Београдске новине

Broj 237.

Srijeda

BEOGRADSKE NOVINE

29. avgusta 1917.

StranaH.

8\l u evoje vrijeme pohadjaJi osnovnu gkolu, pa su uslijed ratnih dogadjaja veitinom ostali bez potpore, te su vlasti jilx)g toga morali za njih đa se zauzmu. 0\i šu mladiei smješteni u poljopri\Te'dnoj i obrlaičkoj školi, gdje 'dobiyaju svukoliku opskrbu i gtdje se od njih traži, da izučc ma koji zanat. Njihovi radovi zaslužuju pažnju 11 svakom pogleđu, uaroeito radovi onih, koji su izueili bravarski i stolarski zauat. Rozul« tati imaju još da se ocijene._ Da se postignu rezultati, — to je hila težnia učitelja i svakog zavođa. A'i praktično provodjenje toga načela nailazilo jo na pogđekoju znatnu poteškoeu, i što su ove ipalc odstranjene, ima se S ripisati ambiciji i energiji učitelja. 'aimo ne smije se ispustiti iz vida okolnost, da u Srhiji uslijed dugotrajnih ratova nije biio normalnih prilika na po'ju školstva; s toga nije mogao da se preduzmc propisani nastavni materijal za pojedine go'dišnjc. kurseve i da so djacima učini pristupačnim; našim nastavničkh-i silama oskudjevala je o'dgovarajuća opšta osnova, na kojoj bi se s izvjesnošću moglo na pun uspjeh računa i, pa ipak je postignuti uspjeh skoro svuda zadovoljavao, naroeito u omovnim školama. Porerl tog odjelenja nalazi se odjelcnje za trgovinu i obrt. Pii izboru materijala paziio sc na to, da se istakno domaća narodna vi’ ština kuakteiis;ieaim proizvodima u odgovarajućem obliku. Mnoštvo zanimljivib f to~i"Ti'a prikazuje nam razvitak lvuodne vještine. Karakteristično je za naklor.ost srpskih djsvojaka prema ručnom radu la okolnost, 'da ono i na paši, gdje čuvaiu stokn, vrše ručno radove, kao što su pletiva, vezovi' i t. d. Muslimanske đjevojke preipostavljaju tkanjo. Izloženi predmcti to vrste vrlo su uspjeli i po Iroji i po izradi; samo motivi izgleda u po ka'd to siromašni. U školama se vrlo mnogo radi, naročito se mnogo veze unakrsnim hodom. Motivi se u opšte istieu svojom simetrijom, a često su i stilizovani. Na tkivu se više manjo opaža u icaj turskc narodne vještinc, kao svu'da na Balkanu. Gcometrijski ohlici preov.adjuai radno polje, ali su po ka'cl! i kad sli.izovani. Ovdje vidimo odisfa lijepc radove, toji na prvi pogled iz'daju svoje orijentalno porijeklo, ali u isto vrijeme x odlični ukus orijcntalaca za vještinu. Čist ukus za vještinu, čista omameutika i stilizovani ohlici odlikuju orijcn'alne mčno radove. Vezovi, izradjcni od jedae sa svim mlađo djevojčice po imeau M i 1 i c a .Vukomanović, izazvali su divljcnje ko'd gospodja, koje su posjetile izložbu. Učenice valjevskog dječijog utočišta o'd.ikovale su sc najljepšim vezovima unakrsnog hoda. Medju tako zvanim Richelienradovima najljepši je onaj j-'rt..e jedva 'desetogodišnje djevojčicc r<o iincnu Natalija Pašik iz Kragnjevca, pa onda ;oni jedne smederevsK.c ct a evojči.c Sclc Bonanoviee. I kongre3-radovi mogu se ovclje vidjeti, koji zaslužnju priznanje. Čilimi za duvarovo izazvali su Uiv.jcnje. Tako zvana esnafska industrija zastupljena je takodje bogatim materijalom, Pomoću originalnih mustara vitli posjetilac naein živola i kulturni stcpcn unutrašnjosti Srbije, gdjc se thn opšte upotrobljavanim artiklima i predmetima služe. Tako vidimo razue pro'dmete za upolrehu, kao šlo su: opanci, šešiii, šubare, kupe, haljine, pa -cnda čutnre, gusle. I o •' : i .ne rnustre od takozvanih slojd-ra'dova izazivaju divljcnje. (Nastaviće se).

Dva kilograma brašna. Savremeni dogadjaj. U odjelu drugog razreda, voza koji ido od Požuna za Beč, sjedilo je nekoliko gospodja i gospoilo — svc same Bečlije. Razgovaralo so o svemu, ali ponajvišo o danas najaktuelnijem pitanju — pitanju ishrane. Cula su sc najraziiija mišljenja, tužbc i jađikovike — gvako je iniao da nešto pripovijeda, kažc i <la se prituži, A o-'da, koliko je u toj s'vari bolje u Ugarskoj, pdje se tako rekuć rat ni ne osjeća, što se tiče živoinih namirnicaj ima lrljeba, povrća, nresa toliko, da svako inra koliko mu treba, i ako ne onoliko, ko prcd rat, aii tivijek još dosta. Prošle godir.c, Irajd još je bilo boljo, moglo se iz Ugarske prenrcti po nekoliko kilograme hrašna, pastilja, pa i sivježcg me3a. Niko nije t.o kratio — i ako nije bilo direktno ‘đozvoljeno. Putnike nije niko pretraživao i to je bi!o dovoljno. Al’ ove godine neidc baš nikako. I najmanja se količina oduzima, jedino je još to dobro, da se pojedinae u koga se nadju životne namirnice ue kažnjava. — I ako se sve to zna, ipak ljudi pokušavaju... — Pokušavaju da, ali rijetko kome podjo za rukom, Uobacl skoro tužno gospodin sredmjih godina. — Putujem često, drugi će slariji gospodin, pa sam uvijek nosio, al’ sada neću — —> — uvijek su uhva'ili i oduseli — Ja sam ipak ponijela dva kilograma brašna, oglasi se jedna gospodja, — pa što Bog đa...... Svi je pogleđaše, Koja smjelostl AP možda Pa sve rad dva kilograma. Voz je ulazio u stamcu, gdje se redovito vrši pregled. Financi’alni i pOgran : čnt stražari prelazo iz jednib kola u 'druga, iznašaju i izbacuju manje i veće paketiće. Neprijatna stvar i za putnika, ko.i ncma mišta. — Još samo tri niinuta, pa će voz krenuti dalje... reče gospodja, koja je imala kod sebe ono dva kilograma, brašna. >— Doć’ će, nemajte brige. >— Moguće ipak ne će,,,, . — Sto naći?. — Da, •— Dvojim, teško je pred njima sakriti. Vrata se kupeja otvoriše. Bez pozdrava i riječi započeo je pregled. Dva tri paketa i košaro prodjoše sretno — jer mije bilo ništa, što bi se moralo zaplijeniti. Preostala je još ona gospodja i oncj gospodin srcdnjih go'dina. — Ila, slabo ovdje... šta? Naučili ljudi, pa ne nose.... reče ovaj gospodin prema financijalnom stražaru. Ne možo se ništa " -'! al’ u ove gospodje ovdje, eno u onoj crnoj kočnatoj lorhici tamo gore u ćošku, tu ima hrašna... — A-a-a-a! — čuli su so glasovi sa sviju straua, što u čciđu, što u preziru. Sam financijalni stražar pogleda gospodina, kao da sam sehi ne vjeinje, ali ipak izvadi iz torbe brašno. U isli čas ču se vani znak za odlazak i sitražar požuri đa iza'dje, pone.ar sa sobom zaplijenjeno brašno. U v'ozu je medju putnicima vla'dala lieprijatna i zagušlu'va tiš n . Gnaj gpspodin sre'dnjih godina gledao je zadovoljno, skoro bi čovjek reko pobjeđonosno redom sv(e i kao 'da osobito uživa u svim onim pogledima punim prezira. — Doista, na kraju će onaj stari gospođin, još nika'da nijesam što slično doživio. •— Sto ? Vi mislite...., sie'dnji će gospodin. — Naravno, da mislini, Vla Vi.,.. — Oprostite, molim, ali ja znam samo, da sam učinio 'dohro đjclo... — Što-o-o-o? Dohro djelo? u plaču ćo gospodja, koja je izguhila ouo svojili dva kilograma brašna. •— Da, moja gospodo učinio sam samo dobro 'djelo. •— Kako? — što? — Ne razumijemo« >— Vjerujem, da ne razuniijete, pa čujfo. U meno ima trideset i pet kilo.grama brašna. ■— A-a-a« ►— Da Irideset i pet kilograma.... >— Vjerujto mi cospodine, po’dio je, al' ja ću Vas,... Ijutila so gpspodja. — Da nijosam hnaiicijalnom stražaru izdao Vaše brašno gospo'djo, on bi sigurno našao moje brašuo i to prije od vašcg, jer na posljetku, ko bi so nadao, 'da u onoj maloj kožnoj toriiici ima dva kilograma brašna. Drngo je ono moja velika Jcoi'pa«.... —> I Vaše je mnijenje — — — danas jc sve dozvoljeno. — Svaka varka i svaka nužna obrana —• Na štctu bližnjcga — >—> —-• — To još ne smijete reći gospođjo. — Kako ? — Jer, ja sam pomoću' vaša dva kilograma spasio od sigurne propasti svojih trideset i pet kilograuia. Dragi način uijesam mogao <Ia na'djem. Meni jo gospodjo 'dosta trideset kilograma, a za Vaša dva kilograma, koja su u moju korist propala, odstupatn Vama svo.ih pot kilograma. Recite sad, jer nijesam učinio dobro 'djelo? Svi se putnici nasmijaše i čcstitašc od srca savremenom junaku 'dana.

Zuanične oblaue. 0 B J A V A. Školska 1917—191S. godina počinje 1. sepfceinbra. Od toga dana počinje školski upis u svim c. i kr. osnovniin školatna, koje s:oje pod c. i kr. okružnim zapovjedništvom za grad Beograd kao i u podrttćju opštine beogradske, koji će trajati zakliučno tlo 4. septeinbra o. g. Roditclji odnosno staraocl, kojl imaju djecu za školu oba pola od navršene šeste do navršene dvanaeste godine, obavezni su istu prijaviti u njiliovotn mjestu bavljenja najbližoj školi u vrijeme od 1. — 4. septembra izmedju 8 i 12 sati prijc podne i od 3—5 sati poslije podue. Prijavljivanje za školu vršiće se u području grada Beograda i to: U zgradi gubernijske škole n ulici Kraljice Natalije br. 31., dalje;

u školskoj zgradi Bitoljske t-lice b'r. 48; tt školskoj zgradi Car Dušanove br. 13; u školskoj zgradt Kraljice Natalije ulice br. 100; u školskoj zgradi Makenzijeve tilice broj 40, i u školskoj zgradi Smederevskog druma. U c. i kr. gubernijskoj školi primaće se samo djeca austro-ugarskih pođanika. Učenici, koji prvi put stupaju u školu, imaju sobom ponijeti: kršfcenicu, kartu od kalemljenja ? redarstvenu prijavnu listu, a svi ostaii učenici, lcoji su školu već pohađjali, iniaju donijeti škoisko svjcdočanst\ r o od prošle godine i sve školske knjige, koje su u prošloj godini upotrebljavali. Učenici, koji prvi puf stupaju u školu, imaju se prikazati sa svojim roditeljima odnosno sa svojiin staraocima. Prilikom početka novc školske godine, upozorava se ioš jednom da postoji školska obaveza za djecu, koja sti navršila 6 godina kao i 12 godina i zbog toga su roditelji oduosno staraoci takve djece obavezni prijaviii istu za pohađjanje škole. Propuštcnje upisa u školu bez naročitih razloga kao i prijavljivanje poslije 4. septembra bez dovoijno opravdanja, kažnjava se. C. i k. okružno zapovjedmštvo Beograd-grad. Kroz Albaniju do Krfa. PATNJE SRPSKHi (Z3JEGLICA ZTMI GODINE 1915. (Iz kniige Ljubiše V«a!ića „Doživljaji narednika Miladiu^”,) (Nastavak). Staza, koja jc toiiko tizana, da se s mukom može eovck provuči pored natovarena konja, nadnela sc nad provalijom dubokom nckoliko stotina metara. Iz provalije se čuje huka planinske rečice, koju, ovda onda, prekida dovikivanje iz povorke, koja se krene za nekoliko koračaji napred, pa opet zastane. Pozadi nas čuje se neko pomicanje i razgovor. Nekoga sa pažnjom propuštaju da sc progura napred. Svaki pokret ili mimoilaženje skopčano je sa opasnošću, ili da se onaj koji ide napred surva u provaliju, ili da gurne konja sa tovarom. Obazreh se da vidiin ko je. Stari gjeneral R a š i ć, kćMiatKlant kombinovanc divizije, 'lagdnb i pažijivo provlači se napred. Siiton koja se lagauo spušta, još više otcžava i onako težak i mučaii pokušaj, da sc dodje do čela kolonc. Strpljivo i blago podiže se general kada bi usKd teškoča i klizavosti staze pokleknuo ili pao. Vodeći više račima o đrtigonie liego o sebi, išao je korak po ko>rak napred. Uputih sc z:i njim i oficirinia, koji su ga pratili. ^to^j^mo do jedne polianice na kojo^,^e.,\jdi dve zemunicc. Pred zenumica^j/i gfpje nekoiiko zarobljenika i razgovaraju sa dvojicom našiii oficira. Beše to major Aca i poručnilt Radc, obojica iz našeg štaba. Rašić smotriv ili reče: — Ajde Aco, ajde još malo. Tamo u đolini ćeino prenoćiti. Idem da one na čelu lcolone požurim, da ovaj narod ne sačeka ovde noć. I pozdravljujuć, gjeticral podje daIje, provlačeći se izmedju brda, koje se dizaio u nebo i natovarenih konja, koji su lebdeli nad provalijom. Zastadoh da pomognem majoru Aci ako bi pošao naprcd. On videvši moju nameru, reče mi tužno: — Idi, Miiadine! Ja odavđe ne mogu ni koraka daljc. Ostaću ovde i noćiti u jeunoj od ovih zemunica. Jedan od zarobljcnika kada ču za nameru majora Ace, poče ga odvraćati. , — Nc, gospodiuc niajore. Zemunice su toliko zagadjcnc i prijave da nebi niogli u njoj ni sata ostati, a pored toga, u n j i m a 1 e ž e n a š a d v a d r u g a u pegavom t i f u s n. Bolje vam je još jedan sat se inučiti, ncgo ulaziti u ovo kužno i strašno sklonište. — Gde vi noćivate? upita major, i poglcda u njega. Zarobljenik se zbuni, pa videv da njegovu dobru i iskrenu želju major počinjc zlo da tuinači, odgovori u neprilici: — I ja nočivam u toj zemunici. Ali ja sam nešto drugo. Ja sam se pomirio sa smrću i verujem da bi mogao i ovog časa umreti. Smrt bi za menc imala samo Jepoga — vi, gospodinc majore, možete još živeti —pa grehota bi bilo ga ulazite u zemunicu. — E moj vojniče — reče major Aca bolno — nije ni meni b.aš mnogo stalo do života, ali i da ml je stalo, ja eto ne mogu dalje. Noge su me izdale!... Pa okrenuv se meni, reče:

— Hajde Milađine, pomozi m! đa udjem i da se smestim!... a ti idi i javi našima gde sam ostao. Zarobljenici videći da ga ne mogu odvratiti od namere, svojski pomogoše da ga uvedemo, gotovo unesemo, u zemunicu. Ulazeći unutra, zadanu nas smrad od vlage, znoja, dima i nečistoće. Major Aca se trže kada stupi na prag, ali posle nekoliko časaka, svestan da ne može dalje, on udje i smesti se u jedan kraj, koji za njega rasčistiše zarobljenici. U poluležećem položaju, sa sklopijenim očima, učini mi se da spava. Ali posie malog odmora, on otvori oči, pa zavuče ruku u unutarnji džep koporana i izvadi jednu fotografiju. Pružajući mi fotografiju, on poče tiho: — Miladine, uzmi ovu slikn! To je slika moje žene i dece... Ako se ne viđimo za dan dva, mislim da se više nećemo ni viđeti: onda pošalji ili odnesi mojoj kući tu sliku i reci im gde i kako sam ostao. Pozdravi ih!... i poljubiv sliku, dade mi je, a dve krupne suze zatreptaše mu na trepavicama. Oprostih se sa njim ! požurih da stignem naše i da im kažem gde sam ostavio majora Acu i da se sa pomoći vratim, te da ga prenesemo iz ove nesreće. Provlačeći se lagano, stigoh posle pola sata, gjenerala Rašića, na samom čelu kolonc. Na tome mestu prestajala je staza i gubiia se u jednu strmu ravan, dugačku oko s:o pedcset do dvesta metara. Pokrivena snegom i uglačana od stotine i liiljade nogu, bila je to površina slična iednoj sanfi leda. Čim bi koji od vojnika, ma kako pažljivo, stupio na nju, već je posle trećeg koraka tociljao sc i kotrljao, dok nebi sav krvav i izuoij'tn i izgrebcn zaustavio se na dnu. Konj Icoji bi naišao na to strašno mes:o, izgubio bi ravnotežu, tc tociljajući se a povučen tovarom, survao bi se u padinu. Gjeneral Rašić naredi, te donesoše neke motike i budake i ^očeše praviti novu stazu više te. Nekolicina vojnika teškom mukom, držeći se za stene i šiljke, dokopaše se donjeg dela tog strašnog mcsta. Sad sc je sa kouja skidao tovar te, dcnjak po denjak, puštao da se kot;rlja i kliza do dole. Konji rastovareni sidjoše lakše. Dok se to sve zbivalo vojnici i zarobijenici načiniše kao neku stazu, te i ostali počeše lagano silaziti u uzanu Jolinu reke. Od trnja i granja plamiše vatre ua sve strane. Tovari se skiđaju i pravi mesta za prenoćište. Svako gieđa da nadje neko mesto kraj /'>trc, tc da se koliko toliko ogrcje i odrema. Već na vatrama nameštene kantc sa vodom za čaj. Decn utopljavaju i nameštaju u blizini vafre đa har oni spavaju. Gjeneral Rašić seđi kraj jedne vatre i oko njega oficiri njegovog štaba. Razgovor se vodi o teškoeama koje su prošle i onima koje ick nastaju. Niko i ne misli na spavanje. Saopš'ili nekojim oficirima gde je ostao major Aca i zamolih, da mi se pomogne da ga odande prcnesemo. Obcćaše mi za sulra rano da će sc posiati po njega. Žagor koji jc bio obubvatio celu dolinicu, poče da se utišava. Sve, umorno i slomijeno, tražilo jc odniora i mira. Mraz počc da steže sve jače. Vojnici se razmilcli po okolini, pa traže granja i trnja đa vatre održe. Popeh se jednom padinom, gazeći «ncg skoro do kolena. Pogleđah dole. U dolini na beloj osnovi, mase vojnika okupijene oko vatara, izgledaju kao oblaci oko zvezda. Slika po svom izgledu divna, po svojoj suštini strahovita. (Nastaviće se.)

Posiijednje brzojavrie vijesti. Izvj'eštaj njemačkog vcjnog vodstva. Kb. Berlin, 28. avgusta. Zapoduo bojištc: Front prijestolonasljcdiiika R u pprechta bavarskog: U Fiandriji slomio sc rano njutro sa vclikim gubitcima jaki engleski mpa* daj. Poslije podtie otvorio je neprijatelj izueuada najjaču bubnjarsku vat u protiv borbenih položaja izmedju I.ange* mar cka i žcljeznica Ro u 1 ers-Ypern« Uz pomoe mnogih oklopljeuih automohila i nisko letečih letilica preduzela je engleska pješadija napad na ovom frontu. U žilavoj odbrani ođbacile su naše borhene čete neprijatelja, koji je primao uvijek sve veća pojačanja, na cijelom frontu. U večer je poslije ponovne izvanrcdno snažne topničkc vatre neprijatelj preduzeo drugi uapa'd u masama« Po-.ljeuak o» vih borbi, koje su potrajalc do u kasnu noč bio jo taj, da smo izuzcv neznatnog potiskivanja naših linija sjeveroistočno

ođ Freuzenberga bez razlike otjifli vali naše položaje, a Englezi su pr4tA< pejli vrlo krvav poraz. Uspjeh dana Imfi« de se zahvaliti izvanre'dnom držanju wttrtemberških četa i uništavajućem djelovanju topništva. Zapadno od Lo Cateleta izjalovili su se novi emgleski napa-' daji ispre'd naših položaja, Front njemačkog oriiestolonasljednika: Na zapadnom dijelu C h e m i n des Dames pokušali su Francuzi da na drumu A11 e in a n t—S a v o y u ši- 1 rini puka, prijedju u napad, ali sii odbijeni vatrom topništva. Južno od Courtecona i jugo-istočno ođ A i 11 e s a svršila su se uspješno preduzeća naših napadnih odjelenja. Pred Verdunom trajala je preko dana samo neznatna borbena djelatnost, pošto sši sc jutarnje borhe završile oko od nas zauzetog sela Beaumont. Tamo zarobljeni francuski zarobljenici pripadaju trim pješadijskim divizijama. U večer se na istočnoj obali rijeke Maasc razvio topnički boj do najvcće žestine. Kod bezuspješnih djelimičnih napadaja zapatno od druma B e a u m o n tVacherauville pre:rpjeli su Francuzi vrlo teške gubitke. U posljednjim danima pobijedio je poručnik V o s s 36. puta u vazdušnoi borbi. Istočno boiište: Front maršala princa Lcopolda bavarskoga. Na D v i n i pa sve đo D n jest'r a bila je borbena djelatnost samo na nekim odsjecima živahna. Na sjevernoj obali P r u t a uzele su na juriš rajnske, bavarske i austro-ugarske čc;e jako utvrdjene rnskc položaje na visini D o 1 z o k i selo B o j a n. laki otpor Rusa sloinljen je pred večer poslije ogorčene borbe sjevero-zapadno od D o 1 z o k a. Više od hiljadu za>"obljenika, šest topova i mnogo mašinskihi pušaka ostalo je u našiin rukama. Gnbitci su neprijatelja, koji ie bačen iza Rakitno položaja vrlo teški. Vojna fronta maršala nadvojvođo J o si p a: Vojna froida maršala nadvojvođe Josi p a: Sjcverno od S o v e j c, u lolini Susite potisnuta su naša sigurnosna odjelenja po jačim neprijateljsKim snagama sa nekih visina, koje smo ncdavno: uzeli. Front maršalapl. Macken-t sena: Na nekiin odsjccima živija topnička djelatnost. Maeedonsko bojištC; Izmeđju prespansko? i d o jr a n s k o g jezera oživila je na v : šet mjesta topnička djelatnost. Zap 2 dno od V a r d a r a, kod Ljumnice oobljeit je od Bugara neprijatelj, koji je nap-.idao. Austrijski večernji izvještaj. Kb. Beč, 28. avgusta. Na visoravni S v. K r i ž a i istočno otl G o r i e e traju kod nepromijenjenog položaja žestoke borbe.

LJETNA POZORNiCA Hotel Takovo TERAZIJE BR. 29.

DANAS u Srijedu 29. augusts 1917. god. PREDJIJIIfl korist beogradskih dobrotvornih instituci|a i n sati na vefer Trodncvno gostovanje omiljene poznate glumice ANDJE dugogodiSujc Clanice Braninog pozoriSla sa svojom uspjelom lačkom Joj Proko fanDacajtu" m ..Opštiuko dijete“ U slućaju nepogodnog vrcmena prcdstavi u salu. Od danas se prodaju karte u Motelu ,Tckovo*. Utaznlca vrljedi kao propusnica za gradjanska llca.