Београдске новине

Bf. 218.

BEOGRAD, petak 10. avgusta 1917. — — J ssssggac ■ ■ r.-r-r ■■ rr

Izia ze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: U Bi*|rM)J I u knjoimi ođ *. I kr. foti pn e1J.nl 04. ... 8 h.loro U HnrMtkoJ-SlnonlJt, Boonl-Horcogoolnl I DalmMlJJ po clJuM »C 10 hclno livftn ovoj podrukja po djtnl (4. . . .13 hvlftrp == Ogtast po

MjoseCna pretplata: U Boogradu I « kralevifna inpoijodnulim *4 t. I kr. ioto u oojnu I otopno poilu. . 3'U 8cogradu u doslnvom u kuto .... 2 50 U HrvotekoJ-SJovoaiJI, Boonl - HoroogovM I OilmaclJI 2 00 U osiollra Vrojnvlmo ftu>lro-U|ortkimonirMJo 3- U InotlronKvu........... <‘80 cijenlku. =s

Uridniltvo: BEOORAD, Vuks Karadžića ul. broj 10. Talofon bro] 83. Upnvs I prlmanjs pretpUta Topličln venas broj 21. Telefon bro] 25. Prlmanje oglasa Kneza Mlbajla ul. bra] 38. Telefon br. 245.

Godkia 111.

Ratni izvještaji. fzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera.

Veliki gubici Rusa i Rumunja — zarobljeno 50 časnika i 3300 vojnikap a zaplijenjeno 17 topova i 50 mašinskih pušaka. Predstojeće napuštanje Petrograda?

Kb. Beč, 9. avgusta. Isto&uo bojlštet Front marSalapl. Mackensena: *** n-.;« Potpuno su osujecetif pok u š a j i R u m u u j a i R u s a, d a j ak i m tiapadajima u m a s a tn a fzjedna-če postignute njeraačke uspjehe sje vcrno o d Fočana. Do juče je uveče neprijaielj iz.gublo 59 časnika f 3390 v o j n i k a n a z a r o b 1 j e n ic i ni a, a o s i m t o g a 17 topova i p r e k o 50 m a š I n s k i h p u 5 a k a i sprava za bacanje mina. Front g&neral-piikovnika nađvojvođe J o s I p a: Kod vojske general-pukovnika baruna pl. R o b r a, koja se bori na ugarskoj istočnoj gratilci, došlo je jučc gotovo na svitn odsjecima f ronta do borbi, koje su protekle uspješn o z a n a s. U t i m s m o borbama zadoblli daljega zemljfšta. žestoki su neprijateljski napadaji k r v a v o o d b I j e n i. U j u ž n o j B u k ov i n ! o t e I a j e p o s I i j e v i š e'dnevne teške borbe naša k on j i c a R u s i m a k o d W a m e d v a visinska položaja, kojl se nalaze jedan Iza drugog, Nala konjica prodire prema Our a li u m o r 1. Dalje sjeverno nije u položalu nastala tiikakva bitnija prom’ena. Taltjansko 1 balkansko bollšte: Nema ničeg novog. Nafielnlk glavnog stožera.

Kornllovljeu lirvavi suđ. Iz redova ruskih vojskovodja, koji se baš ne mogu da ponose sa osobitim talentom upravljanja bitaka i koji su milijune svojih vojnika uzaltidno žrtvovali u ovom za Rusiju tako sudbonosnom ratu, ističe se simpatično pojava generaja K o r n i 1 o v a. Ooduše l Kornilov je bio pristaša taktike jurišanja u masama bez obzira na žrtve u ononi stihi, kako je to provodio general Brusilov, ali je on u ostalim svojim operacijaina pokazao izvjesnu vellčinu i siiagu odlučivanja. Kornilov je svoju karijeru započeo već pod carističkom Rusijom, a kad su do moći đošli revolucijoiiarci, prlključio int se on isto

taka kao l BjasHov, na što mu je kod posljednje ofenzlve povjereno vrhovno zapovjednlštvo nađ jugo-zapadnim frontom. Sudbina ovog posljednjeg ruskog očajničkog pokušaja, da se potisne čclični zld središnjih vlastj ua istočnom frontu, poznata je. Taj se pokušaj svršio neuspjehom, a, kad su četc središnjih vlasti prešle na protivnapad, urodio je on s I o m o m potučenih ru skiIi bu ji ca. VeIlki je dio vojnika otkazao posve poslušnost, npotrijebio svoje oružje protiv vlastitih časnika, od kojiii su mnogi ubijeni, i pobjegao glavoni bez obzira u pozadinu. Medju njirna nalazilo se i elitnih četa, kao što je na pr. garda. Naprotiv su se ueke druge jedinice ruske vojske borlle staritn svojim oprobanim junaštvoin, tako da su čete središnjih vlasti na mnogim mjeslima morale najprije da skrše žilavi njihov olpor. No masu ruske vojske zahvatila je panika: „Spasi se, ko može!“ S užasom posmatrall su petrogradski revolucijonarni vlastodršci, kako niče sjeme otpornosft, razuzdanosti, ncdiscipline i kukavičluka, koje su oni sami posijali, „demokratiziravši“ svoju vojsku. Uzaludno je Kerenski sam glavom putovao s jednog kraja fronta na drugi; uzaludni su biii svi oni vatreni njegovi govori i apcli, koje je upravljao otpornim nezađovoljnicima, — oni ga nijesu slušali iil su mu pak odgo% r orili sa revolverskim metcima, ođ kojili ga je jedan ranio u ruku. Uzaludno su najposlije pred revolucijonarcima v koje su sami uzdlgil do moči, sklapali ruke njihovi saveznic! u Londomt 1 Parisu, zaklinjući ih, da učine red. Nesreća je postajala sve to veća. I tako je kao spasilac u najvećoj liuždi iskrsnuo od jednom general Kornilov, koji je imao sinjeiosti, da u jednotn dugotn brzojavu diktatoru Rusije Kerenskoinu ispovuči nepatvorenu istinu. On tnu je razložio, šta je pod razornim utjecajein prevrata posialo od ruske vojske, i on mu je ujedno predložio one bezobzirne mjere, koje smatra bezuslovno potrebnirna, da se u ruskoj vojscl uspostavi i opet red i disciplina. Iz brzojava generala Kornilova govori energična, čeličua, u

pravom smistu riječi rečeno prava vojnička ličnost, kčja smatra isifod svoga dostojanstva^ da ustukne pred petrogradskim uzurpatoritna, i koja na kraju stojičkiin mirom izjavljuje, da će položitl čast vrlibvnog zapovjednika, koja mu je povjerena poslije BrusilovIjevog odstupa, ako privremena vlada u cijelost! ne prihvati njegove prijedioge, koji prije svega idu za ponovnitn uvedetijein smntne kazne i uspostavljanjein ratnih sudova. I voJja je staroga generala, koji — kako se to rthzabire iz mnogih mjesta njegovog brzojava, — vjeran zaklertv! caru, nije htio da ostavi svoju domovinu, koju su revolucijonarci sunovrattii u propast, pobijediia. Prenia najnovijitn vijestima, Kctenskf je generalit Kornilovu podijelio neograničeno punomoćje, I on je već na osnovu toga punomoćja započeo uvadjanjem reda medjtt svojom soldateskom. Cijele je formacije dao fopničkom vatrom ttništlti. mnoge pukove decimirati: hiljade i iiiljade bez dttgog razmišljattja postrijeljati I povješati, tako da su čete središnjilt vlasti na svotn nesuzdržljlvom prodiranjtf naišle na čitave gomile mrtvilt Rusa, koji su našli svoj žaIosni svršetak na konopcu ili bili ubijeni krvničkim tanetom iz svojih vlastitiii redova. Kornilov je dalde započeo najstrahovHtjim krvavim sudom, kakvog grozntjeg ne možcmo naćl gotovo nl za najjezovi’tijih dana francuske revolucije. Da li će mu na taj način uspjeti da od uniformtranog tnužlka opeit stvori upotrebljiv ratni mstrumena't u službi .dapadnih sila, — u to ml ozbiljno đvojuho. To bi bilo moguće samo onda, kad bi sc radilo o ugušivanju pobune u vojsci, kod koje gradjansko sfanovništvo nema nikakvog udjela. No one liiljade i hiljađe ruskili vojnika, koje svalcoga datia dezertiraju iz naznih frotvtova, nalaze utočišta u potpuno revoltirajućoj pozadini, koja te vojničke pribjegiice pozdravlja ttpravo divljim oduševijenjem i dočekuje lli crvenim barjacima ogorčenja. Kornilovijev će krvavi sud možda tok dogadjaja moći donekle usporiti, ali ga sigurno ne će moći suzdržati. A međjufirrt, ko zna, kakva tragična sudbina vreba već i na samoga njega . . .

Ruski haos General Kornllov rusko) vladi. [Nat'Očili brzojav „Beogradsidii No.ina' ) Berlin, 9. avgusta. Ratnl dopisnik ,,B e r 1 i n e r T a g e b 1 a t t“-a, Appelt, brzojavnim putem saopštava sadržlnu strašne optužbe generala Kornilova protiv vlastito vojske. P.osljedica to ojttu/.be biio je smjenjivanje Bmsilova, naimenovanje Korniiova za generalisitnusa, ponovno uvodjenje smrtne kazne i drakonske mjere protiv nedisctpline vojnika. Dotičnl brzojav je npućen Kerenskom 24. jula iz Kamienec-Podoiskog i glasi: „Vojska obezglavljenih Ijudi, koju vlada nije sačuvala od sistematskog propadanja i rasula, nalazi se u bjegstvu preko polja, koja se više ne mogu nazvatl ni bojna polja. Vlada bezgranični strah, poruga i sram, koje ruska vojska od kako postoji nije poznavala. Iif će se ovo bjegstvo spriječiti i obustaviti, a revoiucijonarna viada zbrisati ovn sramotu, ili će, ako to ne bude moguće, neumitnt tok istorije dovesti dnige ljude na čelo, koji će istina sramotu zbrisati, all će jednovremeno i dobitke revolucije uništiti. To će biti nesreća za našu zcmlju. Nema izbora za revolucijonare. Vlast vlade mora poći ouim čvrsthn putem, koji još Jedini vodi spasenju otadžbinc 1 slobode. Ja, general Kornilov, čiji je cio živiot od prvoga dana bio posvećen vjernoj službl otadžbine, izjavljujem, d a otadžbina propada. S toga ja i nepilan zahtjevatn neodlužuo obustuvljanj© ofenzive na svbna froutovima radi održanja i spasa vojske, da bi se pođvrgla reorganlzaclji na osnovu najstrožije disclpline i da se ne bl 1 dalje žrtvovali životi onilt junaka, kojl tmaju prava da dožive boljc dane. Neophodno Je potrebno, a to zah'.ljeva i težak poiožaj, da se ponovo uvede smrtna kazna i ratnl sudovl na bojištima. Biage mjere vlade potkopale su disciplinu it vojsci i izazvale su zločinstva mase, koja se više ničim ne mogu zauzdati, koja se ispoljavaju u zlostavljanjima, kradjama i ubistvima. Smrt doiazl ne samo u obiiku neprijateljskog kuršuma. nego i od ruke viastite braće. Uvodjetije snirtne kazne spašćoživotnmogimnevinima, a unlštiće manji broj izdajnika i kukavica. Ako vlađa moj predlog ne odobrava te me na taj način liši i posljednjeg sredstva za spas vojske, ja ću samovlasno položiti putiomoćlje giavnog zapovjedništva". Brzojav genorala Korniiovajesnabdjeven. potpisom Lom'esara zapađnog fronta, Savmikova, sa ovim dodatkom: Ja se s moje strane potpuno slažem sa izjavom generala Kornilova i preporučujem sve, što je u njoj rečeno.

Prhnirje izmedju Rusije I središniiht vlasti? (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Haag, 9. avgusta. Jfolandški iist „Mandag Ostea« b 1 a d“ javlja iz Petrograda: Prema pouzdanirn vijeatima, Ijevica je Manova petrogradskog radničkog i vojničkog savjeta, povodorn zahtjeva Korniiova da se obustavi ofenziva na svim frontovima, da bi so ruska vojska iz t»melja organizovala podnijela vladi pr»dlog, da se pod okolnostima ob a v i j e s t i k o d A u s t r o-Ug a r s k e i Njemačke o primirju, voć i s t'og a, šlo izjave Ribota u franruskoj komori izazivaju potrebu o n o v i m s a v j e to van j i raa o r alnim c11 j e v i m a Rusij e. Ali, kako se čuje, taj će predlog kod Kerenskbg naići na odlučan otpor. Predstojeće »apuštaitje Petrograda. (Naročiii brzojav „BcoiradsUh' Nov!na , '}' Stockliolm, 9. avgus:a. Kuko ,,R u s k a j a V o 1 j a“ javlja, sve se više govori o predstojećetn napuštatiju Petrograda, što će se uskord vjerovatno i ostvarvti. Veće nutnicijone tvornice već su preseljene u Jusovku, što je nesumnjiv znak o konačnom preseljavanjtt. U ovotn se trenatku savjetuje o tom, da li će se 1 upravne vlasti preseliti tt ttdaljenij© gttbernije. Recept generaia Koniilova. (Naročiti brzojav^Beogradskihi jNovLna ff ). Stockhoim, 9. avgusta. Kako ,,Rj oč“ javlja, brzojavio glavni zapovjcdnik ir Petrograd, da ja veliki dio čettr u bjegstvu napusfio svojo položaje izmedju Sereta i Dnjestra i d;t su ga, po zapovjesti, za' ]>orbu spremna Čete uništil© lnašfnskim p\i5knmn na bo besatabijskom zemljištn. Monarhističke agitacije u Rtisiii. (Naročiti brzojnv „Beogradskih' Novinfl")' Berlin, 9. avgusta. „Deutscbe Tageszeitung" javlja' iz Zilricha: Zvanično obaviješfent garadnik „Neue Ziiricher Zeitung"-a najavljuje, cla će se obnarodovati s mjerodavne ruske strane pouzdan materijal o’ proklamacijania, koje su u korist monarhijc rasturene u Petrogradu i o sre jačoj antisemitskoj agitaciji. iz raznih dijoiova provincije stižu vijcsti, da su se kozaci priđružili jednoj organizaciji, koja želi, da se veliki knez Nikola Nikolajević proglasi za cara. Pristalfce bivšeg cara, lcoji u inostransfvu žive, rade živo da se na prijesto vrati car Nikola.

Podlistak. A. 0. Matoš: Ministarsko tijesto.*) Čiča mu s© zvao čir Kiril Paprik'os, Mustafaćios, Papakostopulos kako H, i vrag bi ga znao, koji ga vjetar zaiiese. u Kragujevac, gdje bijaše bozadžija, mlekadžija, a docnije zelenaš, gazda i trgovac, koji bi se i te kako potkožio, da ne umre, iza poroda sina Mitra. Taj već u gimnaziji posrbi eksotično ime roditeljsko, nazvavši se Mitar Mitričević. U Beograđu, na Velikoj škoil, pomiješa se tnedju radikale i spcijaliste, imajući prirodjen njuh za vcćinu. Pošto je več u gimnaziji sa mnogo niara i vještine, i nimalo osebujnosti, piskarao u djačkim lističima, postane saradnik tjednika, još čuvenijeg, kada mu urednlk dopane teške robije. Urednika zamijcnjivaše u uredništvu mlad spletkar, ministarski sin, bivši poslanički zamjenik 1 naprednjak, kojemu spretno Cincarče brzo postane vrstom tajnlka i prljatelja. Ali zato ne

‘) Nedavno je izišla kako smo i Oglaslli, nakladom knjižarc Mirka Breyera knjiga A. O. M a t o š „Umorne prfče'* te „Vldic! I putovi“, u kojoj su »»braue ponajbolje stvarl ovog duhovttog hrvatskog satiričarav kojl je Beoffrađjanhna oslao u uspomeni sa svoflm bohemskim životom i osobltlm naCinotn pisanja. „Ministarsko tijesto" Oapisano je prema istlnitom dogadjaju v Beogradu i Parisu prije rata.

bijaŠe broja popularnog Čuda bez rada ćir Kirilova hitrog sina, koji se tako ugojio, sjajan i rutnen kao sljepačka tikva, da ga drugovi zbog silnih bobuijica na vazda nasmijanom licu nazvaše Mita Krastavac. Pisao je pjesme. prikaze, studije, kritike, referate, svaštice, a potpisivao bi se po beogradskoni običaju Spektalor, Hainlet, Mesečar, Bob, Ajduk Vujadin, Mefisto, Pierrot, Jean Frollo, Old Oentleman, a boga mi i: Stella, Gospodjica Nitnš, Fru — Fru, Baba Joka... Pošto stari urednik, porušea i ubijen, izadje iz buturnice i dobijc lijepu službu, njegov zamjenik postane mlnistar prosvjete. — Sto želiš? Laj! — pilaše Mitu Krastavca, kada mu dodje na čestitanje, povukavši ga za uiio (kao Napoleon Veliki gardiste). — Ja bi — ja bi teo n Paris i — Govori, laj, nca ti grečeskog! đerao se milostivo Gospodin mitiister, koji često s uspjehom igraše beogradskog, dorćolskog ,,čapkuna.“ — Ja sam rad štampati moju dramu i posvetiti je — Kome?! — rekne mu 0. Minister i sav se zažari. — Nj. Veličamstvu Kraljici!... Vi ćete me, Gospodin Pajo, preporučiti — Dabome, dabome! — rekne Gospodin Minister slabijim glasom. Baš si prepreden, oca ti mangupskog! I socijalista' MHa Krastavac dobije predavačko mjesto l dvorski stipendij iza audijencije, na kojoj, kako velo, bijaše vrlo zabavan. — Dakle vi ste — rekne mu milo-

stivo Nj. Veličanstvo, pošto je ušao kao patka na ledu — vi ste tnoj — Ja vaš, Vaše Veličanstvo — Vi moj — Ja — ja vaš Krastavac, Vaše Veličanstvo — Hm — hm — čini za njim Gospodin Minister Paja i drpa ga za rukav. — Vaš dvorski pesnik se stneo, Vaše Veiičanstvo Kraljica prinosi k ustiraa svilenu tnaraniu i veli: — Milo, tnilo tni je. To jo 'đakle naš dvorski — Krastavac, Krastavac! šapnće kandidat, a Gospodin Paja ga odostrag gura u ledja — Da, to je Mitar Mitričević, vaš dvorski pesnik, kako se izvoleste snishodljivo izraziti — veli Gospodin Minister, smijućke i srdito. — Ah, ti špicnatneni, črezvičajno! — veli Nj. Veličanstvo kroz svileni rubac, a poeta laureatus stao jecati. Za kražko vrijente iza toga prispfje u Paris, kao dvorski i državni pitomac. Kako se spremaše za pozorište, dobije preko ministarstva fotelj tt svim državnim francuskim kazaltštinia. Na premijerama sjajiia se tnedju reklamskom aristokracijom parlskog duha I njegova lubeničasta giava. Krastavac oboli od tolike sreće. Dobio bolest, za koju se I liječnicl uplašiše, da nije kolera. Ozdravi brzo, Jer imadjaše pandurski stomak 1 ugoji se, užiri se još vlše tiego u Šumadiji, gdje mu je znao miris pečena bravčeta natjcrati suze u lakome, halapljive oči. Pošto je —■ kako, ne bez razloga, mišljahu — prosočio u Beograd jednog svog druga

kao socijalistu i kraljevskog kleveuiika, te kolega izgubi stipendij i kruh. stadoše g.a igtiorirati djacl, dolazećt u poznatu kafanu S. i on se usarai, pomizantropi, žaleći se na ljudsku podlost, jeduči pet put dnevno i želeći u pjesmama mir groba. Iza toga (pisaše bo pjesme popodne), bi odlazio na večeru nekakome razpopu, zabavljajući cio pension. Mljaska jezikom kod jela. kao mlad medjed ili krmak; ntke mu ili pod stolom il! u džepovima do — iakta; zijeva _kao sotti; nabada trešnje viljušicom i siječe ih nožem: pravi mrvice od bljeba i gadja u nos gazdaricu, gospodju Pichard, akspedira u razjapljena usta pakete od simpatičnog jela. pa još na šiijku od tioža; posiže prstima u soljenku i pijttje pod stol — obično na ,,somotskc“ papuče gore spomenute Madarne Pichard; čačka rijetke zube bandžarmn, jataganom, škljocom, kosturom, ražnjem, brih r om — što !i mu je! A otkako je tt pensionu neka Pnglesklnja, zakrvario, ukeketio pri crnoj kafi onim pustijem očima, raspištoljlo se na stolici k‘o dahija i pjev.a kroz zube, onako iroški, bećarski, „Lepa Paava. u Kovilju spava Origlnalan, pa to ti je! — šta vi radite? — upita na jednom usred pritajenog smijanja blijeda Engleskinja, teače rodjena na Montmartreu, baveći sa pisanjem na mašilii i pecanjem Orijentalaca po pensloninta. — Že — mua — pojet serb — Cćlfibre! — (slavan!) — vell raspop, a Krastavao šiiii tanke, kao slama žute brkove, naduvava sc kao

gajde, pupči grudi kao kapral i zaigrao ispod stola nogama, da se trese soba, a bijednog, nervoznog abbćea zabolio' plombirani zub. — Alaj je zabavan! — smije se družitna, a gazdi ua čelu smrtni znoj, dok u zadrhtaloj ruei sve igra viljuška... — Da! gospodin Mitričević ima duha — ne kao čovjek, nego kao pjesnik. No najbolje je naš dvorski pjcsnik provodio u veče. Stauuje u jednoj od najživljih ulica Ouartier — Latina i čcka na male radnice, kada se vraćaju sa poste Nema večere, da kojtt ne domami na svoj čarđak. Ne znajttći još francuski, hitro je Cincarče shvatilo, da os, oko kojega se vrtl sve u tom famoznom Parisu — nije u kujigama. Ženama bijaše simpatičan, jer bijaše «tniješan, najsmješniji govoreči francuski. Kupujući jedared jaja, reče zapanjenoj piljarlci: — Donnez — moi trois oeufs du coqu, Madame.., Jedne % r ečeri sio tako pred kafanu 1 razmišljao o pjesmi, koju mlšljaš# štampatl u slavu Vidovdana, državnog praznika. Kraitke noge u žutim cipelama serbez pružio na sfolicu, naduvene, kratke, crvene prste natovarlo na štap s ogromnim srebrenim držaljem u obliku majmunske glave. ’sprslo se, đa se vidi mesarski, dva prsta debeli pozlaćenl lanac na satu I lujdor — igla tt ogrlici, crvenoj — dakakol LJevicom se igra zlatnim cvflccrom, koji vazda nosi na otečenotn međju očima nosu. oremda mu oči, buljooke kao u vola ili zab“ nisu nimalo kratkov r idne. Poput