Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U Boogradu I u kra]ev)ma zaposjeđnutin od c. I kr. fota po cijenl od. . . . 8 helera U Hrv&takoj-SlavonlJI, Bosni-Hcrcogovlni I Oalmacijl po cljenl oo 10 holora Irv&d ovog podru^Ja po cijonl od. . • .12 helera

Mjssočna pretplata: U Beogradu I u krajovlma zspoejednutlm od

c. I Irr. Ceta za bojna I etapnu pofto. . 2*—• U Đeogradu sa dostavom u kuću .... 2*00 U Hrraiikol-Slavonljl, Boanl - Hareogovtal I Dalmacljl 2 80 U ostalfna r rajavima Auatro-ugarske monsrhljo 3* U Inoatranstvu 4 50

Oglasl po cijenlku.

Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadiića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primanje pretplete Topllčln venae broj 21. Telefon bro( 26. Primanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Talefon br 248

Br. 208.

BEOGRAD, utorak 31. jula 1917.

Godina III.

Car i kralj Karlo u Kolomeji. — Zaleszczyki zauzet. Izvršen prijelaz preko rijeke Zbrucze — Osujećeni francuski nasrtaji na Chemin des Dames-u.

Ratni izvještaji. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 30. jula. Istočno boil«te: Sjeverno od doline S n s i t a kao i s obje strane dollne Casinu osujeć e n o j e v i š e neprijateljskih n a p a d a j a. UBukovinizadobili smo lcodsuzbijanja žllavog ruskog otpora daljega zemljišta. Kod Valeputne zauzeto je tunelsko uporište, uzvodno od Fundul Moldovi prekoračena je moldavska dolina. Sjevero-istočno od Kutya stoje saveznici u borbi tia desnoj obali C z eremosza. Izmedju Pruta i Dnjestra neprijatelj je ponovo bačen. Prekoračili smo zapadnu granicu Bukovine. Đomobranske čete zaposjele su Zaleszczyki. Izmedju Skale iHusyatina očišćeua je od neprijatelja galička obala Zbrucza. Mjestimično smo sebiizvojevali prijelaz na rusko z e m 1 j i š t e. U prostoru južno od B r o d y a p r o v a I i I e su austro-ugarske I njemačke navalne čete s uspjehom u neprijateljske rovove. Talliansko I nigoisiočuo bojište: Neizmijenjeno. NačcIrlV glavnog stožera. ! IOTI. ■ brzitiotn, koja je od uvijek obilježje svake ofenzlve središnjili vlasti. napreduju i najnoviji dogadjaji u istočnoj Oaliciji. Rusku vojsku stlzava danomice udarac za udarcem i rni več danas možemo gotovo pod sigurno tvrditi, da za malo dana na galicljskom zemijištu ne će stajaii više ni jedati ruski vojnik. (Do časa, kad ovo pišemo, nalazi se u ruskim rukama još samo uzani komadlć zemljišta s obje strane Brodya, ako i njega medjutim Rusi nijesu vcć morali da isprazne). Tako bl ova zetnlja, koju je vojno vodstvo srcdišnjih vlasti u većem ili manjem dijelu prepustilo Rusima, bila konačno oslobodjetta, a čete središnjih vlasti, koje su kod Husyatina već prekoračile državnu granicu, stoje d an a s o n d j e, g d j e s u n a p o č e t k u rata stajale, kad su stupile na rusko tio. Oslobodjenjem Oaiicije ispunila sc i topla nada tamošnjcg stanovništva, koje ni tiprkos najstrašnijih patnja nlje prestajalo vjerovaii. da će doPodlistak. Doživljaji jednoga zidara. — Prlča. Bio jednotn jedan siromah zidar u Granadi, kojj ]e držao sve svece i praznike, pa 1 sveti ponedjeljak suviše, te je uza svu svoju pobožnost bivao sve siromašniji i jedva je hljebom mogao prehraniti svoju brojnu famiiiju. Jedne noći probudi ga iz prvoga sita kucanje na vraiima. Otvorivši ugleda pred sobom duga, mršava gospodina, koji je Izgledao kao mrtvac. „Ćuj me, pošteni prijatelju, reće strani čovjek, ,,ja sam opazio, da si ti dobar kršćanin, kome se može vjerovati; bi H se ti večeras primio jednoga posla? Od svega srca rado gospodine. pod uvjetom, da mi se primjereno plati/* ,,Za to se ne brini, samo moraš dopustiil, da ti oči zavežem.“ Tome se zidar nije protivio; tako ga gosjrodin vodio kroz razne neuredjene ulice, dok ne stadoše pred vrat>ima jedne kuće. Tada izvadi ključ, prevrne bravu, koja je škripala. i otvori nešto, §to je zvučilo kao teška vrata Kad su unišli unutra, vrata se zatvortše l zakračunaše. Oospodin poveđe zidara kroz koridor, koji je odjekivao od koračaja, i kroz veliki trijem u unutarnji dio zgrade. Tu mu odriješi očl, a zidar se nadje u jednom dvorištu. kole ie sattro jedna svjetiljka slabo

ći onaj sretni dan, kad če nepobiedivi dvostruki orao i opet ponovo nad njlnta ponosno zalepršati. Nije dakle čudo, šm su hrabre čete središnjih vlasti na svakom koraku oslobodjenog habsburškog tla dočekivane veseljem i oduševijenjem, koje se neda ni opisati. Ta stanovnici su Galicije imali prilike, da se osvjedoče o razlici ausidjske i ruske uprave. Dok su pod austrijskotn upravom mogli slobodno da dišu i da se nesmetano razvijaju, rusko im je gospodstvo tištilo poput more dušu. Ono je bilo istovjeano sa podjarmljenjem svake gradjanske i nacijonaine slobode: a ovo se stanje u povećanoj mjer! još pogoršalo, kad je anarhistička samovolja državne uprave poslije revoluclje prešla i na vojsku. Pod žestinom ofenzive središnjih vlasti srušila se ruska vojska poput lcuće od karata. Rijetko kada nailazinto u istoriji na sličnu tragediju. Najgroznij! poraz od kad j>ostoji svijet doživio je doduše Napoleon Veliki na svom uzttiaku iz Rusije 1812. god. No i sam taj strahoviti đogadjaj ne može da se uporedi sa sadašnjim stanjem ruske vojske. Francuzi su 1812. godine kraj svilt zala ipak bar do biike na Berezini ođržatl upravo divnu disciplinu! Unutarnja je veza tijihove vojske bila tako jaka, da ih nije moglo da pobijedi rusko oružje, nego su niorali da kapituliraju samo pred jednom višom silotn, snijegom i ledom. No na brojćano još uvijek snažnoj ruskoj odbranbenoj sili izvršuje se sudbina, lcoju su izazvali vino\mici i vodje rev r o]ucijc: izvršuje se slom! Gorovo bi trebali snagu prikazavanja jednoga Zole, — koji n svojim romanima jasnim pogiedont crta laganu ali sigurnu propast francuskog naroda zbog njegove vlastite kulturne rrulosti, — kad bi htjeli da prikažemo u pravoj slici ubrzani proces raspadanja ruskoga kolosa. Tom procesu raspadanja ltioglo bi se bilo izbjeći, da je carizam još i dalje ojjstojao I da je u pravo vrijeme sklopio mlr. Danas je to gotovo neinoguće. Ruski revolucijonarci prcuzcli su ulogu slona u jednoj sraklani, porazbijali bez dugog promišjlavanja u svome bjesnilu sve što im je dopalo šapa, i htjeli da iz onilt okrnjaka podignu novu Rusiju, — sličtto kao onaj magioničar koji pred očima svojih gledalaca razdere koji predmet na

osvjetljivala. Na sredini je bio suh bassin staroga maunskoga vodoskoka, pod kojim je gospodin htio da mu zidar napravi svod: cigla i malter bili su već pripravljeni u tu svrhu. Zidar je radto cijele noći, ali ipak nije ntogao dovršiti posla. Uprav pred zoru turl inu gospodin jedan dukat u ruku, zaveza mu opet oči I odvede ga u njegov stan. „Hoćeš li“, reče tnu, ,,da opet dodješ i da posao svršiš?“ „Drage volje gospodine“, ako će mi se opet dobro platiti.** „Onda dobro, sutra ču te u ponoći opet zovnuti." Tako i bi, te bi svod gotov.“ ,,Sada“, reče gosjjodin, „tnoraš mi pomoći prenijeti Iješine, koje treba u ovaj svod pokopafi." Siromahu se zidaru dlaka naježi na ove riječi; jx>dje za gosr>odinom, dršćući na nogama, u jednu zabitnu sobi u kući, sve čekajući, kad će ugledati kakav užasan prizor smrti, all opazivši tri-Četiri lijepa vrča, gdje stoje u uglu, bi mu lakše. Očit'o su bili puni novaca i dosta je napora trebalo, dok su ih on i ovaj gospodin prenijeli i u njihov grob sahranili. Svod bi za tim zatvoren, ploče opet pometane I svaki trag kopanju zameten. Gospodin poveza opet oči zidaru i odvede ga drugim putem, a ne onim, kojim je došao. Nakon što su dugo vremena išli kroz labirint od ulica, zastadoše, gospodin mu spusti dva dukata u ruku i reče: „Čekaj ovdje, sve dok ne čuješ, da sa katedrale zvono zazvoni na ju-

hiljađu komadića. da ga čas kasnije opet pokaže u s .-oj svojoj cjelini. Kerenski, Čajdže. Lvov i drugovi zaboravljaju medjutim u toj raboti, da se doduše I u polin’ci može raditj raznim bluffima, ali da se na kraju krajeva odlučna riječ mora prepustiti činjenicama. Tako su i proklamacija i bezgrattične demokracije i Brusilova ofenziva bili prosti ,,bluff“. koji se razbio na tvrdoj realnosti same stvari. S velikom se ponipom objavlla narodita vladavitta, ali da se ona uzntogne i održati, morao je Kerenski uvesti s t r aItovladu, koja je daleko natkrilila i sam apsolutizam carisfičke birokracije. U Petrogradu, Moskvl, Kijevu i Odesi došlo je do uličnih borbi, koje su bile mnogo strašnije nego li one u revolucionoj godini 1905., a tek prošle nedjelje dao je Kercnski one prevratnike, koji za „borbu za slobodu“ u inteTesu engleske plutokracije nijesu Iitjeli pokazati nikakvog razuinijevanja. u glavnom gradu na Nevi od vladi vjernih četa naprosto postrijeIjati. ,,ZIo radjenje goiovo sudjenje 11 veli pravom naša narodna poslovica. I opet nas je jednom svjeiska istorija poučila, da jeduu radikalnu stranku prije ili kasnije pobija i smjenjuje druga još radikalnija sranka. Tako je Kerenski sada primoran, da slom Rusije jx> mogućst'-u što više zategne, uvesti strožu diktaturu od one, što ju je ikada uveo koji apsolutistički vladalac. Vidinio da se sad u Rusiji odigrava ono Isto, što se odigravalo i u Francuskoj, kad je'poslije bastille došao konvent sa grI5b%om. Ali isto takn kao što ni krvoloci Danton, Manat I Robcspierre nijesu mogli da zapriječe rasulo Francuske. tako će i Kerenski u istoriji biti obilježen kao krvnik stare Rusije, koja je na galicijskom i istočno-pruskbn poIjanama pretrpjela doduše teški ali još uvijek ne smrtni udarac. Taj smrtni udarac zadali su svojoj domovini istom ruski revolucijonarci. Središnje pak vlasti, koje su jeditio u svojoj pravednoj i svetoj stvari potegle ntač iz korica i koje se upravo spremaju, da svoje pobjedničke barjake jx>tiesu i u samu južnu Rusiju, kan'da već u svoj onoj krvavoj vrevi pozdravlja divna ona pjesitta: Zora sviće, biće dana!

tarnju ntisu. Ako se drzneš i prije toga vremena odriješiš, zlo ćeš proći.“ To rekavši ode. Zidar je vjerno čekao i zabavljao se vagajući dukaie u ruci i slušajući. kako jedan o drugi udareu zveči. Kad zvono sa katedrale poče na jubarnju zvonati, odriješi oči i nadje se na obalama jedne rijeke, odakle liajkračint putem ode kući. Cijele dvije nedjeije uživao je sa svojom familijom sa zaradom od one dvije noći; nakon toga je opet bio sirontah kao i prije. Poče pomalo raditi, a do tnitogo se moliti, tako iz godine u godinu, dok mu se familija osušila i otrcala kao ciganska čerga. Jedite noči sjedjaše na vratima svoje kolibe, kad evo ij njemu starog bogatog t\ r rdice, za koga se znalo, da ima mnogo kuća i da je škrt gazda. Bogataš gledaše jedan čas zidara ispod svojih namrštenih dugih obrva i reče: ,,Ja sam čuo, prijatelju, da si ti vrlo siromašan.*^ „Nema ništa, što bi proti te istine bilo gospodine, ona sama za se govorl.“ „Onda ja mislim, da ti ne bi mrsko bilo zaraditi i da ćeš jeftino raditi?“ „Jeftinije gospodaru, nego ikakav zidar u Granadi." ,,To ja baš hoću. Imam jednu kuću, već se počela rušiti, koja me tako skupo s:oji, da mi se ne isplati popravUati je, jer niko ne će u njoj da stoji. Stoga nijesam drugog izlaza našao, nego da je iskrpim i tako je uzđržim, da se ne sruši, što je moguće s ntanje novaca. Zidar bl dakle odveden u jednu

Mirovni ciljevi Austro-Ugarske i njenih saveznika. Izjave ministra spoljnih poslova grofa Czernina austrijskoj j magjarskoj štampi. Prema obećanju donosimo danas u cijelosti govor austro-ugarskog ministra spoljnih poslova grofa Czernina, koji je on prošle subote izrekao predstavnicima austrijske i ugarske štampe. U početku svojih raziaganja upozorio je ministar na vanredno povoljan vojnički položaj i na prilike ruskog fronia, gdje se čete saveznika nalaze .u trajnom napredovanju, pa je dax> izraza svome divljenju uspjesima savezničkih četa, Odgovor na govor Lloyda Gebrga. Prelazeći na opšte poUtičko stanje rekao je grof Czemiin dalje Gospodin Lloyd Ceorge je u svom posljedujem govom, prilikom godišnjice proglasa beigijske nezavdsnosti u Lonđonu, izjavio, da je izjava đržavnog kancclara u sjednici Reichstaga od 20. jula dvosmislena. Taj mi je prekor već i po sebi nerazmnijiv, jer su izjave držamog kancelara polpuno jasne i izrazite, daleko od svakog nerazumijevanja. Ali je taj prekor još nerazumljiviji kad se pomisli, da Lloyđ George u svomo govoru nije nikako ni spomenuo mirovnu rezoluciju njemačkog Reichstaga, i ako je ona, na koju se i sam državni kancelar u svojirn razlaganjima pozvao, u vezi s govorom dr. Micliaelisa te čini s njime jednu cjeiinu. — Obe su te izjave državne vlade i državnog predstavuišlva upraro izraz jedinstvene volje njemačkog naroda u pitanju mira. Pada u oči, što se u sporazumnim državama njemački Reichstag, koji je naosnovu jednakog, neposrednog i tajnog izbomog prava izabran, tako isto omalovažava, kao i oijclo socijalno zakonodavstvo, kojim je Njemačka od zapadnib zemalja daleko odmakla. Ra.š tu odluku njemačkog Reichstaga LIoyd George nije trebao omalovažiti, ako on kao predstavflik one sile, koja uvijek ističo misao demokratije, ozbiljnolioć.e da pretresa držanje Njemačke prema pitanju mira. U ptinoj saglasnosti su Rcicbstag i državni kancelar izjavili. da Njemačka vodi ođbranbcnl rat, da njemački marođ želi čas tan m i r p utent sporaz uma i pogodbekoji bi bio podlogaza trajno izmiremje naroda. Državui kancelar i Reihslag su svečano izjavili, da njemački n - rod ne teži za nasilnim osvajanjima i ICa s gnušanjem odbija privredno ogramičavanje i zavadu naroda jx)slije rata. Gdje su u tim obojim izjavama, koje se svojorn bitnošću poklapaju, rnože nalaziti dvosmisienosti, ja nisam u stanju da pronadjem. Ali mislim da u

veliku pustu kuću, koja je izgledala, da će se brzo srušiti. Prošavši kroz više praznih dvorana i soba dodje u jedno unutarnje dvorište, gdje tnu u oči upade stari maurski vodoskok. Časak zastade, jer mu je bilo kao da se kroza san sjeća ovoga mjesta. ,,Molim“, reče, ,,ko je prije stajao u ovoj kući?“ „Nek ga djavo nosi!“ viknu kućegazda, „jedan stari škrtac, koji se ni za koga nije brinuo osim za se. Govorilo se, da je silno bogat, pa pošto nije imao rodbine, misiilo se, sve će svoje riznice crkvi ostaviti. Kad iznenada umrije, nagrnuše svl pozvani i ttepozvani, da uzmu njegovo blago, ali ništa ne mogoše naći izuzevši nekoliko dukata u jednoj kožnatoj kesi. Najgore sam sreće ja, jer oikako je starkelja umro, neprestano je u mojoj kući. a da ne plaća kirije, a mrtva čovjeka ne možeš sudu tužiti. Svijet govori, kako se čuje zveka zlata svake tioći u ottoj sobi, gdje je starac spavao, kao da broji novce, a katkada jecanje i stenjanje oko dvorišta. Bilo to istina ili Iaž, od tih priča je moja kuća na zlu glasu I ni jedan kirajdžija ne će u njoj da ostane.“ ,,Dosta“, reče zidar, osokoljen, ,,de pusfi mene u kuću da u njoj stojim bez kirije, dok ne dodje bolji kirajdžlja. a ja se obvezujem, da ću je popraviti i umiriti nemimi duh, što joj mir narušava. Ja sam dobar kršćanin i siromah čovjek. ne će me prestraši i ni djavo, sve kad bl se pojavio u obliku velike vreće novaca."

svakom slučaju moram odgovoriti Lloycla Georgeu pitanjem, šta npravo sporazum;* ue sile boće? Potpmia saglasnost iztnedju Beča I Berllna. Ouo, što grupa muših sila hoće, v!dt se iz pozuatih bečkih. izjava i iz rauijai pomenutiti izjava njernačkog naroda, i ž kojih se ispoljava potpuna, dol najmanj ih pojeđinosti, saglas« nostizmedjuBečai B erl in a. Ono; što su državni kancelar i Rcichslag ixjavili, lo je ono isto, što sam ja još prije četiri mjeseca označio kao ćastan mir, koji je bečka vlada gotova da prihvati i od koga ona očektije i nada se irajnom izmireriju naroda. Moguć je satno častan, sporazumnl mir. AJLi i o onome, što jireko tih granicai leži, postoji izmedju Beča i Beriina pot* puna saglasnost. N i k a d n e ć e m o m 1 pristati na jedan mir, koji za; nasne bi bio častan. Ako sporazumne sile axe žele da s narna pregovaraju naj ovoj sa svim jasno opisanoj osnovi, onđa! ćemo mi ovaj rat nastaviti i borili se do! krajnosti. Meni je svejedno, da li će se ovn moje sltvaćanje smatrati kao znak s!abosti ili jakosti. Meni ono što se buni pro« tiv toga, da se produžuje rat, koji je da'nas postao već Ivesmislenim, izgleda kno znak uma i morala. Pošto sam ja prožet uvjerenjem, dai sporaznmnim silama ne će nikad poći zal rukom da nas savladaju, i pošto mi it našoj odbrani ne iderno za tim, da naše protivnike smrvimo, to će se i ovaj rat. prije ili docnije morati završitl na temelju sporazum.nojj mira. Ja iz ovoga izvođim pri« r o d n i z a k 1 j u č a k, d a s u b e s k o r i s« ne dalje žrtve, koje se namećt* cijelom čovječa;nstvu, i da j e' u interesu ci jelog čovječanstva potrcbno, đa se št.o prije dodje do sporazumnog mira. To je ono što mi želirno. Ali ja ponavljam: Ni« konetrebadasevarao tomedff zakljnčenje mira ima svoje o« dredjene granice i đa se on mo že samo u okviru časti izvesti, Kao što smo se zajeđnički boriilisnašim vjernim saveznicima, tako ćemo isto xi njihovoj zajed« nicii mir zaključiti, sadili rnalo docnije; mi ćemo s njima zajcdno produžiti borbti do kraj« njib graaiica, ako na protivnič* koj strani za ovo gledište ne bf bilo ni razumijevanja ni voljo, M i i n a š i s a v e z n i c i i m a m o p r a> v a n a ž i v o t i r a z vi t a k i s t o o n ako kao i drugi narodi na ovoj zemlji, i nema sile na ovom svi« j e t u, k o j a b i n a s m o g I a p ri m o« rati da od toga odustanemo.

Ponuda poštenoga ziđara prirrri s< s veseljent. S familijom svojom useli sfi u kuću i izvrši sve, što je obećao. Malo po malo dovede je u njeno pnvašnje stanje: zveka zlata nije se više po noćt čula u sobl pokojnoga tvrdice, nego sa pomalo čula po danu u đžepu živoga z-idara. Jednom riječju, brzo je rastao u blagosfanju, te postade jedan od naj« bogatijih Ijudi u Gramadi. Velike je svote poklonio crkvi, hoteći time, bez suninje, da umiri svoju savjest. a tajnu o svodu nije nikom prije otkrio nego na smrtnoj postelji svome sinu i nasljeduiku. VV. J.

HALI PODLISTAR. Elektro-maguetička biljka. U državi Nicaragua raste blljku, icoja ima eiektro-magnetična svojstva. Kad joj čovjek odsječe jednu grančicu, on osjetl udarac kao od električne baterlje. Na daljini od sedam do osam metara utiče biljka na kompas. Približavanjem kompasa biljd udaljuje se njegova Lgla od mjesta, na kom inače stoji. Ako se kompas stavi izmedju grančica biljke, onda se njegova tgla f velikom brzinom okreće u naokolo. Elektro-magnetska snaga biljke ni)e u ostalome u svako doba dana podjednaka. Ta Je snaga biljke u 2 sata poslije podne najjača, dok noću skoro sa svlm izčezava. *