Београдске новине
jJIUJ
brijeđa
beogradske novine
. 25. jula 1917.
Straru 3. ,
Narodna privreda. 0 proizvodnji ranoga povrća, (Nas'avak). Dobra zemlja za tople leje sprema se od dobro sagorjclog djubrela, Za to nam služi na prvom mjestu ono djubre, kojo nam je služilo za zagrijevanje leje, a koje smo docnije, pred jesen, iz rupe ižbacili. Izbačeno i na gomilu složeno, ono će sve više da sagorjeva, da trune, dok se na posletku, poslije izvjesnog vrernena, nc pretvori u crnu zernlju. Ova zcmlja, koja je na taj način postala, ima u sebi sve one osobine, koje su za napredno uspjevanje povrća u top’.oj leji potrebne. Ona jo sipkava, topla, rastresita, propustljiva i bogata na hranećim tvarima, koje se brzo rastvaraju. Ovo djubre treba na četvrtastu go rnilu složiti, sa strane dobro utapkati, [ a preko godine bar dva puta preturitii i dobro izmiješati, pa opet na gomilu složiti. Ovako mora na gomili ležati gođinu, dvije, pod uplivom svjetlosfa i vazduha, ali ne treba da bude izloženo jakim vjetrovima ni žestini sunea. Treba i na to obratiti pažaju, da se gomila ne smešta negdje na vlažno mjesto, da so zcmlja ne ,,ukiseli“, jer cmda ju ne smijemo upotiijebiti. Od čistog djubreta dobivena zemlja iunogo je bolja i snažnija od istrulog, na primjer, bunjišta (komposta), koje je iz svakojake mješavino sastavljeno, $ koje neki rado upotrijebljavaju — može biti u nedostatku zeinlje od sagorjelog djubreta, jer za tople leje može bitii dobra zemlja samo od sagorjelog s(a skog đjubreta. 1 onu zemlju, koju izbacimo iz tople leje, možemo s djubretom zajedno pomSješati i na gomilu složiti; u tom slučaju morali bi češće tu mješavinu pieturati, a prije upotrebe prosijati. Ali, ta je zemlja iznurena, ona u sebi sad nema dovoljno snage i mi ju s toga lio možemo, ovaku kakva je, odmah upotrijebiti _za tople leje, nego ju moramo prethođno spremiti. Ko bi htio svoju zemlju da osnaži prelivanjem osokom (stajskom mokraćom), moći će za taj cilj uzeti samo govedju osoku; a tako osokom prelivenu zemlju, moraće bar godinu dana duže ostaviti đa preleži; ra»ije ju ne smije upotrijebiti« Za snaženje ove stare zemlje, možemo uzeti i živinarskog djubreta (od kokošaka, ćuraka, golubova), pa i u tom slučaju mora zemlja pre upotrebe duže preležati. Drugi sastavni dio, rekosmo da je livadska ili utrinska zemlja. Zašlo? Zato, što bi u čisto djubrevitoj zemlji bil.ke bile u porastu prebujne i klempajve, a to ne bi bilo dobro; jer, čim bi na njih dopao u leju pripušten svjež, oštriji vazduh, biljke bi klonule, a da bi to spriječili, mi dođajemo onoj ma&noj, djubrevitoj zemlji malo teže zemlje sa livadc, jli sa utrine. Odmali ispod busa, treba za jedno 8—10 santimetara duboko zemIju otkopati, na gomilu smjestiti, pa i nju tako isto na gomili ostavnti da nekoliko mjeseei preleži, da ,,sazre“, i lek ju poslije toga vremena možemo onoj djubrevitoj zemlji primiješati. Zemlja sa onih utrina, na koje se stoka isljeruje na pašu i plandište, bolja je za ovaj cilj. Tako odležala i sazrela zemlja, izvrstan je dodatak zemlje za tople leje. Treći je sastavni » neophodno potrebni dio ovdje — pijesak, bez koga sc dobra zenilja za tople leje ne da ni zamisliti. Pijesak je propustlji.v, a takav je sastavni dio ovdje baš potreban. Propuslljivosl je ona osobjna, koja i sušu i ylagu bolje podnosi, no i jeđna i dru-
ga vrsta zemlje. Pijesak lako propošta f vazduh i toplotu. Ovako pripremljena zemlja, koja je đobro i više puta preko godine prevrtana, pa cmda propisno preležala na vazduhu, sad će biti vrlo dobra za proiz.vodnju svekolikog povrća u toploj leji. Ono je svakako bolje, da zemlja prije upotrebe što duže leži ii da se što češće prevrće, ali je svakako preljerano što neki dokazuju, da zemlja mora do upotrebe bar tri godine ližati. Tako spremljenu zemlju treba prijo zime unijeti negdje u šupu, da se ne bi pod vedrim nebom smrzla, jer bi mun smrznuta onda, kad nam baš zatreba zadala mukie i posla, pošto ju smrznutu ne bi smjela ni unijeti u toplu leju, jer bi nam izazvala razne neprilike. Smrznule grude, kad bi ih sa ostalom zemljom ubacili u leju, mogle bi nam u toj mjeri leje zaliladniti, da bi sagorjevanje u djubre[ tu prestalo i tako bi nam cio dotadanji rad propao, pa bi morali sve iznova otpočeti, lli bi morab dugo čekati da se otkravi, prosuši t dovoljno zagreje, a nama je najmaDji gubitak u vremenu ■— velika šteta. Za jednu ili dve leje od po 2—4 prozora, možemo uvijek spremiti potrebnu količinu zemlje i smjeslili ju pod krov, gđje se neće smrznuti, i onda ju, kad zatreba, iinaino gotovu i spremliu. Zemlju, ovaku kakva je, ne možemo odmab u leju sipati, nego ju moramo prethodno prosijati; bolje je i sigumije. Gdje je potrebna manja količina, ondj© se to može izvršiti i kroz poveće ručno rješeto ođmah u kolica, pa onda s mjesta odnijeti do leje i u nju izručiti; a gdje je potrebna veća količina, ondje se već mora- upotrijebiti tako zvani ,,smtik“. Ovo prosijavanje zemlje ima svoje četiri dobre strane: krupni i još uedovoljno sagorjeli, nepotpiuio istruli dijelovi, nc prolaze kroz sito, prosijana jo zemlja jeđnoobrazna i sipka, bacanjcin kroz sito bolje se izmiješa i naposljetku bolje se ispromaje. Baš je ovo promajanje za ovu zemlju od najvećeg značaja, jer je vazduh u leji jedan od najvećih i najvažnijih činjenica. ,,Smuk“ se sastoji iz jednog, jediui metar širokog i jedan i po metar dugačkog, odnosno visokog drvenog (ili gvoz« denog) okvira, na koji jo od žice pletena i pokrivena mreža — sito — sa dva santimetra prostranim ,,očima“; s druge strane poduprt je smuk drvenom letvom, ilt gvozdenom, pri dnu rakljastom šipkom. Od nas zavisi', da li će zemlja sitnije ili krupnije kroz sito pvolaziti. Ako postavimo smnk više dupke, uspravnije, onda će prolaziti samo silnija zemlja, a knipnija će pađati ispred smuka; a ako ga postavimo više pološke, prolaziće i krupnijt delovi. Ne valja odmali i zemlju nasuli, čim djubre ubacimo i sanduk postavimo. Djubre treba najprije da se dobro ispari, kao što je malo prije rečeno; pa tek onda jnožemo preko njega uasuti zemlju, jer ona para, koju djubre u prvi mah izdaje, pregrijava I prevlaži zemlju, pa bi se biljke u takovoj zemlji sparile i propale bi. I sad prije, no što ćemo zemlju na djubre ubaciti, treba preko djubrata posuti, malo, u komadiće usitnjenog drvenog uglja (ćumura), koji će imištavati klice od pljesni, ako bi so ove u djubretu pojavile, t čuvati zemlju da se ne ukiseli. Preko ovog ugljeua t.reba nasuti 4—5 santimetra visoko starog, dob o sagorjclog goveđjeg, ilr* inače starog stajskog djubreta, koje će ublažavati toplotu ozdo, i koje će onom povrću, kojo svoje žile đublje pušta, dati docnije nove hrane, — i tek preko svega ovoga, treba unositi onu pi'osejanu zemlju. (Nastaviće se.)
se natječe rukop,s, ,,M. 11“ si pridržaje pravo, da ga saina izda; ne odluči li ga izdati, isplatiče se autoru nagrada tek onda, kad preda odboru ,,M. H.’* jeđan primjerak tiskanoga djela. IV. 1. Iz imovine ,,M. H.“ pod imenom zakladc Franje Pevaleka raspisuje se natječaj za nagradu u iznosu od 300 (tri stotine) kruna. Natječaj za ovu nagradu traje do 31. decembra 1917. 2. Iz imovine ,,M. H.“ pod imenom zaklade Ivana Z o v k e raspisuje se na;ječaj za nagradu u izmosu od 300 (tri stotine) kruna. Natječaj za ovu nagradu ;raje do 31. decembra 1918. (ogamnaestej. Za ove se dvije nagrađe mogu natjccaii hrvatski pisci djelima makar kojc književne vrste, i to ili štampanim djelom, gdjegod ono izišlo, ako je izdano za vrijeme, dok traje ovaj natjeČaj, ili rukopisom; za rukopisna djela isplatiče se nagrada. kad autor preda odboru ,,M. H.“ jedan štamponi primjerak. V. Iz zaklađc Stjepana pl. M i I et i ć a raspisuje se ovim natječaj za nagradu u iznosu od 500 (pet stotina) kruna za „najbolje izvorno djelo kazališne struke (kao povijest kazališta, gluniačke umjetnosti, estetska i krbička razmatranja o kazalištu)“. Naječaj za ovu nakradu traje do 31. dccembra 1920. Nagradjeno djelo ne nwa iziči nakladom „Matice HrvatBke“. VI. Iz imovine ,,M. H.“ pod nom zaklade Julija Bubanot raspisuje se za godinu 1917. na . Izvomoga UI prevedt djela, koje se bavl brvatskhn ili u »lavenskim životom. NoiJecatl se mogu samo ruk
Djelo prihvaćeno za izdanje postaje vlasništvo ,,M. H.“, te ga je ona dužna i vlasna prvi put izdati medju svojim izdanjima, a autoru djela povisuje se honorar za 50% prema običnim honorarima ,,M. H.“. Naijecanje traje do 31. deceinbra 1917. O svim tim natječajima odlučuje književno-umjetnički odbor ,,M. H.“ VII. Iz imovine ,,M. H.“ pod imenom zaklade Petira Dragana T u r k ov i ć a raspisuje se nagrada od K 500 (pet stotina) za „prijevod najboljega popularnog djela ili rasprave, koja obradjuje ma koju granu poljoprivrednog ili šumarskog gospodarstva". Natječaj za ovu nagradu traje do 31. decembtra 1917.
HALI PODLISTAR. Starost naše zemlje. Prirodnjak G. F. Becker pripisuje dvlie trečine opadanja zemljine temperature uticaju radiumove djelatnosti, te je na toj osnovi uvrdio, da je naša zemlja stara preko 1314 mitijuna godina. Prirodnjak Strutt je prilično sigurno dokazao, da iz stihija bez radiujnove djelatnosti ne može da se razvije helijum, te je na toj osnovi utvrdio starost raznih minerala u raznim krajcvima zemlje. Tako je utvrdio, da mineral zvani torium, ima u sebi helijutna za dvije stotlne i osamdeset milijuna puta više. nego što jc taj mineral u staniu godišnje da proizvede, drugim riječima, da je mineral torlum ili torianit najmanje 280 milijuna godina star. a mineral zvani cirkon u Ontariji (Kanadi) da preniašujc čak i 581 mHijun godina starosti.
jako, kolika je ljubav, koja je trenom postala. Ima u naćem životu nešto sliino. Već za rane mlađosti evo ste dočekali zlu sreću, nebar, nada vas je na mnogo prevarila, ab vi ste ustrajali tvrdo na svojem. I mene je zadesila slična kob, no nebijab žalibože ustrajan kao vi. Prevaren sam klonuo, smutio se, zašao stranputice. Sad boću da ae smirim, da živim pametno. Nada mi veli, da bi jošte mogao biti sretan, ali Bamo uz vas. Dosta sam rekao. Gospodjice Brmiko, budite mojom ženoin, dijelite sa mnom danc života. Nemarite, da satn gro"f, a vi gradjanska kći. Cini nii se, da kod ka rakter^, kakvi su naši, neidu takvi vanjski biljezi u račun. Bramkot Odgovor.te mi skoro na moje pitamje. Bar cdgovor je moje srce zaslužiloi, i kako rekon, vaša odluka omjeriće moju budućnost. Pozdravija vas uz osobito počitanje grof Beiizar J.“ Herrninol Da znaš, kako 10 ! je bilo, kad sam pročitala ovo pismo. Pritisnula sam ga k srcu, k ustima. Kroz suzo sam priznala sebi, da mladoga grola ljubim, neizmjemo Ijub.m. Stajala sain, nezmajući šta bili učinila, jiisam se mogla dosjetiti zdravoj misli. Ja pa grofica, ja grofical šapnula sam sama sebi, opet, ne, ne, to je luđo to nijo inoguće. 1 šta bi rekao svijet? Grof ima svojih bira, pa uzeo učiteljicu. A bi li svijet vjerovao, da, bi li Belizar vjerovao, da je u mojem srcu za mladoga lrogaioga grofatinjala tajma ijubav? Ne bi Svijet bi reko: Ta cura ima više sreće nego pameti. Mladome je grol’u zaslijepila oči, a blaženi taj čovjek misli, da se zaljubila u njega a me u njegov imetak. Takovim umovanjem trapila sam se dan i noć. K tomu nadodje mi još drugat misao. Branko, rekoli, misi li se u duši zavjetovala svetim zavjetom, da ćeš sve sile posvetiti prosvjeti svoga naroda; a sad na početku puta da staneš, da skreneš stramputice na stazu prijatnosti; gospodarstva? Što će ti reći svijet, što dragarice tvoje? Junačila se, reći će, da će uraditi za hrvatski narod više, nego mi, a kad tamo junakimja na prvom koraku zapelal i bacila se u naručaj grofa, koji mari i nemaii za hrvatstvo, Tako sam ti sama sebi glovorila i proti svoinu se srcu borila. Najednom mi dodje vel ko zapečaćeno pismo. U zamotu madjein dekret od velikog župama, gdje me hvali radi lijepog napretka i uspjeha u školi. Citavo pismo nebijaše sastavijeno običnim subim slogom, već ga je presvijetli gospodin veliki župan izvolio vlaslitom rukom nakititi poetičkim i domorodtnim rečenicama. Reče medju ostalira, da su školo neoborivi temelji nai'odne slobođe, mi učitelji da smo apostoli svjetla, ja neko samo ustrajem na svojem mjestu pri svojem zvanju, kod koga sam sebi odmab u prvi mah osvjetlala lice, jer dičnije zadaće nemože biti za Hrvalicu, nego širiti svjetlo, uljuđiiiost i znanje medju pukom. Pročitala sam tađa to pismo jedanpmt, i to na brzu ruku. Moram reći, da mi je srcu godilo. Nenadab se takovoj odlici, koja je najbolje suzbila klevete mojih neprijatelja. PročitaK pohvaln j babi svojoj. Starica sjedeći pri svoin prozora slušala me pobožno. Od veselja išle joj guste suze na oči, a kad sam đočitala, privuče me na stara prsa i prekrsti me tri puta, uzdahnuvši: ,,Ah, da te sirotica pokojna rnati vidi i čujel“ Da, starica osvetila me je na svoj način, prišapnuvši Šilićevima: kako me je od’ikovao veliki župan. Moji dragi susjedi malo nepobjesniše od zavisti i skoro cćutib opet njibov otrovni žalac. Ljutila sam' se i kako, da baba nije šutila, ali šta ćeš? Starice već jesu takove.
Front maršaia prlnca L e 0 p 0 K dabavarskoga. * Kod vojne skupine general pukovnl* ka pl. Eichorna napadali sn uzaiuđno Husi kod Jakobstadta nakon šfo je u jutro jedan njihov napadaj u Sirokom frontu našom uništavajućom vatrom već u začetku bio suzđržan. Jugozapadno od Dvinska poveli su Rusi poslije! jakog topničkog djelovanja proliv naših Unija šest divizija peterostruko naniza« nih. N a š e s u 1 i n i j e p o s v e m a o d ržanc. Poslije žilavih borbi prsa u prsa; morao je neprijatelj uz o g r o m n e s v oje gubitke odstupiti. I kod Kre« w a ponovo su jnrišaii Rnsi prijc pođne u širini od 5 kiiometara i suzbijenii su, a selo Krewo nalazi se opetu našim rukama. U svemu je neprijatclj južno od Smorgona napadao sa osam divizija, čije smo sve pukove po zarobljeniđina i mrtvima na frontu mogli uslanoviti. Povrat ilisuscsamo 0 s t a t c i. Vojna skupina general-pukovnika pl- B 6 h m-E r m 0 11 i-a: Strateška opeTacija u istočnoj Galiciji sve je više snažnija. Rusi već uzmiču f sa sjevero-karpatskog front a! Od Sereta do šumskili Karpata napredujemo mi nal frontu od 250 kilometara. Naši pobjedonosni vojni zborovi izvojevali su prelaz preko Sereta južno od Tarn o p 0 1 a. Kod Trembovvle suzbijeni su očajni ruski napadaji u masama. Podhajce, Halicz i linija Bistrica Celetwinska prekoračeni su. Plijen se još do« sada nije mogao ni pregledati. ViŠe divizija javljaju, da su zarobile svaka po 3000 rus« k i h v o j n i k a. Zaplijenjeno j e mnogo teških topova do naj« većega kalibra, željezničkih vozova sa potpunom ojjskrbom i puščanim materija1 om, oklopljenih vozova i auitomobila; šatora, baraka l ostalog svakovrsnog ratnog materijala. Ovo sve svje-» doči 0 prenaglom neprija* teljskom uzmicanju. Front general-pukovnika nadvojvode Jo s i p a: J Sjeverno se krilo priključilo pokretu, koji je započeo južno od Dnjestra. Uzduž cijelog fronta jaka neprijateljska vatrena djelatnost. S obje strane B i s t r i c e i pužno od toIgyeskog klanca | O'0bijeni su ruski napadaji. Poslije pojačane vatrene borbe izmedju dolina Trotus i Putne, došlo je u širokim odsjecima do rusko-rumunjskih pokušaja, da njihove čete prijedju u uapadaj. Gotovo posvuda nije naše odbranbeno djelovanje dopuštalo neprijatelju da ostavi svoje rovove. Gdje je pak god neprijatelj iz svojih rovova izišao, bio je suzbijen. Danas u jutro razviie su se nove borbe. From maršala pl. Mackensena; I uzduž Putne i Sereta pojačala se vatrena borba do znatne jakosti, Višestrako su ruske t rumunjske čete prelazile na napadaj, n o s v i s u s e t i napadaji slomili vee u našoj v atri. Maćedonsko bojište: s Nikakvih većib borbeniii djelatnosti« Prvi zapovjednik glavnog slana pl. Ludendorff.
Razne vijesti. UUsak vreinena na iscljeljlvanje rana. U južno-afričkom ratu palo je u oči, da je bilo vrlo malo zaraza i da je iscijeljivanje rana brzo napredovalc. Sad je dokazano, da suša i sunce potpomažu iscijeljivanje rana, a vlaga da širi zarazu i spriječava iscijedjivanje. To dolazi otud, što ogroman dio raznovrsnib mikroorganizma napreduje samo u tmini i vlazi, a ne može da se razmnožava na suncu i suši. U ovom sadašniem ratu liječnici su se uvjerili, da je pri vlažnom vremenu bilo više zaraznih rana, nego pri suvom vremenu. i da je zaraza manje prenošena neposredno s jedne rane na drugu, a više posredovanjem dotičnih mikroorganizma, koji se nalaze skoro svuda na površini zeinljiuoj u neželjenoj količini. Pokazalo se, da su se teže iscijeljivaJe rane, koje su dolazile u đodir sa vlažnom zeinljom, nego one, koje su bile izložene suncu i suši, zato, što u vlažnoj zemlji irna živih mikroorganiznm, koji otud prelaze na rauu, dok ih na suncu i suši manje ima. jer ne mogu da se razvijaju bez tmine i vlage. Istina je, da mikroorganizmi. koji prouzrckuju, koderu i srdobolju, vole sunce, ali njiliov broj iščezava prema broju onih, koji od sunca propadaju. Napredovanje glečera u Švajcarskoj. Glečeri su prostrane debele sniježne mase, koje zbog svoje visine u višim regionima Alpa i Ijeti odoljevaju sunčanom uticaju. U koiiko ili ljeti sunčani zraci otope, u toliko i još za više ib nov snijeg za vrijeme duge zime obnovi. Za posljednja dva čovječija vijeka ti su glečeri 11 nižim regionima postepeno spadali t. j. topili su se; ali od četiri godine na ovamo opazilo se, da se ponovo staino množe i povećavajti, te iz toga mnogi zaključuju, da je nastalo na-predovanje glečera u Švajcarskoj. *
Magareće meso. U neKim krajevima Evrope počeli su da uvoze magareće meso za ishranu stanovništva. Čak i bojji krugovi kupuju rado to meso, jer kad se zgotovi kao meso od divljači, 0110 je po ukusu skoro ravno.onome. Medjutim, i u mirno se vrijetae wlo rado jelo magareće meso. Najfinija se naime talijanska salama pravi iz tog magarečeg mesa. *
Augnst Šenoa: B r a n k a. (Nastavak). 44 Otvorivši oči spazhn zlatne suntane zrake 11 a svojoj postelji, a pređa nmom je stajala siroiica baba. Promatiajući me zabrinutim okom. *> šapćući svoje molitvenice tjerato'. je. dobra starica mube od mene. Neknk-o rbe zasječe u glavi. Sjetim se jučerašnjeg dnna. Belizarovib riječi, uvjerih se, da je sve bila istuia. Snebivala sam se od čuda. Ja pa grofica! To je ludo, to nije nioguće. Da se nije sa mnoin našalio? Da riječi „gospodarica“, „dragarica života'* nezmaoe ništa drugo nego zakoaiska žena? Ne, nije moguće, Belizar nije tako podia kukavica. Odlučila sam t jiemils iii više o tom. Obukavši se brzo ispadnem iz kuće i pohitam na onu čistinu sređ šumice pod brijegom, za koju sam ti već više pula pisala. Tu se napijem hladne izvor-vode, sjedncm na panj i uzmem čitati pedagogičko djelo. Mučan zaisla posao u mojoj situaciji; ali sam se silila i silila, pa mi je ipak za rukotn pošlo svladati sve luđe misli. Friški vjetrič, liladna izvor-voda, ozbiljno štivo obladiše me nekako. Mnogo mirnija povratila satn se kući. Tu sam našia viđljiv dokaz, da su Bclizarove riječi govorene po danu a ne po noći u snu. B;iba mi preda pismo, koje je livrirani sluga iz grada donio. Još đođa baba, da je sluga neznajuči za moj stan, zašao bio k šilićcvima, oni da su pregledavali natpis i pečat, te ispitivali slugu o koječem. Dakako, dobre duše, nadjoše opet mrlju na meni, koju su mogli pokazati svijetu. Grof mi jo pisao ovako: „Gospodjice Branko! Vi bez sunmje p.omtite, što sam vam onomad pred Floriaiim klpom predložio. Mogao sam samo nekoliko riječi reći, bilo mi je teško više govorili. Najedanpnt nametnuše nam se, čini mi se navlaš, đosadni gosti. Yi ste otišli. Badava su vas.mojc oči tražile po društvu, po zakucima perivoja. Biii ste ostavili moj gr*d i ja sam ostao bez odgovora. Odgovoriti mi morate, jer ću prema vašoj odluci udesiti svoju .budućnost. Neću vam pisati široko, m’ti birati kićenih riječi. To godi možda romantičkim pomoilnim pitomicama zavoda. Vama netreba toga, vi ste razborita djcvo.ka, koja zazire od svakoga praznoga snviška. Branko! Ljubim vas, Ijubim vas, tako mi duše i poštenja. Vi se može biti čuđito mojoj izjavi i pitate, kako se to zbilo? Nisam vas zavolio, kako sc obično riča po pripovijestima, u jedan tren. 110 sam za vas. Uvjorio sam se o vašim vrlinama, o vašoj vještini, o vašoj junačkoj uzrujanosti, kojom ste se tako mlada digli na klevetu } zavist, čndio sam se onomu divnonvu prijegoru, kojim stc pođnosili sve kukavne zadjevice vaših neprijatelja. TLto s toga ste rni omilili, a to je čuvstvo u meni tak'o
(Nastaviće se).
Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin. 24. julaZapaduo bojišfe: Front prijestolonasljedtiika R 11 pprechta bavarskog: Topnička bitka u Flandriji bijesni dalje u još n e dostignutoj jačini kroz dan i noć. Izvidnički se napadaji protiv našega fronta množe. Izmedju kanala La Bassee i L e n s a traje dalje živahna vatra. S obje slrane H u 11 u c h a ostala su bez uspjeha neprijateljska noćna izvidnička prcduzeća. Front njemačkog prijestolonasljednika: Na C h e m i n-d e s-D a m e s -11 napali su Francuzi kod Cerny-a opet na oprobanu 13. pješačku diviziju, koja kao ni do sada nije izgubila ni stope onih položaja, koje je osvojila. 55. pješački puk, koji se sastoji iz \Vestfalaca i Lipperaca, u posljednje je vrijeme cdbio dvadest francuskih napadaja. Na desnoj obali Maase provaliii su 22. o. mj. dijelovi badenskih pukova u jako zaštičenu cauriersku šumu, nanijeli ondje neprijatellju teških gubitaka, a onda se sa više zarobljenika povratili natrag. Istočno bojlšte: Cijeli istočni froat izmedj'a Istočnog i Crnog mora stoji u znakuogorčenihborbti velikih uspjeha njemačkog i savezcičkog oružja.
Povratak Njegovog Veličanstva u Beč. Kb. Beč, 24. jula. Njegovo Velieanstvo povratilo se jutros sa svoga pufa u istočnu Galiciju opet u Beč«
Odlikovanja. Kb. Lavov, 24. jula. Njegovo Veličanstvo podariio je uspješnom zbomom zapovjedniku podmaršalu pl. Ilofmannu Leopoldov krst I. reda s ratnom đekoracijom i mačevima. Kb. Krakov, 24. jula. Njegovo Veličanstvo je namjesniku Galicije, grofu Huynu, koji je vlađara pratio na putu kroz Galiciju, izrazilo Previšnjo pohvalno priznanje i lično mit predalo vojnu medalju za zasluge na vrpci vojnog krsta za zasiuge.
Sklonost ka ,,zatvoru“ i rdjavom varenju ne smije se zanemariti. Izvolite pokušati jedared vodu Bunyadi Janos (Saxlehnerov gorki izvor) OvoJeJedno_sasvini_JilEŠKODLIVO_^redstvo za profiSfavanje, bez kojega ne treba da bude nijedna kufa. 832-IV