Београдске новине

Br. 225.

BEOGRAD, petak 17. avgusta 1917.

Iilaze: difevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne. Poltdlal brojovl: |l| MJoiolna protplato: ■ h«H> I • knMM uHtata • hwMi bilMtan muHnta * K»lb.WlfMlN«. . . . 0 Mm u ;• 1 *-.* *• I k&MHita. . jrl|| u toinh m Mma ■ k.fci .... aso ■ Mr>iM*J-Vatmlll, iMul-MroHntal I U Krratalul-ttanaqi, >*Ml-ltarMf««M I I MtaMlJi p< •4««l .10 kttan I .. d *?* * , k . r ; . • | U MtallM kraJartaM Auilr»-ifi*'>k*m.ii>rMla 3Irraa mj fMrueji ft cljml ti. . . .12 tatan ||| u taMOMHM 4-80 — =3 Oglnl po cijinHtu. ==a UradnlCtro: BE06RAD, Vuko Koradžiča ul. broj 10. Tolofon broj 83. Uprno I prlmonjo protploto Toplldn »enoc bro] 21. Talefon brej 25. Prlmonjo ogloio Knara Mthajla uL braj 38. Telefon br. 245. Godina III.

Početak druge velike bitke u Flandriji. — Rumunji odbačeni preko Sereta. — Englezi odbijaju papinsku ponudu za mir.

ZBOG DANAŠNJEG PREVIŠNJEG RODJENDANA NJEGOVOG VELIĆANSTVA CARA I KRALJA KARLA IZACE NAREDNI BROJ NASEGA LISTA SUTRA, U SUBOTU. POSLIJE PODNE . Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeČ, 16. avgusta. Istočno bojlšte: Front maršalapl. Mackensena: Isto6no od Ma rascesci-a b acilesu ujemačke pukovnije neprijatelja preko Sereta. kod čega je z a r ob 1 j e n o p r e k o 3500 neprija-teljsklh v o j n i k a, a zaplijenjeno je preko 50 m a š i n škilipušaka. Kod Straoan i-a sloinili su se teški neprijateljški uapadaji, koji je nepriiatelj podržavao jakim pojačanjima. Front general-pukoTOika nadvojvodo J o s i p a: Na gomjoj Susiti odstupio je neprijatelj sa visina istočno od Racoasa-e i istočno od S o v e j e. Honvedske pukovnije zaposjele su brdo R e s b o i u I u 1. Front maršala princa L e o d o Ida havarskog: Nema osobltih dogadjaja. Talijansko i balkansko bojište: Nema ništa da se javi. Načeinik Rlavnog sfožera.

previšnii uoini gospodtir. U ovo vrijeme velike i sudbonosne borbe za budućnost naše ljubljene otadžbine, ne preostaje nam vrijeme za mirna i mudra razmatranja. Bez obzira na vrijeme i prostor bijesni divovska borba, koju pobjedonosno voditno protiv svijeta neprijatelja, bijesni i primiče se svom odlučnom kraju, ali silna ona ždrijela, koja bacaju u neprijateljske redo\'e smrt i propast, pucaju danas i u slavu našeg opšte Ijubljenog previšnjeg vojnog gospodara, a urnebesno „Hura!“ naših pobjedonosnih četa na istočnom i nepokoljebljivo odlučnih na južnom frontu pozdravlja danas nosioca starodrevne krune nadvojvodskog Habsburškog doma, koji danas na 17. augusta slavi svoj rodjeni dan. Kada je Njegovo Veličanstvo stajalo u skrušenoj molitvi na samrtnoj postelji svog blaženopočivšeg carskoga strica, izvinula se iz Njcgovih grudi topla molitva na gospodara cijeloga svijeta za mir. I u ovoj čežnji za mirom, stavio je naš car i kralj

u zajednici sa svojim visokiin saveznicima ponudu za mir, koja je proizlazila iz Njegovog čistog krščanskog srca, ali koju su naši neprijatelji sa preziranjem i ruglom odbili. Na ovaj način morao je rat da traje dalje, morale su se donašati nove teške žrtve u krvi demonu ljudske pokvarenosti i podlosti, koja imade svoje sjedište u londonskoj City i koja u švojoj ludoj zaslijepljenosti nastoji, da cijeli svijet stavi u službu angloamerikanskog kapitala. Polovina svijeta je u plamenu i uvijek novu hranu topovima, koju skupljaju u zakutciina cijeloga svijeta, bacaju naši neprijatelji zaslijepljeni bijesnilom i mržnjom protiv čeličniii zidova naših frontova, koji ne samo prkose svim napadima, nego kad je potreba, kreću i naprijed, uništavajući sve što bi pokušalo, da im stane na put. Ali mi vojnici, koji smo od prvoga dana vjerovali u pravednu stvar naše btadžbine, u čistoću naših prava i dužnosti, upiremo puni pouzdanja svoje poglede u muževe, koji nas vode od počctka od pobjede do pobjede, i izmedju kojih se osobito ističe sjajna prilika našega previšnjeg vojnog gospodara, muža, spremna na mir ali i sposobna za pobjedu. Naša srca bila su njegova još onda, kada je kao prijestolonasljednik dijelio s nama sve ratne opasnosti i kad sino se grijali na sjajnoj toploti njegovog plemenitoga srca. Još više bila su naša srca njegova u časn kada je povjerenjem pokojnog cara i kralja Franje Josipa stupio na čelo vojske i vodio nas od pobjede do pobjede, kada smo se s njim spuštali sa visokih Alpi, da pravimo račuii sa našim najpodlijim neprijateljem i tada je provijavao medju naina duh nadvojvode Karla i Radetzkoga, a u našein logoru je bila opet ona stara Austrija, za koju se prorokovalo: Austria erit in orbe ultima.

Još se ne vicli kraj ovom ratu i ko zna koliki će qd nas još da junački pogine na bojištima, koji danas pozdravljamo i slavimo našeg cara i kralja, našeg previšnjeg vojnog gospodara, prije nego što čemo izvojevati mir, mir, koji je potreban našoj djeci i unučadi, da oni barem u miru i marljivom radu postiguu onu sreću, koju mi danas šmijemo da gledamo u velikoj daljini, u obećanoj zemlji. Ali bez obzira što će nam donijeti budućnost, bez obzira na sve teškoće, koje nam predstoje, mi ne klonemo i nećeino popustiti, nego vjerni svojoj zakletvi boriti se do kraja i do posljednjeg svog dalia: „Blago, život s\'e za cara, Sve za cara i za doinl*

Papinska akcija za mir. Engleska štampa protiv paphtske uote. Kb. Londoii, 16. avgusta. ,,D a i 1 y M a i 1“ pišuči o papinskoj noti za mir veli, da su uvjeti koje predlaže papa apsolutno n o p r i h v a t1 j i v i, pa nema sumnje. da se tu radi o jednoj austro-njeniačkoj osnovi. ,,D a i 1 y N e \v s“ piše, da je iz.van svake smnnjt , da jc papinska nota fiisplrirana od .Rrane austro-ugaisko mon>arhije>. U noti nema ni govora o zalitjevima Srba i Rmnunja na Balkaliu. Ali na svaki način mora se uspostaviti st'anje. koje će garantovati mir Evrope. StanovišMti aiaeričke \ lade. (Naročiti brzojav ; č,prioi!radskik Novina' ) Rotterdam, 15. avgusta. Prema vijestima Reuterovog ureda iz Washingtona, nije američkoj vladi još u cijelosti poznat sadržaj papinske note. ali je već sada izvan svake sumnje, da će jednako amcrička vlada, kao i sve vlade sporazmnnih država prijeći jednost’avno preko ove notc.

Iz današnje Rusije. Bivši car Nikolaj* prevezen. Kb. Petrograd, 16. avgusta. Reuterov ured javdja, da su hivši car Nikolaj i cijela cai'ska porodica potajno prevezeni na 14. ovog mjeseca na mjesto, koje nije nikome poznato. Ovo je provedeno po nalogu provizorne vlade, bez ziianja i pitanja radničkog i vojnog savjeta. ■

Kb. Kopenhagen, 16. avgusta. ..E x t r a b 1 a d e t“ javjja, cla jc ruski car prevezen u Tofcoisk. Finansijski poiožaj Rusije. (NaroČiti brzojav „Beogradskih Novina") Kopenhagen, 16. avgusta. Kako ae iz Petrograda javlja, izno-e svote, koje je do sad Engleska pozajmtla Rusijt, 12.500 milijuna franaka. Bivši mmiatar finansija Singarev je rekao u svoni govoru, da se Rusija samu nekim čudom može spasti sadanje finansijske krize. Dnevni ratni izdaci su iznosili 50 milijuna ruhalja, i đuevno se povećavaju a za njih nema nikakvog pokrića. U početku rata je štamjiano dnevno 35 milijuna papirnili rulialja, a sad 55 miiijuna. — Prije je u štampariji za novac biio z.q>os]ono 750 radnika, a sad 8000. U toku od četiri mjeseca je nova vlada povećala teret duga Rusije sa četiri milijarde. Poslije rata će Rusija morati plaćati saluo na ime kan ale 2'k milijarde rnbalja. Preuredjenje ruske vojske i inornarice. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina“) Stockholm, 16. avgus.a. „Ruskij Invalid“ javlja o skorom dolasku naroćitih misija iz Francuske, Engleske i Amerike u ruski glavni stan. Na čelu francuske vojne misije nalaziće se vjerovatno general P a u. One će učestvovati u preuredjcnju ruske vojske; cng'eska misija će preuredici rtisku niornaricu, a američka jnisija učestvovati kao savjetodavna u 4 )itanjima šaobraćaja i naoružanja. Kornllov na djeiu. (Naročiti brzojav „Beogra'Jskili Novina") Munchen, 16. avgusta. Jednom ducvnom zapovješću pozvao je general K o r n i 1 o v sve vojnike, časnlke i generale đa neodiožno napuste svaku djelainost u političkim, drušlvenim i opštinskim organizacijama, pa da se upute na front. Ko do 15. o. mj. ne bude kod svoje četne jedinice, smatrače se kao da jc pobjegao iz vojske. Preusttojstvo ruske vojske. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novi:ia“) Rotterdam, 16. avgusta. ,,D a i 1 y C h r o n i c 1 e“ javlja iz Petrograda: Jedno obavještenje liiinistra vojnog zastupnicima listova iz•javljuje, da će vojsci biti po-irebna počivka od šest mjeseci radi preustrojstva i da se postavi u položaj potpunc spremnosti.

SkiipšGna svih siranaka i korporacija. (Naročili brzojav „Bcogradskih Nov ira'b Lugano, 15. avgusta. „Co rriere dclla Sc r a“ javlja iz Petrograda: Ministarski savjet je konačno zaključio da sazove u Moskvu za 2. seplembar skupštinu zas;u;mika svili straivaJca i korporacija. Nemiri ii Kronstadtu. (Naročili brzojav „Beogradskih Novi. a‘‘) Stockholm, 15. avgusta. Piema vijestima. koje ’su ovatno stigle, 20.000 mornara, koji stoje na slrani „boljših", posjoli su Krou liult. Vlada je blokiraia Kionstadl. Ona se nada, da će ga za 4—5 sati zauzeti.

Pokret za mir. Stockliolmska konterenciia održaće se nioguće u Christianiji. Kb. Bern, 15. avgusta. Prema izvještajima ovdašnjiu novina iz Londona javlja „Morning Post“ iz Stockhohrfa, da švedska vlada liije htjela da ustupi prostorije za održaivanje st’ookholmske konfcrcncije. Preina tome nije isključena mogućuost da će se konferencija održati u Christiianiji Mi drngom kojem skandinavskom gradu. Stockholmska vijećauja. Kb. Stockhoim, 15. avgusla. Poslije podue sastao se na viječanje holandsko-skandinavski odbor da raspravi sadatiji položaj. U ruskiin socijaiis'Ućkim lcrugovima izazvao je za.kljnčak sporazumnih vlada veliku neprijatnosh U samim krugovhna „manjših“ vlada veliko ogorčenje protiv držanja Kerenskoga, ako b> sc obisiiuile izjave Lloyda Gcorgea. Ovo se smatra izdajom, jer je Kercnski saiii član rađničkoga vijeća. U krugovima ,,bolšiii“ postoji mn-ijenje, đa je zbog zaključka sporazumnih viada uzdrmau položaj T ereščeuko v. Zaključci engieske radničkc si'anke. Kb. Loudon, 15. avgusia. Izvršujući odbor radničke stranke stvorio je zaključak kojim se izražava povjerenje Hendersonu. Odbor će na 21. o. ni. predložiti konferenciii na prijem siijcdeći zaključak: Konferencija ostaje kod uvjerenja da jc potrebno, da i cngleska radnička stran a budc zastupljena na stockiiolmskoj konferenciji i to s razloga da se ’.nnijenie stranke ne bi krivo shvatiio i nepravo izlagaio. Skupština prima sa sažaljenjem do znauja, š:o je vlada izjavil.a odluku, dia neće izdava'd putnice za Stockliolm, pa stavija prijedlog, da se u tome pravcu preduzinu koraci kod vlade.

Podlistak. Bogoslav K. Jošt; Stari naši graničari. Bilo je to krajem jula 1914., pred početak velikoga sv'jetskoga rata. Došlo na.redjenje o djelimičnoj mobilizaciji. U gradovima se to objavilo plaka,tima, u selima su kraljev poziv pod oružje objavijlvall narodu telali. UŽurbalo 6e sve ... — Mobillzacija! Car poziva svoje junake pod uzvišeni barjak, u borbu za otadžbinu! išao je glas od usta do usta, od sela do sela, od koljebe do koljebe, i sve se spremalo, da se odazove totn najvišem pozivu, na izvršenje svoje dužnosti. O^raštao se muž od žene, otac od sina, vjerenik od vjerenice. Pekll se kolači, pakovaia slanina za put milima i dragima, §io će već sutra puškom rta dušmana. Razumije se, bHo je I suza i dirljivlh prizora. Ta ijudi smo, a krv nije voda ... No ima jedno mjesto, gdje suza ipak nije bilo, gdje su na glas o mobiiizaciji zazvonila svia zvona, od dragosti zakucala sva srca, gdje se orila v r esela pjesina kao na najveći praztiik Lilo je <o u kršnoj Lici našoj kod starili graničara naših, ondje gdje seljak u šakania nosi zemlju, da je zagradi katnenčićima od bure i oluje na vrletima svojhn... Ne, ondje nije bilo suza, Ui, možda ih je biio, ali to su onda biie samo suze radosnice . . . I premdia se izrično objavilo, da doc! oružie imadu oridoći samo poje-

dina godišta pričuvnika, u Lici sc na odlazak spremalo sve — počevši od 16-godišnjih dječaka do 70-godišnjih štaraca, svak ko je mogao da hoda i drži pušku u rukama. — Tako je to. kad car zove svoje graničare!... Pa koji graničar na glas o tom da ostane kod kuće? Kad je došao čas polaska,. svrstaie su se nepregledne povorke. Pred njima barjaci, za barjaciina glazbaši svirao je svak ko je znao i na četnu je znao — , iza glazbe momci s djevojkama, iza ovih muževi sa ženama i djecom, iza ovih starci sa staricama, čitavo selo ... Zazvonila ponovo sva zvona, zao'rlla pjesnia, siina urnebesna, i povorka se kreno put Otočca.., Iz svakog sela tako... — Ta car zove svoje graničare!... Smijeh, veselje, pjesma... Cv'ijećem i hrvatskim trobojkama okićen. praćen od svojih, kojima je srce poigravalo od radosti, što će njihovi vojne i opet jednom moći da pronesu svijetom slavu roda svoga, polazio je graničar na megdan junaka, da lije krv, da gine ako ginuti se mora . . . U Otočcu se slilo more naroda... Ne možeš ni proći... Pred kasamom vreva, opisati se ne da... Svak hoče, da bude prvi... — Ljudi, šta je ovo? pitali časnici Jelačićevog puka sakupljeni narod... — Car je pozvo svojc graničarel Pa eto, tu smo!... Uzalud svako dokazivanje da su pozvana tek nekoja godišta pričuvnika. a ne i čttav narod. uzaiud svaki

pokušaj, da se nepozvani vrate kući... Niko nije htio da sluša... — Svi mi hoćemo da se bijemo za cara našeg!... odgovaraju pojedinci. — Svi! Svi! Svi! zaoriia za njinia ona nepreglednia masa. Mobilizacija na taj način zapinje, red se učinrti mora. Nijc druge. mora da ureduje viši jedan časnik. Cim se on pojavi, nastane tišina. Narod skida kape i sa strahopočitanjem čeka, da ovaj carski čovjek, koji najbolje zna za „red u vojsci“ pouči one svoje niže tamo u kasami, kako narod lma pravo... — Ljudi, započme viši časuik, reda mora dia bude!... — Tako je, generale ... — Pridoći imaju samo oni, koji su služili u vojsci i koji su rodjeni te i te godine ... OsJali neka sc. vrate... Žamor . . . Dalje se riječi višega Časnika ne čuju... — Kuči?! Zar mi da ideino kući? Da nain se smije svijet?... Graničar da sjedi kod kućo dok drugi bojak biju ? ... Ne može to da bude ... — Ljudi, opametite se! nastavlja pojačanim glasom viši časnik. S.im car je fako naredio!... To je upalilo. Kad car nešto lioće, onda gnaničar sfuša... Žamor se na te riječi utišao, ali jc u istl čas nestalo i ranijeg veselja. Ljudi klonuli glave, uzdisaii... Na mnogom se oku zacakiila suza... Micao se još nije niko... Ljudi stajali kao ukojjaini, kao pred nekom zagonetkom... Odjednom se začuje ponovni žamor... Tamo na desnoj strani gomile gurao se kroz svjetinu stari graničar. Biijed je 1 uzrujan... Proturavši se kroz gomilu, stupi :aj graničar pred višegia časnika ... Vkll se. da je nekoć bio vojnik ... — Gospodine generale!... započe on drlitavim staračkim glasom... Gospodine generale!... — Šta ćeš, govori!... — Gospodine generale... ovaj... dozvolite da... I starac, lcoji je sve dotie stajao u vojničkom stiavu, u tom času klekne pred časnika ... Dozvolite, da vas u hne ovoga naroda umolim za dobrotu... — Gov r ori starče i usiani... Vojnik pred vojnikom ne klečl... — Razumijem, generale, ali... ©to vidite... ovaj... Vi nas šaljete kući... nas, koji stno uvijek prvi bjli na bojlštu... nas, kojl još nikad nijesmo žaJili umrijeti za presvijetloga cara svoga . . . Zašto to činite? Zar graničar više nije dosi ojan da lije krvcu svoju prot‘ diušmana kletijeh staroslavne Austrije? . . . Velite, da car taiko lioće . . . Dobro . . . ako je ro istina, onda . . . onda. gospodine generale, isporučite starom našem dobroin Frani, da ćemo ga poslušati i vratiti se ojadjena srca, iužni l čemerni . . . Ali, isporučite mu, da smo mi svi došli na glas, da on nas zove I da nijesmo krivi, Što . . . što eto moramo da se vraiimo . . . Isporučite mu, da ga molimo i čekamo da se udostoji ovo svoje naredjenje preinačiti . .. pa da

tako i graničar u Njegovoj vojsci uzlnognc i opet zauzeti svoje s.aro nijesto ... Gospoditie geuerale . . . Viši je časnik obrisao suzu. Potreptao je starca po raineiiu i obećao da će tu molbu poštenih graničara dosiaviti na podnožje Previšnjeg prijestoia . . . Onda se povorka za povorkom počela opet da kreče, lužna, bez pjesme i bez svirke ... ko na pogrebu kakvoin . . . * * A danas, poslije leške tri godine rata, hrvatski su graničari opravdali staro svoje ime. U njihovim se selima i opct ori pjesma, vesela i zanošljiva; pjesma veselja, što graničar može da lije krvcu svoju, da gine za cara svoga, otadžbinu svoju. Ta se pjesma ori dauas i u bojnim rovovima — i ondje na krvavoj Soči, i ondje u runninjskiin klisurama, i ondje u dalekoj Rusiji, 1 ondje u arbanaškim gndtirama. Ta se pjestna ori posvuda gdje imade dičnili graničana, — ponosnih što iin je uspjeio da obrane dom svoj i cara svoga, da proslavc inie roda svoga; — svjesnih, da će tako i u buduće da bude, sve dokle zakieii dušmanin nc tividi, da mu je sva muka uzaludna nasuprot takvitu junacima, f tako domovini bude osiguran častan mir i bolja, sretnija budućnost . . . Onda će se i graničar h.tjetj da povrati kući svojoj, veseo i ^riovoljan. što je i opef jedsnom izvršio svoju svctu dužnosft , . .