Београдске новине

Izlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojovi: U **«r**i 1 « krajtftmi ziiosjiimrtim 0 . t. I kr. Wi po cljonl o4. . . . 8 holoro U HrvoiskoJ-SlovonlJI, Bosnl - Horeogovlnl I Dolmscljl ps clj.nl od;. 10 hilsrs inss ovif ptdrufijs po clj.nl od. . . .12 helon

Mjosečna pretpiata: 0 BiOfrsdu I ■ krolnlms tspiSjodnnHa of c. I kr. tois rs bojno I etopnu poits . . U Doofrndu ss dostsvom ■ kutu .... U HrvntskoJ -SlsronlJI. Bosnl - HorcugovM I Dslmselji | U ostollm krsjevlms Austro-«|irski monsrhljo U inostronstvu

Oglul po cijenlku.

2“- . 2 90 280 34BO UredniStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telcfon broj 83. Uprava I primanja pretplata Topličin vonac broj 21. Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telafon br. 245.

Br. 194.

BEOGRAD, utorak 17. jula 1917.

Godina III.

U sjevernom zatvorenom području potopljeno je 24.000 tona. Jedna car. i kralj. podmornica bombardovala je sa uspjehom vojna postrojenja oko Derne u sjevernoj Africi.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 16- j'ula. Istočno boH§te: U š u m s k i m K a r p a t i m a i južno od D n j e s t r a su suzbiiena neprijateljska izvidnička odjelcnja. Inače ni na i s t o k u ni na arbanaškom frontu nema nikakvih važnih dogadjaja. Taliiansko bojište: Kod J a m i a n a je propalo nekoliko talijanskih djelimičnih napadaja. Načelnik glavnog stožera. Oogadjaji na moru. Kb. Beč, 16. jula. Jedna od naših podmornica pod zapovjedništvom linijskog poručnika pl. Trappa, s dobrim je uspjehom 8. iida b o m b a r d o v a 1 a v o j n i č k a postrojenja kod Derna (sjeverna Afrika). Vaira neprijateljskih koimenih baterija bila je bezuspješna. Koncelorshii nromjenn u NjemnčKoj. Niko još ne maže sebi da sjvori pravu sliku o neposrednim uzrocima, kojj su doveli do kancelarske krize u Niemačkoj. Još prije dva dana jav'jeno jc poluzvaničiio iz Berlina, da nc može da bude govora o kakovoj promjeni na kancclarskoj stolici, ali već za dva dana dolazi u Bcrlin na zapovijest carevu inaršaj H i n d e n b u r g i njegov zamjenik Ludendorff i 24 sata docnije Bethmann-Hollweg je bio pao, odnosno je odstupio, a na njegovo mjesio je imenovan državni tajnik narodne ishrane dr. M i c h a e 1 i s. Čitava se kriza okrećala oko takozvanih ratnih ciljeva, a pošto je poznato, da maršal Hindcnburg, a snjime i njegov vjeran drug Ludendorff zastupaju miš'jenje, da se za žrtve, koje su pridonesene u ovo tri godine mora dobiti neka naknada, izvan svake je sumnje, da je pobijedilo ono mišljenje, koje se ne može nikako dovesti u sklad sa držanjein i nazorima dosadanjega državnoga kancelara. U opšte je položaj Bethmann-Hohvegov tečajem sadanjega rata postao s V e teži i lieodrživ, radi unutarnjih političkih želja stranaka ljevice u Njemačkoj, najviše socijaldemokrata, koji su silili kancelara, da provede novu orijentaciju politike prema njihovim s'obodno zićlarskim načelima, u isto vrijeme dakle, dok je većina izbornika bila na bojnom

Podlistak. Drag. T. PopOvić*: Iz gorkih dana. MajkaI. Kad na opštu komandu ustadoše i postrojiše se u prostrano dvorište jednog opustelog doma, koji im bcše odredjen za prenoćište, sunce se baš tada pomaljaše iza daljnjeg brda, i njegovi oštri zraci sada se jedva mogahu naslućivati kroz tamne oblake, što ga beliu fiadkrilile. Mogli su odmah naslutiti, da će biti praćeni ononi setnom, dosadnom i dugotrajnom kišom. To, kanda, i njihove vodje primetiše te ih, na brzu ruku prebrojavši i uparadivši, stadoše žurno goniti sa primanjem dnevnog obroka, što im je trebalo da posluži do druge stanice. Bilo ili je tu raznili starosti, sa različitim profesijama i sa osobenitn nevo•Ijama. Svakoga je svoja sudbina tištela. te je prema tome, po sličnosti bola, svaki sebi druga tražio- Lazar i Marko takodje su se brzo našli, jer su još kao djaci bili nerazdvojni drugovi. Sada sp mislili da im je udes najteži, te su prema tome slabo jnogfi i da shvate teške uzdahe onih nesrećnika, sada njihovih novih drugova, što pored njih koračahu po rdjavom putu zloj sudbini budućih gorkih dana...

* Pisac ove potresne slike srpskl je ratnl rarobljenlk u austro-ugarskom zarobtjentćkom logoru u Erdotelek-Heves-u (Ugarska).

polju i nije im pružena mogućnost, da reknu i svoju kad se radi o sudbini i bndućnosti njihove otadžbine. Nijesu bili baš najgori elementi, koji su uvijek upozoravali, da se ne smiie prekinuti sa do sada oprobanim državnim uredjenjem, i da se treba kanhi ovako opasnili igračaka. Kolebajući izinedju stranaka, kolebala je i niegova ličnost i politika čas ovamo. čas onamo i to je hio — Be:ltmanti-Hol'weg. Koji će utisak načiniti kancelarska promjena na naše neprijatelje? To je pitanje. koie se u ovaj čas samo od sebe nabacuje. Naši su nepriiateiji sa velikom napefošću pratili razvoj kancelarske krize i još nrije uego što jc bila riješena, čuo se glas ,,Timesa“, koji nam ie jasno govorio i otkrio mišljenje vladajućih krugova u Engleskoj, prema kojima i demokratizacija Njemačke ne stvara za Englesku nikakovo novo stanje. koje bi moglo vodhi do mira, j e r r a t s e m o r a produžitl d o p objedonosnoga kraja. Jednako se prije nekoliko sedmica izjaviia i druga jedna ugledna engleska novina, prenta čemu je Engleskoj posve sve jcdno jeii Rusija demokratska iii antokralska, glavno je da ona služi ciljevima sporazuma. Na ovaj način čulc su se i od engleskc štampe istinitc riječi — i ako to nije njezin običaj — narav.no to niie odgovaraio onoj novinarskoj hajci, kojom se hoće dokazafi svijetu, da se Eng'eska i njezini saveznici bore protiv njetnačkoga ,,militarizma“, a nc protiv njemačkoga naroda. Dakie demokratizacija Njentačke uništenjem navodnoga miliiarizma još ne vcdi tniru — to otvoreno priznaje engleska štampa. Njemački socijal-deinokrati su se naravno odmah ulovili na ovu udicu i na taj s u način mudri i prevejanl Englezi postigii, što stt htjeli- Na taj način pošlo irn je za rukom, da bace kamen smutnie medju njemački narod i dali povoda stranačkim naklapanjima, koji stoje u ve'ikoj protimbi sa rijetkom i željeznom jednodušnošću njemačkoga naroda pođ oružjem na bojištu. Doista je čudnovato, da stanoviti krugovi u Njemačkoj, a i kod nas još nijesu upoznali igru, koju od nekoliko mjeseci hoće da igraju Englezi kod nas. Sa tižasom gleda Engleska pred sobom onaj čas, kada će morati poslije izgub-

Tek što behu izmakli iz grada, a sitna i jaka kiša orjroče padati. Oni užurbaše korake- I kiša bivaše sve jača. Poče im i vetar duvati u susret, te im hladne kaplje kiše stade natcrivati u lice. Kad stigoše do šumice, što se na visoravni iznad grada protezaše do pred samo obližnje selo, njiltove vodie počeše ih onako raštrkane pribirati u kolonu. Marko uluči tada priliku da po'žuri do u prve redove, jer znadjaše da je tamo mnogo lakše marširati. Kad se progura do željenog mesta, oscti da ga ncko lako povuče za torbuOn se okrete i spazi Lazara, koji, poguren i nešto. zamišljen, oslanjajući se na jadan kolac, što ga svakako uz put beše našao, vukući pri tom svoje umorene noge po blatu, što ga silna kiša po rdjavom putu za čas beše stvorila. — Vrlo dobro, kad se nadjosnto, reče tada Lazar više šapatom, no još i dalje onako zabrinut. — Da, lakše će nam biti kad smo zajedno, potvrdi Marko, misleći da je i Lazar na to mislio. — Jedne smo suđbine, pa i ne mislitn da s e odvajamo. Jer ti znaš, koliko te ja volim! Bez tebe ja i neznam kako bi mogao izdržati. •. Ti sl mi sada niajka, otac,... sve ■.. I oni se prib'iže jedan uz drugoga. Svoju žarku, drugarsku Ijubav nisu inogli na drugi način da ispolie, jer bi im se inače smejali novi drugovi. koji ih nebi poznavali. Njihov je bul bio drugi, godine druge a intelektualnost osobena... — No bteo sam nešto da ti kažem, Ti dobro znaš, da ćemo kroz četvrt časa biti u ntoje selo. Tamo, na druinu.

ljene proijećne ofenzive, da položi oružje uslijed pooš'renoga podmorničkoga rata. I pošto Engleska nijc mogla izvojevati pobjedu, nastoji ona da dodje do mira, koji bi značio toliko, koliko i poraz središnjih v'asti. Za io su Englezi i izbacili lozinku demokratizacije Njemačke i našlo se vrebaca po uzoru jednoga Scheidemanna i Erzberga, koji su se odmah ulovili na lijepak. Lijep bi to bio mir po njihovom uzoru, kad bi središnje vlasti bile na sva vremena os u djene, da bitđu sluge angloamerikanskoga kapitalizma. Naprojiv demokratizacija mogla bi se preporučiti našim neprijateljima, jer izborni zakcn jednako tt Austriji i Ugarskoj, kao i u Njemačkoj je najslobodniji, a u Engleskoj je još i danas vezan uz posjed, jer izbornik mora da je posjednik kuće i da plaća najmanje 10 pf. šteriinga godišnje poreze. Otkuda dakle pravo Etigleskoj, da traži našu demokratizaciju. kad je njihov izborni zakon stariji od troklasnog sistema u Pruskoj. bez obzira na Austriju, koja je u tom pogledu daleko pretekla Engleskti' Zašto su se plemeni'ti Engiezi rukama i nogama branili i danas s e j'oš brane protiv pokreta njihovi'h sufražetkinja ? ,,Detnokratizacija“ Njemačke ili Austro-Ugarske isto je tako zgodno skovana lažna fraza naših neprijarelja kao i svc dasadašuje. Šta naši neprijatelji žele misaonom je čovjeku i suviše jasno — oni žele da postanemo nemoćni i siabi, nesposobni za odbranu. A šta može da dovede do ovoga cilja, nije „demokratigacija", nego a n a r li ij a. Ovo je ciljjlkdji,jnastoje kocl svojih protivnika da pOštfene Engleska i njezini tr.abanti, no ne za to, šio bi im bilo slalo do naše neograničene s'obode, nego jedino zato, da razoružane gradjane središnjih vlasti mogu učiniti bespravnim robovima engieske pohlepe.

Nova potapljanja. Kb. Berliti. 16. julaW o 1 f f o v u r e d javlja: U sjevernom zabranjenom području ponovno stt naše podmornice potopile 24.000 brutto registarskih tona. Medju uništenim brodovima nalazili su se mediu ostalim: cuglcski brod ,.Don Arguro“ (36S0 to-

čekaće me moji, jer su izvešteni da ćtt sa ovom grttpom i ja proći. Na svaki naČin da če mi izneti što od iela, da mi se nadje uz put. Uzećeš tada to, da bi ja bio slobodniji oprostiti se sa njima ... Ali, da. Ti mi još neš.o moraš pomoći... Ja unapred strepim, bojim se- Moja majka, moja slatka majka, kako će održati?!... — Ti znaš, da sam ja imao scstru, udatu, čiji je muž jioginuo u samom pečetku ra;a. Kad su joj javili za pogibiju njena muža, bila je tada već u kreve■tu. Više se iz niega nije ni dignula. Smrt muževijeva beše joj ubrzala kraj. Ona nesastavi po tom ni mesec dana, i umre, ostavivši za sobom malu Andju. To je još neka mala uteha mojim nesrećnim rodite'jima. Moje stanje još više će da ih ubije. Ja se naročito bojim za majku, koja je i inače mekog srca... Budi, dakle, tada uz mene. da bi svoiom utehom koiiko-toliko mogao olakšati bol mojim crnim roditeljima .., * * * Od kad Lazini roditelji sažnadoše. da će sa idtićom grupom zarobljenika da prodje i njihov jedinac, njihova jedina nada, od tada u njihovoj kući beše ko da je neko umro. Majka, sa raspuštenom kosom, razdrljenih grudi, neispavana i bleda idjaše čas iz jednog kraja sobe u drugi, u dvorište, kuhinju i obratno, na sav glas kukajući. A otac. čovek u godinama, sa mrkim pogledom i još uvek držeći, svagda odlučan i zdrav kao u tridesetim godinama, ma da davna beše prevalio pedesetu, ldjaše. natmureno, za ovom, tešeći je: ,,Ne p'ači, govorio bi joj tada- Sta će nam pomoći ako zajedno sjanemo u

na), natovaren rudom, zatim jedan nepoznati jako zaštićeni parni brod sa po prilici 6000 tona i 4 dimnjaka. 14. jttia prije podue napale su pomorske letiiice mornarskog zbora u H o o f d e n u razaračima zaštićenu skupinu trgovučkiit brodova. Zapaženi su zgodhci bombama na po jednom razaraču i jedan puni zgoditak na jednom drugom brodttNačeluik admira'.skog stožera mornarice.

Njemačka. ..Norddeutsehe Allgenieine Zeitting" o Bethmann-Helhvcgu. Kb. Berlin, 16. jula,,N o r d d e u t s c h e A11 g e m e i n e Z c i t u n g“ piše: Punih osam godina, od 14. ju'a 1909. do 18. jula 1917. stajao je državni kancelar dr. pl. BethmamiHollv eg na čelu državnih posiova- Kad je prvi pttt kao kancelar uzeo riječ, on je govorio o stvaralačkoj nuždi, koja nas sve obuhvata. To je bila riječ, proistekla iz strogog i ozbiljnog shvatanja dužnosti, koja poznaje samo stvar a ne i lična sredstva, koja priznaje državnu službu kao jedini zakon. Od one n.'egove prve riječi, pa sve do njegovog odstupa ide njegov rad pravotn j jasnoin stazom. To je jasno za svakoga, koji pravilno umije da posnratra, a biće još jasniie, kad prestanu teške borbe naših dana i kad povjesnica izrekne svoj nepristrasni sud. Kad ie BetlmiannHo'lweg priinio svoju dužuost kao kancelar, naša se zemija naiaziia u dubokoj unutrašnjoj nesuglasici. Borbe oko državne finansijske reforme ostavile su protivnosti, za čije liječenje nije bilo drugog sredstva, do puna predanost ononi državnotn mišljenju, konie je državni kancelar dao neizvještačen, najistinskiji izraz. Njegov je program bio program trezvenog, napornog rada, unutrašnjeg izravnjanja i pribirania cjelokupne narodne snage. U tom smislu radio je osobito na ionte, da radnike povrati državi. Uspjeh te politike pokazao se, kad je došao rat- Kako u careviui, tako i u Pruskoj bio je položaj pri'ikom doiaska Bethinann-Holhvega tta čelo državne uprave vrlo tegoban. Treba se sjetiti, da je već tada bio pokret za opsežnu izbornu reformu vrlo jak. K tome je pridošla uznemirenost, koja. izazvana engleskom politikom zaokružavanja Evrope, prećaše da se izruči svom silinom. Kancelar je odmalt u početku bodrim okom upoznao opasnost našeg položaja i upravio je svoj rad u pravcu, da nam prije svega tir sporazumu s Engleskom osigura put ka

glas kukati?... I ako je možda sudjeno... A posle toga i nemaš zašta toliko da se potresaš. On je miad i dovoljno pametan. da bi mogao sebi da olakša teške dane iskušenja, i da jednog datia otrese teško breme opštih patnji.“ Ona bi tada prestala da plače i promuklo, tajanstveno rekla mu: — ,.Ti nemaš srca; ti neznaš šta je bol!“ Ali se je ona tada varaja, jer on is;o tako paćaše kao i ona, samo što u nje beše meko, materinsko srce. dok je on mogao vladati svojim osećajima. I on nemadjaše stanka; i njegove muškc grttdi takodje se nadimahu od teškog bola, što ili beše pritiskao. 1 kad mu već beše teško i po svom dvorištu, kući hodati, on se odluči da izadje na u'icu, nebi li našao koga od ljudi da bi, sa njima razgovarajući, zaboravio — ali samo za trenut — na ono što ga tišti. Kad beše na samim vratnicatna, na izlazu iz dvorišta, susrete ga mala Andja, sva zajapurena, uplakana. — Deda, deda, — viknti ona u prolazu, idu zarobljenici, — i odlete, lako, da saopšti to i svojoj babi. A ova, kad fto ču, drhteći sva, uze nervozno i na brzu ruku uredjivatj svoju kosu i odelo. Po tom se stade tovariti sa torbama i raznim sitnicama, što beše spremiia za svog jedinca. No tu beše tako mnogo stvari, da moradjaše i otac da se vrati, da joj pomogne izneti sve to do mesta, gde su trebali da sačekaju LazuKad stigoše na mesto, gde se beše već sakupilo mtiogo ijudi, žena, dece, da vide novu grupu zarobljenika, tužna grupa baš tada ulažaše u mesto, I. zavivši za uglom, uputi se pravo kroz glavnu ulicu. Majka tada za čas prestade da plače; ona napreže svoiu oo-

mirncm razvitku. Pokušaji za to datfraju se još iz prvih dana njegovog kaucclarstva. Vodeći računa o sve opasnijem položaju svjetskom sproveo je j.ri vojna predloga, koji su donijeli našoj vojnoj snazi najveći priraštaj od osnivattja carevine na ovamo. Pos'ije je nastupio rat, koji je on svim silama svojim htio da otkloni. Oovorima, koji mogu da posluže za ugled i koji će ostali kao spomenici našeg vremena, branio je državni kancelar njemačku stvar, preJ svijetoin. Uspravno, mužanstvcno, hrabro i časno borio se za narod, imajućl uvijek u vidu veličintt naše otadžbine. siguran pravedne stvari, ne ttzimajttći nikada prividnošt za istinu i svagda svjestan grozne opasnosti, koja nam prijeti- Medjtt državnicima ovoga rata, on će zadržati prvo mjesto. Mržnja i potvore iz neprijateljskih zemalja p!ele stt se oko njega, pa ga ni one fz vlastiie zemije na poštediše. Ov r aj ;uroban odjeljak svjeiskog rata i naše vlastite povjesnice ostaje docnijem vremenit c'a ga opiše. Tada ćemo naučitf, da mirniie i pravednije sudimo. Tada Će naš narod pojmiti, šta mu je ti daniina njegovog najtežeg iskušenja bio kance'ar pl. Betlunanrj-Hoilv.eg kao čovjek, kao Nijemac i kao državttik. Sjednica „Reichstaga". Kh. Berlin, 1.6. j’uia. Sjednica Reiclistaga 'će se održali it Ćetvrtak, 19. or, mj. u 3 sata poslije podne. Sjednica će otpočeti govorotn držav* uog kancelara dr. Micliaelisa. Očekivanje ukidania opsadnog stanja, [Naročili brzojav „Beogradskih Novina") Berlin. 16. jula,.B. Z. a. M.“ očekuje od novog državnog kancelara ukidanje opsadnog stanja, koje je objavljeno odmah na početku rata i u velike spriječavalo slobodu štampe.

Njemačka i Argentina. Kb. Berlin, 16. jula. W o 1 f f o v u r e d javlja: ,,T i m e s“ je raširio jeđnu vijest Reuterovcg ureda, da su prekinuti diplomatskr odnosi izmedju Argemine i Njemačkc. Ova vijest počiva na n e i s t i n i. Prije se može očekivati, da će viseća pitan.ia zbog potapljanja brodovd biti riješena prijateljskim načinom.

slednju snagu, i svojim mutnim, vlažnim očima, pre nego što grupa i potpuno stiže do njili, poče tužno i brzo preletati od jednog zarobljenika do drugog. Lazar beše u samim prvim redovima. Ona ga brzo spazi i, ostavivši stvari. ne čekajući ni da im se približi, polete kao vihor k‘ njemu. — Sine Lazo.-. diko... moja jedina nado, stade ona naricati na sav glas; Zar i tebe da mi uzmu?!... Gde ćti ja bez tebc rano moja?!... I poče ga Ijubiti strasno, div'je, kao da bi htela celog da ga uvuče tt sebe, da ga otme. On se izđvoji od grupe i pridje ocu i maloj Anaji, da se i sa njima oprosti. A 1 ona idjaše za njim, čisto vukući se, i još uvek obasipajući ga žarkim, materinskim poljubcima po kosi. licu. rukama, gde je pre stigla ... Marko takodje izadje iz grupe. Oil uze stvari što mu dade Lazin otac, i ovo jedva vukući, udalii se sa ostalim, rckavši poslednje: „zbogom"! On nc održa’ datu reč. Tužno naricanje Lazine rnajke, natera ga da bega odavde i da pogazi obcčanje. •. Lazar još ostade. Majka rnu ne davaše da ide od nje. A kad i poslednji bednik iz grupe zamače za uglom, tada mu pridje sprovodnik: — Hajde. treba nam se žuriti. Lazar podje. No ona, uplašena, sada sa nekim zverskim pog'edom, upilji se u sprovodnika; —• Hoćeš da mi ubiješ sina, mog jedinea, mog hranitelja?!... Ali ja nedam!... Tada sprovodnik uhvati Lazu za rame. i razdvoji ga od majke. Lazar pre no Što podje, pridje ponova ocu i malof Atidji, Majka mu pridje: — Šta, ti hoćeš da ideš? . . . Hoćeš da me ubi-.