Београдске новине

Broj 175.

Peiak

beogradske novine

Da se lave radi prijema novčanih uputnlca. Radi prijema novčanili uputnica, potrebno je da se jave gospodinu Marku S. Petronijevlću, krojaču u Knez Mihajlovoj ulici broj 39. 1- Porodica Živorada Ojorgjevića, kapetana; 2. Porodica Marka S. Spasića, poručnika; 3. Porodica Milovana M- Markovlća, kapetana; 4. Porodica Svetozara K. Todorovića, rezervnoR kapetana; 5. Porodica Nikole Jovanoviča, činovnika ministarstva vojnog; i 6. Porodica Petra Vasiijevića, poslužitelja inžinjerskog odjelenja ministarstva vojnog. Prilikom prijema novca, potrebno je imati uza se redarstvenu legitimacijtt- U slučaju, da se ne nalaze u Beogradu, potrebno je da pošaljti svoje tačne adrese, na koje bi im se novac inogao poslati, Prodaja petroleja. Danas u četvrtak počinje prodaja petroieja za mjesec juni. Maloprodaja petroleja i ovom prilikom vrši se preko gospodje Jelene Eganovič, sa stanom uBraćaNedićauIicibr-25. Peirolej se za ovaj mjesec daje na osnovu legitimacija za petirolej po kuponu broj 9 i to na svakom kupoim pola litra po porodici. Petrolej staje 1.50 kruna po litri- Petrolej je potrebno uzeti po mogućstvu do kraja ovoga injcseca. Požar, U fabrici c. i k. klanico za spravljanje sLočnc hranc pojavio se 26. ov. irij. u 3 i po sata poslije podno požar povodom usijanosti jedne osovinske poriloge, koji je vatrogasna četa c. i k. okružnog zapovjeđnišlva za grad Beograd bez ikakvc znatno štcte i)rzo ugasila. Nadjeno. U blizini zgradc bcogradske žcljeznice našao je 26. ov. mj. jedan rejonski stražar velocipedista jednu bilježnicu sa povećom svolom novca i pređao ju je c. i k. okružnom zapovjedništvu, gd’e je sopstvenik može primiti, Izvještaj prijavnog ureda. 26. juna: prijavljeno 94, odjavijeno 38, seoba 61; u hotelima prijavljeno 133, odjavljeno 116, ostalo u hotelin.a prijavljenih 372 stranea.

Narodna privreda. Zemija i klima u Staroj Srbiji I Maćeđoniji. (Nastavak). 11. Gjevgjelijska ko11 ina. Gjevgjelijska kotlina pruža se izmedju Ciganske Klisure i Demir Kapije, s obe strane rijeke Vardara. Sjeverni dio njen zove se Bojmija. Dno je gjevgjelijske kotline ravan, sastavljena od debelih slojeva žutoga pijeska sa nanosima Vardarovili pritoka. U gjevgjelijskoj kotlini neposredno iz ravni dižu se po nekoliko desetina metara visoki kupasti humovi, zvani hridovi. Takav je jedan hrid do same žeIjezničke stanice, u kome ima i bakarnih ruda. Kao što smo napomenuli, zemljište ove kotline sastoji se iz pijeska, i prenia torne ne bi bilo velike plodnosti. AII kako je kotlina bogata rječnom vodom, koja se razvodi po cijcloj ravni, to >e plcdnost zemljišta velikaGjevgielijska kotlina pripada mediteranskoj klimi. Prave zime uopšte nema, a kišna su vremena samo u proJjcće i poznu jesen. Isto je tako i žega Ijcti slabija no u Solunu. Gjevgjelijska je kotlina na prvom mjestu svilarski kraj. Dudinjaka ima kao šljivara u Zapadnoj Srbiji. Ona je giavni centar za sviiarstvo u cijeloj Maćedoniji. Za Gjevgjeliju je svilarsrvo ouo, što je za Tikveš i Rajac vinogradarstlvo. Pored dudova ima dosta zemije pod makom, pamukom, vinogradima, sezamom, duvanom i bostanom. Najzad, sije se dosta pšenice i kuktiruza, ali ovi usjevi ostaju dosta šturiGajcnje duvana već se opaža od Krivolaka za Gjevgjeliju. S jedne i s drugc strane pruge vidc se mnogobrojni dudinjaci. S Iijeve sirane od željczničke stanice, idući put ValandovaDojran—Gjcvgjelija, inia, pored mnogobrojnih i velikili dudinjaka, voćnjolca od dtmja i nara. Gjevgjelijska jc kotlina u isto doba i karakterističan primjer nasclja za Staru Srbiju i Mačedoniju. Na jugu je neliaseijena kllsura Ciganska, a na sjcveru isio tako nenascljena klisura Demir Kapija. Ma da oko ovili klisura ima zemlje za obradjivanjc, ipak su bez naselja, izuzev Gradac u Demir K-apijiIzgleda da je uzrok bio u nesigurnosti. Zato se stanovništvo iz svili ovili okolina iskupljaio u gjevgjelijsku kotlinu, uslijed čega je ona prenaseijena, te znatan dio stanovništva ide u pečalbu. Sela gjevgjclijske kotline spadaju u najveća sela Maćedonije- Najglavnije je mjesto varoš Gjevgjeiija, koja većim dijelom čini utisak evropske varoši. U (varoši su podignute i dvije fabrike za umrtvljavanje mehuraka i odmotavanje svlie. Gjevgjelija je cenlar gajenja svilefie bube i trgovine svilenim meiiurclma. U samoj varogi, za vriieme sezone, za-

kupljuju trgovci naročite zgrade za gajenje svilenih buba. To su prostrane odaje na gornjim spratovima pojedinih varoških kuća i radiui. Ispod varoši vide se vellka polja sa dudinjaciina, sezamom i pamukom, a po ivicama su vinogradi. Pored velikog broja Slovena i Turaka. s nešto Vlaha i Cerkeza, ima mnogo evropskih stranaca. Ali je njihov najjači priticaj za vrijeme svilarske sezone. Po pričanju mještana, svileni se mehurci prodaju po 3—4 franaka od kilograma- Kao u Gievgjeliji, tako se i u svima naseljima ove oblasti opaža jača kultura. 12. B i t o 1 j s k o-p r i I e p s k a k o 11 i n a (Pelagonija). , Ovo je jedna od najvećih ko,tlina Stare Srbije i Maćedonije. Ovu kotlinu sastavljaju dvije ravni: veća bitoljska i manja prilepska ravan- Kroz obe ravni proiiče Crna Reka, koja prima rijeku Blato iz prilepske i rijeku Sakuleru i Semnicu iz bitoljske ravni. Na sjeveru od Bitioija, kod sela Topolčanac nastaje brdo, koje dijeii Pelagonijsku kotlinu na prilepsku i bitoijsku ravan. Prilipsku ravan sastavlja prilepskokruševsko polje. Ova je ravnica znatno manja od bitoijskeBitoljsko-prilepska kotilina prcdstavlja žitnicu zapadne Maćedonijc. Najglavniji su proizvođi ove kotline kukuruz i pšenica. U mirno vrijeme sav se taj proizvod izvozio iedino u Soiun. Osim kukuruza i pšenice gaji se još mak, duvan i u vrlo velikiin razmjerama paprika, dok je voćarstvo vrlo slabo razvijeno. Pored zemljoradnje, glavno je zanimanje stanovništva ove oblasti stočarstvo, naročito sitne stoke, i prodaja vune, koža, sira i ma*sla. Ovdje je kultura još i prije balkanskih ratova bila najrazvijenija od svih ostalih dijelova Maćedonije, jer se niuškarci rnnogo iseIjuju, ali opet i vračaju iz Amerike- U ovoj oblasti seljak daleko bolje obradjuje svoju zemlju, od većeg, što više mnogo većeg dijela seljaka u Srbiji, pa i u Bosni. Seljaci ovđje npotrijebljavaju gvozdene plugove, đrijaču, sijaiice i druge poljoprivredne mašine. Glavni trgovački centri u ovoj obiasti su Prilep i Bitolj. Blizit Bitolja na pirtu za Prilep, nalazi se poljoprivredna škola, koju su još god. 1909. osnovali Mladoturci- Sama varoš leži na najnižem dijelti Gradskog Polja, a kroz nju protiču dvije rijeke, Dragor i Kurdare. Klima je suva i iiladna, ali i zdrava. Dok zimi redovito padaju vrlo veliki snijegovi, ijeto je kratko, a vcčcri su uvijek hladne. Stanovniš’tvo predstavijaju Sloveni, Grci i Jevreji. Pred balkanske ratove iznosio je od prilike cjelokupan broj s anovništva oko 40.000 Ne može se sporiti, da ie Bitolj u Mačedoniji bio u trgovinskom i saobraćajnom pogledu vrlo znamenita varoš, naročito otkako je vezan prugom preko Soluna. Proizvadjači iz prilepsko-bitoljske ravnice prodavali su svoje proizvođe u Prilepu i Biiolju, ođakle su ovi išli za Solun j Arbaniju. Već poslijc balkanskoga rata, zbog liovih granica trgovina je posve opala, a sada je uslijed ratniii prilika izvan svake sumnje posve propala. Kad će se poslije ovog rata — makar kako se on svršio — Bitoij svezati željeznicom preko Prilepa i Velesa sa vardarskom dolinom, dobiće trgovina vjerovatno opet jači polet.

Razne vijesti. ,,Ratna“ zvoua. Kao što je poznato, ustupijen je veći dio crkveaiih zvona u monarhiji vojnoj upravi za izraclu ratnog materijala. Sada već u mnogim mjestima, gdje su i daije željni poetičnog brujanja crkvenili zvona, namještaju privremena ,,ratna’* zvona od raznog materijala. Tako je tu skoro na salzburškoj sabornoj crkvi montirano ratno zvono od čeličnoga lima. Tatnošnji list „Saizburger Chronik** veli, da zvuk ,,ratnoga“ zvona dosta potsjeća na inelodičnu pjesmu pravoga zvona, ali da se na ovu ratnu tvorevinu za to ipak još nc mogu primijenlti riieči iz bezsmrtnog Schillerovog spjeva ,,Zvono“ („Die Glocke"). No niožda će. veli list, neumorna ratna tiehnika u toku vremena i na ovom poiju naći ncčeg boljeg. Savjestan prodavac lozOva. Njemački list bilježi siijedeći bezznačajni ali ipak u svojoj vrsti karakteristični istiniti dogadjaj; U jednom saksonskom gradu došao jedan gospodin poslije vučenja kod prodavca lozova da vidi, nije li niu slučajno loz dobio. Prodavac, pošto je dugo preturao po svojiin „tefterima", najzad će reći mušteriji: „Dakle imate broj 67.166... na žalost nije dobio... ali neka, valjda će drugi put...“ Vlaisnik loza izlazi iz dućana i krene u kancelariju. Čak u trećoj ulici najednom opazi, gdje momak prodavca lozova kao bez duše juri za njim, dajući mu rukom znak da stane. Oospodin jedva može da sačeka, da se momak „tzduva", misleći naravno, da je Ipak dobio... možda kojn hiljadu ... taman za banju •.. „Gospodiiie ... duva dječko... ffff.. . gospodine.. • tnolio vas gazda, da izvlnite.ii ffff... po-

grješno vas je izvjestio... ffff... nemate broj 67-166 već 76.166! Do dule. dodaje dječko. sada već sasvlm mirno „poslovnim" tonom, ma žalost ni taj broj nije ništa dobio... valjda će drugi pn% ali znate, gazda mi naredio, da vas račno lzvjestim, znate reda radi... Mi smo vrlo solidna radnja..* Da ne mislite...

Augusf Šenoa: B r a n k a, (Nastavak), 24 ,,Mladi grof“, reče župmk, „koiiko ga ja poznajem, čovjek je van reda naobražen. Poznati su mu glavni jezici europejski i njihova književnost, svjetsku povijcst i prirodnc nauke izuč.o je temeljilo. K tomu je velik ljubitelj umjetnosti, a sud mu je u tom poslu baš temeljit. A1 meumijc on samo govoriti o Rafaelu, o vojevanju Julija Ceza -a, o zrakoplovu ili 0 božanskoj komediji Danlea, već, uvažite, taj čovjek govorit će vam posve ozr biljno i temeljito o stočarstvu, obreziva nju vinograda, gnojti-i. t ;._u opće taj je čovjek izvrslart praktički gospotmi". „Zaista čudno“, opazi načelnikov.ca, ,,ja mogu samo o njem reći, da je osobito fin i uljudan čovjek. Ja se netazumijem potanko u književnost i umjetnosf, niti u teoriju gospođarstva, pa zato neću o tom ni suuiti, nu što sam opazila općeći ! s njim, van ređa je đuliovit čovjek, i premda grof vrlo skroman. Kadgodjcr u jesen stigne u Jalševo, počastiće nas eti« ketnirn posjetom, a isto tako prije nego ćc otići.“ ,,Ja se s njim sastajem Češće“, rečo slari žttpnik. ,,Za vrijeme njegova borav’ka moram mu svake ncđjelje u gradskoj crkvici služiti misu, pa sam onda čitav dan njegovim goslont; ali va n često zna 1 po mene poslati svoga komomika, da. me pozove na večeru i partiju ša ia. U njem kanda sc bore dvije protivne sile, jedna ga goni u td ruštvo, gdje bi se rado proveselio sa ostaiim svijetom, a druga tajanstvena sila odbija ga od svijeta i !judi“. ,,A niste li nikad mogli, gospodine župuiče", reče načelnikovica, „pogod.ti ili bar naslutiti razlog, zašto taj mnni, krasni, zđravi i bogati boljar mrzi toliko na svijet". „Varate se, gospodjo načelnikovice, mladi grof Belizai’ nemrzi, pače ljubi čitavi svijet s nekim osobitim idea'nim zanosom. Ne jedamput morao sa n so upravo čuditi, pače i faašmijati djetinjem veseljn, kojim mi je grof pričao, kalco je u ovoj ili onoj struci 1 ljudskoga um.jeća novim obretom postignut znamenit napredak. Putovao je mnogo po svijefu i p:oučio osobito život ubogih u velikim jjrađovinia te pohođio sve dobrotvornc zavode, što su ih naro’dni đobročinct po < igli. Kako mi jo to sve živahno opisao, kaco L' iz takoviii pojava uzlmao dokaze, da brani poštenje i dobro sree čovječanstval ,,Gospodine žnpniče, — reče mi jedrtom, poslije ntnogo iskustvm dodjoh do uvjerenja, da jo svijet bolji, nego što ga opisuju pesimistički fil'dzofi i pjesnici* - . Mogu vam reći, da' je gW)f Beli/.ar i ovornu kraju velik dobrotvbr, premda se rnalo za to znade, jer rni je zabranio štogodj o tom spomemiti pred svijetom. Nu kad so već o njem zapodjela riječ, pa vi nnlostiva, mislite, da je grof Belizar mtzanirop, to smalram nekako đužnošču popravili vaše krivo mišljenje jasnim doka:’ma i to bar jednim primjerom. Vama jc znano, koliko naš kraj već kroz nekoliko godina strada od oluje, od tuče, od m aza i uopće od svake nevolje. Grof Beiizar ispitivao me je pomno o šteti, koja sttadje pučanstvo, i ja moradoh zbilja ići od kuće do kuće, da se uvjerim o nevolji sebaka, silno novce dao mi je grof, da ih razdijelim medju puk, svaka kuća b’jaše p.ilično nadarena, i nevolji đonekle pomo1 ženo. Nu strogo mi zabra.ni spomenutj seljacima njegovo ime; mo ai sam im reći, da je tu pornoć poslao neki st aii gospodin. Dok sam ja grofov no a: no-.o | u koiibe, priredjivao je vrijedni naš pri| jalelj Mišoci sa svojim nekakvim odbo! rom večemju zabavu ra korist s radajućih, kod koje su go3pođa odbomici toliko pili na opći trošak, da je za stradajuće | ostao čisti prihod od jedne forinte I novč. Eto takov vam je grof Belizar, milostiva gospodjo". Branka stupaše ćuteći uz župnika. Kako je staiac iniadoga grofa opisivao j neobičnim crtama, kako je s drage strano sunce obasjavalo nekim osobitim čaroin ] starinski grofovski grad, kol jcvku i sto«cu grofa Belizaia. stvori so pre3 o’čima mlade učiteljice neka čudnovata slika mladoga a istokrata, nekakov urriišljeni | junak ncpojmljiva rorraia. „Oprostite mi, prečasni gospodine!" obrati se sad Bianka kao iza sna staromu župniku, ,,da vas nešto p'tam". „Izvolito samo, gospodično". „Nestanuje li grof Belizar stalno u Jalševu?" * „Nipošto", odvrati župnik, „grof Bej lizar živi na neki način u progonstvu, prognao se dragovoljno ra n. A1 za o dol?zi redovito svake godine pod jesen na svojc imanje i tn će dva mjeseca na I jalševačkom građu probaviti, da pregleda I točno svoje gospodarstvo, prirod] stoku, ! majur, da ispi'a račune, da posje i svoje šume i da bude kod berbe. Kađ na irkon sav taj posao obavi, sjodne na kočiju i pojuri u svoje obično boravište". ,,A gdje boravi grof Belizar obično?" nastavi Biaaka ispitkivati. ,,U Beču; ondje ima i kuću", odvrati joj načehiikovica. ,,U Beču?" začuđi se Brauka.

28. juna 1917 „Da, đraga gospodjice", ispravi je župnik, ,,kao što i drugi neki ^elikaši, ali usto putuje grof Belizar mnogo po svijetu". ,,To je čudno, vrlo čudno", planu Branka. „Zar grof Belizar nezna, što je narod, što je domovina?" „Da, gotovo bih rekao, da nozna", polvrdi stari župnik, ,,il je bar zaboravio, ,,A1 to nije moguće, to apsolutno nijo moguće, prcčasni gospodinei Ta prije B.e valjda nevjerujele? A1 opet je istina". Vi me gledate u čudu, gospodjice, vi mi rekli, da je uman, plemenif, dobrodušan, prijatelj puka, zatočnik napretka, pa ka* ko neće mariti za svoj diarod, za svoju (domovinu, te voli boraviti u stranom gradu. Ako jo tako zanosit prijatelj napretka, zašto neističe zastavu tu medju svojim narodom te nepostane prvakom, vodjom naroda. Nerazimiijem u islinu čovjel a. To nije mogućc, to bi bilo nenaravski". Mlađa učiteljica zalijetala se govoreći u sve veću i veću žestinu. Doklamuju« ći kroz pravedau gnjev, mahala je žestoko rukama i glavom, da tako žestoko, da joj je šešir spuznuo bio na leđja. „Branko! Branko!" opomenu je načnlnikovica u pol glasa, „govori'e pot'še, evo smu picd gradom. Čekajte, spai vam je šešir, dajte da ga popraidm". „Oprostite", reče djevejka ponešto zastidjena, „odviše sam nag'.e krvi, ovaj put me je prevarila. Nemogu ni neću tajiti svoj gnjev ma čovjeka, ria koga prečasni gospođin župnilc tako čudno protivštine priča. To nijo logički ni po srcu ni po razumu, ja toga nerazumijem". Društvo se bilo govorkajući popelo do vrh ceste te došlo na prostrano mjesto pred starifcskim gradom. To predvorje bijaše okruženo stariin li.pama, a medju njima su stajale kamene klupe. Mimo bi tude mogao počivati pod sjenom štarinskog drveta, nas'adjujući se živim mirisom njegova cvijeća, odavle si mogap pregledati sav taj krasni čarobni kraj, sve gore, prođole, šmnice, Beia, gajeve i vinograde. „Sjednimo malo, moje gaspodje", reče župnik, pokazavši rukom na jednu od kamenih klupa. „Nećemo li upravitelju u arad?" uplta načehiikovica, „toliko puta već me je njegova gospodja poziia a. Da me Bpazi ovdje, i da se nesvratim k njoj, Jjuto bi se rasrdiia na me“. „Možemo, milostiva, kasnije. Ali ovdje je tako lijepo, ođavđe možemo progledati divni taj kraj, koga se slt nagledacš nemogu, a usto protumačiću ja našoj živoj pedagogici tu čuduu grofovsku zagonetku i dokazat joj, d a koješta toga na Bvijetu ima, čega u Bvojih knjigama nije ni čuia ni vidjela". „Dobro, dedte, gospodine župniče", reče načelnikovica. „Biće mi drago!" reče Brjmka i sve troje sjede. „Biće mi drago!“ reče Branka i ®ve troje s.iede. „Prvo ste rekli, draga Branko," prihvati župnik, zaklopivši burmuticu: sve to gotovo nije nioguće, sve je to nenaravski, sve je to pro-ti logici srca i razuma. I ja ro priznajem, al opet je tako. Pokojna baba grofa Belizara nije uinjela nego hrvatski- Belizarov otac govorio je samo hrvatski i latinski, te natucao nešto njemački, a Belizar rezna hrvatski ni zapetj." ,,Ni riječce?" viknu Branka. ,,Ni riječce," potvrdi župnik. „Belizarova mati, plemkinja i vdša Činovnička kći, bijaše uzgojena u nekom gnadačkom zavodu, gdje je ne samo sretno zaboravila i zadnju riječcu hrvatsku, već su jođ vrijedne učiteijice usadile biie upravo prezir proti materimskomu jeziku, veleči, da je sramcrta govoriti pastirskiin surovim jezikoin. Ta načela donese Belizarova mati, k tomu žena vrlo clliola i ćudljiva, u Jalševo, te prema njinia udesi kuću. Oko nje nije se smjeio govoriti hrvatski. Siuga, komornik, sobarica, sve je to govorilo njemački, i kad jedna sobarica tn zabranu zaboravi, bude s mjesta otpravljena. Dala bih, ztiala je grofica reći, pol svoga imetka, da nisam Hrvatica. Pače i stari grof anorao je pristati uz taj ređ, te mucati i natucati njetnački- Belizar jedini je plođ toga braka, jedinac staroga plemena, po licu prilika ohoJe majke. Pomislite gospodično Braiiko, kako je niajka brižnim okom pazila na svoga sinčića, kako ga je držala objema rukama daleko od svijeta, kako ga je uzgajala samo za sebe, za svoje srce- Grofica htjede već za inlada u Beiizarovo srce usaditi prezir na ostali svijeJ, navlastito na ovaj, koji ju oknižavaše, na hrvatski svijet. (Nastaviće se)Poslijednje brzojavrie vijesti. Ukidanje starih ugovora Rusije sa njenim saveznicima. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Stockholm, 27, juna. Prema petrogradskim vijestiraa izja« vio je ruski ministar Cereteli zastupnicima radničkog savjeta, da će biti ukinuti 8vi ugovori stare vlade sa saveznicima, jedino se ne će dirati londonski ugovor od 14. septembra 1914. Privremena će vlađa sa saveznicima utanačiti ngve ntgovore, koji će voditi računa o stvamim interesima saveznika, no isto tako i o novom slajalištu ruskog narođa prema pitanju rata i mira.

Straua 3, • Pobune u ruskoj vojsci. * Kronstadtski garnizon odlučno za m|r. (Naročiti brzojav „Beozradskih Novina") Stockfaolm, 27. juna. 1 Posljeđnji ruski listovi donose opšime službene vijesfi generaia Cerbačeva o pohunama u vojsci. ProtiJvj jednog pobunjenog puka mo a'a se voditi formalna bitka. Kroustadlsk) gamizon priznajo se otvoreno pričuvonn predstojećeg udaia protiv ratu sklonirr^ eiementima vlade. Kronstadtski je pmj mjer djelovao na cijelu Rusiju. U Petro’ gradu je jedan naoružani puk došao pred svoga zapovjednika i primorao ga, da pusti sve časnike, koji su za'.voreni zbog hjegslva iz vojske. Poslije toga je došlo do najžešćih govora protiv privremeno vlade, uaročito protiv Kerenskog. Francuska odbija ruske pomoćne čete. Kb. Stockholni, 27. juna. ,,B i r ž e v i j a V j e d o m o s t i" I ,,D j e n“ doznaju iz dobro upućenoga vrela, da je Francuska odbila ponudui da se još šalju na zapadno bojište ruske] pomoćne čete, radi njihove nediscipli-t ne, kojom daju sarno loš primjer fram cuskim četaina. Ujedno je francusko vrhovno zapovjedništvo zaključilo, da sa solunskog bojišta pošalje natrag t> Rusiju sve ruske čete-

Pokret protiv dume. Kb. Stockholm, 27. juna. Prcma vijestima, koje su ovamo gf.:'gle iz Rusije, uživaju Kerenskij, Ceretelf i Skoboljev još potpuno povjerenje većine radničkog i vojničkog savjela, ipak eu „bolši" postigli veliki uspjCh svojomt rezolucijom, da se raspusti duma. Sino* jev je svoj prijeđlog za raspuštanje dumo obrazložio činjenioom, da je duma protivna revoluciji i stoji u službi francueke i engieske buržoazije.

Zvanlčne objave. OBJAVA. Povodom sve većih izđalaka za održavanje tramvajskog saobiaćaja slupa’ od 1. jula ov. god. povišena cijena vožnje' m/esečnim kailama na topčiderskoj tramvajskoj prazi od 12.— na 15.— kruua! za svaka kartu. Izdavanje karata ođ 10. i 15 kruhn otpočinje posljedirjeg dana evakoga mjesecn na blagajni c. i k.' tramvaja za sve one, koji imaju prava na iste u sruislu objave lzdšavše u br. 3# „Beogradskih Novina" od 4. januara 1917. t j. za vojne osobe (gradjarzske činovnike vojne glavne gubernije) i njihovu neposreduu svojtu, kao i za jgradjan6ke osobe, koje stoje u neposrednoj službi vojno uprav r e. C. i k. vojna glavna gubemija U Srbiji, odjelenje 13. OBJAVA. U smislu § 1. naredbe vojnog vrhov< nog zapovjedništva od 10. aprila 1916. V. list br. 10. stavijer.a je pod nadzor f jma [Rajković i Cuković, knjižamtiart ea sjedištem u Boogradu, Teraz'je, pod ! prinudnu upravu. Za prinudnog uprav> nika imenovan je Ludvvig Eicbemvald!, Beograd, Bogojavljenska ul. br. 9. P.očetalv prinudne upiave 22. juna 1917. C. i k. okružno zapovjedništvo za grad Beograd. OBJAVA. Naredbom vojne gtavne gubcrhij’e, odjelenjc 8/a. br. 9176/1. od 9 juna 1917/ zabranjeno je fimn D. Gjorgjević i Ko. iz Beograda prenošenje i zaduživaJije njeziniir kuća u Sabornoj ulicr broj' 36. i 38. C. i k. okražno zapovjeđništvo za grad Beograd. OBJAVA. U smislu § 1. naredbe vojnog vrhovnog zapovjeđniš' va cd 10- aprila 1916. V. list br. 10. stavljena je pod nadzor f rma Bejosif i Zunana sa sjedištem u Beogradu, Vatrogasna ulica. Za nadzornika imenovau je g. Ludvvig E'.chenvvald, Bogojavljenska ul. br. 9. Početak nađzora: 4. juni 1917. C. i k. okružno zapovjeđništvo za grad Beograd. Objava. U smislu § 1. naredbe vojnog vrhovnog zapovjednišlva cd 10. aprila 1916. V. list br. 10. stavljena je pod nadzor f/rma Radović i Komp., trgovina manufaktimom robom, sa sjedištem u Bcogradu, Saborna ulica br. 19. Za nadzornika imenovan je Ludvvig Eichenvva đ, Bogojav« ljenska ul. br. 9. Počelak nadzora: 11, juni 1917. C. i k. okružno zapovjeđništvo za grad Beograd,

nitfUini NAJBOLJE PREZERVATIVNO SREDSTVOl rUf uJm i protlv tpldemlf nlh bolettl (Cholera, tlphn, it.d.' KROKDORFER “^g -IAUERBRUNNi OJELUJE LJEKOVITO. OSVJEZAVAJUOIOKREPLJUJUO Izvrstao dodatak viou I šatnpanjcu. Adresa: Krondorfer, Budapcst. Zoltangasse 10. Ćamliko menaže moou dobltl .KRONDORFERA- po eenl koja Ja utvrdjena od vojnog Minlatarstva, ustovarietu Kroudorftr, BudtuipeiU V, Zoltangaiae 10.1 u Beogradu kod (aa> aUka ^