Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro

, ponedjeljkom poslije poune.

Pojadlnl brojovi: «tmgnšm 1 ■ itea|*Tt« •4 «. 1 kf. M> h «l|nl «4. . . . 4b4n 1 Ošmmtp p» tfjMl «4!. ..... 10 hkn bm nf p*4ntft p» ct)Mf *4. . . .13 Mm

MJoooCno protplata: H OMafAOi 1 • b. ■ 1 l ^ U Mfrfatol «b»wm fml-lbrMfnU 1 1 OMMdjt . ... , . . . . . 300 f loMtrMstra .... ..... 4*00

Oglul p« d|«nlka.

Urtdniltvo: BEOGRAD, Vuka Karadllća ul. bro| 10. Talifoa braj 83. Uprara I prlmanjo protptata Toplltln venae bra] 21. Tolefoa broj 26. Prlman|o oglasa Knaza Mlhajla ul. bro| 38 . Talafan br 248.

Godina III.

Rusi uzmiču i iz Karpata. — Cete središnjih vlasti zauzele Delatyn, Ottyniu, Tlumacz i Buczacz. — Uspjeh je kod Tarnopolja proširen.

Ratni izv'eštaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 26. iula. lstočno boilAte; Front maršalapl. MackenS e n a: Nikakvih većih borbenih djelatnosti. Front general-pukovnika nadvoj!vode T o s i p a: Na Kornjol S u s 11 i razvija neprijatelj oonovo živu dielatnost. Cete vojske general-nukovnika Kovessa preotele su Rusima BabaLudowu. Neprijateljje sjevero-zapadno od ove visln e napustio svoje karpatske položaje i uzmiče prema istoku Kod savladjivanja riiskoct otpora na tatarskom klancu naročito se istakao oprobani 32. budimneštanski iPiik ..Carica i kraiilca Marija Terezija*'. Front maršala princa L e o p o 1’d a bavarskoe: Vo jn a sk u p in a generalp uk o v n i ka B 6h m -E r m oII i-a z a u z e I a j e D e I a t y n, O 11 y n i u. (Tlumacz i Buczacz. Njemačke čete stoje na zapadnom obronku T r e m b o w 1 e. Uspjeh kod Tarnopolja proširen je zauzećem više y i s o v a. Talijansko bojište: Osim običajne topničke vatre nikakviii maročitih dogadjaja. Jugo-|stočno boilšte: Neizmijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 26. jula. Zapadno bojište: Front priiestolonasljednika R u pprechta bavarskog: Topnička bitka izmedju obale i Lyse, koja je vise puta porasla do bubnjarske vatre, trajala je nesmagjenom žestinom dalje; u noći je vatrena borba samo malo popustila, da prvom zorom i opet naraste do najveće jakosti. Engieski izvidnički napadaji nijesu prestajali, ail su bili bez uspjeha. U A r t o i s u ponovno je došlo do žestokog t&pničkog djelovanja u položajima kod L e n s a. Kod M o n c h y a izvojevala su naša jurišna odjelenja sa spravama za bacanje plamenova važni komod neprijateljskog rova. koji je neprijatelj tri puta uzaludno pokušavao natrag osvojiti.

Front njemačkog prijestoionasljednika: Poslije izvrsne vatreue pripreme osvojili su uveče dijelovi westfalskih pukova na juriš francuske polažaje južno od Aiiiesa u širini od 1800 raetara i dubljini od 400 metara. Jutros su opet pošli rajnski bataiijuni na napadaj sjevero-zapadno od li u r t e biskog majura i preoteli neprijatelju dominlrajuče d ij e 1 o v e v i s i n s k o g g r e b e n a. U Champagni su schleswig-holsteinske i pogranične čete izvele jedan er.ergičan napadaj i zauzele na Hochbergu ostatke ouoga z e m 1 j i š t a, koje je 14. o. mj. osraio u francuskim rukama. Protivnik je na ovim trima bojnim frontiina prelazio na protivnatgidaje, koii su ostall bez ikakva uspjeha i samo povećali njegove krvave gubitke. U svemu je zarobljeno preko 1150 neprijateijskih vojtiika, medju njima 46 časnika. a zaplijenjeno mnogobrojno rovovsko oružje. Istočno boiište: Front maršala princa Leopolda bavarskoga. Vojna skupina general-pukovnika pl. E i c h o r n a: Južno od Smorgona smanjilo je naše koncentrično topništvo djelovanje ona mjesta, u koii su Rusi b : li nedavno provalili. Neprijatelj je i ondje morao da odstupi, tako da se gotovo cije1 i n a š p r i j a š n j i p o 1 o ž a j n a 1 a z i o p e t u n a š i m r u k a m a. Vojna skupina general-pukovnika pl* B 6 li ni-E r in o 11 i-a; U žestokim borbama zauzele su naše đivizije visovo sjevero-istočno od Tarnopolja i odsjek Gniezna do drnma Tremb o w 1 a-H u s 1 a t v n. D a 1 j e j u ž n o zauzeti su Buczacz, Tlumaez, 011 y n i a i D e 1 a t y n. Front general-pulcovnika nadvojvode Jos i p a: Zbog našeg pritiska sjevern o o d D n j e s t r a p o k o 1 e b a o s e s ada ruski karpatski front i južno od tatarskog klanca. Neprij a t e 1 j o d s t u p a u smjerii p r e m a Cernovicama. U napađaju odbačeni su juče Rusi iz visino Bab a-L u d o w e. Front maršala pl. Mackensena: Od podneva svo do nastupa tame trajala je na Uioniem toku Sereta živahna vatrena borba. Maćedonsko boiište; ? Nema ničeg novog. Prvl zapovjeđnik glavnog stana nl. Lurienđorff.

Konferenclja spornzumnlh illff. Kad središtijo vlasti ne bi u ove tri godine rata bile naučile, da konferencije svojih neprijatelja posmatraju s nepovjcrenjem, mogle bi one od najnovijeg sastauka sporazumnih državnika i generala u Parisu očekivati, da će na njem ipak jednom doći do nekili konkretnih rezultalta. Još nikada dosada nije politička konsieiacija Evrope bila od tolikog zamašaja kao u ovom času, kad oipšta dcmokratizacija svijeta prijeti da svrši sa sramotnim fijasikom njenih režisera. Još nikada dosada nijesu dcgadjaji na bojnim pofjanama nzeli tako iznenadni obrt kao baš u ovo vrijeme, kad nesavtedive njemačke čete na zapadu s nesmanjenom snagom na francuskom i belgijskom zemijištu odbijaju sve pa i najbijesnije juriše svojih neprijatelja, dok u isti čas savezničke čete na istoku svojom pobjedničkom odmazdom pr&tiv izdane Rusije iiogadjaju gromovnike u Londdnu i Parisu na liajosjetfljivijein mjestu. Nikada se jos dosada ozbiljnost vremena nije jače i otvorenije dokumentirala kao baš ovih dana, kađ neograničeni podmortričk! rat neprijateljima središnjih vlasti sva-. kog novog mjeseca uništava po jedan dalji milijun tona brodarske zapremine; — nikada joS dosada liije vijest o iskrenoj i pdStehoj pripravnosti središnjih viasti za mir jače i osvjedočenije prostrujila cijeliin svijetom kao baš danas. Moglo bi se misli'ti, da će tvrdoglavi imperijalistiički raspirivači svjetskog požara na.iočigled ovakvih argumenata konačfio'doći do razbora i situaciju vremema shvati'fci onako. kao šio je mora da shvatl svaki zreo objektivni i nepristrasni prosudjivač. Ako se srnije vjerovati vijestima iz sporazumnili država, stoje na dnevnom redu najnovije — čovjek im već ni broja ne zna konferencije sporazumnili sila kraj nekih tobož važnih stivari i neka faktično aktuelna pitanja. Kako je poznato, najnovija je konferencija sporazumnih sila u svoje vrijeme proizašla iz odlučne voije revolucijonarne Rusije, koja je žcljela, đa na njoj njeni saveznici revidiraju i što je moguće jasnije označe svoje na novo fiksirane ramc ciijeve.

Ova žeija za jasnoćom, koja se novim petrogradskiin vlastodiršcima u ono vrijeme kraj svega tpak morala upisivatl u veliku zaslugu, danas je naravno pod težinom unutarnjih i spoijnih dogadjaja postala nuzgirednom, S toni su sc činjenicom sporazumne silc okoristile i sa svoje strane nijesu više o toj stvari litjele đa mnogo govore. Stoga je upravo čudo, što L!oyd Oeorge u času kad se sastala pariška Konierencija, najavljuje da će 4. avgusta održati jedan govor i u njem jasno prikazati ratnc ciljcve Engleske i njenilt saveznika. Ne može se još znati da ii će se taj najavljeni govor upirati na zaključke pariške konferencije ili će on tnožda bitfi izrečen u vrijetne kađ ta konferencija još ne budc zakijučena, odnosno prije njenih odluka. Svakako je najaivljivaiije tcga govora jedan siinptom, d'a u logoru neprijatelja središnjih vlasti počinju i ako polagano da razlikuju stvarno od ncstvarnoga. Za ono što nije cd stvarnosti i onako će biti docnije vremena za raspravljanjc. U prvom bi reclu naime Italija liijeia, da se b a 1 k a n s k i p r o b 1 e m postavi kao glavna tačka raspravljanja. U tu svrliu Italija čiui i pokušava sve, a da se njena misija pokaže što važniiom. ona je uz minisltra spoljnili poslova u Paris poslala svoje najuglednije ljude. Njoj se čini sudbiua solunske vojskc i direktiva sporazumne poliiikc na Balkanu važnijim pitanjem nego li sva ostala pitanja svjetskoga rata. Italija kan da još uvijek ne uvidja, da je balkansko pitanje fečajem vrcmena postala isključivo stvar središnjih vlasti. koje gospodujii na Balkanu. Napvotiv toga ističu Francuzi, da bj dogadjaji ti Rusiji morali sačinjavat! glavnu temu pariške konferencije. Obrazlažu to time. št'o je program, koga je u svoie vrijeme predložila ruska viada. najnovijim dogadjajima bačen u pozadiiiu, pa ie tako dana pretpostavka za druge zaključke. Isto tako da i prvi govor novog njemačkog državnog kancelana zaluiijeva zajedničku protlvizjavu. Ovaj posljednji zahtjev čini se da je u vezi sa pifcanjem ratnih ciljeva, koje Lloyd Oeorge, ako održi svoje obećanje, lioće u najskorije vrijeme svcm energijom da iznese. Kako se vidi, ni ova se konferen-

cija sporazumnih sila ne sastaje u znaku toliko naglašivane jednodušnosti. Kao i prije tako se i sada možda još u većoj mjeri razilaze njiliovi interesi. Zajcdnička im je samo — bojazan zbog dogadjaja u Rusiji, koja im je svirna zajeJno naježila kožu. U tom straiiu jedina im je nada Lloyd George, čiji če najavljeni govor možda i za sređišnje viasti sakrivati u sebi makar i malu i s k r u m o g u ć n o s t i o b o s t r an o g s p o r a z u m a. Engleski je premicr danas tajni diktator saveznih zapadnih sila, koji mora cla se brine i za nbiaživanje razočaranja, što ga sporazumnim sjktma priredjuje Amerika, Ona ista naime Amerika. čiji predsjednik za „slobodu malili nnroda“ trpa u džep silne pare, ne će ni da čuje za najnoviju parišku konferenciju. Wilscn je preuzco ulogu otmjene uzdržijivosii i ispričava se time. da će se na toj konfcrenciji raspravljati i o škakljivom balkanskom pitanju, a u to on n® će da se mjješa s razloga, što se Amerika još ne nalazi u ratu sa AustroUgarskom i Bugarskom. Ovaj obrt u Wi!sonovom držanju i ne bi bio tako loš iako bi se moralo pretpostaviti. da bi jedna država, koja ima inače puna usta sreće za male narode, mcirala bitl zas'ttipana kod raspravljanja o balkanskom pitanju. No nije na stvari ono. što Wilson veli, nego će biti po srijedi to, što on prosto lioće da otkloni svaku solidarnost sa svojan savezlticima u' pitanju ratnili eiljeva. Jer ujavo nej spava, pa bi se na kraju krajeva ipaič mogio dogoditi, da bi na toj kotifcrenciji biia povedena i ozbiljna riječ o rat-> nim ciljevima. a onda bi on morao cla pokaže svoje karte. A to mu se nedav S toga se radje drži onako skromno u pozadini čekajući na onaj čas, koji će mu se činiti povoijnim. U pravo če vrijeme on već istupiti, i zastupati svo.ief interese, o tom nema sumnje, Pa ma šfca se dalde raspravijalo na najnovijoj pairiškoj konferenciji — bila po srijedi velika, mala ili nikakva pita-" nja — Wilsonovo odsustvo ,ie svakako dokaz. da se od nje ni ti iogoru srcdišiijih vlasti ni u logoru spoi-azumnih' sila ne može očekivatj nikakav istorijski obrt

Pocflistak.

Milorad M. Petrović: S e n k e. Naočarl. Bio jedan čovek, koji je imao oči, lepe kao nasmejano nebo, krepke i bistre kao planinski izvor, uvek bedrc 1 nasmijane. Njegova draga uvek ga je ljubila u te oči, i tepala mu, milujući ga po kosi: „Moje drvne, moje Iepe oči!“ K njima je često dolazio u pohode jedan domaći prijatelj koji je bio kratkovid i siužio se naočarima. Jedanput kad se on vrati kućl, služavka ga presreie I reče da je tu domaći prijatelj. On zastade kod vrata i začu poljupce i njeno tepanje iz sobe: „Moje divne, moje lepe oči!“ On onda udje u sobu, dok se i ona | domaći prijatelj učiniše nevešr.i preturajuči neku već spremnu knjigu sa ilusTacijama. Domaći prijatelj beše zaboravio da mete naočari, koje zbog poljubaca beše skinuo. — Gospodine, reče muž, dajte ml vaše naočari! — Vrlo rado, a g’a će vam?, — Šta će ti? — dodade ona. — Da bi od sada bolje video vas I tu gospodju kod vas, i da bih I ja imao divne i lepe oči! Popd. Veseli popci su tiho pevušili svoju lednoliku pesmicu, dok je peć puckarala. I dok ie ona prostrta na jednom oto-

manu uzdisala. Na jedanput neko zakuca na vrata i bez dozvole udje u sobu. Ona podiže glavu i prošaputa: „ovde sam!“ — Da ne palimo sveflosit — upita on. — Ne, ne. okretvi ključ! Popci se ućutaše, i začuše poljupce, slične sisanju soka iz ttarandže. — Ah što se nisnto znali pre dvadeset godina, prošapitta on. — Pre petnajest... dodade ona. — Matore budale! zacvrča popica prisluškujući, dok su se poljupci i dalje nizali. A popac se za to vreme beše iskrao u drugu pukor.inu kod komšinice popice, i udešavaše poljubac, ka« što beše malo čas čuo. — Vidiš, reče on najzad komšinici. Sve životinje se podjednako nasladiuju u ljubavi. Eto i ja sam te sad poljubio, kao onaj matori zvekan onu roman'.ičnu slabotinju.

Halal para. MusHmanska narodna priča. Priča se, kako je neki čovjek išao svako jutro, u sabah u džamiju. A kad bi se vratio iz džamije, uzeo bi sjekiru i otišao u šutnu. U šumi bi nasjekao drva i odnio u grad, te ih prodao, a za one novce kupio bi što mu treba kući. Jednu večer kad on zaspl dodje mu na snu jedan čovjek i reče: „Sjutra kad dodješ u džamiju i počneš abdest na šadrvanu uzimati, vidjećeš na onoj ploči kesu dukata, uzmi ih sebi“. On

ga tipita: Jesu li sa halalom? On mu odgovori, „tiijesu". U tom ga žeua vikne govoreći: „Ustaj, eno sabah okujiše! “ On ustane i odmah kaže ženi svoj san, za tim ode u džamiju. Kad na šadrvan, da abdest uzlma opazi onu kesu dukata. On nije uzeo ni jednog. nego uzme abdest i ode u džamiju. Pošto klanja. ode opet u šumu, kao što je uvijek radio. Opet kad je drugu večer zaspa-o, dodje onaj isti čovjek i reče mu: „Sjutra kad uzimaš abdest vidječeš na onoj ploči u kesi dvije liiljade dukata, uzmi ih“. On ga opet upita: „Jesu li sa halalotn?“ On mu odgovori, ,,nijesu“. U tom ga žena viknu, on ustane i stade joj pripovijedati svoj san. Žena ntu reče: „nemoj uzimati, kad nijesu sa halalom! 11 On opet podje u džamiju i kad stade abdest uzimati, vidje na onom tnjestu hrpu dukata. On nije uzeo ni jednog već ode da klanja. Pošto klanja, ode opet za svojim poslom, kao što je uvijek radio. Opet kad zaspi dodje mu onaj isti čovjek i reče tnu onako isto, ali da če sati naći tri hiljade dukatia, i opett reče da nijesu sa halalom. Kad je došao u džatniju i stao abdest uzimati na onoj česmi, vtdje na onom istom mjestu hrpu dukata. On nije uzeo ni jednog, već ode u džamiju da klanja. Pošto se klanjanje svrši, on ode za svojim poslom. Cetvrtu večer opet mu dodje onaj isti čovjek 1 reče: „Sjutra kad uzlmaš abdest, vidjećeš jednu paru I uzml je“. On ga upita: „Je li sa halalom?** On mu odgovori, ,Jest“. U to ga žena probudi 1 on ustane, te stade ženl ka-

zivati ovaj san, pa ipita žene: „Hoću li uzeti onu paru?“ Žena mu odgovori: ,,Za što ne ćeš, uhar ti je i ona para kad je sa halalom". On podje u džatniju i vidje na šadrvanu kad je abdest uzimao onu paru i uzme je. Ode u džainiju i pošto se klanjanje svrši, podje kući. Iđući kući vidje nekoliko djece, gdje se igraju na sokaku, a jedno samo stoji, pa gleda kako se oni igraju. On ga upita: „Što se ti ne igraš?“ Dijete mu odgovori: „Nemam para“. Čovjek se maši za džep i dadnc mu onu paru, što je našao na šadrvanu. Sađ se ono dijete započe igrati i sve izigra od onih i reče onome čovjeku. ,,De da mi ovo raspolovlmo“. Čovjek mu odgovori: ,,Ne ću, ti si se igrao“. Sad oni dječak uzme jedan katnen sa zenilje i dadne ga onome čovjeku. Onaj čovjek uzme oni komen, te ga odnese kući i baci na tavan. Njegova kuća biia je prema hanu. Jedan trgovac dođje u oni grad, te se zanoćl u onom hanu. Iza večere ugleda oni trgovac onu kuću prema lianu, gdje se sjaji. Zovne onoga handžiju i upita ga: „Čija je ona kuća?“ Handžija mu odgovori: ,,0na je kuća jednog siromaha“. Trgovac mu reče: „Hajde mi zovnl toga čovjeka, da se s njitne malo razgovorim“. Handžija ode i zovne ga. Kad dodje onome trgovcu, nazove mu selam, te ga upita za što ga je zvao. Trgovac mu reče: „Pošto ćeš mi prodatl ono, što imaš na tavanu?“ Siromah mu odgovori: ,,U mene nema ništa ni u kući, a kamo ii na tavanu”. Trgovac mu opet reče: “Pošto 6eš ml prodati, što imaš tta tavanu, pai tebi

uije brige, tiašao ja šta ili ne našao“. On mu odgovori: „Hajdcmo mojoj kući pa šta nadješ na tavanu, uzrni džaba". Kad dodju kući, ne nadju ništa, do oni katnen i trgovac ga uzme, te potegne kesu i dade mu hiljadu dukata, za oni kainen. Siromah reče onome trgovcu:; „Majti ove pare natrag, ja i!t ne smijent uzeti jer more svijet promisliti, đa sam ih ja ukrao". „Elt kad ne sinijcš, a ti hajde zovni imama, multtara i još nekoliko ljudi, pa da ti ih pred njimai dadem, a kazaću im da si mi brat“. On ode da sabere ljude, pa ilt odvedo trgovcu u lian. Trgovac mu reče: „Dobri ljudi, ja sam vas pozvao za to, da vant kažetn da je ovo ntoj braV i evo mu ja dajein hiljadu dukata, neka malo kuću popravi i sjede u kakav posao, neka ste vi svjedoci". Trgovac izbroji pred njiina hiljadu dukata i dade ih onome siromahu, tit ode svaki svojoj kući. Onaj sirornah sjede u dućan i stane raditi. Posao mu je išao sve na bolje, da je od one hiljade dukata kroz neko vrijeme stekao još jednu hiljadu, Car u toj zemlji zatraži u koga ima največi dragl kamen. Onaj trgovac što je kupio od onog čovjeka oni kamen odnese oaru jer je bio dragi kamen i uzme za nj dvadeset hiljada dukata. Sad ode onome čovjeku te stane pripovijedati. njemu, kako je on odnio oni kamen caru, i uzeo za njega dvadeset hiljada dukaita I reče ćovjektt* da to podijele. On mu odgovori da ne će, jer ima para dosta. All se trgovac tu razboli pa umre. One sve pare poklonio je onome čovjeku, te onaj postane veliki bogataš