Београдске новине

Br. 184. BEOGRAD, subota 7. jula 1917.

Izlazet AffHtd o Jutro, ponedjeljkom poslije pcdne.

Pojedlnl brojotl:

MJoaoSna pretplata:

■ tanb I ■ •* «. i kr. etti h «iM <*. . . . e Wn I Oalm«c!|l m °*M <*'■ 10 k«ton lira «ra M*«(l« t* «i . . .12 M«ri — Oglasl po cljenlku.

H BMfrađu I ■ knlirtm npM|«dartka «d «. I kr. M« n kai«« | atra« mH> • . 2*II arar*«« “ tntaiM ■ kut« .... 2-80 0 HrntskaI-*t>»«rt|l, M-Nn«MW I DalmaelJI 280 U ««tallm kr«j«vlm« Auiln-uflartk« m«««rkll« 3'U lnortnmtr« 4 80

Uredniitvo: BEOBRAD, Vuka Karadžića ul. bro] 10. Telefon bro] 83. Uprare I prlmenja pretplate Topllćln venao broj 21. Talefon broj 29. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38 . Telefon br. 245.

Godina III.

Njemački carski par u Laxenburgu. — Njemački podmornički napadi na američke vojne transporte. — Veliki nemiri u Kijevu.

d ’ ■ Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 6. jula. Istočno bojište: Južno od đoline Casinu ras t j e r a ne su našom topničkom vatrom r u m u n j s k e č e t e, koje se bijabu špremile za napad. Juče poslije podne i danas prije podne ponovo je pojačana nepriiateijska topnička paljba na g a 1 i č k o m borbenom odsjeku. Zapadno od Zborova odbijen je danas jc’d a n n a p a d. Talijausko I iuKoisiočuo bojište: Nlkakovi osobiti dogadjaji. Načelnik glavnog stožera.

jzvještaj njemackog vojnog vodstva. * Kb. Berlin, 6. jula. Zapadno bojište: Front priJestolonasljednika R u pprechta bavarskog: Zbog magle i kišovitog vremena bl!a je cijeli dan obična borbena djeIatnost u položajima. U večer se topnička djeiatnost nešto pojačala. U noći je došlo do više izvidničkih bojeva. Neposredno sjeverno od A i s n e zaroblle su napadne čete jednog wfirttemberškog puka poslije ogorčene borbe na nož veći broj francuskih vojnika u njihovim rovovima. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 13a bavarskog: Izmedju Z b o r o w a i Brzezan y-a povećao se jučer topnićki boj do velike žestine; popustio je poslije u no'ći, all se ujutro opet razvio. I kod Swiczyna, B r o đ y-a i S m o r g on a bila je toDnička naijba na vrijeme jača. Front general-pukovnika nadvojVode J o s i p a: Našom uništavajućom vatrom rastjerali smo u dolini C a s i n u rumunjsku pješadiju, koja se bila spremala na napad protiv nekih visina, koje su u našem posjedu. Front maršalapl. Mackens e n a: Na Donjem Dunavu bio je neprijatelj nešto nemirniji nego li posljcdnje vrijeme. Maćedonsko boiište: Nema većili borbiPrvt zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

EnsiesHi zlofinl. Sporazumne sile, a u prvom redti Engleska — koja je toliko puta za vrljeme ovog rata po svojim ministrima naglasila da ništa, upravo ništa ne traži za sebe — bore se navodno za slobodu i nezavisnost malih nvoda. Radi toga drži Engleska u svojim lukama brodove ovih malih naroda i ne pušta, da isplove i da se vrate u svoje domovinske luke, gdje ih tako željno očokuju, jeđnako brodove kao i niihov tovar. Ne može se, a ni ne poričemo, đa neutrali mnogo ne pate zbog blokade kao i zbog pooštrenog podmorničkog rata srediŠnjih vlasti- Ali središnje su vlasti iskrene i nastoje po niogućstvu — u koliko to dopuštaju ratni interesi ■— da ovo stanje olakšaju. Njemačka je već dva puta za vrijeme ovoga rata pružila mogućnost, da nordijske države vrate bez opasnos'ti svoje brodove, kojf leže u engleskim lukama, pa je za njih odredila stalne dane i vrijeme plovitbe. Odredjene termine nijesu ovi brodovi mogli da upotrijcbe, jer je Engleska jeđnostavno zabranila da isplove. To jesf, Engleska je dopustila ovim brodovima povratak u otadžbinu, all pod ovakim vrlo značajnim uvjetima: svako brodarsko društvo moralo bi jeduu četvrtinu vrijednosti broda i tovara položitl kao jamstvo, da će se ovi brodovi odmah povratiti u Engleškit i staviti se na raspoloženje engleskoj vladi za plovidbu izmedju engleskih luka i luka njenih saveznika. Švedska bi dakle moraia, da se potpuno odrekne svojih brodova, koji danas za vrijeme podmorničkoga rata predstavljaju deseterostruku cijenu, a na korist Engleske. Prema tome nastoji Engleska, da onaj svoj starl razbojnički sistern, kojega već vijekovima provodi pro;iv različnih divljačkih plemena, upotrijebi na najbezobrazniji način danas i u Evropi protiv neutralaca. Za vrijeme čitave tri godine ovoga rata — izuzevši u nekom pogledu Rusiju — sastojala se sva taktika sporazuma u laži, kojom su nastojali opravdati svoje pravo za rat protiv središnjih vlasti- Engleska i Francuska podigli su kuku i motiku protiv navodnog miiitarizma i sistema nasilja središnjih vlasti, a same počinjaju zločin za zločinom prema neutralnim državama, zločine, koje prije rata niko nije mogao

da zamisli. 5to je pruski ,,militarizain“ preina cngleskom marinizmu, koji nastoji da skući pod svoj jaram cijeli svijet? Nema danas već ni jedne neutralne države, čiju neutralnost Engleska njje pogazila nogatna 1 to na najbrutalniji način. Blokada gladi nije upravljena samo protiv Austro-Ugarske, Njemačke i njihovih saveznika, nego protiv svSi neutralaca, koji neće da pokorno prime na sebe engleski jaram. Niie to pruski „militarizam 11 . kojega bi trebalo maknuti sa ovog svijeta, već radi toga, što zbog njega još nije stradao ni jedan narod, nego bi trebalo, da se uništi engleska pomorska t ir a n i j a, koja osudjuje svaki po volji narcd na. smrt gladi. ako se ovaj nc b ! htio pokortti volji Engleske. Središnje su vlastj u ovom ratu dokazale. da se bore za slobodu i pravu civilizaciju, dok Engleska u toliko priznaje tudja praya, n koliko ona služe njezinim inferesima. Švedska nije Portugalska, tiije Grčka, a u nekom smislu nije ni Norveška. Protiv nasiija sporazuma i protiv -iiništavanja privrednoga života u Švedskoj od strane Engleske sva je švedska javnost jednodušno ogorčena. i jedimi žalosnu izliimku Čini Branting. Ako Engleska misli, da će ovakim sredstvima prisiliti Švedsku, da napusti svoju neutralnost, onda se k,ufo vara. Švedska vrlo dobro ziuv-da je.’nako ona kao i ostali neutralci mora da pati uslijed ovoga rata. zapravo posljedica rata, a ona vrlo dobro zna, k o j e iome k r i v. Njemačka je pokazala svoju dobru volju, da smanji ovefKpainje u koliko to dopuštaju njeni voiliički interesi; ko je protiv toga? Etigieska, koja traži od Švedske takove žrtve, koje ona nikada ne može da primi, i koje sc protive najprimitivnijim ustanovama medlnnarodnoga prava. Švedska vrlo dobro zna, ko je njezin neprijatelj, a Engleskoj se poslije ovoga rata ne će zaboraviti, koje je zločine počinila na mirnim narodima.

Njemački carski par u Beču. Kb. Beč, 6. ju!a. Dana3 prije podne u 9 sati prisp ! e'i su u Laxenburg njemacki carski sunružnici. Ulice su bile svečauo iskićene. Iz okoline je đošlo mnogo seoskog svreta. Masa svijeta se nalazila u zapetom očcki-

vanju, vladalo je oduševljeno raspoloženje. Prije 9 sati su so đovezli na željezničku slanicu car i kralj Karlo i carica i kraljica Zita. Vladalac je imao na sebi unifonmi pniskog nia šata. Kad je bilo javljeno da dolazi njemački dvorski voz, carski supružnici su izašli do kolosjeka. Odmah je zafim ušao brzi voz u slanicu. Car Vilim je stajao na piatformi vagona i imao je na sebi uniiormu c. i k. maršala. Car i kralj K a rlo je đostojnim načinom pozđravio njemačku caricu i obratno car V i 1 i m caricu i kraljicu Z i t u. Poslije toga su se pozdravila oba vladaoca poljuncem i iskrenim rukovanjem. S carem Vilimom sn došli prvi pobočuik general pukovnik pl. P1 e s s e n, general pješadije banm pl. Lincke i admiral Muller, dalje korvetni kaoetan Burggraf *i gra? Dohn a-ScJi 1 odien. Poslije obost -anog prddstaviianja pratnje naštalo je iskreoo i oduševljeno pozdravljanje stanovništva klicanjem i malianjem maiama; put ođ kolodvora do carsioog dvora bio zasut j cviječem. U ca'skom dvoru je goste do- j čekao vrhovni dvorski meštar princ pl. Hohenlohe i os'ali dvorski dostojnici. — Poslije pozdrava u carskom dvoru ođvezli su se njema'ki carski supmžnici u svoj stan, u stari dvorac. Odmah po'slije toga je car Vilim primio u audijenciji mlnistra spoljnih poslova grofa Czernina, magjarskog ministra predsjednika grofa Esterhazya, austrijskog rainistra predsjednika dr. pl. Seiđlera, daIje potpredsjednika gornje' 7 doma kneza Furstenberga i grofa Jovana Wi 1 ozaka. U i/ 2 12 sati je posietio car i kralj Karlo cara Vilima. Obojica su se odvezli u vrbnvno voino zapovj^niš'vo, pa su se poslije vra’ili u dvor. Na putu za i iz vrhovnog zaoovjedništva vladaoci 'su bili predmet oduševljene maufestacijje.—Posfije audiienriia njemački carski supružnici su bi'i na domčku kod naših vladalačkih supružnika.

Povečana nova potapljania. Kb. Berlin, 6. julaWcdffov uređ javlja: Naše su podlriornice potopile u A 11 a n t s k o m Okeanu i u Sjevernom moru daljih 18 parnih brodova. 6 jedreniaka i 3 ribarska broda sa ukupno 53.000 brutto registrovanih fona. Na osnovi do sad prispjelih izvještaja naših podmornica može se već sada ustvrditi, d a j e u s p j e h p o d tn o r n i c a u j u n u n a d in a š i o o n a j o d m a j a. Načelnik admiralskog stožera mornarico.

Propala ruska ofenziva u Galiciji. N e u s p j e I i pro'do r. pfsu-očiti brzojav „B.ogradskiii Novi a‘ > Ženeva, 0. jula. U francuskiin listovima, koji su da* nas ovamo stigli, ogleda se veliko ra* zočarenje o dosad slabom uspjehu ruske ofenzive. ,,Matin“ kao prvi cenzurisani pariški list piše o ncuspjelrmt prodoru ruskili masa na dosadanjim frontnim dijelovima. 38 ruskih divizija spremijetio za prodor. (Naročili brzojav „Beogradskih Novimi”), Zurich, 6. jula. Vojni kritičar „Corriere delii S e r a“ piše, da je cjelokupna pripretna ruske vojske za izričnu svrhu prodora neprijateljskog fronta iznosila 38 divizija. Bez pobjede — nema novaca. (Naročili brzojav „Bcogradskib No', ina')' RoLterdam, G. juia. Kako se rotterdamskim finausijskinS krugovima iz Londona javlja, tarao se ruška ofenziva smalra kao neka vrsta d»* monstracije, da bi se što prijo dobilo novaca od sporazumnih sila i od Amerike. Cijeia se ofenziva ocjenjuje kao ,fi* nansijsko-politička“. Ali da se povjerioci ne će dati lako prevariti, i to je tačno; s toga Rusija ne rnože zai sada račnnati na skori dolazak očeki' vane novčane pomoći. Kako u I.ondonu. fako i u Washingtonu važi parola: prvo vojnički uspjesi, a onda novac. Kerenskij predao ostavku? (Na.vfiilS brzojav,,Boogradskih jNovina“l Budimpešia, 6. jula. ,,‘Az Est“ javlja iz Beča: U hodnicima poslaničkog doma se danas rasprostrla vijest, da je ministar vojni K orenskij podnio ostavku. Tobožnje njegovo odstupanje stoji u vezi s propa« lom ofenzivom. Šta je Kerenskjj htio postićl sa ofeni zivom? (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina') Berlin, 6. jula. Izvjestitelj jednih izvanjskih novina sazuaje iz krugova, koji su upućeni u ruske prilike, o ciljevima, koje je Kerenskij htio postići najnovijom ofeuzivom, ovo; Velikom se uspjehu Kerenskij nije nadao. Za to je on predobro poznao slabost ruske vojske. On je medjufim uvidio, da bi nerad četa na frontu ubrzao proces raspadanja, jer je već tri niilijuna vojnika dezertiralo i palo t na teret stanovništvu u pozadini, za-' htjevajući kraj toga da ini se dade zernIjišta. Kerenskij je stoga htio vojnikc uposlifi tako, kao što liječnik propisuje kretanje bolesniku.

Podlistak. Do« Marko Vežić: Ribareva kamena majka.’ ; Sta je puta od jutros Stana i žena Ivana Gašpića glavom na kućna vrata povlrila i pregačom oči protrla, a da joj ih ozimo sunce ne zasnijeti, l podlanicom nad obrve nadastrla! Slabe je Stana vidjelice- Što starost, što svagdanji i ugriziti dim u vatrenlci, što ostale nedaće 1 meterbije, a nabrajafi ih ne bi korisfilo, — ne bi, već da se svakoga trena očiju mašaš i svakojakom ih pregačom otireš. Načapila se na nje gnstljiva knnelja i o trepavice se privjesila, da čvršće ne bi ni zimno inje o okljaštreno drvlje na ciči leda. Kako Stana nosom mimo prag mifl, uput ga i k sebi suspregne i sustukne. Ne možeš ovo danas odotjeti. Nemita bura ,,marčanica“ uspalila se i pobjesnila poput neujabane mlade omice. Od iu-tros i nenadno sunula, da svakoga trena iščikaš, kako će te pod trošnoin ševarušom i pod njezinom bišavom japijom poklopiti i zadušiti. I ne očekujuć. što bi dlanom o dlan, možeš Bogu na razlog, a da se prije nijesi ni sa rodjenom majkom alalioKušče pomamnica oko kuća, buhuće i zapuhiva poput noćne sovurine; reski se žvižduk nad žvižduk nagoni. da se podzemni zmaji nadimaju, tko će koga nadrvati, a kućnim metrecima poljuljava, saponima škriplje i oko vrata

*=) Ostavlien nravcols piJčev.

cvili. Ne bl zar, već da uspredati, kraj zamrzle krvl. promisliš, da se ispod nas ot\«araju grobnice davnih i slavnih junaka iz narodnih priča; oni se bude, sobom otresaju i rastrešene te pobacane kosti prikupljaju. sklapaju i sdStavljaju. A nije sinoć tako bilo, niti se tko ovome nadao. ko ni da če mrtvac iznovice uskrsnuti. Još za sutona juče selom jedno drugo zivka, pod kuću mu pristupa, pita i nuika, hoće li, ko danas. na njegov teg, da vinograd zajedno i u zajam, galju po galju, kopaju i prcvrću. Tko da hoće, tko da ne će, kalco kome zdravlje i kućue prilike dopuštaju. O svemu će se tu zboriti i govoriti, nu da će tko spomenuti vrijeme, kakvo će biti, hoće li uredno, orno i naručno, ili će kajjavo i gackavo. A i kako bi, već da si se nakanio baš hotimice svoga Boga vriiedjati i svojim nezasoljeniin ispraznostima napastovati? Ispred sumračja ugnulo se sunce i u pučine morske utonulo. nebo se rumeniiom osulo, a dan zamro u mirnu, blagu j utiiianu noć. Mjesec se, poput obilata Jopara, rasplastio. nebeskim se plavetilom koči, bani i šeta, a za njime pristali milijunj sjajnih i napirletanih zvijezda, ko o kasnu proljeću i pred ljeto iz ulišta kad se sleptaju brojne pčele i rojem se stisnu oko svoje matice. Začarane su kraljice uza svoga vodju i vojna, te oko njega vilinsko kolo vode. Nebarmonično šuškanje oko Gašpićeve brodice ribarice dolje uz obalu ko da pobrkava i latice truni ovoj netaknutoj i uskladanoj harmoniji blage večeri. Porazmiještanje jedra, pritezanie sidra. te orenašanje vesala s jedno- |

ga kraja broda na drugi, uz običajnu lialabuku, da će Ivan podraniti, sa svojom se ,,ćurmom“ i družinom izvesti na pučinu, da iz mora sreću isteže. I taman sreću! Ta da šta je dan današnii ribarština, njezin berićet te obilafa lovina, već sreća i blagostanje, kad za ,,libricu“ ribe iz jedne ruke drugu ćeš napuniti šakom para? Uvijek >e more bilo i neuzorana i neposijana njiva, a sveisto zlatnim kiasom na vršaju guvno pokrivala, a to pogotovije sade, pri ovolikoj osjetnoj i goiemoj nestašici dnevnih životnih namirnica. Danas e u ribi prehrana, novac i prijate’j. Seb? f svoje možeš za domaćoin soprom do sita izdovoljitl, novca se i para nagrnuti, a uza to prijatelja steći, bez koga n:je livajde ostajati, kad fi ga i Sve‘o Pismo usporcdjuje sa neprocijenjenim blagom. Zna za to Ivan; nije on ncstašno i zabrzdano djetešce, več u borb ! za opstanalc i ostario, te, s majim, i svoj vijek k osovini prisukao. Nije on ribar od juče, već se takim i rodio. Ribar ribara radja, ko i ovca janje janji, a Gašpićeva je jaka obiteij od starine ribarska. Šta ih je ondje majka djece rodila. steče ih i glotnosti povojem — ta i onako Ijudi gataju, da se tkogod i za list zakloni, a drugi ne će ni za dub! — povilo, sve ih je muško do cigloga svoj duiji i kraći vijek na sinjemu moru provjekovalo i izdržalo. Je gdjekojega ono i mrtvačkim pokrovom prikrilo, te mu opanke izulo, u sc ga šmrknulo, a majku mu crnim zavilo, na sve to, pa da je i udesnija koja, nije GaŠpića od ribarštine odvratilo, kad im je ona u krvi.

A vidi ti ovoga posla od sinoć pa dc JuJJrcšnjega nabin! Uz sprednju, da te op uže, vidim ja, bit će i nemila kvara 1 štete. Užurban i za uhom se češkajuć nadzirem se kuli na pendžer do zaklonice, gdje sumanutoj pajdašici moja, mušk; utvrdjena kula zube poobija, i prva, što mi na oko naleti, bi ta, da jc povaljala silni bajam uz torinu Luke ŠiL : ća. Iz zemlje ga je krošna.a i procvjetala sa žilama izgulila; i lcako je god dosada svojim hiadom branio i hladio šćućurenu ispod sebe ševaretu iorinu, i sada se vjeran i odan, iza ukleta poraza, od nje ne dijeli, već povaljen posred srijede ju je presjekb, ševarinu, Što prije bura ne raznijela i ne razbacala, sad on poda se smoto, a suhozidinu s jedne i sa druge strane svoje dubine razmetno, prošark6 i razorio. — Ode medjer i on! — uzdahne mi se od srca, jer se promišljam, da je dosada svojim bajnim cvatom, bio utješnim vjesnikom ranoga proljeća i liioju dušu šta puta ponudio srkajem okrjcpne vodice na amošnjem suhu i golemu kuku samoćanja moga ,a pogotovu to iza duge i tjeskobne zime. Još se burinu haračluku krvcžedno srce nije primiriio, jer uz raznešenu slamu sa brojnih po selu plasta, a kod gdjekojih ne ostala već ogoljela stožina. pa je i nju iskrivila. nagnula, ili čak iz zemlje izvrgla, te odalje Yrndaljila, nema zar te torlne, pojaie, šavarete vatrenice i Ijuskoga konakovišta, da ga nije pljesnula, nagrdila | Ijuće ucvelila. Kome ovoliko, kome onoljko, kako kod lcoga gradja utvrdjena, ševara je digla,

podnebesjem ga u kovrč uzvitiala i tu se nestarosna pomamnica ko leourlcom s njime poigrava i gordo razmeće, dok ga nije najstrag u deveti karapej, 11 ? žeIjen ni dosada znan, prebacila. Općeno je od jutros njezino razbojište krvlju pošlrapano i omašćeno, da ti se uzdisaj na ustima od žalosti smrzava, a ječaj duše u prsima duši. Nu kad do tren opazih, da u Umjanića gore komšiluku ponada mnom iz Spirine vatrenice izlijeće nadvo Manda Špirina, uza suknju joj se privjesilo dvoje ustravljene djece, dok joj je treće i, s maIim, nago u naramku, a ovo ćc odmah zatim nestati i u suhozidinu uionu ono ševareta krova sa začadjalitn i obrijetkim rožnikom japije — onda mi i krv sfinu i nehotice zaajmeknem, ko da rnJ tko rodjenoga roditelja kolje. A kako i ne ćeš? Ostala ManJa iza svoga Špire, ovo je druga godina na izmaku, da jc on na fronti. osim ono kraIJeve potpore, tanka žiikom za nzdržanje, nu brojna djecoin za prehranjenje, Uz ono troie, što se malopri iz porušene vatrenice s njome izvaljalo i tako živu glavu iznijelo, još ih ima dvoje, jedno drugome do uha, a bit će da je jutros, ko starija, za blagom u strane odgamižalo. 1 kad se ovo jutros Manda nakanila, da bar uz pregršt šušnja i vatre priiiša tugu, a siročad ogrije iz dvora. kad nema otkuda, da snagu i vatru na grlo u nje sagoni, ni toga ioj ne će nazlobna srdja da priušti, već je u svoj ledeni zagrljaj iz busije mami i poteže, da joj oblcdeni i zadnju onu Kap krvl, šio joj još životom popostajuć mravinja. A more, ono ponosno, ono velebn«