Београдске новине

Strana 2.

Utorak

BEOGRADSKE NOVINE

Nova operacija beigljske vojske.

bio u činjen u vreiuenu kad su objc vojske bile već prešle granicu i kad je bilo isključeno, da se đogadjajima stane na put. Car je dakle niogao biti u stanju, da Wilsonu izjavi svoju blago.tamost i da piimjeti, da je sadanji trenutak za posredovanje istina prcran, ali da so docnije Wilsonovi predlozi mogu u/.e'.i u obzir. Car je poslije toga još neko vrijeme razgovarao sa amerifekim poslani* kom i razložio mu je sve ono, što jo ralu pretliođilo. Narocito je car u.pozo rio na dvoličuo i nelojalno držanje Engleske, kojim je bila uništena nada za niirni sporazum. Izgleđa, da je to Gbrard u svojim memoaiima izuio. Kad štampa neprijateljskih zeinalja u torne vidi neka olkrića, onda ona samo zasvjedočava, da nije čitala njemafeku bijelu knjigu, u kojoj je sve ovo u gla\ nom opisano. Moguće je da je car u toku razgovora napisao za poslanika neke pribelješke, da ovaj ne bi slufeajno pos’ao u Washington pogrješan izvještaj. U tom slufeaju to bi bilo samo potpomaganje pamćenja, bile bi tu samo neke pribilješke, ali no kakvo carevo saopstenje Wilsonu.

„Prazna formula.,.“ Kukanje francuske štampe. (Narociti brzojav „Bcogradskih Novina‘0 Bcrn, 13. avgusta. Vojni polozaj Rusije izaziva u fnuicuskoj štampi Irajnu ozbiljnu zabrinutost. „Petit Parisien“ izjavljuje, da i je potrebno ostale savcznike podsjetib', j da nijo dovoljno samo sažaljevati ne-r. t j nti Rumunjsku, nego joj sc mora i po- ; moći. Jeđinstvo fronta ostalo je do sad prazna formida; da li će se ikad pružili prilika da se ono primjeni, da se vojska u Maćcdoniji stavi u pokret, pa đa se po potreHi i Japanci pozovu u pomoć? ,,Le Paix“ nalazi tako isto za potrebno, da Japanci stupe u horbu. l’o je u ttoliko više potrelnio a i moguće je, jer se amerićka vojska ne ćo skoro rnoći umiješali. Jedinstvo akcije na jedinstvcnom frontu treba doista da rukovodi sporazvimne sile. ,,Temps“ žali, što na maćedouskom frontu vlada trajno mrtvilo. Ozbiljni dogadjaji u Rumunjskoj nisu na žalost imali do sad nikakvog uticaja na maćedonski front.

Otpuštanje interniranih Srba. (Naročiti luzojav „Beogradskib Noviua‘0 Arad, 13. avgusta. Prije nekoliko nedjelja z a k I j u č i 1 o j c ministarstvo v o j n o, d a u k i n e o v d a š n j i 1 og o r i n t e r n i r a n i li. Od tađa sit internirani u ovom logoru, sve sanii S r b i, u grupaina o d a š i 1 j ani u domo vin u, po što s u prcthodnopoložili zak 1 etvu, da ć e s c p o k o r a v a t i n a r e d b a m a c. i k. v o j n i h v 1 a s t i. D o p o č e tka septembra će se logor sa s v i m i s p r a z n i t i.

Borbe na zapadu. Porlugalske čete ii Ffancuskoj. (Nafočiti brzojav „Beogradskih Novina") Frankfurt, 13. avgusta. ,,F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ donose ovu Havasovu vijest: Prema vijesti „Peti't Parisien‘'-a iz Lisabona, nalazi isc u Francuskoj ukupno 45.000 portugalskih vojnika. Taj će se broj uskoro povećati na 60.000, i to za svo vrijeme trajanja rata.

(Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Rotterdam, 13. avgusta. U jednoj dnevnoj zapovjesti govori novi belgijski ministar vojni Coun i n k o novoj operaciji, koja će sc uskoro predirzeti.

Neograničeni podmornički rat. Gubitci danske trgovačke nioriiarice. Kb. Kopenhagen, 13. avgusta. ,,B e r 1 i n g s k e T i d e n d e“ javlja: Zbog rata propalo je od 1. avgusta 1914. god. ukupno 186 brodova đanske trgovačke mornarice i to, 1914.: 7, 1915. : 22, 1916.: 56, a u prvoj polivini ove godine 100. Za osiguraiie brodove isplaćeno je 50 milijuna kruna.

Borbe u vazduhu Engieski vazdušni napad. Kb. London, 13. avgusta.. (Zvanifeno.) Englcske pomoivke ietilice bacile su noću 9. ov. mj. neko iko tona bombi na lelilištc kod Chiiste'.lesa, na željezničke skretnice kod Zuidvve a i na željeznicku raskrsnicu k d Thurouta. U Zuidwegu je izazvau gust dim. Poslije podne 10. avgusta izvršen je napad s Jx>mbama na letilište kod Sparabellhoga(?). Svc su sc letilioe vratile ncpovrijediene. Grčka. Ukidanje neutralnc zone u Grčkoj. (Narofeili brzojav „Beogradskiii Novina’ ) Frankfurt, 13. avgusta. ,.F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ jav1 ja: „Matin'* saznaje iz Soluna, da je neutralua zona ukinuta. Vlasti i žandermerija su sc već namjestile u toj zoni.

Najnovije brzojavne vijesti. Odlikovanje njemačkih i austrougarskih državnika. Kb. Carigrad, 13. avgusta, Zvanični list objavljuje, da jc podaren veliki kordon Osmanskog reda državnom sekretaru ureda njemačke državnc riznice grofu p). R o e d e r n u i veliki kordon M|eažidijevog reda đirektorima istoga ureda dr. Schrod e r u' i D o m b o i s u, dalje Osmanski red 2. razreda predjašnjem savjetniku austro-ugarskog poslanstva u L'arigradu barunu pl. M i 11 a g L e n k 1 c i ni u. Engieski kouzefvativci za rat. (Naročiti Lrzojav „Beogradskih Novina") Kopenbagen, 13. avgusta. Povodom odstupa llenđersonovog piše ,,S o c i a 1 d e m o k r a t e n“; Cio svijet čeka sa zaix l tom pažnjoin razvitak onc krize, koju su izazvali engleski konzervativci svojotn ratnoni manijom. Prekid izmedju engleske vlađc i radničke strauke sad v.ec nije više nevjerovatan i mogućc je, da će držanje engleskih konzervativaca, koji sti primorali Hendersona da ods:upi, biti najodlučniji dogadjaj ovoga rata. Koniinike francuske socijalističke stranke. (Narofeiti hrzojav „Boogradskih Novina“) Budimpešta, 13. avgusta. ,,Az Est“ javlja iz Žencve: Uprava francuske socijalističke stranke ob-

nji politioki položaj. U velikom kongresu u Moskvi ne će prevladjivati socijalistički elemenait, nego će u njeinu učeštvovati sadanji i bivši članovi dume. Kađjeti su isto tako voljni da ponovo zajednički rade s vliidom. Ima nade, da če doći doba jakih Ijudi. Refonniranje vtade. Kb. Kopenhagen, 13. avgusta. Prema izvještaju iz Peitrograda uputio je Kerens]\i poziv svima vojniin guvernerima i višinr zapovjednicima, da radi održanja reda i discipline u vojsci ne prezaju ni od kakvog koraka. Da bi se oiakšao rad sadanje .vlade naredjcno jc, da se mhiistarslci savjet s čisto poliiičkim pitanjima bavi samo u tri uedjeJjna dana. Medjutim će sc ministarski savjet svakog dana sastajati, da posvršava dnevnat pitanja. Ministar za javnu pripomoć Eiremov, naimenovan jc za prcdsjcdntka tako zvanog malog savjeia, koii obulivata sve državne podtajnikc. Mnogi listovi sumnjaju u složati rad vlade. „Novoje iVremja" sumnja u to, da će zastupnici raznih stranaka u vladi moći očuvati slogti za dužc vrijeme. Tog je istog mišljenja i „Novaja Žiznj“, orgati Maksima Gorkija. List veli, da vlada ne odgovara uslovima jeduc pravc liarodne vlade i da je ona u samoj stvari samo ponavlianje bivše vlade. Finansijska krizu. Kb. Storkholm. 13. nvgustu. , ,,Af Lo n b 1 a d c t“ javlja iz. Ilaparandc: Bivši miuistar fiuansija C.ingaiev eertao jo na kailjetskoj ki'iiferesui.i f.nan»ijsko stanje Rusij« u najcrnjim bojama. Dgromni izdatci, koji iznosc najmauje 60 milijuna rubalja, pokiiveiu su samo' tjiapimim novčanicama. Do skora je Stampano dncvno za 35 milijuna rubalja tih iiovfeauica, a sad se štampa za 55 m:l> juna. Prije lvvolmijc radilo je u šlnmpariji za novfeanice 750 radnikn, a sad rađe njili ravno 800. Samo kakvo č.udo moglo bi spasli Rusiju od fiunn~ijsk.* krize. Rusi premještaju — „galićlu guberii:iu“. Kb. Stockholm, 13. avgus a. Prenva vijeslima iz Petrograda vlacla je premjestiln sjcdištc gal čke gubcrnije u Kijev.

Predistorija engleskog stupanja u rat. Kb- Bcrlin, 13- avgusta. „Noiddeulscbc Allg. Zeitung“ piše: Londonski „Daily TelegrapU“ donio je iz memoara bivšog poslnnika Gerarda jedan brzojav earcv o'l 1. avgusta 191*1. upućeu Wilsonu. I tome tobožnjcm brzojavu se razlaže predistorija ufeešća Englesko u sadanjcm ratu. Nasuprot toino smo u položoju da tvrdimo, da takav brzojav carev u op Što i ne postoji. Tafeno je to, da je poslaniku Gerardu 1. avgusta data audijeucija, da bi mu se pružila priiika, da cara saopšti Witsonovu volju za posrcdovanje. Lično poslanstvo pred jednikovo caru glasi: Kao zvaničn i glava jcdue od sila, koje su polpisale lako zvani baaški sporazum smatram da mi je, prema članu 3. haaškog sporazuma, i pravo i dužnost, da vam u duhu ist nskog prijateljstva izjavim, da se rado korisrtim svakom piilikom da poradim u intcresu evropskog mira, bilo to sad ili u kom drugom vremenu, koje će b ti pogodnije, da vama i svima učasni ima ukažem pomoć, što će mi pričinili i radost i zađovoljstvo. — Ovaj je praliog

gom i lcdoni. Stanovnici ovoga kraja dolaze sanio za kratkih Ijctnih mjcscci pohodima prijatelja i rodjaka u doticaj s ostalom Švcdskom. No u ovorn uskom krugu sakupila -‘e genijalna spisateljica blago, koje prijc nje nijc još nitko otkrivao: — o-bilje gotovo mitičkih predaja o junacima i značajima, što se mogu razvijati samo u kraju, kojcrnu su stanovnici upućeni gotovo jedino na seme sebe. Ovo blago počelo je ključati nepresušnim vrelom u spomenutom romanu, koji joj je iine pronesao daleko preko granice njene domovine. Popularnost, koje je ovo djelo zadobiio, najbolje utvrdjuje parobrod, koji pod iinenom izmišljenoga junaka Goeste Berlinga pJovi Frykseeom, i na kojemu stotine stranih i domaćih turista svakoga ljeta obilaze onaj kraj, da vide sva mjesta, na kojima se odigrava radnja toga romana. Deset godina (do 1895.) služila je Selma LagerlGf kao učiteljica više djevojačke škole u Landskroni, dok se nije odlučila posvema odati svom književničkom radu. Vlada joj je odredila putne stipendije, pa ie obišia Italiju, Francusku, Švicarsku i Njemačku, sabirajući svagdje nove dojinove, koji su joj proširivall književničko obzorje. Iz Italije je donijela roman „Cudesa Antikristova"; sve puno gracloznosti, posebnoga humora i blagotvome bezazlenosti. Ood. 1894. izdala je zbirku tankoćutnili novela pod imaiom ,,Nevidljive veze“, pa „Pripovijest sa zašeoka“, a o božiću 1899. novu zbirku „Kraljice u Kungahfillu". Njezine ,,Legenđe o Isusu" učinile su od naivnlh Čudesa privlačive istine, pred kojirna se ruke same od sebe skiapaju. God. 1900. đala se na veće putovanje po

Lgiptu i Palestini. Plod ovoga puta naš je roman „Jerusalim". Najveći ovaj njezin roman sastoji sc od dva posebna dijela. Prvi so odigrava u Dalarnu, seoskoj jednoj župi švcdskoj, a drugi u samom Jerusaliinu. Pojedini odlomci čitaju se kao dijelovi prastarog pučkog eposa, koji se pred nas iznosi s modernim, uiinjenim, osjećajem. Prva knjiga uopće je veličanstven i dirljiv prikaz bogobojaznih i domoljubnih dularnskih seljaka, koje zaludjuju ameri'kanski vjerski sektarđ, tako da najstarije porodice prodaju svoje kuće i zemlje, te polaze u Jerusalim, da ondje obnove crkvenu općinu prvih kršćana, koji su živjeli u jednakosti i bratstvu. Vanredan je to prikaz priprostog pučkog života na baštinjenim zamcima, koji se odvija u usrdnom poštovanju porodične tradicije. Upravo moramo zavoljeti ove poštene i jednostavne seljake, pa nam se steže srce — kao da gledamo odlazak iirvatskih seljaka u Ameriku — bojeći se zle sudbe, koja će ih neminovno zateći u tudjini. Ne možeš odoijeti ganuću čitajući posljednjc poglavlje prve knjige, gdje su i sama djeca osjetila katastrofu, koja im se nadvija nad glavu, ostavljajući zavičaj, pa su staia bježati sa željezničke stanice piačući i jadikujući: ,,Mi ne idemo u Jerusalim, nego se vraćamo kuči!"... Inače je i u ovoj knjizi, kao i u „Goesti Berlingu", isprepleten usud glavnih osoba sa carstvom duhova, pa se štošta odlučuje vizijama i snovima. A ovo naivno ukrštavanje nadzemaljskih sila sa zdravmn i snažnom prirodom dalarnskih župljana, čini upravo najveću draž ovoga romana. Sfim je uvod » umjetničkog stajaiišta vanredno

| lijep, naročito u onom odlomku, gdje se opisuje sjednica Ingmarovili predaka — u nebo, gdje bi se imalo odIučiti, da li Ingmar treba da uzmc Britu, koja mu je rodila dijete prije vjenčanja, a onda ga ubila, pa sada sjedi u tanmici. To je, kako rekosmo samo uvod, a središte radnje čine baš djeca ovoga Ingmara, medjn kojima ima da se izvojuje boj za novu v\jersku nauku, koja dolazi iz Amerike, i koja razrušava konservativnu švedsku crkvenu opčinu i odvodi je u Palestinu. Radnja druge knjige odigrava se u „obećanoj zemlji". Ovaj dio romana historija je jednog jedinog veliko# razočaranja. Pobožni seljaci ne nalaze ondje ni traga jerusaiimskim „zlatnim zidovima" i „dverima od kristala", kako su to zamišljali u svojim vizijania, postajući fanatičnim sljedbenicima nove vjerske sekte, ncgo samo — zamazanost i nered, a najviše takmičenje 1 intrigu onih, koji u Jerusalimu u ime reiigije izbijaju samo za sebe osobne koristi... Jerusalim „ubija ljude" u čovjeku, to je aksiom, koji je u dušania švedskih seljaka uhvatio duhoka korena. Ljubavni elemenat, koji je razasut po čitavom romanu i odanost zavičajnoj grudi daje ovom djelu neobičnu foplinu, pa je stoga ,,Zabavna biblioteka" izdanjent „Jerusalima“ učinila veliko kultumo djelo položivši na krilo svojih čitalaca ovu znanienitu kujigu svjetske literature. Svakomu je omašnom svezku „Jerusalima" udarena cijena od 3 K, pa se može poručiti preko knjižarfi: S. B. Cvijanovića i „Naipretka" u Beogradu. 14. avgusta 1917. javila je kominike, u kome veli, da ona ne ide u Stockholm da tamo traži sporazum odnosuo mira, već da izjavi, da nema druge osnove za mir, do prava narodnog, poštovanja ugovora i primanja obaveze, po kofoj svak: konflikt ima da se podnosi narodima na riiešenje. Izložba rathili Iznalazaka. Kb. Stockholm, 12. avgusta. S jeseni će se prirediti izložba svili iznalazatka, koji su učinjeni za vrijeme rata.

Na ratnoj stazi. Sve pripov'jesti o „uboj toj strjeli i“ i o „brzom jelenu", koje smo u lvišoj mladosti upozuali iz kujiga Fenin o a Coopera i Karla Maya, j dnim maiiom ponovaio oživljuju, ne mdžda u uspomcni već u zbilji. Itidijanci dolaze u Evropu, da kao saveznička brafea sporazuma slupe na ratnu slazu proliv centralnih vlasli. Povijest se je najednorn preo renu’a. U prijašnjim stogodištima preiazili su NiJemci preko Okeana, da se bore protiv Indijanaca, a sada plivaju crvenokožri preko „Velikog Jezera“, da se lore protiv omraženih „blijedih lica“. „Veii i čovjek u WashingU>nu“, iskopao je bojnu sjekiru svojoj crvenokožinoj braći, te iii Salje u sireljačke jarke m d u F aricuze, no možda da love bivo.e prerij^ke, m da natrag izvojšte s'aro pravo z;mjo svojc, nego da slavena kocku rali svete zadaćc latinske rase svoj život, k j. su dotle kroz decenije mirno provotbli a amorii-kirn rezervacijanra. — Pogiavice Siousra, Patvulesa, Comancha, Irck za i Dakola zapalićo iznova davno tigasli oganj dogovora, nabrusiti tomahavke, opasati se vampunima, istorijske skalpe će na se prifevrstiti, bronćanu kožu obojili ćo sa odurnim plemenskim slikama, rnokassine iz svježe kožc pričvrstiti ćo na tabane, te će sa. sviin svojim totemima doći u Evropu. Zapadna će frojita uzdrbtati od njinih bojniit poklika, a. oni će se feuditi ncsposobnosti francuskih generala. Osobito se raoraju torne ves Iti apaši, njihovi pariški istomišjnc, ko jjima su oni uzorom bili, te će s njina moći raspravljati o zapaduoevrop koj kulturi. Svi sinovi Manitoua sigurni su, da će zađobiti krst počasue legijo, koji ćc odnijeti u svoje vigvame ženama i dj> ci, ali da ii će si bora\ korn u Evropi priskrbiti pravo na sveta lovišta, to iin no može ni Wilson ni Poincare za sigurno obećati. — Jložda im je ,,old father ol Washinglon“ pripovijcdao, da njemafeki ,,barbar“ svoje ratne zarob’jcniko pušta da umiru na mufeenifekotn gtupu, ali da će iii zato kod Jkuće opjcvati u kolu oslalili besmrlnih junaka. Kako li se je nioralo zasjati oko novovjckog Indijanca, kad so je sjetio prošlili vremcna, kakovim ii se ponoco-.n napuniše grudi ujcgove, kad mu na smotri napisaše ,,sposoban.“. Svi oni, koji „Kožnatu čarapu“ i ,,OId Surelianda" od naslova do zadnjeg lista točuo po (znaju, začudiće sc kad začuju o smotri medju narodom, gdje su ve' i djeca lirabri junaci, no i ovi s« moraju pri a goclitv istoriji. Kuitura i vatrena voda bijelaca, koja uspaljuje na novi ži\ot kVnrtvljcni i ugašeni žar u iudijanskim 'prsima, tako su rastrovali i dcgenerirali potomke jednog Chingachgooka i iWenonoondaha, da tek blijedoli.ci vrafe inože da odluči, koji je od zlatokcža a sposoban za napore, koji ga feekaju na ratnoj slazi. Neopisivim, ozbiljnim ponofsom izvješćuje ,,Gaidois“, di se zapofeelo smotrom Indijanaca, knji će se dopremiti kasnije na francusku frontu. Gružani sa svim svojim ratnim krepostima, ući će vrijedni ijubitelji skalpivanja n uništavajući rat protiv omraženih N jemaca. Medjutim ne će manjkat'i nti. inirovne lule. ,,Gaulois“ piše o tom doslovce: Crveni borci za siobodu su odlufeili, da ne će svoje glasovito „lule mira“ prije zapaliti, dok ne dodju na obale Rajne. — Hovvgh! ,,C. N.“

Iz Hn/atske i Bosne. Za aprovizaciju Daimacije. Hrvatski zastupnik dr. Mažuranič i C. Akačić predvsli su kueza Borellia i zast. Spinčića pred brv. bana A. pl. M i h a 1 o v i c h a, da ga zamole glede aprovizacije Dalmacije i Istre u smislu svojedobne prešne interpelacije, koju je stavio zast. Akačić glede prelirane, a koju je jeđnodušno čitav sabor odobrio i najpripravnije zagovarao. Ban A. pi. Mihalovich je rekao zastupnicima Dalmacije i Istre, da imade izgieda, da će se stvar realizirati. Ban je izvjestio zastupnike, da je već u toj stvari govorio s ministrom domobranstva i grofom Hadikom, koji su inu obećali, da ne će ništa imatl Protiv toga, da se Dalmacija i Istra opskrbe sa zalihama iz Hrvatske. Napose da se radi o tome, da se sve ikilihc iz Hrvatske, koje bi pripadale vojsci, dadu Dalmaciji i Istri, a da sc za vojsku osigura ekvivalentna zaiiiia iz drugog područja. Čim se to nadje, ne će biti nikakove zaprijeke, da se sve zaiihe prepuste Dalmaciji i Istri. Knez Borellf i zast. Vjek. Spinčič zahvalill su se banu A. pl. Mihalovichu na ovom toplom zauzimanju za Dalmaciju i Istru,

Broj 222. Vijesti iz unutrašnjosti. Vrnjačka Banja. (Ovogodfšnja sczona.) — Svima je poznato, da su Vrnjci, ili kako ili još zovu Vrnjačka Banja, najbolja banja. Kad se ostavi Stalać, uiazi se u ravnicu koiosjekom, koji ide pored Zapadne Morave. Sa lijeve strane Morave dižu se brda kao i sa desne u daljini. Oko Morave nalazi se rć\mica, koja je jako obradjena. Vmjci su bile utočište bolesiiinia i nebolesnima. Dobro uredjeni, sa odličnoin vodjm, koja je kao karlsbadska voda, oni su bili uvijek puni, posjetioca. Tuberkuloznl, katara)ni, kao bolesnici od stomaenih bji*csti dolazhi su svake godine. interesautno je i zanimljivo, da sn posjetioci bili često puta iz Turske, Bugarske, Hrvatske-Slavonije i Banata. Sam položaj Vrnjaca. ncka rni je dozvoljeno da se poslužim onim izr«. zom, romantičan. Vrnjci, oduosno banja ieži u dolini, u sklopa kosa, povijaraka i ogranaika od brđa. Vile leže po brdima, izmedju četlnara, čimpresa, tuja, jela. Kada se isonete na k*oje od tih Immova, vide se crvetn krovovi i prozorska svjetlucava okna. Okolo su svc šumo te je vazduh uvijek svjež i kristalan. Vile su gradjeiie većinvni mođerno. Ah još ima starih vibi. l o su r;bićne kućc sa nazivom vila. Ističe se naročito jedua, starija viia, to je Belimarkovićeva. Na brdu ona podsjeća sa svojim klasičnim stilom na neki mali roman. Sjećam se jedne godine da je ona zainteresovala i jednoga slikaraumjetmka, koji ju je ispod nekiii borova svakodnevno radio. Ovc godinc posje ioca ima doshr. Sama vojna uprava je staviia na raspoloženje sredstva kao što su na pr. bijelo brašno za bolesuike. Osim bolesnika u Vmjcima se nalaze mnogi, koji nis i bolesni. Lijep vazduh i lijep predjel uvijek su uticali te su Vrnjci bili djbro posjećeni. Tako se znadc, da sc pri ulasku c. i k. anstio-iigćirskih čera zatekla masa srpske inteligencije. I danas još naiaze se 2-3 bivša ministra i jcdau Injiževnik. Sam život teče vrio interesantno. Zimi je maio teže. Za vrijeme sezone život je življi. Ovdje inia vrio veiiki broj Beogradja.na, koji su đošli radi Jijefeenja. t'.ak šta više borave ovdje i dvije porodicc iz Magjarske. Jutro je u Vmjcima najživlje. ier onda posjetioci moraju da izlaze na izvor. Oko jedanajest sati nastaje kupanje. Kupatila ima dva, ali su vrio mala. Postoje neki projeicti, o kojima sam shišao još prije rata, rađi pođizanja modernili kupaiila, ali je to sve osta!o na projektima. Prošle godine Vrnjačka banja dobila je nešto novo. Pojavila se nova voda, koja još nije ispitana. Ona jc liladna. 1 ma da nije ispitana, svijet je pije i svi vrlo se dobro osjećaju. Pri pijenju ove vode nije potrebna nikakva dijeta. Interesantan je slučaj, kako je ta voda pronadjena. Nju je pronašla krava jednoga seljaka. faj izvor, dosta slab, nalazi se gotovo u rijcci t. j. jedan metar od rijeke na obali. Tako da kad rijeka .nadodje. ona ga zatrpa. Taj seljak je primjetio. da njegova krava kada se poji uvijek ide jednoj jatni da se napijc. Jama je bila pokrivcna žabokrečinom. Jednoni se scljak riješi i proba je. Tako sc izmdjc, da je oiui kisela. Onda oni iskopaju dublje, m mjestu šupijeg debla jednoga drveta i liaprave lulu. lako je postao nov izvor Vruiačke banje, koja još nije ispitana, a koju r-ije cijcIa okolina. Izgleda, da će \rnjci time još višc dobiti u svonie ugledu. Okolina vmjafeka je đosta bogata. Narofeito sela oko Morave. Sama p'jaca dosta je živa. Voća jc naročito u izobilju ovo gođine, a tako isto kajmaka 1 mlijefca. Za sada su otvorena dva holela, jeđtia pekarnica i jedjan ,,b'fe“ ili poslastičaniica. Pored toga, olvorene su je'dna kafana i paviljon ,,Klobuk“. Od zanunanja glavno je šetnja. Po stoji i jedna kugljana. Poslije podne se ofeekuju novi gosti sa stan'ce, koja je udaljcna 3 kilometra. Zathn se kupuju „Beogradske Novinc“, koje dolaze istim ivozom. Jer svi ovdje žeijni su da čuju novosti iz Beograda i ostaiog svijeia. Ovih dana premještem je upravnik banje dr. Glazer za Jagodinu. Dr Glazer je mlad i vrlo spreman feovjek. Gra* djani Vrnjaca vrlo žale zći njim, jer je dr. Glazer vrlo iskusan ljekar i više od godinu đana kako se ovdje nalazio. Svake nedjelje, pa l pr ko netjelje, hanja dobija posjetioce na cio dan. Goispoda. oficiri iz Kruševca i TrstenikfJ sći porodicama doiazo kolima da se razgale i razonođe, Tako teče život banjski u sre.1 ovih prilika. —v. Užice. (N a r e d b e o 2 e t v i. Pogreb srpskog natporučnik a. — P o ž a ir. — Svađba). Ovdje ematra svijet najnovije narediie o žetvi kao najpravedniji postnpak, koji pruža mogućnost, da sc sav narol snaldje životnim namirnicama i da so doskofei neBtašici, koja bi inafee mogla nastupiti, — 20. ov. mj. sahranjen jo kao jnval'd ovdje zaostali srpski natporufinik Rađoje Popovifi s velikim pofiastima. U sprovodu su ufiestvovali: pola vojne satoije i avi fiasnici okružnog zapovjedništvi.