Београдске новине

t Strana 2. Nedjelja B EOGRADSKE NO VINE '20. maja 191/. Grad i okolica.

To su č I n j e n i c e, to su d j e 1 a, koja govore sama po sebi. Kad u prkos njih pojedini dentagozi sporazumnih sila još uvijek zavaravaju praznim riječima svoj i onako dosta prevareni narod o „konačnoj pobjedi“ i aneksijama, onida je to dokaz njihovog krajnjeg luiflila. No uzalud sav trud. Riječima se piaše djeca, a ne Ijudi, narodi i države. Njemački državni kancelar ima'de pravo. D j e 1 a središnjih vlasti ulijeiVaju potpunim pravom čvrsto pouzdanje, da se primičemo dobrom svršetku!

Fotapljanja u Atlantskom okeanu. Kb. Berlin, 19. maja. \Volffov ured javlja: U At1 *ntskom okeanu potoplieno jeopet8parnih brodova sa ■21.000 tona.

Velike borbe na talijanskom bojištu Stanje borbl. Kb. Beč, 19. maja. Javlja se iz ratnog stana za štampu (18. t.. m.s I u toku juCeranjeg borbenog ’dana neprijatelj je glavne svoje naporc tipravljao protivu odsjeka Auzza-Kanal, i tu je bacio svoje najjače mase. Dva daua *e ogorčena borba vodila oko položaja u tome ođsjeku. Uvijek su naše Cete potisle Talijane gdjegod su oni pokušavali da se \ignjezde u našim rovovima. Najzad je peprijatelj uspjeo da se održi na Kuku. 'Ali oaše Cete, neslomljcne u svojoj odlučnosli i izđržljivosti, učvrstiše se neposredno pred svojirn sravnjeniin rovovima i snažno spriječiše neprijatelja, da dalje napreduje sa svojim napadima. U oblasti Svetog Brda nijesu Talijaui mogii ni za jedan korak napređovati. Istina su jsvojim u. zom preduzetim jakim napadom postigii da clopru do naših. liuija, ali su tu ostatci jurišnih kolona, koje je naša topnička, mašinska i pješačka vatra satrla, suzbijeni borborn prsa u prsa. ;U odsjeku Gorice pokušali su Talijani da uas prepadnu. Ali su uaše hrabre četc bile na oprezi, le su Talijani i ovdje uzalud nasrtali. Do poslije podue TaJijani su u svojim rovovima bili mirni. I :njihovo je topništvo ćutalo. Kad je pao suhirak, juiišali su, i ako njibovo topnišl vo nijo izbacilo ni jedan metak, u guslini jnasama iz njilioviJi rovova, ali samo zato, da iii naša tačna vatra unazad baci. Na visoravni Krasa talijanska pješadija rnalo se kretala, a i djelatnost topnišlva je bila umjereua. Berlinski Iisto'i o našoi pobiedj. Kb. Berlin, 19. maja. Jutarnji listovi iskazuju svoju iskrenu iradost povodom lijepog uspjeha c- i k. flote a otranrskom tijesnu. ,,B e r 1 i li e r T a g e b 1 a 11“ piše: iTaj uspieh oružja zasvjedočava, da u mornarici Austro-Ugarske još živi duh iTegetthoffa. Možemo se nadati, da će joj biti sudjeno, da pobere još i tnnoge daije lovorike. Položaj na zapadnom bojištu. Nepovjerenje Franctiza preuia Englezima. { Kb. Berlin, 19. maja. \Volffov ured javija: Kod Bullecourta uhvatili su Nijemci 4. o. m. ijcdnog engleskog pješačkog natporuoni-

«o malog, čas menc. Naslućivao sam, 'da ima nešto, neko izneuadjenje, što li? Covjeka ubili nijesu, a sve ću drugo uvijek još saznati na vrijeme. U kući osjetim prijatan miris pcčenja, čudilo me da baš danas, al‘ opei u tim je stvariroa žena komandant, pa nema druge nego se pokoravati, bez ])itanja i istraživanja. Tako bi trebali da nauče svi muževi! A jel* to on sanio tako piše? Recimo dakle, da sam ovaj puta šutio i istom kada je za ručha doneseno prase na sto, pogledam žcnu: ???? — Nijesam mogia danas da dobijcm drugo rneso, reće i zašuti. Sutio sam i ja i slatko jeo. Peoeno i dobro prase ne može da ■naljuti pametnog čovjeka. Is.om poslije ručka stao sain jpak -razmišliati, stala mi pamet. Božić je pred vratima, odredio sam ovo dvoje 'prasadi, pa mi se sada iznenada poimitili računi- Pogledain ženu, osjećao ■sani, da me je ona cijelo to vrijeme bi3a motrila. — Daj mi sad zlato pravo kaži, koje si prase zaklala? Bože, nikada neću zaboraviti onaj pogled moje žene. Pogledala me, kao da sumnja u moju zdravu pamet, pa mi onaljp otegnuro, začudieno i osobito naglašeno odgovori: — Naravno ono od t v o J e tn a m e! Pa t i si *ga jeo za ručak, sahio t e b e radi sam ga zaklala • Zenska logika! — A znaš li šta moj lijepi sokole? rekoh još mirnije ženi. Danas smo jeli prase od m o j e mame. Bilo je dobro. 'Ali sutra, odrnah sutra ješćemo ono prase od tvoje mame! Samo me je pogledala lijepim svo|im očima, pogledala dugo, kao da se Jitiela uvjeriti, jel* se ne vara, aii nijc Odgovorila ništa. , Drugi smo dan pojeli i „uiamine iname'* prase.

ka, Čiji je revoiver bio napuujen dumdum nabojima. On je uvjeravao, da te jiaboje nije sarn spravio, već da ih je dobio od vojne uprave. Tu skoro nad jene štampane mobilizacijone instrukcije francuske opštine Pesmy iz gođine 1914. 0 postupku s neprijateljskim i nentralnim strancima imaju heklografisani dodatak, po kome se s Talijanima ima postnpati kao- s neutralcnna. Po pouzdapjm izvještajima stanovništvo u engleskoj sjevemoj Francuskoj je više nogo ikada prije neraspoloženo preira engleskoj posaiti. U opšte je tamo rasprostito uvjerenje, da je Engleska kriva za stanje rata i za svu nesrećn). I jedati pripadnik 2. teritorijalue vojske, koga su Nijemci zarobili 15. maja kod Montricharđa, i/.javljuje, da u Francuskoj ne njeguju više nikakvo povjerenje prema engleskom savezuiku, p oš lo Engleska radi sarno za sebe. U povraćanje Calaisa Francuskoj Francuz ne vjeruje. Raspoloženje ftancuskih i engle,skih vojnika spalo je ispod ništice zbog velikih gubilaka i neđovoljuog vodstva, na koje se svi ljudi žale. jZarobljenici 17. francuskog lovačkog bataljuna vele, da je kod napaduih četa 5. maja vladao potpun dar-mar i da nije bilo nikakvog vodstva. 1 kođ zarohljenika 67. pješađijskog puka, uhvaćenih kod Chemin des Dames, kao i kod zarobljenika 37. 1 39. puka, uhvaćenih kod Beaulnes, vladalo je veliko neraspoloženje. Svi su ogorčeni na svojc vodje. Momci tih pukova pričaju, Aa su se protivili da napadaju, jer je položaj njemačkih mnšinskib pušaka bio vrlo dobar. Osim vodje jedne čete svi su se ostali časnici slagali s o nima, koji su odrekli poslušnost.

Ruski haos. Ozbiijan položaj u Rusfii. Kb. Amsterdam, 19. maja. Po vijestima „Allgemeen Handelsblad‘‘-a iz Londona javlja petrograđski đopisnik ,,D a i 1 y E x p r e s s“-a, da položaj u Rusiji postaje sve ozbiljniji. Zastupnički odlior radiiičkog i vojničkog savjefa istina odbija od sebe misao o zasebnom mim, ali želi, da.se odmah postigue pogodba s neprijate1 j e m. On je voljan da se iipusli u pogodbu i da otkloni svaku smetnju, koja bi pogodbu sprječavaJa. Otuda lozinka: ,,Nikakve aneksije i nikakve odštete“. Govori se, da će bivši generali i raniji minislri otići u Moskvu, đa tamo ustanove novuvlađu idapresjeku'dovoz životnih namirniea u Petrograd. Ovdje je sve moguće. Stanje je očajno. Rusiju može spasti još jedino, ako se umješa lcakva jaka ličnost. Na jučerašnjem seljačkom kongresu je saopšteno, da od Uskrsa nije na željeznice ni u smjestišta došlo ništa žita, da za vojsku nema stočne hrane, da je u sjevernim provincijama ovlađala glad, pa se strahuje da će zbog gladi izbiti nemiri. Dneviia zapo’vjest vojnog ministra Kerenskog. Kb. Petrograd, 19. maja. (Petrogradska telegrafska agentura). Novi ministar vojni K e r e n s k i izđao je vojsci ovu dnevnu zapovjest: Otadbžina je u opasnosti i ovoj se mora svaki svim silama oduprijeti. Ni u kom slučaju ne ću primati nioibe za odstup onih zapovjednika, koji to traže u želii da izbjegnu odgovornost u ovako ozbiljnom trenutku. Dezerteri se pozivaju, da se do označenog roka, to jest do 29- maja vrate vojsci, odnosno mornarici. Svi, koji ne budu postupali po ovoj naredbi, biće strogo kažnjeniDuma \ pitanje rafa i mira. Kb. Petrograđ, 19. maja, U Tavriiskoj palati, u dvorani predsjednika tlume, održano je pod predsjedništvom R o d z i a n k a privatno savjetovanje članova dume, u koine su G u čkov i Miljukov, živahno pozdravljani, razložili uzroke, koji su im daii povoda đa podnesu ostavke. Poslije okončanog savjetovan.a donijeta je jednoglasno odluka: Članovi dume pođsječaju privremenu vlndu u trenutku, kad se ona reorganiše naročito na to, da osnova njene spoljne politike, naročito u pogledu pitanja rata i mira, mora biti kao i prije potpuno neizmjenjeno vjerno držanje s naš i m hrabri m saveznicima, jer životni interesi i čast Rusije stoje u tijesnoj vezi s tim vjernim držanjem.

Dnevne političke vijesti. Posijedice neograničenog podmorničkog rata. Prema ,,Nieuwe €ourant“-u veli ,,Daily Mail“, da u Engleskoj povodom podmorskog rata vlađa ozbiljna nestašica u bcnzinu. Za vojsku i ilotu ima još dovoljno količine, adi su već jako ograničen« nabavke za tvomice municije.

Dnevni dogadjaji. Umro splitski gradonačelnik Kako javljaju dalmatinske novine umro je na 14. ov. mj. splitski gradonačelnik Vinko Katilinić u svojoj 68 godini. Pokojnik, koji je po svom zvanju bio »rgovac, opšte je štovan u cijeloj Dalmaciji. Rimokatolička služba Božjja. Danas u nedjelju, 20. maja služiće se: 1. U konaku:u8 sati u jutrosv.misa za vojniiie, kojoj Ima slobodan pristup 1 gradjanstvo. U 10 sati talijanska propovijed i sv. misa za talijanske zarobljenike. 2. Užupskoj crkvi (Poslanička ulica): u 8 sati u jutro sv. misa za školsku djecu. ■— U 10 sati njemačka propovijed i velika sv. misa. U pol 7 na veče majska pobožnost, koja se i u radne dsne u isto doba drži. U radne dane počinia prva sv. misa u pol 7, a druga u pol 8 sati u jutro. Slava crkvc sv. Nikotc na novom groblju. U u t o r a k 22. o v. m i e s e c a proslavićc c r k v a s v. N i k o 1 e na novom groblju svoju hramovnu slavu: prenos mo-štiju sv. arhiepiskopa mirlikijskog i čudotvorca oca Nikolaja, koje je 1087. gođ. izvršeno pri grčkom caru Aleksiju Komnenu i patrijarhu Nikoli iz grada Mira u Likiju u grad Bar u italiji. U oči toga dana, kao slavskog navečerja, izvršiće se u crkvi bdenije sa početkom u 5 1 /* časova poslije podneNa dan slave hramovne održaće se sv. lifurgija Jov. Zlatoustog sa početkom u ti'h časova u jutru. Poslije sv. liturgije obaviće se oko iirama uobičajena litija, a potoni rezanje slavskog kolača. Traže se radi prijenia novčaiiih uputnica. Radi prijema novčanili uputnica, ’Totrebno je da se jave gospodinu Pavht D e n i ć u, u uredima predsjedništva opštiue gradu Beograda: 1. Dimitrije Radović, vojni činovnik u penziji; 2. Stevan Stojanović, vojui činovnik u penziji; 3. Petar Stejić, poslanik u penziji; 4. Miiađin Tutunović, profesor u penziji. 5. Mihajlo Čiprić, tclegrafista u penziji; 6. Jovan Cajić, viši intendant u penziji; 7. Sofija Živojina Todorovića, kujigovodje; 8. Gospodja Giorgja Stejina, majora u penziji; 9. Gospodja Jure Rosića, udova; 10. Gospodja Stcvana Radivojevića, upraviiika u penziji; 11. Kosta Šamanović, intendant u penziji; 12. Jelena Kola Rašića, učitelja u penziji; 13. Milan Pavlović, poštanski kontrolor; 14. Maksim Petjovič, računoispitač; 15. Sima Gj. Popović, viši kontrolor; 16. Jovan Pešika, kontrolor glavne kontrole u penziji; 17. Janko Paunović, intendant u penziji; 18. Hristina majka Obrada Petrovića, pisara ministarstva 'gf^djevina; 19. Svetozar Protić, sreski načelnik; 20. Sofija Laze Petkovića, policiskog činovnika iz Grocke; 21. Laza Gj. Popović, prcdsjednik suda; 22. Agnija Mihajla Pujića, upravnika pošte; 23. Steva Nikolić, marveni lekar; 24. Vitomir Nikolić, poreznik; 25. Dragutin Nedeliković, kapetan u penziji; 26. Eduard Nadler, inspektor željezuički; 27 . Timotije Novaković, major u penziji; 28. Sreten Pantelić, kapetan it penziji; 29. Milan O. Petrović, vojni činovnik; 30. Mileva Novičić, nČiteljica; 31. Draga Milovana Neđeljkovića, poreznika. 32. Porodica Nikole Gj. Živkovića, opštinskog konlrolora; 33. Porodioa Miloia Nešića, kapetana iz Sopota; .34. Porodica Dragomira Krčalića, poručnika iz Junkovca; 35. Milan Rakočcvić, učitelj iz IIctova; .36. Nikoia Veličković, stolar; 37. Milica Jovanović, praktikanf ministarstva finansija; 38. Petar Vukosavijević, služitelj školski; 39. Nadeždia Vukosavljević, praktikant mihistarstva finansija; 40. Petar Novaković, služitelj carinske uprave. 41. Aleksandar Laburić, služrtelj ministarstva finansija; 42. Radovan Lukić, služitelj ministarstva finansija; 43. Rista Novaković, služMelj ministarstva finansija; i 44- Rista Grozdanović, služitelj ministarstva finansija; 45. Mibajlo Glavinić, služitcij ministerstva finansija; 46. Vidiosava Ličanln, praktikant fabrike duvana; 47. Milica Nikoiajević, praktikant uprave monopola duvana; 48. Viđosava Novaković, praktikanf ministarstva finansija; 49. Milica Gudović, praktikant minlstarstva finansija; 50. Leposava Novakovfć, praktikant uprave monopola duvana; 51. Jagoda Vujić, brojačica ministarsh r a finansija. 52. Milka Milovanović, siužiteljka ministarstva finansija;

53. Dimitrijc Nestorović, praktikant monopolske uprave; 54. Vojislav Jovanović, praktikant ministarstva finansija; 55. Miroslav Gligorijević, pralitikant državnih dugova; 56. Ilija Krstić, pisar solskog stovarišta; 57. Mitar Konstantinović, pisar ministarstva finansija; 58. Živorad Vujić, pisar (hžavnih dugova; 59. Mileva Naumo\dć, dijurnista carinske uprave; 60. Mihajlo Karapešić, carinski činovnik; 61. Mihajlo Negotinac, carinski činovnik; 62. Sava Vladiinirović, carinski činovnik. 63. Miloš Gavrilović, carinski revizor; 64. Svetozar Radivoiević, carinski revizor; 65. Stojan Pctkovie, carinski revizor; 66. Mihajlo Petrović, carinski revizor; 67. Mihailo Jakovljević, carinski revizor; 68. Dimitrije Karabiberović, brojač ministarstva finansija; 69. Voja Pantić, radenik fabrike duvana; 70. Mibajlo Lorić, mašhiista fabrike duvana; 71. Ljubomir Popovič, činovnik; 72. Porodica Mihajla Radivojevića, sekretara; i 73. Jelka Nikole Jovanovića, poručnika. Prilikjom prijema novca, potrebno je innati redarstvenu legitimaciju. U slučaju, da se ne rialaze u Beogradu, potrebno je da pošaiju svoje taene adrese, na koje bi im se novac progao poslati. Na dau 25. godišnjeg Ijekarskog rada. Gospodin dr. Vojislav M. Subotić, Ijekar priložio je sirotinjskom odjelenju opštine grada Beograda kao svoj prilog za sirotinju beogradsku 100.— kruna, kao na dan svojc 25. godišnje ljekarske službe (15. maja), a za dušu svoga pokojnog jedinca mediecinara Luke i svoje supruge Meianije. Ljepše sjcćanje na svoga siiia plenieniti darođavac nije mogao učiriti, ncgo pomaganjem beogradske sirotinje. Popis stanovm'štva. Prdikom popisivanja stanovništva, koje je trebalo da bude izvršeno u svima reoninia opštine grada Beograda zaključno u nedjelju 20. ovog mjes., prirnjećeno je, da se izvjestan broj porodica i samaca nijesu na vrijeme prijavili. Ovim se neprijavljenim licirna ostavljaju 21. i 22. o. m. kao gosljednji daui za naknadno upisivarlje. Ko se nizaova dva dana ne prijavi predsjedniku svoga reona radi uvodjenja u popisni spisak, neće moći dobijati niti hljebne niti koje druge kupone za namirnice, na šta se gradjanstvo ozbiljno upozoruje. Izvještaj prijavnog ureda. 18. maja; prijavljeno 117, odjavljeno 31, seoba 71; u hotelima prijavljeno 127, odjavljeno 114, ostalo u hotelima prijavljenih 362.

Narodna privreda. Privredne kokoši. (Svršetak.) II. 1. T a 1 i j a n s k a kokoš je u Engk-skoj i Njemačkoj odgajena u njenoj sadanjoj iijepoj vrsti i u razuiin bojama. Kokoš je nemirna i najbolje napreduje tamo, gdje je slobodna j ima prostora za veliko tiunaranjc. Zbcg svog živog temperamenta niiesu preporučljive za kvočku, na rasplodjavanje. Pilići brzo rastu i već u sedmom ili osmom mjesecu nose. Prosječni je prinos 130 do 180 jaja godišnje sa 60 do 65 grama težine. Talijanska kokoš spada u najljepše i najponosnije kokoši. Njene su boje: prepeličasta, bijela, crna, plava, srebrnasta oko vrata, poprskana, crno-bijelo-šarena, porculanasta i pomorandžasto-irrugasta. 2. M i n o r k a-kokoš je privredna kokoš prvog reda. Ona brzo^ raste, vrlo je izdi'žljiva, nosi već u šestom ili sedmom nrjesecu i daje godišiije 100 do 180 jaja sa 70 >do 80 graina težine. I ta je rasa vrlo okretna i traži, da tumara, marljivo traži hranu, vrlo rijetko leži na jajima. ima je: sjajno crne sa zelenim sjajem, čisto bijeie i prepeličaste. 3. Wy andott e-kokoš zaslužuje dalie rasprostiranje, koje je i do sad imala, Ona je porijeklom iz Amerike, u pogledu noščnja jaja i mesa ona je kokoš srednje vrste- Ona je uaročito pogodna za proljetnji rasplod, da se što priie dobije mladih pilića za trg. Mirna je, uspjeva na maioni prosioru i vrlo je dobra za ležanje na jajima. Prinos jaja je slabiji nego li kod gore navedenih vrsta, ne preiazi 150 godišnje sa 55 do 60 grama. Ali se odlikuje lime, štoizimiležejaja. U boji se odlikuju bijele i žutc, ali je ima u svima bojama. 4. Plymouth-Rocksrkokoš je još slabo rasprostrta, 1 ako se mora ubrojati u privreidnii kokoš prvog reda. Ona je na svakotn vrememi vrlo izdržljiva te se može preporučiti za oštre prijedjele; pouzdane su u ležanju na

fi roj ia7. jajima i izvodjenju pilića i važTkaTvria marijiva u traženju hrane. Prinos ialt je oko 150 komada sa 70 do 80 ma- Boje je prepeličaste, noge i buii" ne su žute. 5. O' r p i n g t o nj-kokoš prcnijda je tek prije nekoliko godina i z Engleske u monarhiju. Vrlo je povjerlji va naprcduje na uskom prostoru, izvrsno leži na jajima, dobro sc goji i nosi g c . dišnje do 150 ne baš teških jaja, oko 60 do 65 girama. Ima je crne, bijele, žute porculanaste i crno-bijele prošarane. 6- Crvena Islandska kokoš ma. lo je ugledna, ali je za to b 1 a g o d a r u a privredna kokoš, najbolj a kokoš, kako se samo zamis 1 j. timože, za raalo gospoda r . stvo i za seljaka. Nosi godišnit dosta velikih jaja do 180, a pri malo boljoj njezi i 200, a često i 220. Na vremenu je vrlo izdržljiva i vrijedna je n nošenju, pa i z i m i n o s i, kad već sve druge rase iznevjere. Što se mjesta tw če, ona mnogo ne bira i vrlo je pogodna za rasplod. Perje je u nje sjajno c r v e n o; dobro odgajene kokoši izgledaju, kao da su uglačane. Perje oko vrata ie najsvjetlije. Peruška joj je sjajno-crvene boje. Najveći je odgajivač ove rase Carlo pl ■ T h a d e n n Harensteinu, u Rudnim gorarrra (Njemačka), Rhode-Island-majur „Sonnenwinkel“. 7. Mechelne r-kokoš je na prvom mjestu kokoš za klanje. Dobro ugojene kokoši teške su do 5 kg. Godišnji prinos jaja iznosi do 120, najviše 150, odlikuje se samo time, što i z iminosijaja. Ali sc ipak ova rasa ne može preporučiti kao kokoš koja dosta nosi, ali tim više što daie đosta mesa, koji se prinos povećava još i time, šlo brzo raste. Kokoš dobro leži na jajima, vrlo je mirna i može se gajiti na malorn prostoru. Tijelo joj je zdepasto; boja joj je kao u kobca; noge su joj pernaste, rep joj je kratak i ravan. 8. Faverolles iz Francnske, tek ih od skora ima u Austriji i Njentačkoj. One se jako cijene kao mesn a t e k o k o š k e i što i zimi nose. Ova je kokoš naroči'to pogodna za manje gospodarstvo, jer je mirna i povjerIjiva. Kokoške dobro leže i pažljivo se brinu za piliće. Dosada ove rase ima saino u jednoj bo.ii, koja je istina raznovrsno sastavliena, nju označuju kao srebrnastu. Nose i z i m i i u nas su na vremenu postale prilično izdržijive. 9. D o r k i n g s-kokoš je upravo engleska privredna rasa. Ona se ubrojava u teške vrsfe; pijetlovi i kokoši čestu puta sn teški pet do šest kiiograma. Nije na glasu u nošenju jaja i skoro se jedino gaji raJi mesa. Zbog voga što nerado nosi jaja opalo je u nas odgajivanje te vrsie, a gdje se i pojavi na piiičarskom trgu, bolja se rasa ne može odgajiti. Ima je svietle i tamne boje, bijele i poprskane Dorkings. 10. S u s s e x-kokoš isto je tako mlada engkska rasa. Hvali se kao ,,ide:dna kokoš“, k<*a prilično spaja u sebi sve dobre osobme svih rasa. To, islina., zvoni malo vašarski, ali treba malo pričekati, istina je, da kokoš po svojoj spoljašnosti, po izgledu, čini vrlo dobar utisak, puna je živosti i plemenitog oblika. Srolnje je težine, nosi 200 jaja i nesto višc, nije mnogo osjetljiva i nije naklona poIroljevanju. Perje joj je lijepe crveno-mrke boje. Ima ih žućkaste sa bijelim perjem i cniirn repom. Ali nije uvijek pametno, birati bas velike rase; često puta se postiže vrlo odličan uspjeh, kad se spari jedna obična seljačka kokoška sa jednom stranom dobrom Tasom. Otuda se često dobije postojana vrsta, koja se najbol;e prilagodi mjesnint prilikama i napreduje na potpuno zađovoljstvo. Najbolje je u tu svrhu ukrstiti i takve rase, koje imajn razne dobre osobine, a koje bi rado htjch spojiti, naprimjer kokoš koja zirni nosi sa onom koja ljeti dosta nosi, ili tešku mesnatu kokoš sa rasom koja vrijeđno nosi. Ali je bolje, da se uzme čista rasa i đa se mjesto jeđne drže dvije rase, te da se ima koristi od obih. Dvije su odlične kokoši, koje se dopunjuju, n. p. talijanska i \Vyandottes. Prva vrijedno ljeti nosi, ali zimi popusti i zbog svoje nemimoće nije za kvočku podesna. Te uedostalke dopunjuje \Vyandotte-kokoš. jer vr jcdno zimi nosi, dobro leži na jajima, lako da se o bje te vrste vrlo dobro slažu u jednom kokožjeni dvorištu. Ali, kao slo je več napomeuuto, crvena Islanđska kokoš je najbolja seljačka ra8a i z a m alo gospodarstvo, jer mora u ostalom važiti načelo: ne mnogo kokošijih rasa! Želi li se promjena, ne treba u tomu hitati. Kokos se luora prije svega sviknuti, pa ako u pr vim mjesecima još i nezadovolji,_ treba sačekati sa ocijenom o rasi; onaj, koji umije da čeka, biva često prijatno iznenailjen. I kod neuspjeha treba se upitati, da li su čistoća, njega i način odgajivanja biii takvi, da se moglo nešto bolje očekivati. Kod svake je rase glavna stvar bnzIjiv izbor i njega priplodnc živadi. Jaja od nedovoljno razvijenih živadi ili on<> koja iina rdjavu naviku (n. p- da sama sebi čupa perje, da kljuca jaje) ne snnjo se upotrijebiti za polog. Preporuka, da takvu živad treba klati, istina je vrio r.ntikahia, ali se u mnogim slučajima štetočina ipak može da ođvikno od svoje rdjave navike. Žderanju jaja je često uzrok u tome, što kokoš oskuđjeva m nema prilike da dobije kreč, koji je P°" treban za razvijanje ljuske jaja. S tog* se mora svaki, koji se bavi gajenjeno ko-