Београдске новине

Strana 2. Hcrvć I Kerenski. (NaroCiti brzojav „Beogradskih Novina") Stockholm, 9. avgusta. Gustav llevre upulio je u pariskom ,,V ictoi r‘-u poziv Kerenskom, da jedan put prečisti s raduičkim i vojničkim savjetom. Herve tvi-di dalje, da sn petrogradski upravni kmgovi p ilpuno ppremni za novi zimski rat. . Genera! Verraux o položaju u Rusiji. Kb. Bern, 9. avgusta. O položaju u Rusiji piše^ general ,V e r r a u x ovako: Kako može da se uspostavi disciplina dolje, kad ne poefioji gore, kad se vodje neprestano mijenjaju. kad u samoj vladi postoji anarhija? Ruski dogadjaji idu svojom priuudnom logikom. Položaj ruskog fronta može postati ozbiljan po rusktt vojsku. Bez suninje bi sloin Rusije bio najđublja depresija za narode sporazumnih sila. Fraiicuska štampa o položnju ii Rtisi.fiKb. Bern, 0. avgusta. Francuska štampa uzdržljivo govori o položaju u Rusiji. Sa izvjcsnom nervoznošću se izjavljuje, da Kerem.ki ima da posvršava ogromni zadatak; na riješenje tog zadatka se mora čekati. ,,F i g a r o“ ne vjentje. da ntože izbiti još kakva opasnija kriza, ako Kerenski ne bi mogao ispnniti svoj z.v datak. Hetve veii, da frcba biti potpuno miran. Ako Kerenskom usplje, spašena je eijela revolucija. Ako ne rpodre sa svojoin voljom, onda bi gradjanski radikali, pa možda i earistieki reakeijonarci uspostavili ponovo rcd. Nova rtiska vlada. (A’aiočiti brzojav „Beogradskih Novina") Berlin, 9. avgusta. Sto;-k!. ' iusM dopisni! ,.L o k a 1 n nzcigeiiv* saziiiije iz. niskog i v-'.a, di je novi ruski kabinet obrazovau na osnovi dcmoki-atskih ralnih ciljeva s piivicmcno jiičom diktatui'O'ii. Keraiški ž.di, •la se ua konferenciji spO'itznmnih sila utvi'de riilni riljevi bez ;mck>ija i odktcta. Ta ćo se konfercncija održali u l.ondonu krajem avgusta. Brusilov pod optuzbou!. (Naročili brzojav „Beogradskih No\i.ia‘) Karlsrulu', 9. avgusta. liernski ,,JJund ‘ donosi ov;ij bizojav ,,lixchange 'i’el egraph“-a iz Pclrograda: Po zahtjevu raduičkog i vojničkog savjcta otvoren je vojiio-kiivični postupak nnd generalom Brusilovom i geueralima njcgovog složera. Mnogi v’Si časmei velikog glavnog stana slavlj”iti su na raspoloženje. Pretres Gorkijeva sta»a. (Naročiti brzojav „Beogradskih Noviua*) Stockho'.m, 9. avgusta. l’u uaredjojiju minisi pravđe pretresen je stau Maksima Lorkija, koji je vladi kao protivnik rata bio uvijek tm u oku. Pretrcs je izvršen noću. Pretresoue su i prostorije urednišlva i štamparije Gorkijeva lista. Govori se, da su nailjeni nmogi spisi. ko'im sc Gorkij jako tcreti. Leonid Andreiev o danušnjoj Rusiji. ,,R u s k a j a V o 1 j a“ donosi elauak Leonida Andrejeva o prilikama u današnjoj Rusiji, u kojem sc ve!i: Je li naša ruska domovina u opasnosti? Prema mom najboljcm uvjerenju može se na ovo prtanje odgovoriti jcdino sa ,,da“. Ve'lika, rnoćna ruska država stoji pred katastrofom i možda će već za pola godine samo tuž«e ruševine svjedočiti s.aru slavu i

Petak velićinu Rusije. Ipak bi htio svim svojim silarna da se utješim, da sebi sugeriram, da su opasnosti, koje prijete mojoj domovini i suviše malene. Uzalud! Moguće bi bilo i bolje, da šutim. Ali zar može previdjeti opasuost onaj, koji se nalazi na smrtnoj postelji? Na žalosl čut če moje riječi i Nijemci. To će nam ipak najmanje škoditi, jer Nijemci bolje znadu, što se kod nas dogadja, nego !i i mi sami. Prva opasnost, koja prijeti Rusiji je g 1 a d. Već vidim, kako dolazi i kako se širi i raste neohičncm brzinom. Čitave vojske gladuju, konji crkavaju, jer nema više hrane. U gradovima se ne može dobaviti živcža. Kako će dugo to trajati? Ko zna? N o v a r e v o 1 u c i j a n i j e v i š e d a 1 e k o, a u sadašnjosti vlada jedino naizvjesnost. Sumnjičavi, mrki i neuki ruski seljak zatvorio je pred novom vladom ne samo svoju dušu, već i svoje žitnice. Prije nisu seljaci vjerovall caru, datias ne vjeruju revolucionarnoj vladi, nc vjeruju radničkom i vojničkom savjetu. Drugi užas, koji r.am prijeti, to je raspadanie naše vojske. Doduše, to je ratna tajna, ali takova fajna, u koju su Nijemci najbolje upućeni. Pomanjkanje autoriteta, oprcčne odredbc zapovjednika i vlade, sumnjičavost prosfili vojnika i č e ž n j a za mii'om, sve to prijeti rasapotn u vojsei. Časuici ne znadu višc, kako bi održali red u vojsci, bi li izdavaii zapovjedi, ili raspravljali sa svojim vojnicima o niiru bez odšteia i aneksija. Mir! — to je jedini cilj vojnika, jer Rusija jc dobila slobodu, pa zašto oa onda uniiremo? Konačno dolazi 'reća opasnost: N a š i saveznici. T a j e o r. a s nost n a j v eć a. Tu se hvata za našu časi, muči se. inrcvari naša savjcst. Stojimo već blizu nevjeri, zaio, ier su nas naŠi prijatelji već prije izdaii. Srbija i Belgija krvare iz smrtnili iaiia na svojim razvaiinama. Ako izgubiino strpljivost i nadu, kao one, to ie izdaja. Žrtvnjemo dneviio 30 milijuna, a nemanio novaca. Žrtvujemo hiljade života, da očuvaino vjernost, ali ;a će nas vjernost ubiti. Ruska sloboda rodila se pod nesretnoni zvijezdom i več je okieena smrtnim vijeneem. Ofenziva protiv Rusije. Besarabi.ia i Moldavija u opasnosti. Kbln, 9. avgusla. (Naročiii luv.ojitv „Beogradskih Novina'O ,,P«tit Parisien" piše: Na zapiulnom frontu su događjaji jog saino od spoiednog značaja. Ali su za to neđavno svi dobici gcnerala Brtisilova unišleni. Rusko-rumunjska vojska je na desuotn krilu razgoličena i biće možda prinudjeI na da se povuče. Morao bi čovjek biti I slijep pa da ne zapazi značaj (og nepri! jateljskog prodiranja. Franeuska štampa ! računa s tim, da bi trajnnjem brzog piodiranja na istoku eijela besarabijska žit.nica pala neprijatelja u ruke, Motdavija je vee u opasnosli. Rusko rumunjskoj vojsci se prepomčuje br;.o novlnčenje na liniji Serela. Jugoslavenski pokret u Svajcarskoj. Mnogo pljeve a malo žita ili mnogo beskorisnih riječi a malo djela tako bi se mogla okrstiti jugoslavenska propaganda u Švajcarskoj. Kod ovih se privatnili zabava piše ninogo i govori se o čitavim masania, a sve je to tek u vjetar. Srbin sa svojom neukrotivoin željom za gospodsivom, sa svojom težnjom, da strane elemente podloži svomu gospođstvu, ne može jugoslavensko carstvo drugačije da zami-

sviii oriemalaca, poput svake prave raje, i njemu je silno imponirala elegancija, aristokracija, pa se nosio neukusno, kao većina pariskih Grka, Karavlaha, karabogdanskih i moldavskih boljaira i crnogorskili prinčeva. I’rvo što je u Parisu opazio, bijaše, du se tu Jjudi najviše stide — stida i igrao je cinika. Oko njega tandrču kola, tramvaji. Radnici u crnim kačketama i modrim bluzaina. Hihot i kokote, smrad konjskog djubreta i Ijudskog nečistog znoja, pomiješan sa mirisom od parlena, svježih večernjiii žurnala i cvijeća. Oraja, kao da graju kuće i trotoar. Zvijezde — iskre vrcaju s ogromnog pariskog nakovnja. Tek jedna sjaji kao suza — ona iznad gorde titanskc kupole mrkog, veličajnog, grobničkog Pantheona. Krastavac razmišljašc o Pantheonu, o V. Hugu, o Sorboni. o Maurinia, o svojoj novoj pjesmi, nemiran od zadovoljstva, jer se još nlje uavikao na ugodnu misao, da jc odista u Parisu, u Parlsu Revolucije, Eiffelova tornja, hozentrcgera, Sare Bernard i Coguelina, U Parisu, gdje za dukat dobiješ ženu, bolje odjevenu i često obrazovauiju od žene okružnili kapetana, pa i ministara! U Parisu, gdje su na izlozima pomiješane slavne kokote i slavnl ljudl, Jjudi, gdje uz kokote pozira Paul Adam, naslonjen na ruku, Pierre Loti u eksotičnlm kos:imima i t. d. U Parisu, gdje je slava katoiičkodarvinističkog kdtičara Brunetierea tako dražesno pomješana sa slavom najboljeg džokea. glumca i tingl-tangj pjevača... Krastavac so prene i plati, pa potrči za djevojčicom, koja ga trže u inedftacija. — Ostavite me na miru — Zaito? Ja djak, ja novaca, ja strawc, ja vas volitj, mua, že pojef serb!

Ona ubrza, a on, lioee biti neće biii, za njom, za njoin! Bijaše čista, sitna pitoma, u snhjcrnoj, crnoj, ukusnoj haljini, u skromnom slamnom šeširu. U ruci joj baršunasta vrećica i sunco bran, na licu umornost i ijepota, u inodrim očima predanost, sniiešak. Što nijo večeras, neka bude jesenas! — pomisli Krastavae, kada mu je umakla u kućerinu u tamnoin ćorsokaku ispod Pantheona. Čekao i pratio ju svako veče, davao joj cvijeća, slatkiša i najzad je nagovorio, da dodje na ročište, na Izložbn. Svijet gledaše za njom: tako bijašc lijepa i vesela. Ni sa čim sc odjenula kao iepirić. ni o čemu čavrljašo kao vrabac, kao lasta. Pričala mu, kako teško živi sa majkom i sitnom braćom, kako radi za dva franka dnevno, kako pješači po dva sata na posao. A Krasfavac ispovrtio iz špaga Musseia, pa joj čati strahovitim akcentom, u eleffmtnom restaurantu, u kaosu sviii jezika i dimu svih duhana. Tepa joj o Ijubavi, o djačkom lljepom životu, o Srbiji, kaino će ju odvesil iza zajedničkog živovanja i svršenog djakovanja. Ntni, nenaviklu piću, zanijele dvije ča5c šampanjca i u veče ode sa Krnstavcem... Sutradan, u veče, nijc smjela kućl, a Mitričevič joj uzme kod neke babetine sobu za pola mjeseca, izgovarajući se, da za sada nema novacai Dolazila bi mu svaiko veče, luda od prve Ijubavi. Iza dvije nedjeljc Joj reče njcgova gazdarica, da se Monsieur odsclio, nezna kamo. Nini zapiače, padne preko stuba, stane kao smušena juriti gradom tražeči ga, nemajuči snage da se vrati u stan, neplaćen već nckoliko dana. Oko uonoći iu povcde miad go-

BEOGRADSKE NOVINE sli nego u nekoj Velikoj Srbiji ! sve mu se težnje sastaju u toj jednoj misli. Podigla se čitava vojska srpskih ,,naučnjaka“, „velikih pafriota“ i ,,državnika", koji su se do zubiju naoružali. e da bi svijetu a uaročito južnim Slavenima nametnuH svoje nazore i svoj uzvišeni san o „budućem'* jugoslavenskom earstvu. ,,Temps“ u broju 20.223 od 18. novembra 1916. nasijeca stvar ovako: ,,S dozvolom ruske cenzure donijela je „Novojc Vremja' 4 članak ruskog publiciste Menčikova o jugoslavcnskom pitanju i o budućnosti srpskog naroda. Gosp. Menčikov kaže medju ostalima i ovo: Često se pitani, zašto da se ova država uazove Jugosiavijorn, kad u povijesti nema ni južtie ni sjevernc nl zapadne Slavije. Dostajalo bi sasvim, da se ova država prosto nazove s r p s k o m“. Ostvarcnje srpskili težnja je nemoguće nesamo stoga, što su _kod južnih Slavena narodnosni elementi tako izmedju sebe spletcni i zamršcni, da kođ njih izbijaju aspiracije sasvim oprečne. nego i stoga, što bi tim stupanjem jugosiavenskih eiemenata u Veliku Srbiju došao do gospodstva n e k u 11 u r n i elemenat nad daleko kultu'rniiim i duševno višim elemcntima Hrvata i Slovenaca. A onda kako bi sc bijedni privredni položaj Srbije mogao dovesti u sklad s bogatstvom i blagostanjem krajeva, koje bi oni htjcli progutati. Nedavno je jedan srpski narodni ekonom pozvao sve slavcnske težake i rađnike u Americi, da bi se nakon sretno svršena ra(a prihvatili rada u Srbiji, držcći da ćc itn buduča „Velilca Srbija“ moći dati istu nadnicu i zaradu kao Amerika, dakako zadrži ii Srbija iste medje, kako ili je imala pred fcalkanskim ratom. Može li se zamisliti, da bi ova jadna zcmlja, koja je svoje sinove z'oog svakidanjeg liljeba poslala u Amcriku, da bi ih sad opet nakon svih nesreča posljednjih godina uzimaIa u Srbiju i da bi im sađ mogla osigurati nadnicu, koju im nije mogla da izradi u godinama svoga blagostanja. Brošure i novine, koje se na veliko posvud šire, najavljnju zajednicu južuih Slavena, ali ta se zajednica ima provesti pod žezlom srpskog kralja. I ta bi Srbija Irebala u Luđućnosti đa s!voii „Veliku Srhiju". Iloćele li d;i znalc, št;i čeka oslale Slavcne, ako se pokore.ovoj ,,odličnoj“ srpskoj težnji, to jes( ,}iko obećaju svoju saradnju u izgradnji ^rpske Jugoslavije, čija jo mogućnost ipak vrlo malena i jako problemaiična? l’ilajte tešk'o ronjene auslro-ugarske zarobljenike, koji su bili u srpskom ropstvu a koji su se vozili preko stauice u Lozani (Lausanne) u svoju domovinu. Sa suzotn u očima, teška i zabrinnta srea tužili su se s nekoliko riječi na patnje i rdjavi postupak, šlo su ga do/.ivjeli medju Srbima. „Najveći su neprijatelji slavenstva ■— Srbi“ Tekli su ovi nesrefni slavenski vojnicf. Lansanne. Milan Mi!ova«ović.

Nova potapijanja. Kb. Berlin, 9. avgusta. \Volffov ured javlja: U biskajskorn zaljevu naše su pođmornice ponovo potopile sedam parnih brodova i dva jedrenjaka. Medju potopljenim brodovfma nalaziii su se englesld parni brod „Sir Walter“ sa tovarom uglja za 0porto, porf.ugalski jedrenjaci ,,Berla“ i ,,Sventorozo“, ovaj posljednji krcat sa živežnim namirnicama na putu iz Lisabona za Rouen; đalje jedan naoružani zastićeni jako nakrcani parni brod. Od

spodičić. da je ne zatvori policija. Sutra ju odvede gdvratan, gnjnsan starac, sadičan krvopija. Prekosutra treći. I tako dalje. Kao janje na zaklanjc. * Novi državni praznik na domaku, a Mitričević još ne sapjeva pjesme! Na terasi clegantnc boulevardske kafane razmišijavaše o dva Miloša, o Topoli, o Lazaru i o Marku, kad al sjednc pored njega — Nini. Srce mu se od zora ohladilo. — Ja vas ne poznajem, Gospodjo! — rekne strogo! — Zar tako, bitango turska! (Nini bijaše, poput svih Francuskinja, slaba u geografiji.) Zar taJ<o, gadni stranče! ,Vidiš li to, magarče Mubamedov! Izvuče bocu, u kojoj se Krastavcu učhiio opasni slijepi vitriol. — Znaš li. da tu bocu nosim več mjesecima za tebe, gadna ubico! Ja sam skrhana, uništena, ja sam bolesna — Ne od mene, Gospodjo! — Ne od tebe, turska kravo, nego zbog tebe! Još malo, pa ču sc živa, zakopati kao mircina. Da sam zdrava nlšta od tebe nebi tražila, ali ovako da platiš, da me hraniš I liječiš, ubico! Izadjoše. Ona se urnirila i uhvadla mu se, plačući ispod ruke. U pustoj ullci zovnc Mi'tričevič stražara. a Nini krikne, dohvati l odčepi bocu, al’ joj zadržaše ruku. Policajac je ne mogaše skleptati. Baclla se na asfalt. Grebe, grize ruku, noge, pandurske cipele, kamen. Dotrče još dvojica i stanu je lupati šakama, nogama, u rebra : , grudl, mršavo lice. Sakupilo se nješio svieta, a Krastavac blijed i iinl se nevješt. Pljucka, namiješta cvlker i steže ustima kao majntun kad traži uši. •— Ne, neću đa idem u Salnt-lla-

10. avgusta 1917. ostalib potopljenih brodova bila su dva broda natovarena rudačora na putu za Englesku, jedan natovaren orasima i kožom na putu za Francusku, te jedan natovaren hranom za živinu na putu za Englesku te jedan natnvarcn ugljfm na putu iz Engleske za Gibraltar. Načclnik admiralskog stožera mornarice.

Ratna zamorenost u Italiji. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Miinchen, 9. avgusta. Kako ,,M u n c h n e r N. N a c h r i c hten“ saznaje, u Paris su stiglc uzueminijućo vijesti o unutarnjem politićkoni položaju Italije. Stanovništvo je ratom zamoreno. Socijaliste zadobijaju sve veći uticaj. Prije ili poslije ćc vlada biti oborena i tnda socijalistička vlada ne ćo prezali od koraka, da se mir odmah zaključi. Bugarski kralj u Njemačkof. Kb. Freidnchshafen, 9. avgusta. Danas prije ptćdne sti^ll su ovamo u posjetu kraljevskoga dvora bugarski kralj Ferdiuand sa prinčevima Borisom i ' i rilom. Na stanici dočekao ih je wurt:e.nbcrški kralj sa svitom. Poslije obostranog srdačuog pozdrava, pregledao je bugarski kralj uz zvukove bugarske himne počasnu satniju, koja je biia postavljena na trgu pred stanicom. Poslije toga odvezla su se oba kralja, a s njima i bugarski prinčevi i ministar predsjednik Rados'a vov, u kraljevski dvorac. Stanovništvo ih je na čitavoni pulu oduševljeno pozdravljalo. Austro-llgarska. Grof Czernin u Berliitu. Kb. Beč, 9. avgusta. ,,N e u e F r e i e Presse" doznaie, da će grof C z e r n i n iđuče sedmice otputovati u Berlin, da vrati posjetu državnom kancelaru dr. Michaelis u i da se s njim savjettije u pitanjima spoljne politike.

Njemačka. Svojeručno pismo cara Vilirna Helfierichu. Kb. Berlin, 9. avgusta. Car Vilim je uputio vrlo Iaskavo svojeručno pismo državnom tajniku ministarstva unutrašnjih poslova dr. Helfferichu, kojim je iskazao syoje naročito priznanje za njegov rađ i razriješava ga od đužnosti državnog tajnika unutarnjih poslova, ali mu i na dalje povjerava poslove opšteg zastupnika državnog kancelara. Dr. Helffericli ostaje član državnog mmfstarstva i otpravljaće do namjeravanog preuredjenja mlnistarstva unutrašnjih poslova i dalje te poslove. U priznanju njegovih zasluga u radu na đržavnim financijama i ra:noj privredi podaren mu je red Crvenog orla I. razreda. Pruska izborna refei'nia. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novlna ) Berlin, 9. avgusfa. Govori se, da će državni kancelar u oktobru pođnijetj prijcdlog o pruskoj izbornoj reformi. On se nada, da će je moći izvesti parlarnentarnim putem.

zare! Ova hulja, ovaj Turčtn nie unesrećio, upropastio. Oh — lopove, ,,crapule“, ,,niaquereau‘, ,,maquereau!“ Ruke i lice joi krvavo, izgrebano. Obuze je pjena i histerijsko jecanje. Ostrmoglaviša ju, pa je tako vuku. Razkošljana kosa svak ias dosegne do blata, do noćnih splačina. Na komisarijatu izjavi Mitrićević, da je pjesnik, stranac, stipendista, kojega evo bolestno, pokvareno čeljade litjede terorizirati, oguliti. Nini se htjede braniti, ali uzaman. Vitriol. bolest! Krastavac, crven kao crven lampion, naduven i rumen kao sit» stjenica. Treplje očima, pljucka, moli da stvar ne metnu u novine i da djevojčure ne predadu sudu zbog vitriolizovanja. Namiješta cviker, gleda ju ispod oka i ne niože da ju pozna, jer joj iica otečena, nos krvav, usta zapjenušana, grudi razgaljene, a ispod bluze viri blatna košulja u zamusanim Čipkama. Nini htjede vikati, govoriti, ali jedva iniče usnama, jer ju izdade hrapavo grlo. Kada je pjesnik izlazio, jurne kao zolja predanj* i stane pljuvati. I opet ,,on 1‘ a passće a tabac“, kako vcle Francuzi! I opet šest šaka i šest debelih pandurskili potplata u grudi, u slabine, u glavu! Ona pokaže bijelo u očima, padne u histerijski grč, dugačak I strašan kao padavica. Onda — suze, teške, očajne, nenioćne pokajničke suze. Krastavac opazi tek na ulicl, da mu je lice vlažno. Otare pljuvačku ispod očiju, misleć!, kao pravi pjesnik, da su suze, koje je maločas, ne znajuĆi, prosuo... — Oadovl, gadovi, te Parlskinje! — rekne nekollko puta glasno, a došavšl kućl, stao se tiešiti oišući u Srbiju: Broj 218. Francuska. Clemenceau protiv vlade i Peincarća. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina‘0 Kojn, 9. avgusta. Kako „K 61 n i s c h c Z e i t uu g“ j a vlja, Clemancćau je oštro napao Poincarćn i vladu. Clemenceau utvrdjuje, da je Ribotovo ministarstvo ii samoj s'vnri već oboreno, a održava se još samo vještačkiin namješhnjem ishoaa glasanja. Raskid socijaiista s vladotn. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina”) Ženeva, 9. avguRfa. „II u m a n i te“ javija: Francu'-k i socijalistička slranka u komori jc 5. avgu sta izjavila, d a i s t u p a i z v 1 a d i a e v e ć i n e. Škofa za podmorničku plovidbu. Kb. Bern, 9. avgusta. „Petit Parisien* javlja: Ministar mornarice otvorio jc u Toulonu školu za podmorničku plovidbu, u kojoj će časnici i vojnici dopuniavaii svoje znanje u podmorničkoj službi.

Pokret za mlr. Ođfožeu sastanak radtiika i soeiialista sporazumnih sila. Kb. Rotterdam. 9. avgusia. „Allgemeine Handelsb!adei“ javija iz Londona: Sastanak radnika i socijalista iz zemalja sporazumnih siia, zakazan za danas, odložen je na 28. i 29. avgusta.

Wilson o izgledima za mir. Kb. Bern, 9. avgusLi. Jcdan parihki list javlja iz Washingtoua: Wilson je posredovanjcm senatora Levfsa izjavio, da su sađ svi mirovni napori bezizgledni i da će on biti prvi, koji bt preduzeo potrebne korake, kad bi se opazili predznaci za trajan mir.

„Zapadne sile i Danska". Kb. Kopenhagen, 9. avgusta. ,,N ationaItidende“ douosi u* vodnik pod naslovom „Zapadne sile i Danska“, u kome se s _pogledom na rat od 1864, g. potsjeća na to, da je Danska taj rat povela samo za to, jer je vjerovala u obećanu poinoć Engleske i Fran> cuske, ali su je ove docnije iznevjeriie. Sad zahtijeva štampa sporazumnih s-la, đa Danska stane na stranu sporazumnih sila. One velike sile, koje su tada iznevjerile Dansku, zahtijevaju, da Danska pomogne Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Rusijf, Americi i Japanu protiv središnjih vlasti. S kakvim razlogom? Prosto za (o, što se koalicija sporazumnih sila pod vođstvom zapadnih sila bori za „slobodu“ naroda! Misao, tako čudnovata, da joj je kao odgovor siguran pakosni osmjeli.

Londonska konferencija sporazumnih siia. Kb. Lugano, 9. avgusta. U londoaskoj điplomatskoj konf ivnciji učestvuje kao zastupnifc Rusije samo otpravnik poslova Nabukov, dokle Englesku, Francusku i Italiju zastupaju ue koliko upravnih hca, Dosadaaije vijesii talijanskih listova javljaju, da je fconferencija raspravljala o jedinstvenom đržanju saveznih vlađa prema stockholmfckoj medjunarodnoj konferenciji. Tompri-

„ Bađava. bre brafe, nismo ti mi Srbi za taj pogani svef. Taj Paris pametan, nije vajde, ali pogan, p«jgan ko stoka. Koja fajda da Francuz i Gospodu Bogu kaže Vi? Svaka nova knjiga je tu nov skandal. Pogan, pogan siromašni sveit ovde u Parisu! Sta ćeš, glad nije šala. Cuo sam, da je jedan bojem živeo od mleka svojih švalerki, raznih kuharica i dojilja. Da živeš ovdeka, ti bi i to verovao, jer ja u Parisu ,,ne verujem ništa i verujem sve“, kako veli pesnik. A žeue? Sama drolja, stoka bez repa! Mene htede večeras jedna vitriolom. Fala Bogu i mom krsnom imenu, te ne oćoravih, jer malo te me ne kurtalisa očinjeg vida jedna kokota. Izvuku flašu, pa pup med oči, a ti bre brate, ćorav. ne vidiš sunca nr meseca, i ako ni luk jeo nit lukom mfrisao! Da skočiš sam sebi n usta — — 14 NALI PODLISTAK. š A L A. Sumnjiv kašalj. L i j e č n i k: „Baš sam sad pregledao vašu gospodju suprugu i preporučio sam joj stranu banjul (Supraga spopada kašalj, koji ga očevklno spriječava da govori.) Ali šta je vama, za boga?“ Mali Hugo: „Ne brinite se ništa, gospodine doktore, to so tati uvijek dešava, kad bi btio da bude osoran, pa ne smijel“ Prestrašio ga. „Nije li ona daina vaša punica?" „Moja pu . . , ne . . . Znate da bf vam dao najradje jednu zaušnicu . . . Sta imate od toga 1 , da nepotrebno plalite Čovjeka? , ,