Београдске новине

Strana 2 . Kozaci za ofenzlvu. jpia^oCiti brzojav „Beogradskih Novma") Petrogra/i, 26. juna. Kongrea vojniCkih izaslanika je poglao generalisimu Brusilovu brzo.av, Xi kome se veli: „Kozaci dolaze na front 'da tamo učine sve što je potrebno ladi tosiguranja pobjedo“.(J)

Dalja potapljanja. Berlin, 26. juna. NVolffov ured javlja: I. U 'A 1 1 antskom okeano, u e ng 1 es k o m k a n a 1 u i u Sredozemnom moru ponovo jc potopljcno 24.000 brutio registrovanih tona. II. Naše podmorllioe su potopile u Sredozemnom tnoru 10 parnih brodo,va i 9 jedrenjaka sa ukupno 28.580 bruto registrovanih tona. Medju potopljenim brodovima nalazili su se engleski parni brod „Calunborg" s 1590 tona, talijanski oružani parni brod ,,Fert“ s 5787 toira i jedan nepožnati neprijateljski brod s 4000 tona. Tovari potopljcnih brodova biii stt tipućeni za pristaništa sporazumnilt sila, a sastojali su se iz 9400 tona ttglja, 7100 tona žclieza, 5600 ton;i ulja za tjeranje mašina, dalje i/. raznc stoke za klattje, iz maslinog ulja, oraha, pirittdža, vinn. benzina i stmiporiie ntde. Grčka tragedija. Simpatije grčkog naroda pre»na prognanjcima. (Naroriii brzojav ,,!!• ojradsl i'i Nov.'aa ’) Liigano, 26. jiHta. -S o e i) I o“ iavlja iz Atcne, da jc licimo, koja su spoia<uinuc s'le progttalc, IfiPAotn ttjib'. ,og tikrcavanj.t narc:! prire- | liio silnc iti.iuitcstacijc. Krai.i Koiistantii!. (:\o:i.iriii brzojav „Iko’raiskiJi A'oiiia 1 ') Bern. 26. juna. „0 a z e 1 1 e d c L a u s a n c“ objavljuje brzojav, kojim bugarski kralj t'skazuje svoje simpatije kralju Konstiintimi. Joimart kod kralja Aleksandra. Kl). Paris, 26. juna'. Ilavas javlja iz Atene: Ivtalj jo priruio glavnog komosa'a .Tonnarta i miuistia prcdsjeduika Zaimis t. Jounar!. ja objasnio kralju pravo stanjo i odblo jo naprfdc, koji sti protivu k'alja Jrli upravJjdii. Venicelosova viada. Kb. Paris, 20. juna. ,,Havas“ javlja iz Atene: Ministar prcdsjednik Zaimis đao je kta ju razumjeti, da želi predati ostavku svoga kabineta. IJ jučerašnjoj konfercnciji sa n t ko« incsarom Jonnartonr privolio jo kralj, da V e n i c c 1 o s u povjcn sastav nove vlade. Kb, Atena, 26. juna. ,,lteuterov“ ured javija: Nadko mesar Jonnart predao jo Zaim.su jednu notu, kojom zabtijeva saziv veniceiiS'ičko knmoro. Kb. Atena, 26. juna. i\ovi ćo Venicelosov kabinet b'ti za priseguut u utorak ili srijedu.

Srijcda Svjetski rat. (Prikaz položaja.) J. — Položaj se na b o j i š t i m a nije od posljednjeg našeg izvještajtr u ničem izmijenio. Proljeće je prošlo, s njime i nade sporazumnih sila. da će u proljeću 1917. središnje vlasti biti ,,definitivno“ utučene. NadošK) je Ijeto i sporazimtna štatnpa po starom običaju nagoviješita, da će taj „definitivni“ poraz središnjih vlasti ovoga ljeta svakako doživjeti. Kad prodje i Ijeto, onda će se nada u definitivno uništenje središnjih vlasti pomaknuti na jesen . •. Tako to već traje pune tri godine i trajati će sve dotle, dok se zagriženi gromovnici sporazumnih sila nc probude iz svoga lijepoga stta i uvide svu groznu zbilju položaja, u koji su sv*ojom politikotn doveli svoje narode. Na z a p a d n o m b o j i š t u poslije zadnjih velikilt neuspjeha, št'o su ilt doživjele trancusko-engleske annije sa svojim pokušajima, da probiju „Hindenburgove linije“, nastavila se i opet za neko vrijcme borba na milinieire. Dolazilo je doduše ovdje-ondje do pojedinačnilt ntanjih preduzeća, no ta su uvijek ponovno svršavala jednim te istitn rezultatom: krvavim gubicima za neprijatelja. Ako jc pak katkada nadmoćnijetn kojem neprijateljskom odjelenjtt i uspjelo, da za čas prodre u istakimtije njcmačke položaje, lirabre stt ga njemačke četc odmah zatim tt energičnom protivnapadu bacile natrag. Koliko je nepouzdano i ttpravo smiješno bilo izvještavanje francukse i engleske štampe o „đoduše polaganom, ali postepenom i sigurnoni potiskivanju lijemaekili četa iz frattcuskog teri‘torija“, o „neiz-, bježivom slonttt Hiitdenburgovilt artni-' ja na zapadu“, dokazujtt najboljc zadnja njeinačka uspješna preduzeća protiv francuskilt položaja, naročito sjcvero-istočno od Soisonsa. Čaoe, koje su sposobne za tako snažna predttzeća, zacijelo nijesu na pivtu k slontu. — Tek tt zadnje vrijente započeli stt Englezi opet svojim bijesnim napadima na .,svom‘‘ fromu. Noću izmedju 24. i 25. | o. mj. naprezali su se oni iz petnih žila, da se dograbe okttke Lana, koja im je spriječavala svako dalje napredovanje. ,U II sati prije podne napali su južno od grada poslije kratkc ali jake topničke vatre, ali se napad krvavo skrhao u vatri njemačkih mašinskih pušaka i topova- Uveče izmedju 10 i 11 sa(i ponovili su Ettgiczi izjalovljeni pokušaj od prije podne u uajjačoj mjeri. Južno od Lana s obe stranc potoka Soucheza. Napad jc ttz velike gubitke propao. A ni isrovremeni napad na sjevcru, zapadno i sjevero-zapadno od Httllucha tiije imao uspjelta. U ogorčcnim noćnint borbanta istieran je neprijatelj iz onih njcinačkilt rovovskih položaja, u koje jc bio probio, os^tavivši za sobom mnogc mrtvc i ranjene. Ponovni napadtii pokuŠaj učinili su Englezi 25. jttna pred zoru dalje južno u predjchi Lana, ali je samo jedno ntalo odjelenje od njih moglo prodrijeti tt prve njemačke rovove. No i ono je otud opet protjerano. Time su se ponovito izjalovili svi dosadašnji pokušaji Engleza oko osvajanja okukc Latta, koja ilt do sad stala već tolikih žrtava. Na t a 1 i j a n s k o m b o j i š t tt je takodje P'.tslije zadnjeg velikog talijanskog poraz^ na Soči nastao relativni ntir- Talijani su nastojali, da svoj ncuspieh na Soči poprave eventualnim uspjeltom u suganskoj dolini, gdje stt napadali s velikint snagama i ogrotttnim brojem topova sviju kalibara. Uspjeh je izosiao — premda su ga Talijani i te kako trcbali zbog sastanka njiliove kontore u Rintu i plebsa, lcoji I se više ne zadovoljava frazama u Ca-

:ntt

■CS2

apodjicu Jovanku lol.'ko uplašio, da sc grćcvilo hvata a za mene. „Osećate ii da jo ra tlndnelo?“ pitaš« mo cvokoiajući zukima. „Meni ja veoma hladno, i već sad osoćam, da sam nazebla“. „F.vo vam moj vrskapnt pa ga ogrl!\to, proinucam zbunjcno, što ona t učini, ali ao u brzo pokazalo da jo vrskaput. odveć nepraktičan ogrtač, koji nije udešen da ženskinju učiui uslugu, jer jo neprostano klizao ta rantcna joj, to mo je tako dovodto u vooma nezgo a t polo žaj da satt ga svaki čas nameštaL jnorao, a da jo laki posao doista đosadan, držim da mi nije poUcbno uveravati, jer so pozivum na svekol'ki muški svet, koji so ikad naiauio u aličnim okolnostima, da u mesto mene odgevori. „Najbolje bi bilo kad bi ohukli kaput, draga gospodjico Vančice" a ona mo tada, ka ia jo tak<> nazvab, začudjeno pogleda i čutoći dozvolila, da joj kaput obučem. „Tako!“ rekoh. Sad ste kao kakav moj đrug, ili „kao jedan ntoj deo“. Veoma vam dobro atoji, i pikantno izglcdato u njcmu. Ali vas još moKm da mi dozvo lite, davam ovo go:njed j-me za cp a n“, l’;i i to mi jo dozvolila, a kad jo upitah da li joj jo sada toplijo, poLvrđila jo osmojkujući so, pa mi je ujedno izjavila nojtopl ju ia ivainost za učinjcnu joj, kao što ona reče „bta sku" uslugu, koje' mi so aravnjeaje nijo kiš sa svim tlopadalo. Nepogoda j© bila na mojoj straui jer jc nepjekidno pljuštaio kao iz kabta. Muiyo so ukrštavahu na sve strane, gromovi rikaše neprekidno, baš kao da jo smak eveta. 1 — rrrr-rrrrnrr-rrrrr — đum * đevojč« ciknu i zagnjuri svoju čupavu 'fiavku na mojo grudi, pa me obgrli gvopm nežnim ručicama, I‘a i ja sam se

uplašio te u ortotn stra.hu zgrabitn i ja I nju. A kad su grontovi umukii, ona je | čisto k nebi došla ali — sam Bog zna | — izglerlašo mi, kao da nte je spopala nekakva ma’aksalost, jer nikako nisarn bio u stanju da svojo ruko odvojitn o t lije, zbog čega mo je ona prestravljeno gieđala, pa još ni onda nc mogoh odvojiti fi, i, i, i — zar da tajim što se voc i onako dogodilo — ja sam je poljubio, baš i.stiuski poljubio, poijubio sam joj ona njena ružičasta ustašca..., Prznajom, da to nijo bilo u rorlu, pa ako hoćeto, čak i bezobrazluk, i ja so sećan, da, scčam | se, — oli, ta ja so višo ničega n© sočtim j — da jo taj poljnbae bio suviše sladak, da sam joj odmah otkrio svoju silnu ljubav s molbom da mi oprosti, ako sain drzak, i to otpriliko ovim ročinta: ,,Zasinžio sam.-|ikaznu, ubito nio, ali budite moja|...“ Još so samo sećam, da me nije ubila, nego da nti jo pala na gnidi suzttira očiirta, đa sam je ijubio, neprekidno tjubio, i da je, kad smo so u nekoKko rasbladili, lai tada probik) sunco kioz oblake i Ijubopihio zavirivalo u našu koiobicu. Pa o čemu žoiite đa vaj još upoznam ? Njena je majka još istoga dana doanala la fait aceompli, radovala se, što joj je kći za vromc nepogode bila pod sigumom zaštitom, a pošto je mo a Jovančica, kao i svaka druga pametna dovojka, odsekla bao na panju: „njega, iU nikogi“ (što je za mone bilo vrlo laI skavo) majka mc je sutra dan lepo predusrela i več oktobra meseca venčasmo se b aš u jedan isti dan, kad i moj stric. Ona je već od nekoliko godina moja dobra i mila ženica. Ona i sada vrlo rado peva i veoma često svira, ali ne u glasovir, nego u korito, jer veli „neću da to opet raaltretiram“, kao što pam to nekad činila.

BEOGRADSKE NOVINE

27. juna 1917.

dorniuim Izvještajima. nego traži djela ih — mir • . ■ Na maćedonskom bojištu nije se general S a r r a i 1 }oš uvijek ni poslije zadnjeg nasilja prema ostancima ostanaka grčke samostalnosti odlučio na novu ofenzivu. Šta više, Englezi su na nekim izvjesnim tačkaina froma uzmaknuli. Naveli su za to uzrok „pogibelj od malarije". Biće da su ta ,,malarija“ — bugarske čete . • . Dosada su za svoja odstupanja navadjali uvijek ,,s.raieške“ razloge, sada — kada je već taj izraz postao preglup i posljednjem sporazumnom derančiću našli su drugi spasonosniji razlog . . . Sa r u s k o g b o j i š t a javljaju nam zadn.ii službeni izvještaji austrougarskog i njemačkog vodstva o živijoj akciji ruskog topništva. Do većih pješačkih preduzeća nije na tom frontu nigdje došlo, a — ako svi znaci ne varaju — ne će ni doči. Ruska je vojska prcnta priznanju svih upućenih u prkos svih pokušaja ponovnog uredjcnja svakim danom sve to više na putu potpunog rasuia. U njoj se više ne zna ni ko pije ni ko plaća. Življa se akcija ruskog topništv«, o kojoj javljaju zadnji izvještaji, ima dakie svcsti na bilo kakvu demonstraciju • . . P o d m o r n i č k i r a t i dalje traje nesmanjenom žestinom. Pretna objavi majskog plijena podmornica, iznosi od početka rata ukupna količina ncprijaiteijskih i neutraluih ratnih brodova, koji su potopljeni ratuim mjerama središnjih vlasti, 8,638.500 brutto tona, r. j. za 60% bru'tto tona više, nego što je brojila cjclokupna njemačka trgovačka flota u početku rata. Osim toga je u istom vremenu uništetio engleskih rauiih brodova 157 jedinica sa 632.900 tona, a ttkupno 255 neprijateljskih jedinica u opšte sa 892.465 tona. Ovaj gttbitak je približno ravan staniu ratne flote ameriekih Sjedinjenih Država u početku rata- U samom mjesecu maju potopljetto jc za nekih 200.000 tona trgovačkilt neprijateljskih brodova manjc nego li u ntjesectt aprilu. To je, dašto, bio odmah povod sporazumnoj štanipi, da eijelom svijetu objavi radosnu vijest, kako se itašao i lijek protiv podmornica, pa kako ćc i onc biti za kratko vrijemc posventa onctnogućene. No kao što se uvijek dogadja protivno od onoga, što objavliuje sporazumna štampa, tako je to slučaj i ovaj puta. Jedva što su sporazumue novine počele da likuju, već je došla vijest, da prosječni broj potopljćnilt tona u junu ne zaostaje ni za jedriii touu od potopljenih brodova u aprilu. Oa onda su sporazumni listovi i opet nekako napadno zatihnuli . . . B o r b e u v a z d u h u nadopunjuju sliku opštega- položaja- Nc prodje ni jedau dan, a da njefnački izvještaj ne javi o novint porazima, što ih pretrpljujti neprijateljske letilice. Jedna za drugom od njiit biva oborena. — Njentačku nadmoć u vazduhu dokazuje ltajbolje zadnji napad na LT)ndon. Prema samom engleskom prizimnju bio je to največi napad od sv,ili dosadašnjih. Englcza je zbog njih uiivatiia jeza i njihovi su iistovi ogorčeno pitali, da li Nijemci tim napadajima misle uništiti i posIjednji most, koji bi mogao dovesti do sporazuma Engleske sa Njeinačkom. Ti su upiti nnjbolji dokaz, dfl Njemačka takvirn napadima ne ruši, nego gradi novc mostove za put — prisilnog sporazumka. M i 1 o m ga od Engleske n-e bi ni onako mogia da dočeka. To je dokazalo odbijanje plemenife ponude za mir . • . P o k r e t z a m i r kan'da da još nije đo.šao u odlučni stadij. Iskrena se želja za mironi ugušttje još uvijek od strane sporazumnih državnika, oni na-

ime dobro znadu, da im je odzvonilo onoga časa, čim do njega dodje. Zato činc sve i sva. da ga zapriječe. To im zasada još uspijeva. Kako dugo, to je drugo pitanje. Dogadjaji posljednjih dana daju naslućivati, da će si pokret za mir ipalc probiti put — siiom okolnosti. Rusija je danas jedna Iuda kuća, u njoj se svakoga datta održavaju noyi, najraznovrsniji kongresi (čovjek im više ne može upanrtlti ni sva imena), a javljujit svedjer nove struje. Sta se danas zaključuje na jcdnom kongresu, to se sutra zabacuje na drugorn kongresu. Onaj skup ljudi, koji danas sjedi rta vladinim stolicama, predložio je saziv siKtrazumne konferencije za reviziju ratnih ciljeva i ttgovora, sklopljenih izmedju saveznika. Talijanska štampa taj koralc smatra priprctnom za prijelom Rusije sa saveznicima po planu. Ona veli, da su tim rttskim prijedlogom sporazumitc sile stavljene pred dilemu, da se iii ođreknu saveza sa Rusijoni, ili da pristanu ita konferenciju kojom bi ncprijatclj i bez špijunaže doznao za ratne ciljeve sporazumnih sila. S toga razloga da je taj prijedlog neusvojiv. Možda da talijanska štampa sa svog stanovišta i nenta baš posve krivo, samo je pitanje, Šta ćc sc dogoditi, ako na taj način sporazumne sile jednoga dana ostanu bez Rusije? Zar uistinu još ima nekoga, koji bi mogao vjerovati, da će Rusiju moći da zamijeni Amerika? Izjalovljene su sve dosadašnie spo; razumne nade, a nade u budućnost još su crnije. Oromovnici će se stoga n Londonu, Parisn i Ritnu morati dakle da ipak jednom pokore onome. što se više promijeniti ne da. A šfo prije to oni učine, to je samo za njih bolje. Pokret za mir. Stockhojmska konferencija. Predhodnc konferencije s n j e m a č k o m m a n j i n o m. (Naročili brzojav „BeogradskiJr Novina ‘) Stockliolm, 26. juna. H o f e r, član pruskog zemaljskog sabora, i W e n g e I s, obojica pristaiice nientačke manjine, prispjeli su juče u Stockholm. Pregovori će vjerovatno otpočeti u ponedjeljak. Poslije toga ćc nastati ntali zastoj, pa će u četvmk otpočeti pregovori s CesimaMirovni uslovi njemačkih socijahiih demokrata. (Naročiti brzojav „Beogradskih Nov.'na' ) Ženova, 26. jana. Lyonski „Progres" utvrdjuje, da stt izvodi iz jtrirovnih tislova njemačke socijal-.d«in<>kraciie, koje je iz Londona dobiia traucaska gtampa, u muagome licistiniti.

Odlučno držanje Turske. Kb- Carigrad, 26. juna. Uovoreči o članku Hervesa o tajnim ugovorinta piše ,,Tanin“: Ni napuštanje svih namjera protiv Carigrada, ni potpuna uvjeravanja, da se u Iraku i Syriji ne kuju nikakve spletke, n e ć e m o ć i T u r s k u s k I o n i t i n a z a s e b a n m i r. Turska smatra Englesku i Francusku kao svoje najgore neprijatelje, i smatra da zaiitjcva dužnost njenih životnili interesa, da se protiv njih do kraja bori. Mi smo' na strani naših saveznika ušli u rat, pa ćemo prema tomc s njima i oružje položiti. Našint je neprijateljima put otvoren. Ako oni ne budu prožeti zapovjcšću čovječanstva i budtt li htjeli Tursku rasparčati, neka izvolc.

Dr. Boža S. Nlkolajević: Iz sela — o selu. Svi znanto da sclo nije onako idilično, kako ga je opisivao daroviti pripoviedač Janko Vesclinović. Bez suntnje ima sela, koja su samo na prvi pogled idilična, ali ni u njima, vjerovatno, snašc ne obaraju više oči kad razgovaraju s muškarcima, niti se cttre zarumeitjttju ,,ka‘ jabuka“. Uostalom, bilo bi vrlo dosadn.o jedno takva naravsivcno sclo, gdje momci i djevojke ašikuju kroz prošće, gdje stalno bleje janjci i 6amo sc čuju pastirske dvojnice- Od njega bi imali vajde jedino pjesnict, čiji stiltovi predstavljaju u literaturi zakašnjenje od pedeset godina. Ali isto tako ne postoii ni neka naroči'.a „seljačka pokvarenpst*’. Afeni izgkda da onoliko isto, koliko je netačna Jankova koncepcija sela, nije tačno r.i tvrdjenje, da se ono pretjerano modernizovaio, t. j. i s k v a r i I o. Obično tvrdc to Ijudi, koji iz želje za originalnošću stvaraju novo, skroz naturalističko shvatanje našcga sela. Nrti ima smisia uljcpšavat’i selo, niti je umjesm) činiti ga goiritn no što jeste. Duh vremena je, po neminovnosti prirođnoga zakorta, izazvao izvjesne promjene, ali one nijesu tako duboke da bi mogle iz osnova preinačiti tradicionalan tip srp skoga sela. Ni savremena kultura koja u selo sve više prodire; zelenašluk, koji je u posljeđnje vrijeme obavljen pod novim vidom, t. j. preko banaka, dok su ga ranije više upražnjavali pojedinci; ni poiitika, ni razne prosvjetiteljske ustanove, populami spisi itd. ništa nije bilo u stanju da b i t n o izmjeni fizionomiju srpskoga sela. Ma da je seoskih zadruga nestalo cdavne, a seljak sada češće

svraća u varoš, još češće provodi vrijeme po mehanama — a ranije i po političkim zborovima — njegov mentalitet ostaje ipak stari. Ratove na Balkanu, iz kojih je srpski narod izlazio kao pobjedilac, nije vodio moderni seljak, već ih je vodio onaj duh, koji se zadržao u njemu iz doba Ustanaka. Za čudo je kako naše selo p s i h i č k i stoji u tradicijama naše istorije. Usljed toga što jc srpski seljak pod utjecajcm istorijske prošlosti, ne možc ni socijalizam imati naročita uspjelia u selu. Seljak se težc mijenja od varošanina. On je konzervatin, te su čak i marksistički teoretičari bili prinudjeni da računaju s tom osobinom seljaka u opšte; srpski scljak pak, uz prkos sveinu demokratizmu, još je konzervativniii ođ drugili. Njegove naravi ostale su iste, i on jc neprekidno sav u njima. Za vciike duševnc preokrete, koji izazivaju promjenu mentalrteta, treba itnati osjetljivije živce od seljakovihZato ui ratovi u kojirna je naš scljak razvio izvjesne, dotle neđovoijno z»pažene osobine (osjećaj dužnosti, poimanje nacionahia zadaika. ponošenje is'Orijskom prošlošću. hrabrost i t. d.), ncće izmjcniti niegov karakter. Kad sc konačno vrati s bojnoga polja, seljak će ponovo đoći u srediuu, gdje će stare navike čekati da ga brzo i neosjetno podčinc sebi. Uspontena na krvave bojeve i doživljaje ratne, podgrijevaće se oko kazanice ili kućnjega ognjišra, i bivaće sve biedja, kao što n duši seljakovoj ne ostaje ništa do kraja — ni bo!, ni radost.... * * * Moje mišljenjc o selu I seljaku nije mjcrodavno- Ja ntsam „čovjek iz naroda‘‘, s toga i ovo što pišem predstavija samo inoju Hčmi impresiin. Do duše.

Broj 174. Engleski barbarizam. Kb. Bcrlin, 26. juna. „Norddeutschc Allg. Zeitung" piše pod naslovom „Još jedan Ba alongslu. čaj iz Kameruna", da jc ohjava istog lista od 2. marla 1917. o držanju ongleske posadc topovnjače „D w a r f“ prema brodolomnoj posadi kamamnskog vladinog broda „Nacbtiga'l" dala povoda cngleskom admiralitctu, da engleskoj štanipi uputi jedint „ispravku", koju je ,,Times“ donio. U njoj se čudnim načinorn pritajiva ime engleskog časnika, koji je zapovjodao brodom „Dwa.f“. Zapovjcdniku njemačkog broda „Naclitigall" »‘ nadporučniku ntornaricc u pričuvi Wendlingu tim je povodom data prilika da odgovore engleskom admiralitetu. Iz njiiit'vog se odgovora sa svim jasno vidi? tln je prekor, koji je „Norddeutsch© Allg.Z t il.‘,ng' ; ueinio engio 3 koj momari<i, bio sn Fvim umjeslatr i opravdan, nairne, da su engleski časnici i momari postiipili kukavički, nečovječno i barbarski.

Najnovije brzojavne vijesti. Povučene ruske čete s francuskog fronta, (Naročiti brzojav „Beogradskih Novioa") Bem, 26. juna, Javljaju sa francuske granice: Kuske čete u Francuskoj povučene su s francuskog fronta. Sicdnica engleskog donieg dotna. Kngleskc fantazije. Kb. London, 26. juna. Na pismeno je pitanje izjavio Bo-, na r Law o cjelokupnim izdacima Engleske ove pojedinosti: Izvještaj obuhva-' ta vrijeme ođ 8. oktohra 1916. do 9. juna 1917. U tokn tog vremena ukupni iz daci su se pcnjali s a'no od G'/j mtlijuna funti šterlinga na 7,7 milijuna. U istonC vremenu su iznosili đncvni ratni izđaci od 8. oktobra pa za devet nedjelja 5,714! ntiiijuna, pa su se onđa popeli n toku dmgih dvanaest nedjelja na 7,457 mili-, jima. Oni su iznosili u idućih pet nedjclja 5,989 milijuna, pa su se najzad popeli u posijeđnjoj nedjelji, koja su 9. jutta 1917. završiia na 6,723 milijuna? dnevmo. Uznok izdataka nalazio se u pre-; dujmima, koji su opet naplaćeni, hiko isto su uslovijeui i izčficirna r.a mnniciju.j Sto se predujma saveznicima tiče, vlada’ je još nvijek vezana obvezana, kojo je> primila na sebe ulaskom Amerike u ral. Medjutirn se saradnja te zernlje već osjeća. Iz Poliske. Kb. Lublin, 26. juna. Listovi donose saopštenje glavne gubemije, prema komc se trausportne željeznicc vojne uprave, koje su do sad služile isključivo vojnoj svrsi, niogu u budućc, radi olakšice saobraćaja, upofrcbiti i za saobraćaj privatne robe i pulnika. Razuzdanost fraitcuskih vojnika. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Žcjtova, 26. jtBia. Clemenccau Čim opšte prekore miiustru amutrašnjih posliova M a 1 v y ir, što se poloazao 'kao nesposoban da učinif kraj ninogiin sliuoajima irazuzdanosti vojnika na dopustu, koje v-rše na željezničkim stanicama i sramnim prizoiTma po glavnim tdicama glavmog grada. Opasno je, veli Clemanceau, ako bi se ovaki izgredi i dalje trpili u pozadini. t!lenteuceau dakle upozornje na izvjesne činjcnicc, koje su se nedavno đogodiie, a koje su vladi poznate. ,,E c 1 a i r“ na isti način ističe velike nezgode, kojo Paris

preici sviju nas nosili su gunj i opanak. Moj djed je orao njivu, otac mi ie u djeiinjstvu za stadoin išao, ali ja ipak osjećam da nisam ponikao u selu. Ne kažem limc da seljaka ne voliin. Onda ne bili volio ni svoj narod, čij sam ja sin. To bi bilo ncpTirodno, jer nevidljiva i od naše volje nezavisna spona, izmcdjit nas i rodne grude, ne prekida se do groba. i niko ne može reći da je za otadžbimi čvršće vezan od drugog. Pa ipak u selu ja ne bilt bez liužde živio. Baš selo, u komc sas'.«vljam'ove vrste, u prvi inah izgleda kao da izdvaja od ostalili. U doba mira bilo je tmo jcdno od najnaprednijih nijesta našc zenilje- Leži na željezničkoj pruzi, blizu okružno varoši, ima veliki moderan mlin, a nekad je imalo zanimljive radničkc tipove. svoje zeienaše i socijalističke propagatore. Ima, dakle, još uvijek šarenila potrebnog našem varoškom oku. Aii je svc to samo spolja; u suštini jo i ovo selo ravno ostaiima, » seljaci su i tu i tamo isti. Za mene Kčno — ncka mi sc oprosti ncskTonmost — neina ro osobita interesa. Ne marim za seosku iđihr, ne godi mi ovaj jednolik život na seiu, od danas na sutra, bez promjen3, uvijek jedno isto. Dodija mlrisati i cvijcće, i slušati priželjkivanje slavuja od jutra do mraka. Naši su nervi tanji, našc su potrebe veće, a sclo odveć malo, suviše obično, da bt ih moglo zadovoijKi. Niegovi žiteiji liče svi jedan na drugoga. Po tome se seijak i razliktije od modernoga inteligentna čovjeka; đok je vrijednost ovoga jedinačna, indiviđnaina, doile seljak vrijedi u zbiru- Tak\ a mn je i njiva. Jedan klas na njoj strčao bi smiješno, puno klasja čine je plodnom i lijepom. Uzberite cvijet s livade: bijeli popanae, žutu repicu, divlji penušak