vladaocu oduševljene ovacijo. tako isto i stanovnišlvo, koje jc vladao* a ohnsipalo kišom cvijeća.

Tvrdogiavost Engieske. (Naročiti brzojav sBeogradskih N’ovinau Rotterdam, 18. ltiaja. U engleskoiti su donjem domu iznijeli jedan socijalističkl i dva liberaina poslanika rezoluciju, koja zabacuie sva imperijalisitička osvajanja i traži od vlade, da dade jeduaku izjavit. — Ministar C e c i 1 podsieeio je u svom odgov.oru na r izjavu vlade o ratuini ciljevima, koja da još uvijek imade jednaku vrijednost. Cecil ie pitao interpelante, da li žele, da urodjenici bivšili njeanačkih afričkili kolonija i dalje ostanu pcd njemačkim gospodstvom. u Armenija i SirijS da i dalje osranu u rukama Turaka. llalje je pitao, da le interpelanti žele, da se za Belgiju, Srbiju i

Sjevernu Fraucusku, te za potopjjeii« brodove ne zaJUjeva nikalcma odšiola?. Samo mir, koji bi se mogao zakljnčhi na bazi ranijili izjava sporazminiili si-. la opruvdao bi pridonesene žrive. Rezolucija jo protiv aneksijoniata i.a to hež glasanja odbiiena- —■ Asquith je izrazio svoje uvjerenje, da ćo I jirivremena rusJca vlada opet priiivatiti aneksijonističku inisao u koliko se ona tiče oslobodjenja podjarniljeniii maroda le u svihu ujedinjenja unijetiio rasta'.-. Ijenih naroda, kao i u svrliu pcstignuća strateških ciljeva. I on je izjavio, da se može priiivatiti jedino onakav mir, koji bi bio zaključen na csnovi rairijiii izjava sporazumnih sila. Ruski haos. Odvajanje Ruslje od sila četvornog sporazmna. P i s a n j e francnske š t a m p e. (Naročiti brzolav ..Beogradskih Novlna“.) Kb. Bern, 18. rnaja. Vijesti iz Ilusije prima franc.uska šlampa s velikim pesimizmom, i ak<< još nije poznato konačno odstupanje Miljukova. „Gaulois" pišo: Možda ima još vremena da se stanje spase. da se narod ri Uusiji sačuva od katastrofe, koja joj prijeli zbog vlastitih sukoha. Ali je za to polreban autoritet i volja, što se u ovom trenutku ue nalazi ni u privreme. noj vladi ni u revolucijonamiin odborirna. Pa i samo njihovo stanje ne će dovesti potrebne snage na upravu. Medjutim radnič.ki i vojni savjet šalje Skobeleva n Stookbolm. To je prvi političks čin, kojim se Piusija ouvaja od savoznika. — ,,Temps“ izjavljujc da se mora svaki upitati, heće li ruski narod i dalje ispunjavati svoje dužnostt prerna saveznicima. On sad svojim vojničkinr neradom osigurava sređišnim v’aslima sve koristi u vojničkom pog’edn. ..Izdaja najsvetije stvari svljeta". S t r a h t a 1 i j a n s k e štamjie. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina"). Lugano, 18. inaja. Pod naslovom ,,Bi!o bi izdajstvo' raspravlja ,.Secolo“ o bojazni pariških krugova, da će se Rtrsija odvojiti od ra-hie politike sporazumnih sila. U Parizu su izgubill goKvvo svaku nadu. da će Rusifa ispuniti svoju časmi dužnost jirema silama sjrorazunia. Rusija je što više na naiboljem punt, da svojom vojničkom neaktivncšću izdađe iiajsvctiju stvar svijeta te dozvoli središnjim vlastima, da se svom svoiom snagoin bace na zapadni front-

Podijstak, Bogosjav K. Jošt: Veseli i tužni dani. (Sličice iz život-a). VIII. Reva'iš. Otišli snio za bijeloga majskoga 'đana u šetniu — ja sa svojotn i moj dobri prijatelj sa njegovoin porođicom. Bio je to prekraisnl teferić, jer je kojtnaudu vodila punlca moga prijatelja, dobra I stara žena, koja Je svoga zeta tako voljela, da ga nlkada nije htjela da pušta samoga. Pa kud lioćete Ijepše zabave? Zabavljajuči se tako, pre-dloži punica moga prljatelja, da se češće sastajemo, — MoJ zet voli društvo, pa zašto da mu to priječhn? potkrephivala je iaj «\ r oj prijedlog pleinenita gospodja. — Pa da, zašto da mu ne udovoJjimo željil prijazno dobaci i žeua moga prljatelja. — Ovo je lijepo od vas... I ja se slažem s tlme.., umiješa se sađa I moja punica. — Pa 1 Ja se slažem! pristane najzad I moja slatka ženica. I tako je prijedlog dobra punice moga prljatelja Jednoglasno primljen. 'Ja i moj prljatelj doduše nljesmo glasovall Hl, ako baš hoćete da znate, nile•u nas za naše mnijenje nl pK'alt. AII ml, uzorni supruzt I zetovl, razumlje fe, morali smo da budemo sa svime saelasnl- Odlučeno je, da s® već naredne nedjelje na veče sastanemo kod moga

prijatelja, a nedjelju dana docnije opet kod mene. Drugi dan poslije toga teferiča i jednoglasne odluke o našitn sastancima, javi mi moj prijatelj sav blažen: — Znaš li, da će to biti nešto veličanstvenoga, taj naš sastauak kod mene u iie-đjelju? — Nadam se, da ćeino se ugodno pozabaviti... — O da, i kako... Danas je nioja punica več kupila prase •.. — Prase ? ! — Da, da, pravo, čitavo prase.., Pa onda... — Sta? — Pogadjala se s jednim seljakom već I za hektolitar vina... — Hektolitar vina?!... — Da, dn ... čitavl hektolitar vlna, dobrog vina... To će biti zabava!... Onoga sam d-ana jeclva dočekao, da dođjem kući i javlm tu veselu vljos’t svojima kod kuće. — Čitavo prase! Hektolitar vina! uskliknula Je, ne baš odvlše razveseljena moja punlca. — Da, čitavo prase i liektolitar vina, dobroga vina... To će bffi zabava.,. — Da, da... zabava bi doduše mogla bi'ti Iijepa, all znaš li tl, šta to zinačl? — šta značil Da ćemo se pošteno najestl 1 napiti... Eto, to znači.. • Pa kud ćeš bolje.. • — O sinkio moj, »inko... Zar u isitiuu ne vidiš dalje od nosa? ... To prase I taj hektoJifcar vina znači, da 1 mi druge nedjelje moramo ovako nešto sllčoa da priredimo. — Pa hvala Bogu.,. barem ćemo

se dobro najesti i napiti i druge nedjelje. •. — Bože ... o bože ... kako taj lriladi svijet sve na lako shvaća •.. Zar zato služiš svoje krvave pare, da sve odjcdnoiti potrošiš?... Zar ne znaš da si oženjen, srećno ožemjen ... da bi mogao imati i djece, jedno, dvoje, pctcro, desetoro. •. — Juh ... majko... šta misliš *.. cikne moja žena, ali punioa ipak nastavi vazdan nekim novini razlozima, zbog kojlh bi trebalo, da se štedi. Eto vidi-ie, takve su žene. Ome ne bi bile srećne, kad ne bi svačemu prigovara-le, ne obazirući se kraj toga ni lia to, da Ii je to njihovo vlastito djelo, njiliova vlastita inisao— Pa nijesam po ja predložio, prekinem konačno punicu. To je vaše djelo... punice moga prijatelja i tvoje... Vi ste taj sastanak zaključile ■.. I ja sam se u prkos toga vesello daIje pečenom prasetu i dobrotn vinu. Dan kasinije i opet mi saopšti moj prijatelj: — Zuaš 11 šta joŠ? — Šta? — Moja puniea kupila i ćurku... — Ćurku?! — Da... pravu ćurku, pa onda .1 šunku, veliku Šunku . •. ’I'o će biti zabava!... Nema šale, punica se moga prijatelja ozbiljno spremala, i ja sain već jedva čekao, da dodje nedjelja... Do nedjelje kupila dobra punlca moga prijatelja prema njegovom kazlvanju još i pijetla, gusku, a ispekia i kolač sa sirom... — To če bitt zabava! kliktao podJednako moj prijatelj. — To će biH zabava! pripoviJed*o

sani i ja uvijek na novo svojima kod kućc. Najzad dodje i nedjelja, dan sastanka kod moga prijatelja. Ne ću lagati, premda je to ružno od niene, ali ia te nedjelje nijesam htio kod kuče ni da ručam... Šfcedio sain se za prase, ćurku, gusku . •. Na veče vcć sam u šest sati požurivao svoje, da sc spreme i podju. — Pa ne možemo tako rano! branila se moja punica. Šta će misliti oni tanio ... Du smo jedva dočekali.. • da smo izjelice, koje nemaju kod kuće šta da jcdu ... — Pa bcgme ja i jesani jcdva dočekao... — Ti... za tebe se već zna kakav si, ali ml žene... koje moramo da držimo do svoga renomea... Medjutiin ni inoja punica u prkos toga svoga rencmea nije ništa okusila kod kuće. I njoj je vcć vafjda zainirisala prasetina.,. I tako konačno podjosmo u stan moga prijatelja. Dočekali nas srdačno, a punica moga prijatelja izrekla čitavn dobrodošlicu, izjavljujući, kako je to lijcpo od nas što smo održali riječ i došli. Posadili nas u foteije kraj jednoga nialoga stočića i donijeli pred nas čitavu rpu raznih journala za kroj ženskih haljina. — Evo, i>ozabavite se, dok ml povečeramo. Znate, nijesmo znali, da ćete fcako rano dočl... Inače bi btli već večerali... MoJ se pogled snkobio sa pogledom moje punice... Taj pogled ne ću nikada zaboravlti. VoMo bih, da me u onaj čas pnogutala zeirlja. Dakle, ono cijelo pričanje moga prijafcelja o pečenom prasetu, ćurkl, guski i vlnu, nije

bilo drugo nego zloima šala?... To ie bilo ipak suviše, i ja crven ko iiaprika htjeđoh da pifcam ..... No u tai me čas nioja jinnica pod stolom tako gurne. da sam misllo da ću pasti u nesvijest. Zapela mi s toga riječ u griu, a injesto mene uzme rijeČ moja punica; — Znate ... ovai... mi stno danas nešto ranije večerall... mi u opšte u nedjelju nešto rantie \ ečenavamo... a onda smo i htjele. da dodjerrvo nešto kasnijc, ncgo ... ovaj... znate kakvl su muškarci... nestrpljivi... Moj nas je dobri zet požurivao... jia da mu udovoljimo želji... — Pa ništa to ne stnera... nlšta... smiješeći se izjavi dobra punica moga prijatelja... Neka sle... neka ste došli ranlje •.. odmah ćemo mi biti gofcovi... — Dakie ti si već večerao? upita me, očito odahmivšl, moj prijatelj isto tako crven ko rak. Moja me punica opet giirne. Razumio sam. — Da ,.. oviaj... jesam.., dobro sam večerao,.. — Imali sino filovane paprike sa nokerlinta... a on to voli-.. najeo se gotovo d a pukne. — Hvala Bogu! . . . uzdahne moj priiafcelj— Đto ti ovoga . . • Lijep si mi tt kućedomaćina . . . ražljuti se na taj uzdah moga prijatelja njegova punica . . . U mjesfco da žali, što su se gosti već kod kuće najeii, pa da lh sam ponudi, on vell hvala Bogu • . . Morao sain se I pod silu liasmljatl, premda bl za tu ironiju punici moga prijartelja najradje razbio glavu. Nego molini vas kao Boga, riješlte me muke, da vam pričam daljl tok ov«