Београдске новине
Broj 230.
Šrijeda
beogradske novine
22. avgusla 1917.
Strana X
Proslava Previšnjeg rodjendana u sjedištu glavnog zapovjedništva maćedonskog fronta. Kako nam brzojavljajr. iz sjedišfa vrhovnog zapovjedništva maćedonskcg fronta, proslavljen jc rodjcnđau Njegovog Veličansiva cara i kralja na vrlo svcčan način. U 8 sati u jutro bila je u katoličkoj crkvi svečana služba Božja, na kojoj je pjevalo više umjctnika pjcvaea. Osim sviju austro-ugarskih časnika prisustvovao je svetoj misi c. i k. vicekonzul Ilaas, svi od službe prosri njemaeki, bugarski i tnrski časnici i vojnici, kao i ostali funkcijonari. Posiijc su svi gosti, a u prvoin redu vrhovni zapovjednik gcneral topnišliva S c h o 11 z, bngarski gcneral D i tn i t r i j c v i bugarski mdropolita N c o f i t primljeni cd c. i k. ovlaštenog časnika glavnog stožera majora S t ipc'tiča. U 1 sat poslijc podnc bio jc kod ovog svečani ručak, komu su prisustvovali svi prisutni časnici, kao i glavari njemačkih i bugarskih vlasti i zapovjedništava. Za rneka održao je major glavnog stožcra S t i p e t i č svcčani govor, lcojega su svi prisutni primili oduševljenim poklicima. Kod večere kod vrhovnog zapovjedmka genorala topništva S c h o 11 z a pročitao je ovaj brzojavnu zahvalnicu svcčara-monarha, koja je siigla kao odgovor na priposlanu eestitku.
Vijesti iz unutrašnjosti. Stamilovići. (0 1 u j a). 4. o. m. načlvili su sc nad Stanulovićima prcma Ciru crni oblaci. Spremala se teška oluja, od kojc jc narod strcpio da ćc mu uništiti ovogodišnju muku. Cas kasnije spustila se do dušc silna kiša, a!i jc, Iivala Bogu, oluja irajala saino kra‘,ko vrijeme, pa tako nije nanesena nikakva šteta. Crnatovo. (T u č a; v c 1 i k a š t ct a n a p r i r o d u. — U b i o g a g r o m). 4. o. nr. od 3 do 4 sata poslije podnc bjesnilo je nad mjestom silno nevrijeme. Prolomio se — kako naš narođ kaže — obiak, a padaia je kroz četvrt sata i nuea, koja j! u svim šelima opštiuc Miokovie nanijela veliktt štetu na pšenici, zobi, ječmu, žitu i kukuruzu, uništivši cijeli prirod za 20'/o. U Crnalovu je bila cijela površina zemljc bijela od sainoga leda, eija su pojcdina zrna bila velika kao orah. Prelonr oblaka je bio tako silan, đa je voda bujicama provalila Čak i u kuće, uriištila svc novo izgrađjene putovc i šetališfa, kao što je poplaviia i svc bašte, nasadjenc povrćem. Za vrijen 'p olujc nastradao je i jedan vojnik imcnom Sali Istvan, koji se za to vrijeme nalazio u svom eadoru na otvorenoin polju. U čador je udario grom i vojuika na mjestu usmrtio. Movi Pazar. (P o p I a š i 1 i s c v oIovi). U selu Bajevica imali smo ovih dana jednu originainu trku: poplašili se volovi jednog muslimana i u divljem biiegu rušili pred sobom svc. Vlasnik iijihov, razumijc se,uočaju da ne irgubi to danas svakako veliko blago, pozvao u pomoć gotovo cijelo sclo. I sad- je nastala prava trka. Volovi pobjegl; izvan sela a cijelo selo za njima. Braie, baš ko tia kakvoj kinematografskoj slici. ’I tako ta trka irajala dosta dugo vremena, dok se najzad ne izjnoriše i Ijudi i volovi. I premda svijet kaže, da samo pametniji popušta, ovaj puta su popusiili volovi. Stigavši do jcdnc uzvisine, svalili sn sc oni na zemljii i jiosvc komomo dočekali svoje progonifc!je pa se dali posve niirno otjera i naIrag u svojti šialu. Novi Pazar. (S r u š i 1 a s c k u ć a). 5. o. m. srušio sc zid sa đvorišne siranc kuee Bože Lacinića u glavnoj ulici. Sa zidom srtišio se i komad krova. Prcmda jc ova kuća kaiana, nije se na sreću dogodila nikakva nesreća. Nuvi Pazar. (P o j a v i o s c t ifus.) Milau Zarac u Dunavskdj uhci br. 37 obolio je 6. o. m. od tiiusa. Vlast jc odmah preduzcla sve nijere, da sc bolcst ne raširi, a to joj je, bvala Bogu, i uspjelo. Bolesnik je prevezen odmah u bolnicu, a njegova je kuća izolirana. Ćečina. (R a z b o j s t v o.) 2. ov. m. provalio je u kuću predsjednika opatine Milorada Badića iz Osiaiijc oko trinacst koniitadžija. Razbojuici su Badića uniorili i orobili. Zloein sc zbio oko desct sati uvcče. Na Bodićevom Iješu konstatirano je dcvot uboda po svoj prilici od bajonete. Razbojniei su oteli 7250 kruna goiovog novca, zatim razno ostale robc u vrijednosti 260 knma. Za zločincima povedcna je svc-
strana potraga, pa ima nade da će oni biti i uhvaćeni. Kovilje. (Umorstvo. — Uguš i 1 a v 1 a s t i t o d i J e c e.) 29. Jula počinjeu je u nijestu Medovine, gadan zločin: u ondašnjem mlinu nadjcn je umoren posjednili Zdravko P a 1 i b r k, star 21 godinu iz Medovine. Sumnja zbog tog zločina pala je na 58-goiišnjeg Radivoja Vukičevića iz Medovine. Njega su ortižnici uhapsili, no on jo 5. o. m. pokušao iz zatvora da pobjegue. Oružnici su pošli za njim u pofjeru, pa su ga, jer liije litio na. poziv da stane, na potoku uzduž Kovilja ustrijelili. — 2. avgusta rodila je 22.-godišnja posjednica Drinka. Tošić zdravo muško dijeve. Ćim se dijete rodilo, ova nemati položila jc dijeie na zemlju, stala inu nogom na vrat i iako siromašno dijcte ugušila. Ćedomorlca je uhvaćena i predana c. i k. vojnom sudu u Ćaeku. Kraljevo. (D o b r o t’v o r u a p r c ds t a v a.) 16. o. m. priredio je ovdje magionlčar Carmelini sa svr#;om gospodjom dobrotvornu predstavu, od koje je poloviea eistog prihoda pripala svrhama ratnog đobrotvorstva. Varvarin. (U d a v i 1 i s e u M oravi.) 2. o. m. kupale su se u Moravi 13 gcdišnja Mileva Simonović i 11 godišnja Bosiljka Todorović. Djevojčicc su zašle nešto dubljc u vodu i udavile se. Istoga daua pošao je u Moravu, da okupa sebc i konja 14-godišnji Milan Miletić. I taj se dječak suviše uzdao u svoju snagu, ali ga je voda svladalai i povukla u dubhm. Lješcvc svih triju mladih nesrcenika našli su i izvtikli seljaci. Guča. (V u k o v i). Javlja uani prijatclj iz Guče, da su se iz ouamošnjih šuma počeii opet pojavijivati vukovi, koji počinjaju veliku Štetu seljacima. Tako su seljakit Vlajku Markoviću rastrgali dvije svinje, a scljacima Radisavu Propradovieu, Andriji Novakoviću, Matiji Markoviću, Milku Braeiću i Arseniju Hrnjaskoviću nekoliko komada ovaca. Vukovi sc ne pojavljuju samo noču, nego i usrijed bijeia dana dolaze do samih kuea i napadaju oudje goveda. Čačak. (U t o p i o s e d j e e a k.) 19. o. mj. izvučen je iz Moravc Iješ 13-godišnjcg dječaka Rajka Jakovljcvića iz Kulinovića, koji sc utopio kod kupanja. Jakovo. (R azb o j n i c i.) Javljaju liam odanlc, da je neki dau jedna razbojnička družiiia, sastoicća iz pct naomžanih Ijudi’, napala i oborila G‘2 go. dišnjeg siarca Vasu Vojnoviča, oduzevši niu 100 K gotoviue. Starac jc stvar prijavio onižuieima, koji su sc dali u potjeru za zlikovcima i tiapsili 17-godišnjeg Spasoju Čmčića, na koga je pala sumnja, da je sudjelovao kod toga zločina. Dječak je na kraju prizuao, da je uistimt napao i orobio starca u društvu još četvorice drugova, s kojima se sklonio u šumi i izvršivao razbojnieke liapadaje. MlaJi zlikovac, koji je predan sudu, nije Iitio da oda imena svojili drugova. Oružnici medjutim marljivo za ujima tragaju, pa ima nade, da ee ih uskoro proaaći i prive sii zaslužcnoj kazni. UETKA POZORMICA Hof@G Takovo TERA2.ŠJE BR. 29.
DANAS u Srijcdu 22. ntigusfa 1917. god. u 5 la9 sati na vefgr PRESSTAM u liorist beogradskih dobrotvornih instituciia Ma temfo'jafo! a lo je najbolji dokaz da su posligli senzacionatni uspjeh Georg i M\ Eilicr 1 ostaie atrakcije. Nedelja po podnc 4 sata iiajuinjcrenije cijene.
U slučajit ncpogodnog vrcmena prcdstava u salu. Od danas se prodaju kartc u Hotelu ,Takovo*. Uiaznica vrijedi kao propusnica za gradjanska lica.
Kroz Albaniju do Krfa. PATNJE SRPSKIH IZBJEGLICA ZIMl GODINE 1915.
(Iz knjige Ljubiše Valića „Doživl.Uji narednika Miladiua“.) (Nastavak). Zora uas zateče više Suve Reke, na drumu, koji vodi za P r i z r e u. Svi smo išli tužno i slomljcuo, kao da smo se vraćali sa groblja, gde smo saranili ono, što nam je najmilije. Nikome nije bilo do govora. Svako se razgovarao u duši sa svojiin miliin i dragima. Sa obadve straue druma, velike vatre i stubovi dima, govorili su liam, da so i tu doga'djalo ono, što ii u Suvoj Reci. Teret, koji nam je pritiskivao dušu, bivao je svakog časa svc tcži. Mi sino išli bez cilja, b'ez nade. Niko od nas nije mislio ni 5ta će nas dočckati u Prizrenu, niti knda će mo iz Prizrcna. Naše duše tugom obavijene, nisu bile kadre da se bavc drugiiu mislima doli o našim dragirn i niilim na domu. Sneg, koji je od jutros tek po malo se javljao, počc da veje jače. Beli pokrov poče da pokriva sve, i zgarišfa, i mrtve konje i volove koji sn uz put ležali, i polomljena kola i bačeiie i ostavljene stvari. Drimi, kojim sc moglo videti daleko, kako se karavani natovarenih konja lagano krećn, poče se giibiti u magli vejavlce. Kao ncka bela zavesa, zatvantše nam vidik. Zgarišta, iz kojili je stršiia gvoždjarija sugorenih kola, pušila su so još, i kao crnc mrlje, odvajala od belog svežeg snega. Odže sa numareta kujisale akšam, kada naša kolona udje u prve ulice P r i z r e n a. Gomilc liarođa, kojc nisu niogle naći skloništa nigde u lcućama prostranoga Prizrena, spremale su se, da noć provedu pod ćepeuciina zatvorenih tnrskih i armuitskili dućana, Prodavci leba i proje, većinom Arnaiiti, ponosno su išli izmedju gomile gladnog naroda, lie nrnleći nikom i odgovarajući kratko i gordo na pitanja: „Koliko košta?‘“ Na licima prizrenskih Srba, čitala se tuga i briga za sutrašnji dan. Tuga im sc sviia na dušu gledajući toliki jad, komc su samo u nekoliko mogli pompčjL a brinuli se, šta će bitl sa njima j 0vuu dobeglim narodom, kada srp^kh ,,'vojska napusti varoš. ,' r J J
Na svc strajie samo se govoriio o putu kroz Albaniju. Svako jc znao za strahote i teškoće koje nas iamo čekajti, znao je da ide gotovo u sigurnu smrt. Jezovitc priče o zavejanini i bez puteva planinama uticale su strahovito na svačiju dušu. Oficiri i vojnici, koji su u ranijim pohodim.a prošli Albaniju, savctovali s u izbcgli n a r o d, d a o s t a n e u P r i z r c n u. N a r očito že.ne i de|${j; i a sc nc k r eć u u a t a j p u t, p u ii s t r a h o t a i teškoća. 1; h-uj, e ‘ S druge sirane fazni glasovi, koji su stizali iz zauze'tih krajeva, o posfupanju sa nejači i ženama, goniii su i one manje junačnc, da se odluče na put kroz Albaniju. Svako sc rešavao i da podje i da ostane, ali se je sprcmao da idc. Kupovalo sc toplo rublje, plaćale sc ogromnc sunic za obtiču. Tražilo se po svaku cemi da sc ponese životnik nainirnica, jer se verovalo da sc n pustiin i neprolaznim planinama, ncćc ništa naći za jelo. Lagano smo sc gurali kroz mffte naroda, koji je željno hvatao svaku reč na nlici, nadajući se da će liiu ona doneti saveta i pomoći. Označišc uain neki stari, napušteni hau za stanovanje. S mukom dodjosmo do pred kapiju prostranog hanskog dvorišta. Dvorište prepuuo. U jednom kraju natovareni konj jede nešfo malo sena. što je pred njim prostrto. Uz kola stoji žcna obučena u vojnički šinjel, drži za. r u k u d c t c o d p c t-š e s t g o d i n a. Bože! da li ona misti proći kroz Aibauiju sa tim detctom? Malo dalje jedna grupa ženskih, muči sc da natovari na konja denjkove, sa ćebadima i jelom. Nevcštc ruke, samo se badava nutče i naprežu, ali onc zauzcie mišlju da treba što pro biti spreman za polazak, i ne vide da im posao nc odmiče. Pridjoše im dva vojtiika, ic pomogoše. — Pa kuda eete sad u noć? zapitah ili kad videh da jedna livata ular, da povede konja. — Moramo poći sada, đa bi mogli sutra rano dohvatiti se drmna izvau varoši, jer ako podjemo u jutru, nećenio nioći iz varoši izaći ni do podne! I ne čekajući šta ću im odgovorrti, one hitno podjoše prcina iziasku. Oni, koji su izlalili, i naša kolona, koja jc uiazila
u hansko dvorište, toliko su zakrčili proiaz, da sam odmah uvideo, da žene imaju pravo. — Hajde, majko, da 'tovarimo, pa da se krenemo, — molećim glasom govori jedno devojčo majci. — Bolje da noćimo izvan varoši, pa da zorom krenemo dalje. — Bolje Jc da ostanemo ovdc odgovara majka — nismo mi kadre da izdržimo taj put. Šta drugima Bog da, neka bude i nama. — Majko, nama je famo 1 otac i brat... možda ćemo ih gde gođ, u putu, naći. Majka }c pogleđa, pa videćl suze, kojc su tekle prcko blediii obraza. ustadc i poče spremati j vezivati stvari. Pod samim tremom bana, videh jcdnog Arnautina, gde govori sa čovckom obučenim u gradjansko odeio. Kraj njih stoji žena sa dvoje dece. Devojčica od deset i muškarČić od osam godina, drže majku za ruke', a oči ne skidaju sa Arnautina. —■ Da ostaneš, gospodinc, 1 ti, i žena, i deca, u moioj kući. Dlaka na g 1 a v i n c ć c t i f a I i t i. A hna, hvala Bogu, i brašna i mesa, da se ne bojiš, e ćeš se mučiti gladan. — Hvala ti Alija, ali nc mogu. Ja nisam svoj. Ja moram onamo, lcuda i svi moji idu, ako u bedu u bedu, ako u smrt, i ii sinrt! — Pa ostavi bar ovu decu I tvoju gospodju ovde, jer oni nemogu izdržati laj put. Kod niene u kuči, oni će biti sačuvani i sklonjeni. Moja žena bićcsestra tvojoj gospodji, a lii o j a de c a, b r ae a t r o j o j đ c c i... I žena, i deca na to počeše 1 da plaču: — Ne 'ostavljaj nas oslin tebo. Pu’sli nas, da s tobom podelimo svu tugu i tere.t, pa ako trebaj, i <la umremo zajeduo!.,. Deca, plačući, počcše da ga grle, i jccajuči 1 , da tepaju; „Tata, tata 'l — Eto, Alija, ne može nii to... Nania je Rog dosudio, 'da podjenro!, i ini eemo poći. >— Alali je velik... neka bude kako on kažc.. reftc Alijiaj, i mku prijiesei čelu. -— Nadji mi konja, Alija, da mogU deca, koliko toliko, da se o'dmoro jia njcniu] i da ponesein čini ću ib utopliti i naraniti. — Ali, sada lvar odi u moju kuću, provedi.noć mirno, pa sutra u ima Boga, kveni... Eto, druga je godina kako ni bio u mojoj kući, lvojim službenim pos]om... Ti dodje Cak iz Skopija, i donese pravdu. Tvoja pravda i poštanje, spasoše život mome sinu, obraz i čast moje kuće. Ti si došao J>io da sudiS, jcr nevaljali Ijudi htcdoše glavu moga sina i east moje lruće, a ti đodjo i dade prav'du... Da svi vaši behu lakvi, možda nelji o vo sve o vako bilo, zavTši Alija šapatoni, pa zainisliv sc malo, reče odlučno: — Moja dva brdska konja, kojf su sklonjcni u selu, sutra sabahile, biće jired mojom kućom. Na njima će tvoja žcna i deca scrbez ići preko uaših p’.anina i kiševa« A sada, molim te, odi u moju kuću, pojedi so i 1 eb, za dobro, koje si mojoj kućii učinio. , ( I no čekajući, on počo dizali slvarl i tovariti na sebe. Pa viđev, da ne može sam sve poneti, oin manu mkom jednom svom poznaniku, to digoše sivari ,i svi zajedno. podjoše izlazu. (Nastavićc se.)
Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemackog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 21. avgusta. Zapadno bojištc: Frout prijestolouasljednika R u p* prechta bavarskog: Osim jakc razarajnćei vatre, lioja je u pojediuim odsjecima bjesnila od vremena 11 a vri.ieme, na flandrijs k o in i a r r a s k o m frontu nikakvih veeili borbenih djelatnošti. Front njemačkog prijestolonasljcdnika: P r v i d a n Jb i t k e k o d V e r d una ispao je za b’rancuze isto 0 n a k o, k a o i v e 1 i k e c, n g 1 c s k e b o r b c u FI a n d r i j i 31. j u I a i 16. avgusta. Nadmoć n a materij a1ui b c z o b z i r u o žrtvovanja 1 j u d i n i j c m o g I o s 1 o m i 11 n j em a č k u b o r b c n u s n a g u. Ncznatnim mjesnim đobitima stoji nasuprot činjenica, đasuosujcćeninap a d a j i n a f r o n t u, š i r o k c m v iše od 20 kilometara. 11. avgusta započele su silovite topničke pripreme za veliki udarac, koga jc francuska
vojska izvršila- na želju Engleske. Fočevši od avoncourtskc šume do sjevernog obronka courricresfc« šume predvorenl su našl položajl pro* tivničkim topničkim djelovanjem. KdJ* se u posljcdnjim satovlma pred napadajem povisilo do skrajnje žesilne. daleko, pusto polje, izrovauo granatama. Rano u jutro 20. o. mj. pošla je francuska pješadija pod zašHtom naprijcd pomaknute artiljerijc, u gnstitn redovima na juriš. Na mnogo mjesta provalile su crne i bijele francuske čefe u našu odbranbenu zonn, u kojoj su naše borbcnc čctc svaki korak zemljišta napuštale tek onda, kad ga je ncprijatelj otkupio najgroznijim svojim žrtvama. Ogorčenc borbc d r s a uprsa ivanredno izvršeni protivnapadaji baci 1 i su ncprijatelja gotovo svnda opeti n a t r a g. Silovita je borba naginjala tečajem dana čas ua ovu čas ua onu stranu. Na zapadnoj obali iV: a a s e osiala je u rukama Francuza samo uzvisina „Toter Mann“ i južni obroliok šumc ,,Raben“ (gavranova šuma): Ovdjc se mi nalazimo neposredno na sjevernom obronku planina. Na istočnoj obali borbeui je front ’oš Rianje pomaknut. Na nzvisini 314 južnoistočnoodSamognieuxai uIosseskoj šumi neprijatelj j-o zadobio nešto zemijišta. Preduzeto rnjere od slrane našega vođslva pokazalo su se izvrsnim. Kraj pješadije, koja so borila vanrednom istrajnošću i junaštvom, zaslužuje svako priznanje i topništvo, čije jo uništavajućc valreno djolovanje neprijateljskc predradnjo i njcgov polazak na napadaj osjelljivo oštetilo, kao što jc i inače imalo znatnog udjela na uspjšnoj odbraiu'. I ostala su oružja, naročito piomri l leta.či, bitno pridonijeli dobrom svišetku dana. Gubici su francuskc pješadije, srazmjerno njilioviin mas anra, ko j e su baci 1 i u bor bi, vanredno visoki. Bilka kod Ver'duna još nije svršena. Jutros su so na muogoj injesta fi'onta razvile novo liorbe. Naše vodslvo kao i naše čete uzdaju se U dobar svršetak tih borbi. Oboroiro jc 26 neprijateljskib li-tilica, dok smo mi i^gubiii 5 letilicg. Istočno bojište: Od Dviue do Dunava' položaj je Ireizmijenjen. Maćedonsko boiištC: Nc-ma ničeg novog.Prvl zapovjcđnil: giavaog slana pi. Ludcndoril.
Njemacki večernji izvještaj. Kb. Berlin, 21. avgusta. JVolffov itred javlja: U Flanđrijt topuička djelalnost izmjcnične jakosti. Sjovemo od Lcn s a rnjesne borbc ! Pred Vcrdunom na pojcdinirn m:cstima fronta borba još traje. Na uzvisini 304 odbili smo jalce francnške napadaje. Xa istoku n'.šta b.’tnoga.
Austrijski večernji izvještaj. Kb. Beč, 21. avgusta. lz glavnog stana za ratnu šlainpu javljaju: Bitka na Soči trajo i daljo istoni žcstinom. Tožište bitko leži na visoravni Krasa. S var stoji dobro. Njemački državni kancelar o papinskoj noti. Kb. Bcrlirt, 21. avgusta. Državni kancelar dr. M i c ii a e I i s izjasnio sc đanas u glavnom ođboiu Reichstaga o sfanovištu ujennčk^ državne vlađe prema papinskoj no‘i. Dr■r žavni se kancelar nije upuštao u pojediuosti, nego se samo ogr uiičio na to, da priznade inirovnc intcucije papiue i da naglasi p r i p r a v n o s f n j c m a č k e v 1 a d c z a s v a k ti m i r o v n lt a k c i j n. Njemaeki je držnvni kancelav upozorio, da je njemački car b|io. pm', koji jo učinio ponudu za mir i da su središnje vlasfi uvijek izražavale svoju pripravno.st za mir, koja medjutim kod neprijatelja ;iije naiiazila na razumijevanjo. K:uice’a. je svršio: Njemačka će državna vlada na' papinsku notu dati detaljiran o'dgovor. tek nakon dogovora sa svojim savesnicima. G>spodja Pola Vlktorovlć sa djccom, davaćc svomc ncprcžaljenom supruga, odnosno ocu t Mihajlu Mroviću apotckaru, Žcstoniicsećui ponicn u Žctvrtak 23. ovog mješcca u 10>/2 satl prlie poduc u crkvl sv. Nlkole tia Novom Groblju; o ćcmu izvještava svoje srodnlkc, prljateljc I poznanlke Tramvaj ćc čekali na Tcrazijama. 20. avgusta, 1917. Beograd. 32413
Jeca OreŠčauin izvještava: srodnike, prijatelje i poznanike, da će svojoj tniloj sestri
f MARl
udovf poč. Vtlotlja Markovlća pukovnlka, davati četrdesetodnevni pomen u subotu, 28. ovog mjeseca u 10 sati prije podne u crkvi sv. Nikole na Novom Groblju. Beograd, 21. avgusta 1917. 32-ici
Izvježtavam prijatclje i poznanlke, da ćemo davatl mom dobroni suprugu t milom tatici fMISanuDrofocu Irgovcn, tirma Nalalijc Mesaroš, godišnji pomcn u pctak 24. avgusta o. g. u crkvl sv. Ntkole na Novom Groblju u 10 sati prije podne. Molim prijatclje 1 poznanikc, da prisustvuju tužnom pomenu. Bcograd, Požarevaćka ulica 20. 82441 Vjcčlto ožalošćcni: supruga; Marlja 1 djeca: Siniša, Oorlca 1 Maikac
Moj dobri suprug
Vojislav Pantić
stručnjak gtavnog stovarišta nepreradjenog duvana, preminuo jc poslile dugoga 1 teškoga bolovanja 20. avgusta ove godiue u 3 sata poslije podnc u 61. godiui. Javljain ovu tužnu vijest mojim sroduicima t prijatcljlrna. Opjeio će biti u crkvl VoznesenskoJ u srijcdu 22. ov. mjcscca u 9 sati prije podnc. Stan Mlioša Vcltkog nllca br. 65. Beograd, avgusta 1917. Ožaiošćena: supruga: Marlja sa ostaiora rodbinom. 8245-1