Београдске новине

I z I az e:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi:

MJeteCnn pretplata:

II BMrata I ■ kn|iria» iMMjaMalla od o. I kr. tata M d)ori al. . . . S M«a V Knralakol-Sloronijl, Botftl - Horc**oriol I Drio«aol)l M dlofti od'. 10 hatora Irrao orcg ooOati« M c*)o«i oO. . . .12 boltfo

0 EoogroDo I a krojerlno <aMO|a*iattoi o4 o. I k/. boto u koffta I oaq»a M*to . . tl Booanto« u dootoron o kuto .... U Hrratokol-Mnoftlji, Soo.nl -Horoogorial I DdiftOeijf . U ool oliro kr >)orl na Aaotre-agarako mooarklfo ioootranstru ...........

Oglssf po eljeniku.

aa-so 260 3'450 Urodnlltvo: BEOBRAD, Vuki Karadžića ul. broj 10. Telsfou broj 83. Upravs I primanj* pretplite Teplltin venac broj 21. Tilefon broj 2S. Prlmanje oglasa Kmza Mlbajla tri. broj 38. Telefon br. 215.

Br. 163.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 15- juna. Istočuo bojište: U i s t o č n o ] O a 1 i c 1 j i i \V o 1 iti i j i traie i dalje na više mjesta po]ačajia riiska borbena djelatuost. Talilatteho boiiSte: Kod vojske na S o č i nema osobitih ’đogadjaja, U Koruškoj pojačala se topnička vatra u odsjeku Pidckena i Flits c h e r a do najveće žestine. Odbijen je napad, koil je preduzet protiv naših položaja na R o m h o n u. . Na vlsoravni S e 11 e C o m m u n i (Sedan Opština) pojačala sc topnička vatra. Jugo-JstoČuo bojište: Nema osobifih dogadjaja. Načelnik giavnog stožera.

DiKtator Ksrsnskil. Nova Rusija ima da računa sa vetika tri neprijateljska faktora: srediŠnjim vlastima, sa kojinia se nalazi u ratnom stanju, sporazumnim silama, kojima je obvezana tajnim ugovorirna i na posljetku svojim vlastitim unutarnjim ppteškoćama. Od svih ovih triju fakrora posljednji je najopasniji, jer najviše ugrožava Rusijti. Ratno stanje sa sredlšvjim vfastfma, dok se Ruslfa zadržavala mirno na frontovima, nije joj ni najmanje smetalo, da se konsolidira u svojoj unutrašnjosti, a i razmirice sa sporazumnim silama ne čine nikakovu neposrednu i direktnu ncprijatnost i zaprijeku za Ruslju- A11 Rusija ne tnože da bitde gotova sama sa sobom. RuslJa je danas već četvrti mjesec slobodna, uŽiva onu slobodu, koja je bila uvijek ideal demokrata na svijctu, ali nered n z e m 1 j i u z i in a s v e v e ć e f o r m e, biva svakoga dana sve veći. Velika ova država raštrkala se i razbila u mnogo manjih kompleksa, pojedine varošice i sela proglašuju samoSialne republike, a svi su se pokušaji dosad izjalovili, koji su išli za tim, da se ruska vojska opct osposobi za boj; Kerenskij, kojl je još prije nekoliko sedmica bio Bog sviju revolucijonara, grozio se diktatorstvom, što će svoju snagu upirati na bajunete. Onaj, koji nije dao da se njegov sud o ruskoj revolu-

Podlistak. Dr. Josip Beroš (Trst): Naš narodni posjed na jadranu. Na ulici u otudjenim gradovima dijete sreta razularenog svojeg druga, koji se ne žaca, da mu vrijedja najmilija čuvstva, koji znade, da sve naše v r rline preokrene u naše mane. Usto nas je djelovanje tudjinske škole i negda tako jako razvijena talijanska propaganda prikazivalo barbarima i Ijudožderirna. Naše dijete, nježno i nevino, ustupalo je pred tim groznim prikazama, popuštalo je u ijubavi prcma svom tiarodu, koja se od tog časa lagano ali sigurno mijenjaia u mržnju prema vlastitoj krvi. Živo mi se usjekla u paineti tankoćutnost rodjaka, onda još djeteta, koji, uvrijedjen dovikom ,,šćavo“ u »vojem nacijonalnom odgoju, hrli kući plačući, ne bi li u roditelja našao utjehe i zaštite pred bezobraznošću onog derana. A tim poklicima (šćavo, cavra, barbaro) do pred malo vremena odjekivaie su ulice gotovo svih naših primorskih gradova, te su baš ulice i jače negoli Legine škole doprinijeie denacijonalizaciji naše djece. Eto, ovakvi elementi jačali su protivničke redove- Neosviještenost naša, stari naš nacijonalni grijeh, jačao je njihovu rijeku, da poplavi naša polja i s njih natn ugrabi najbolje usjeve. U Trstu i na Rijeci koncentriran Je znatan trgovački život dvojne monarklje. U njima je sjedište svih ovećih primorskih trgovačkih kuća. veli-

BEOGRAD, subota 16. juna 1917. Godina 111. Bitka u Flandriji na novo usplamtila. — Ribot o abdikaciji kralja Konstantina. — Atentat na ministra Thomasa.

Riješenje ugarske krize.

(Naročiti bizoiav „Beogradskih Novina") Rotterdam, 15. juna,,Times“ pišu, da se može očelcivati. da će njemački leiači svoj napadaj na London ponoviti u još većem brQju. Potrebno je stoga, da se F.ngleska pobrihe za bolju i uspješniju odbranu. ,,D a i 1 y N e w s“ pita, kakav rezultat očekuje neprijaieij od takvih napađaja. Ako njemačka vlada hoće da uništi i posljednju mogućnost nagodbe sa engleskim narodom. onda su ti napadaji za to najbolji put. Grčka trageđiia. Demisija Zaimisa. (Naročiii bivojav 1 »Beosradskih Novina«) Zeneva, 15- juna. Pi ema jednom pariskom brzojavu iz Atene. predače ministar predsjednik Z a i m i s danas kralju Aleksandru demisiiu cijeloga kabineta. Opsadno stanje u Ateni i Pireju. (Naročiii brzojav »Scozrudskib Novina > Rotterdam. 15. juna. ,,D a i i y N e \v s“ javlja iz Atene, da je u A t e n i i Pireju proglašeno o ps a d n o s t a n j e, samo da se na taj način spriječe političbe manifestacije. Njemačka štampa o sporazuranom iiasilju uad Grčkoni. O dogadjajima u Ateni jiiše ,,L ok a 1 a n z e i g e r“: Za demokracijii t Za oslobodjenje malih naroda! Za samooprcdjeienjc narodaf — : tako glasi ubofni poklič, s kojim dipioniacija antinjemačlcog svjetskog saveza ncprckfdno svoje vojske šalje u smrt. Ko je čuo vijest o dogadjajima u Ateni, moi-ao je uviditi ncisćinitost tog ubojnog pokličaJer ta vijest zhači završetak jedne dirIjive tragedije svjetskog rata. Ta tragediia cbuhvata nitkovsko nasiije nad jednim cijelim liarodom. kouic ravna sltičaja u istoriji nema. Ratom su narodi često puta i protiv svoje volje uvlačcni u rat. U ovom je slučaju pak dugogodišnjitn nmčenjeiri oduzeta narodu njegova snaga i pošto su mu oteta sva sredstva moći, avetinjom gladi slomljena mu je volja. Kao sunce je jasno, da je kraij Konstantin samo s toga položio svojn krunu, što mu srce nije inoglo dozvoliti, da njegov narod, koji niu je do samopožrtvovanja vjeran, umire od giadi. U istom trenutku, kad sporazumne sile riču iz sveg grla, da ratuju za samoopredjelenja naroda i da će mir samo tada zakijučiti, ako pripomognu da st> T to pravo ostvari, one izvršuju nitkovski atentat protiv samoopredjelenja jednog naroda. Jer se nc može ni za-

misliti strašniji napad na ove pravo iiego što je da se jednom narodu, lcoji žett mir, prvo oduzme oružje, pa se onda pod pretnjoin gladi prisiliava da udje u rat. ,,B e r 1 i n e r T a g e b I a 11“ piše; Mladom kralju Aleksandru pada u dia težak i nezavidni zadaiak. Niko nc može znati, s kakviin će novim zahtjevima več može biti posiije vrlo kratkog vremena izaći pred njega glavni lcomesar Jonnart. Satno je jedno danas svakome ononie poznato. koji je pratio istoriju rata sporazumnih sila protivu Grčke: Onti svrhu, za kojn iioče Grčku da upotrijebe, sporazumne sile neće jjostići, pa nia šta preduzimuli. Svc kađ bi i nasibio primorali Grčku da se odreicne svoje lletitrainosti i kad bi tako i grčku vojsku odveli na svoj front. ne će one izvojevaii pobjedu ni ponioću tog saveznika, već i zbog samog stanja njegove vojske. do kog su jc dovele sporazunme sile. ,,V o s s j s c h e Z c i t u n g“ piše: Osjećaj žalosti. kojim pratirno razvitak atenske tragedije, ttije pomiješan sa sebičnim misllma. On je čisto moralne prirode, on je bol, koji svaki praveduo misleči čovjck osjeća, kad mora da gleda, kako brutalna sila. udružena's pritvf rnom lažljivošču. gazi u prašinu iedan malen narocl i njcgovu slobodu. Ma šta došlo. Nijemci uećc nikad zaboraviti, sa kakvom nzvišenom hrabrošću su se kraij Konstantin i njegov narod protivili, da našun neprijateljima prave društvo; pa sve ncka sad u posljednjem odsjeku svjetskog rata grčki bataljuni i nagrnu pvotiv našib frontova, mi ćem.i svagda jmaiti na umu. da ti novf protivnici nijesu neprijatelji, već da pod bičem Engleske i FranctUke vojuju protiv nas. Osnove sporazuumih sifa u Grčkoj. (Naročiti brzojav „Bcogratl. Nevin.T"). Frankfurt, 15. juna. ,,F r a n k f u r t e r Z e i i u u g“ javlja iz Žcneve: Ministar predsjednik R i b o t dao je jučc u sjednici budžetslcog odbora izvjcštaj o političkim osnovama sporazumnih sila u Grčkoj. U isto je vrijeme vladina štampa piiptavila stanovništvo na jedan nasilan udar, čije je izvedenje povjereno senatoru J o nn a r t u. ,,P e t i t P a r i s i e n“ priznaje sasvim otvoreno, da sc car Nikola sve do svoga vlasihoga pada usprotivio podjarmljivanju Grčkc. Nakon što je nestalo ove zaprijeke, nije sc trebao uzimati vlše uikakav obzir aia kralja Konstantina. Da li je ruska privremena vlada dala svoju dozvolu za to nasilje ili da li je ona uopšte u tom pogledu i npitana, o tom ne javlja francuska štanipa ni riječi.

ciji pomuti šupljim hvalama zanešenih glava, laj je odmah već u prvom početku znao, ovako će i nikako drugačije biti. Prevratnici i diktatori sjediii su uvijek na jednoj klupi, jeli iz jedne zđjele. Već onim časom, kada je izbiia revolucija i kada se pročuio, na kakovim temeljima hoće da vladaju prevratnici u jednoj državi od sto milijuna stanovnika, svako pametan mogao je da zna, da će ovo dovesti do ponovnog prevrata i rcdovito su diktatori, lcoji se podižu izmedju samih revolucijonaraca daleko vcći i okrutniji reakcijonari od onili, koje je prije svalila revolucija. Vrlo je značajno, kad danas revolucijonar Kerenskij iznenada izjavljuje, da se unutarnje jrilike u Rusiji dadu smiriti i urediti samo pomoću oružja i diktatorskom vlasri. Kerenskij nije prvi, koji je doživio ovu i ovakovu metarmofozu. Ima u povjesnici dosta primjera. Ali ova jedina činjenica, ue dokazuje još ni inalo, da u današnjoj Rusiji itnade čovjek, koji bi innto i snagu, da sve to ovako i provede. Cini se, da zato još nije došlo vrijeme, jer ono, što treba u prvom redn svakom diktatoru, a to je jaka i sprenma vojska, te nema danas u Rusiji, ona ie jednako rastrovaua i pocijepana na stranke. kao i neuaoružane mase. Onih hajiuieia, kojima se grozi Kcrenskij nema danas u Rusiji, nje je uništila revolucija. Rusija još nije danas zrela, da se pokori jednom diklatoru, ona je Miljukova, koji je slično nešto pokušao, untštila, i sve se čini, da nije dalcko ni posljednji čas Kerenskoga. Onaj, koji će ga naslijediti, ne će tnoći da vlada na drugi način, osim ako će masama pogodovati u svakom poglcdu I nasrojati, da im u svemu i svakom priiikom ugodi- Sjerne, koje su zasijali Ijudi, koji su uuištili carizam, bujno je uzraslo i proći će mnogo vremena, kad će opet vladati u Rusiji normalne prilike. Naravno, one prilike razlikovaće se u rnnogom čem od onoga, što danas uče i propovijedaju usrećitelji narođa. I ova, revolucijonarna Rusija, u kojoj uvijek vri, biće veća pogibelj za mir Evrope, nego li autokratska caristička Rusija.

kih novčanih zavođa, parobrodarskih i osiguravajućili društava- U njima žeIjeznice iz nutrine monarkije, iz dalekili Karpata i vrletnih Alpi nalaze putem parobrodarskih pruga svoju dođirnu točku s prekookeanskim zemljania, Crnim koutinentom i Germanijom Istoka. U njihovoj luci vidiš usidrenu šumu brodova; na dogledu iz luke i u luku izmijenjuju se uvijek novi parobrodi. Ulicama lirle na stotine vozova. Njitna sc odnaša istom istovarena roba u najdalje i najzabitnije krajeve monarkijeSve je bučno, život sve dovikuic, potcikuje, doziva. Čini ti se, da si u velikom ljudskom mravinjaku, gdje je svakom opredijeljen rad i mjesto, na kojemu da taj rad obavi. Kapital je tu uložeu, silan kapital. Veličanstvene zgrade, prostrana skladišta, jaki lukobrani, široka pristaništa, a uz njih gorostasni parobrodi svjedoče, da 'se obilno isplaćuje ulaganje novca u ta poduzeća. Kapitalom upravljaju tudjinci i onđa, kad je taj kapital naš. Naši Ijudi većinom zapremaju niže stepenice, zadovoljavajućl se mršavom naplatom prenapornoga rada, koji tudjinu donosi milijune. Gotovo sva trgovačka društva, sve osiguravajuće zadruge, sva parobrodarska poduzeća, sve bankine podružnice, pa i one raznih njemačkih banki, bile su obilježene prije rata isključivom upotreboin talijanskog jezika te su, ma i nehotično i nesvijesno, vrijedlle kao najjači oslon talijanstvu proti nama- Od tih mnoga poduzeća s nama zaradjuju, gdjekoja o nama jedino i živu. Velik broj trgovačkih kuća i

Car i krajj Karfo n Budimpeštl. Kb. Budimpešta, 15. junaNjegovo Veiičanstvo car i kralj K a r 1 o stig'ao je đanas u Budimpeštu. Grad je bio okićen barjacima. Sastav nove vladg. Kb. Budimpešta, 15- juna. Službeni list objelodanjuje u posebnom izd’aniu listinu članova novoga kabineta. — Nova Je vlada sastavljena ovako: Miuistar predsjednik — grof Mavro Esterhazy; ministar za unutrašnje posiove Gabrijel pl. Ugron; ministar pri PreviŠnjem dvoru grof Teodor B a 11 h y a n y; ministar finahcija — dr. Gustav G ra tz ; ministar prosvjete — grof Albert A p p o n y i; ministar za trgovimi — grof Bela S e r en y i; minister za poljoprivredu — Bela M e z z 6 s s y; ministar pravdc — Vilim V as z o n y; ministar doraobranstva — ]>odmaršal Aleksandar pl. Szurmay; ministar za Rrvatskti — grof Aladar ZI c h y. Oproštajna audijeucija starog« kabineta. Kb. Buđimpešta, 15. juna. Njegovo Veličcnstvo prtmflo je danas u oproštajnu audijeticiju člaiiove staroga kabineta. Medju njima nalazio se i ministar domobranstva pl.. S z u r m a y, koji je stupio u istom svojstvu i u novi kabinet. Prisega vjerii«9ti inovoga kabinetaKb. Biid&iipešta. 15. juna. Njegovo Veličanstvo zapriseglo je danas poslije podne u 2.30 članove novoga kabineta. Napadaj njemačkih letiiica na London. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Haag, 15. juna, Najnoviji letački napadaj na London bio je n a j v e ć i od s v i h d o s adašnjih. Broj mrtvih i ranjenih presiže 500. U gradu vlada još uvijek velika panika. Službeni izvještaj, prcma kojem je broj žrtava neobično velik, a isto tako i nanesena materijalna šteta, samo je još povećao ogorčenje i očajnost stanovništva.

u Trstu i na Rijeci zauvijek bi morao da zaključi svoje poslove, da nije Dalmacije, dalmatinskih trgovaca, s kojima one pvave zlatne poslove. Naši trgovci, i kad su svijesni svoje nacije i ponosni na svoje rodoljublje, još uyijek nijesu dovoljno svijesui, da tudjim kućama nametnu u saobraćaju s njima poštivanje svojega jezika. Na hiljade jc kod tih kuća namješteno ttidjeg ili ođnarodjenog elementa, dok bi veći dio tih mjesta mogli zapremati naši ljudi. Nema Primorca. koji uz svoj materinski jezik ne poznaje redovito i talijatiski, pak hi on u tom pogledu pri namještanju morao odnijeti prvenstvo pred talijanskim dopisnicima. Od njih bismo tijekom vremena mogli stvoriti jake i solidne trgovce i narodni nam novac ne bi odlazio, da jača tudje pozicije proti nama, već bi, pridižući jake narodnc molekile, jačao i raširivao naš narodni i>osjed u tim otudjcnim gradovitna. Da je bilo pametnog rada, mogli smo u Trst i ua Rijeku naseliti velik broj idealnih mladića, dobrih, valjanili i inteligentnih rađnika, koji bi već i radi toga bili požrtvovniji u nacijonalnom radu i agilniji, što bi svoj ekonomski opstanak iniali zahvaiiti razvijenoj svijesti svojih sunarodnjaka. A neradi se ovdje samo o dopisnicima. Još bolja su nijesta, jer se obiluije isplaćuju, ona trgovačkih putnika i agenata ne samo u Trstu ili na Rijeci, već i u Beču, I đrugdje pa i u daleklm trgovačkim i industrijskim središtima njemačkog carstva- Medju njima su rijetki oni, koji znaju hrvatski- Pa i ne treba im poznavanje tog jezika, kad po svim našim

mjestima dobro prolaze sa znajnjem njemačkoga ili talijanskoga. Tomu je opet ktiva naša prevelika narodna indolencija, upr-avo neslivaćatije, da indirektno našu djecu lišavamo time kruha. Tudjin voli svojega, mi mu ne namećeino našega, a on kod sebe ne namješta rađo tudjega, pa ni onda, kad je ovaj i bolje kvalificiran od njegova. Znam za velik broj djaka splitske trgovačke Škole, koji nijesu inogli naći namještenje, makar da su bill talentirani i u posjedu lijepih svjedodž.bi, te su bili prisiljeni, da polažu ispiie na srednjiin školama, eda uzmognu na univerzu, a odatle u đržavne službeEto vam gubitka u novcu, gubitka na neovisnim ljudima, indirektno pomaganje tudjili sila, jačanje tudjega kapitala, a sve skupa na štetu našeg narodnog tiapreika! U Trstu je sjcdište dvaju najnioćnijih austrijskih osiguravajučih zavoda; „Assicurazioni Gcnerali“ i „Riunione Adriatica". Iz Trsta su daleko u Orijent prcko Dalmacije, Bosnc i Hcrcegovinc, Albanije razgranili svoje trakove, kojima pune novcem svoje blagajne. Tablicu jednog od ovih društava opazih i u samom dalekom Doboju. Mada trebaju naš novac, ispisane su njihove tablice samim taljjanskim jezikoin, te stranac, na prolazu preko naših krajev’a, sinatra i nas Taiijanima. I u tome je dalji dokaz, kako se i njima talijanska propaganda služila, da izobiiči nacijonaini karakter naših zemalja. Rijeka i Trst obiluju sjedištima velikih parobrodarskih društava. ali ni jedno od njih nije čisto naše. Ni na jednom nema ništa, što bi stranca moglo

sjeiiti nas, našeg opstanka i prava ua opstanak na istočuoj strani Jadrana. Ni društva ni parobrodi njihovi nc krste se našim nacijonalnim imenima, p a tii u svečanim danima ne izvješuju simbole našcg naroda, te hotiinično propuštaju time, da u stranom svijetu afirmiraju naš nacijonalni posjed. U upravi tih đruštava ima dosta naših ljudi, koji prcdobro znaju, kako li se maćuhinski u njima postupa s našhn jezikom. Pačc i oni sami u svojstvu ravnatelja. revizora i odbornika sankcioniraju talijauski karakter društva te su krivi, obavljali ma kakvu funkciju, sto takva društuva imaju isključivo talijansko obilježje- U tome je najbolji dokaz, da jc u inteligenciji katkada veća ncsvijest negoli u najširoj pučkoj masi, pak nijesto da bude vodićcm narodu u razvijanju njcgovih encrgija, u propagandi naseg jezika, predujači naprotiv zlira primjerom obožavanja tudjinštine. Dobro veli Cayda; „Konobari i strojari na parobrodima, dopisnici, zastupnici, izaslanici velikih trgovačkih tvrtki, kojl prcko Dalmacije i Albanija putuju u Orijent, skoro su svi Taiijani. Opčevni jezik na brodoviraa. oglasi. vozni redovi i zapovijedi dobrim su dijelom talijanske, i završava oviin riječiina: „Život, upliv, što ih Austrija unosi ua Jadransko more, prošii su preko Trsta i poprimili boju talijansku“. „Trieste o nulla“- Ne Trentin, gdje je pretežniji đlo njihovih djaka, već amo. na ovim obalama, htjeli su da iinaju svoje sveučilište. Gorica je bila u pogibeiji, u Trstu su jačali Sloveni, u Istri je gorjeio pod petama, pa i oni gradići, koji su iz dobe Serenissime do danas