Београдске новине

I z I a z e: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojsvi: U Bitgnl* I ■ kn|ntau •« •. I kf. tata p* U Nrr*tok*J-Sl*tMljl t Banl - ItaratgMtal I DttaiMlJI M el|Ml •€, 10 Imi *nf potaulja m cIJmI ti. . .13 -- Oglssl po eljonlku.

Mjosstaa protplata: i I ■ krataitan imjtaili «i Ma n M|m I •JipMMkta. . . ■ m ■•«tai»ta • kata .... JTW

o. I kr. I U ■«oyi« ■• tarUrra < D HmMil -StamalJI' ta DrlmMljJ ......... •• siw U »rtallm kraj.rtms *Mtr»-a|tark« ■•»■MJ« »U taMtrmHtn *-B<F

(Jrsdniltvo: BEOGRAD, Vuka Karadžić« ul. bro] 10. Telafoa broj 83. Uprava I prlmanja pretptat« Topllčln venae broj 21. Ttlefen broj 28. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefea br. 245.

Br. 196.

BEOGRAD, Četvrtak 19. jula 1917.

Godina III.

Nova revolucija u Rusiji. — Uspjeli protivnapad kod Novice. — Sjajan uspjeh ugarskog ratnog zajma. — Opet potopljeno 23.000 tona. f

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 18. jula. Istočno boilšte: Južno od K a 1 u s z a proširile su firvatske čete zajedničke vojske i bavarskl bataljuni u napađu svoje uspjehe. koje su izvojevali prekjuče, pošto su zauzeli jednu visinu kod N o w i c e- Istočno od K a 1 u s z a za.vršeno je pročišćivanje lijeve obale Lomnice od neprijatelja. Na ostalim bojištima netna osobitih doftadjaja. Načeluik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 18. jula. Zapadoo bol'šte: Front prijestolonasljeduika R u pprechta bavarskog: Topnlčka borba u F1 a n d r I j i bl(a je jaka uz obalu; ona se na Yserl sve do Lysa znatno pojačala prema posljednjim danima. Izmedju H o 11 e becke i VVarnetona odbijena su engleska izvidjačka odjelenja u borbi na nož- Uvečer je bila topnička vatra osobito jaka na kanalu L« Bassee, kod Loosa i Lensa, kao i na obifh obalama rijeke Scarpe. Kad je pala noć navalili su Englezi na drum A rr a s—C o m b r a i, ali su izuzev jedno usko mjestance kod Bois du Vert potpuno odbijenl. Danas ujutro je protjeran jedan engieski bataljun, koji je pokušao napad sjeverno od F r e s no y s-a. Front njemačkog prljestolonasljednika: Duž AI s n e 1 u zapadnoj C li a m ■ p a g n i ostala je vatrena djelatnost zbog lošeg vremena većinom dosta neznatna. Na lijevoj obali rijeke Maase yodjena je Jiorba preko cijelog dana. Posliie trosatne topničke pripreme nayalili su Frančuzi u širinl od 5 kilometara od šume Avocourt. pa sve do zapadno od ,,M r t v o g č o v j e k a“. Na jugo-istočnom ćošku šume M a 1 ac o u r t i uz obe strane druma M a 1 a nS o u r t—F r e s n o y provalili su oni pcslije krvave borbe na nož u tek neĆlavno od nas osvojene položaje. U ostalom su bačeni natrag- Uvečer je neprijatelj ponovnim jurišem pokušao, da prcširi svoj uspjeh. Ovaj napad Je odbijen, kod čega je nepijratelj pretrpio mnoge gubitke, Podlistak. Pedeset godina Jugoslavenske Akademije. (Nas'avak). Nove te članove potvrdi kralj 1. januara 1867., a malo kasnije i poslovnlk i napokon 10- aprlla 1867. izbor pokrovitelja 1 predsjednika. Tako akademija stupi u život pa u prvim sjednicarpa odredl prograin za prvi svoj rad. jVeć 25. julija 1867. bijaše njezina prva glavna skupština, u kojoj ona prvi put sama izabra osam počasnih, šest pravlh i 17 doplsnih članova. Medju izabranim počasnim članovima bijaliu dr. Franjo Miklošić, dr- Franjo Palacky I dr. August Schlelcher. rnedju pravima Fran Kurelac, dr. Valtazar Bogišić i Janko ’Jurković, a medju dopisnima dr. Janko Safarik, Matija Ban, Medo Pucić, i dr. Josip Pančić. Trl }e dana poslije toga bila prva svečana sjednica akademije, u kojoj predsjednik razloži prograin, koji sc ustanovio dotle, i proglasi izbor noyih članova. Od svih tadašnjih članova akademije danas je na životu samo naš ’Jagić, koji je već prije toga književnim radom pribavio sebi lijep glas u učenom svijetu, a odavno mu pa do dana današnjeg pripada prvo mjesto medju slo(Venskim naučenjacima. On ne zaboravi akademije ni o pedesetogodišnjlci njezinoj, pa Joj upravo tom zgodom preda opsežnu radnju o Juriju Križaniću, da je stampa medju svojim izđanjima. Imajući na umu svoju svrbu nkaSetaiia io svagda pazila na to, da naro-

Front vojvode Albrechta \viirttemberškog: Nema osobitih dogadjaja. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1da bavarskog: Pojačana borbena djelatnost vladala je kod R i g e, kao i lužno od Dvinska i Smorgona. U istočnoj Oaliciji je bita topnička vatra jaka kod Brzezanya. U karpatskoj oblasti uzele su u zajedničkom napadu prokušane bavarske i hrvatske čete od Rusa očajnobranjene vlsir. e i s t o č n o o d N o \v i c e, pa su u zadobijenim položai'ma o d b ! 1 e s v e ruske protiv napade. I na drugim mjestima fronta na Lomnlcl potisnutlsuRusiu mjesnim borbamaNa frontu vojske general-pukovnika nadvojvode J o s i p a i maršala pl. Mackensetta opaža se postepeno pojačanje topničke vatre, osobito u s u s i t s k o j dolini. kao na Prufu I S e r e t u. Maćedonsko bojište: Nema ničeg da se javi. Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

Slgbodnl zidarl. Nedavno održani kcngres slobodliih zidara u Parisu izazvao je buru u talijanskoj štampi, zbog čega je nadstojnik talijanskih slobodnih zidara F e rr a r i napustio svoje mjesto. Na ovom je naime kongresu zaključila većina, da Francuska ima neosporivo pravo na Elsas i Lotaringiju, dok će se „neoslobodj,ena“ područja predati Italiji fek' „poslije glasania", to jest plebiscita (pučke izjave) sianovništva u Trientu. Trstu, Istri i Dalmaciji. Uzrujanost je talijanske štampe bila s tim veća, jer su prvi poglavica talijaske lože Ferrari 1 bivši načelnik rimski Na th an glasall sa većinom, dakle p r o t i v o n e m an j i n e, koja je zastupala talijanske. iredentističke interese. Talijanski slobodni zidari ne će da priznadu ovaj zaključak, a talijanska štampa puna je grdnja na Francuze- Medjutim posve nam je sve jedno, lioće li radi toga doći do raskola izmedju romanskih slobodnih zidara. kako se (o čuje. čito medju počasnim i đopismim članovima budu i svi znalniji inozemci, koji su književtnim radom ili drukčijo kako stekli trajnib zasluga za južme Slavene uopće, a Hrvate napose. Od 23 mrtva njezima počasna člana samo ih 7 bijaše iz kraljevine Dalmacijo, Hrvatske i Slavonije, medju njima od godine 1878. Ivan Kakuljević, od god. 1899. Ivam Trnski, od god. 1901. dr. Franjo Iveković, od god. 1912. Ivan Zajc. Ostali počaani članovi, koji već premimuše, po narodnosti bijahu 6 Rusa i Poljaka, 4 Čeha, 2 Nijemca, po jedan Srbin, Slovenac, Francuz i Talijam. Tako i od 49 dopisnih pokojnih ćlanova 10 ih bijaše iz kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a od ostalih slavemskih narodnosti 9 njih iz kraljevine Srbije, 14 Rusa i Poljaka, 10 Ceha, po jedan Slovenac i Bugarin. Pravi pak njezini članovi bijahu gotovo svi iz kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije: od pokojnih članova, njih 39, samo 2 bijahu iz kraljovima Srbije, 3 Ceha i 2 Slovenca. Damas su ak sva tri počasna mjezina člana (Nioia Tesla, Franjo Bulić i dr. Nikola pl. Tomašić) iz kraljevine Dalmacije, Hrvatisko i Slavonije, a takpt i 21 pravi njezin član, od kojih samo Jagić živi izvam; Zagreba; no medju dopismim su članovima i danas zastupame gotovo sve slovenske narodnosti, a osim toga po dva Francuza (dr. Louis Leger, dr. C. Le Paige) i Madžara (dr. Oskar Asbčth, dr. Vilmos FraknćiV po jedam Nijemac (dr. Luđovik Pastor) i šved (dr. Alfređ Jemsen). Povjesmi i jezikoslovni razred ima danas 35 dopismih članova, matematičko-prirodoslovni 15, a inudroslovin i pravoalovni samo pet y •

Ali ovom prilikom pozabavićetno se pobliže sa nesretnim radom slobodnih zidara, kao podstrekačima ovog rata. Prema najnovijim istraživanjima nastale su slobodno zidarske lože iz onih tajnih udruženja. koja su se u vrijeme pokršćavanja Germana sastojala od tvrdih pristalica poganskog vjerovanja i koja su uzela sebl za zadaću. da staru predaju svojih otaca sačuvaju za potomstvo. Ovima su pripadale I „Bauhutten“, koje su u srednjem vijeku igrale veliku ulogu. Ali pošto tajna udruženja ne odgovaraju njemačkom narodnom značaju, prehmrile su se njemačke Iože vrlo brzo u javna I neopasna udruženja, koja su doduše zadržala stare običaje i ceremonije. ali im je svrha bila čisto društvena, a sav čisti prihod dali su oni u dobrotvorne svrhe. Tako je u prošlom vijeku u protestantskoj Njemačkoj biia dužnost svakog člana društva, koji je nešto držao do sebe, da bude ujedno član t koje slobodno zidarske lože. kod čega se mora ali primijetiti, da čisbo sa socijalnog stanovišta uzeto, postoji velika razlika izmedju pojedinih loža. Mnoge su toliko strogie kod primanja novili članova, koliko ona djačka feudalna udruženja na sveučilištima u Bonnu, Heidelbergu i Gfittingenu- Članovi dinastije Hobenzollern pripadaju isto jednoj slobođnoj zidarskoj loži, koja se naravno sastoji iz predstavnika najuglednijih porodica. Ali ni jedna njemačka s]obodno zidarska loža ne bavi se nl malo politikom. Sasvim drugojačiiie se razvilo slobodno zidarstvo kddjRomana. Zavjere i tajna udruženja u krVl- su svih rontanskih naroda. pa su se na taj način tamo i slobodno zidarske lože pretvorile u udruženja, koja su, se stavila u službu visoke politike. Tako su borbi protiv francuskih kraljeva prikačili na svoj barjak ateizam, a u velikoi revoluciji igrali su vrlo veliku ulogu. Rimski pape znali su dakle vrlo dobro što rade, kada su romanske slobodne zidare prokleli kao najveće i najopasnije neprijatelje kršćanstva. Osobito su romanski slobodni zidari uvijek volili, da rovare protiv naše katoličke dinastije i otadžbine, oni su bili uvijek slijepo oružje u službi francuskih kralieva protiv Austro-Ugarske- ItaMjesto pokroviteija osta poslije Strossmaverove smrti (8. aprila 1905.) punih đeset godina nepopunjeno, a od 20. maja 1915. pokrovitelj je akademije dr. Antun Bauer, nadbiskup zagrebački, koji je ujedno još od 14. decembra 1899. pravi član razreda mudroslovtaogja i pravoslovnoga. Rački bijaše predsjednikoin akađemije prvih dvadeset godina: i godine 1886. bio je on nanovo izabran za predsjednika, ali ga državna vlast ne liljede potvrditi a tada posta predsjerlnikom dr. Pavao Muhić, koji osta u toj časti sarao tri godine (1887. do 1890 ). Njega naslijedi u časti Josip Torhar, koji osta predsjednikom do smrti (1890.—1900 ), a tako i nasljednik njegov Tadija Šmlčiklas, za kojega CetrnaestogođišijJe uprave (1900.—1914.) rad je akademije, poglavito njegovom zaslugom, postao i obilatiji i raznoličniji nego igda prije. Od 20. maja 1915. predsjednik je akademije dr. Tomo Maretić. Uz predsjednika stup su akađemije njezina dva tajnika. Isprva je posao obaju tajnika, gospodarskoga i bnj!ževnog, vršio dr. Djuro Daničić, no u književnim ga poslovima od g. 1870.—1872. zamijeni Jagić, a kad je on ostavio Zagreb i Hn-atsku, god. 1873. Josip Torbar. Od god. 1874. bijahu gospodarski tajnici akademije: dr. Bogoslav Šulek, dr. Petar Matković, dr. Franjo Vrbatnić, dr. August Musić, a od prošlo godinO (1916.) vrši tu službu dr. Juraj Majcen. U službi s© knjižovnih tajnika od godine 1874. izmijesniše ovi članovi akademije: dr. Bogoslav Šulek, đr. Petar Matković, dr. Kosta Vojnović, dr. Franjo Marković, dr. August Musić, a od

lija u svojoj borbi za ujeđinjenje imade mnogo da zahvali romanskim slobodnim zidarima. Onl su pomogli savojski dom do moći. a čini se. da će oni i pripremiti kraj talijanskoj slavi. Konačno freba da se svako sjeti krvave revolucije u Barceloni prije deset godina, kojoj je stajao na čelu vodj španskih slobodnih zidara Ferrer i kojo] je bi]a zadaća, da sruši monarhiju. Jer glavno obilježje romanskih slobodnih zldara sastoji.se u njihovoj mržnji protiv kršćanstva, njihovog materijalističkog pogleda na svijet i njihovog republikanizma. Romanski slobodni zidari promiienili su se u posijednjim decenijama jedino u toliko, da su stupili u službu velikogkapitala: Francuske, Italije, Engleske 1 Sjev. Američkih Država, u kojim su posljednjim dvijem državama slobodni zidari zadobili takodje velik politički upliv. Internaciionalni veliki kapitalizam može se samo potpuno razviti medju demokracijom. gdje se sve može da kupi, pa se na taj način morala po sebl naći u jednom kolu sa slobodnim zidarima. Pošto interesi romanskog i anglo-amerikanskog kapitalizma sve više gravitiraju na istok, gdje na Balkanu, u Maloj Aziji i Persiji Icže još neiscrpna blaga, pobrinuše se. da se slobodno zidarstvo prošlri i u ove krajeve- Za to su bile najprikladnije Srbija i .Rumunjska. U Beogradu je osnovana jedna velika loža. kojoj se priključilo oko 16 loži u unutrašnjosti i to u Kragujevcu, Nišu i još nekim drugtm gradovima. Ovdje je u Srbiji uvedena i još jedna novost. da je dozvoljavan pristup u slobodno zidarske lože i ženama. Članovi ovili loža razvili su veliku političku dielatnost. I ovdje je romansko slobodno zidarstvo, kao o'gorčcni neprijatelj Austro-Ugarske, poipomagalo veliko-srpsku propagandu, i ko zna ne će li u kasnija vremena poći za rukom liistoričarima, kad bude posve razjašnjen sarajevski atentat, da potpuno i jasno dokažu, da je i ovo jedno djelo siobodnih zidara. Najveću krivicu za ovaj rat snosi slobodno zidarstvo našrh neprijatelja, koje ga je pomoću svoje štampe duhovno spremalo- Moguće je slobodno zidarslvo naš najopasniji neprijatelj, jer 4. julija 1909. vrši' lu službu dr. G-avro Manojlović. i Članovi sil uprave ak'ademije osim predsjednika i obaju tajinika tri razrcdna predstojnika, kako već rekoh: đanas sit predstojnici razreda: a) povjesnoga i jezikoslovnog Vjekoslav Klaić; b) mudroslovnoga i pravoslovnoga: dr. Gjuro Arnoid; c) matematićko-prirodoslovnoga dr. Dragutin Gorjanović Kramberger. Na kraju ovoga povjesnog dijela satad još dvije tri riječi o prostorijama, U kojiina se akadeniija nahodila ikoje sada zaprema. Isprva bila je akademija smještena u zemaijskoj muzealnoj zgradi (u Demetrovoj ulici). Tek 2. apriia 1868. odredi namjesničko viječe, da joj se kao upraviteljici zemaljskog muzeja preda „Narodni dom“, koji joj je bio n,amljenio sabor godine 1861. U nove te prostorije preselila se akademija u početku godine 1869., pa je zapremila prid kat zgradc, a u prizemlju bijaše arheologički odio narodnog muzeja. U vlastitojj je zgradi na Zrinjskdm trgu akademija od godine 1880. Temelj je lijepoj njezinoj palači još 1875. godine udario biskup Strossmayer položivši za nju 40.000 forinti, a počela se graditi godine 1877. po osnovi gTaditelja Fridrika Schmidta u slogu talijanske renesanse. Gradilište pokloni grad Zagreb, zemlja dade u ime otkupa za „Narođni dom“ 100.000 forinti, alt uz uvjet, da čitavo prizemljje i dio podzemlja služi za stan arheologičkomu ođjelu narodnog muzeja. Potrošilo se na gradnju neko po mili|jiuna kruna; u njezinu su polukatu uredske prostorije, pa knjižnica i arh : .v, a t prvom katu od godine 1884- galerija slika.

se bori za ostvarenje jedne internacijonalne idcje, koja je već utjelovljena tt Sjedinjenim Američkim Državama. iednom riječju: da svijetom zavlada raa* monizam.

Nova revolucija u Rusiji. Prva vl]est o revoluciji(Naročiti brzojav „Beogradskih No ina' J] Rotterdam, 18. julx ,,D a 11 y N e w s“ donosi senzacf-« jonalriu vijest iz Petrograda, prema kojoj su se ruske mase podigle protiv privremene revoiucijonarne vlade. Mnogobrojne naoružane čete pro1 a z e g r a d s k i m ulicama, N j i tn at sepriključuju cijelipukovi, koji stupaju pod razvijenim crvcnint barjacima s natpisima: Dolje sa priv r e m e nom vI a d om! Sva p r avaradničk'om savjetu! Ova' ponovna revolucija posljedicaje primorane posljednjei o f e n z i v e. Proglašenie narodnoga parlamenta. Istovremen! r a s p u s t d u m e. * (Naročiti brzojav „Beogradskili Novlna')] Kopenhagen, 18- julu. Stalnl odbor radničkog 1 vojničkog savjeta, koji broji 375 članova. proglasio je sebe privremenim ruskint parlamentom i u isto vrijeme progiasio dumu raspušten o m. Zaključak jednovretneno naglasuje, da će do saziva konstituanie oval privremeni parlamenat obavljaii poslove narodnog predsfavništva. Proglas radiiičkog J vojničkog te izaslanlka seljačkog savjeta. Kb. Petrograđ, 18, juia. / Izv’rŠrii o’dbor radničkog i vojnićkog savjeta i izvršnt odbor izaslaaiićkog savjeta seljaka ounarodovao je ovaj poklič, upućen radnicima i vojnicima Petrograda: Ncpoznata lica, protivno op» štoj volji, zaključno i onoj socijalističkd stranke, pozvali su vas, d a s a o r u žjem u ruci izađjete na ulicu t da na taj način protestvuj(etd protiv raspuštanja pukova, koj i s u n a f r o n t u, z 1 o č i n a č k o m p o* vredom svoje đužnosti, pobnni* li protiv revolucije. Izaslanici rovolucijoname detnokracije cijele Busijo vam izjavljuju, da je raspušlanje pukova' izvršeno na zahtjev vojniekog odbora j po zapovjesti niinistra vojnog, Kerenskog. vašeg izabranika. S toga je svaka akcija.

2. Dosadašnji rad akademije. Osnovl rada, kako je zasnovaše prvi niezlni članovi još godine 1867., osta akademija vjerna do dana današnjeg, samo je prema većim dohociina svagda nastojala. da rad svoj rašlri. Preina onoj osnovi rad je akademije ima» biti u glavnom dvovrstan: 1. pribiranje i izdavanje gradje, koja je biio s kojega gledišta znatna za prošlost i sadašnjost južnih Slavena, napose Hrvatd, i 1 krajeva, u kojima oni obitavaju; 2. znanstvena obrada takove gradje. Već prvih dakle godina poče ona prikupljati gradju za opsežni rječnik hrvatskoga jezika; kritički obradjivati i izdavatj stare pisce hrvatske počevši od XV. stoljeća; spremati za štampanje spomenike pisanoga i običajnog prava; prlbirati gradju za ispitivanje jezika, povijesti, književnosti i prirodnih osobina u zemljama južnih Slavena uopće, » Hrvatd napose. Ali i znanstveno je obradjivanie gradje već prvih godina bilo dosta živo; kao prvo njezino izdanje izadje godine 1867- prva knjigai zbornika ,,Rad“, u kojem se priopćuju takovi radovi članova i nečlanova, a do pedesetogodišnjice njezine ugleda svijet 215 knjjga foga zbornika s neko tisuću rasprava iz područja svjh dijelova naukd, koje su rad otprilike dviju stotina suradnika. Daljj zbornici, što ih akademlja uz nadzor stalnih odbora Izdaje o<l svoga osnutka, jesu ovi: 1. „Monumenta spectantia historlant Slavorum meridionalium“, odabrana gradja za povijest južnih Slavena, naročko Hrvatd .Prva knjiga toga zbornika