Београдске новине

l zia z e:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U Becgr.ftu I u krajarlma ragMjaCdjtlB

ni o. I kr. Ccta po oljont ođ. , . 6 holara V HrvotsroJ-SloroniJi, Eoonl - Hcrcenovlnl I DoimaoiJI po oijonl od 10 »elerj Iz.us svog podrueja ps cljcnl sd. . ... 13 ticlera ===== Oglasl po

MjeseCna pretplata: 0 Beo|rada I u krojevima npsvjodnutlrc tP

t. I kr. Cota ro bojnu I etapnu polto . 2*U Beogradu sa dostavom u kuCu .. . 2 ' 30 | U HrrdskoJ-SJjTonlJI, Eosnl-Hercogcvini I I OsimrrolJI 360 ! Uostslioii'raJavlmsAuttrO'Ufsrskemonarhljo 3] U inottrsmtni 4’SO

cljeniku.

UrsdnlStvo: BEOGRAO, Vuka Karadžića ul. bro| 10. Telefon broj 83. Uprava I primanje pretplate TopliSln venac bro| 21 Talefon brol 25. Printanja oglasa Kneza Mihajla ul. brol 38 Telafon br 2<>S

Br. 244.

BEOGRAD, srijeda 5. septembra 1917,

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcj. 4. septembni. isfočno boiKte: Sjevero-zapadno od Focsaaa slomiii su se napadaji Pnsa i Rumunja. Jugo-isočno od Černovice zau/.eii sino poslije jake borbe jcdnu ntvrdjenu visinu. Njemačke čcle zatizele su R i g u. Taliiansko boiište: Jučeratiji dan prosao je l>cz većili pješadijskih borbi. U noči odbil! smo od K a I a i M a d o n i j a talljanske napadaje. Od jučer ujulro stoje naše čcisc 11 a sjevernoni obronku Gore S v. G a b r i j e 1 a ponovno u žestokim borbama. Neprijateljski letači navalili su opet na T r s t. Načeliiik jjlavitog stože*'a.

Rigo je osuojenit. Ovo je dogadjaj oa velike vojue i polidčke važnosti. Skoro dvije godiue stajalc su pred Rigom njemačke čete, i višc puta prodrle sti smjele lijemačke torpedujače u riški zaliv, koji je bio zatvoren minama i u okolici utvrdjenog ovog trgovačkog grada bijesneli su ogorčeni bojcvi osobito na jescn 1915. godine, pred kraj velike ofenzive središnjih vlasti protiv Rusije. Do izravttog napadaja na santu Rigu nije ottda došlo i to iz razloga, kojc ćcmo doznati moguće istom poslije završetka ovog rata. Sada je uzeta Riga prc. padom, koji nesumnjivo itokazuje vještu Hiiidenburgovu ruku. Ponajprije sitto doznali, da su Rttsi iznenada napustjii svojc poiožaje zapadno od rijekc Aa, poslije je kratko javljeno na 2. ovog mjeseca. da su ltjcmačk; vojtti zborovl jugo-istočno od Rigc prešli preko Dvinc, poslije čega su Rusi u najvećoj brzitti ispraznili svojtt mosnu branu na zapaduoj obali rijeke. Ovaj razvoj borbi ocrtan je opširnije u izvješraju njeinačkog vojnog vodstva tta 3. o. mj. Posiijc pažljive pripreme prešli sti Nijentci pre'co Dvine uz obe Rtrattc OxkiiHa, tako da su njemačke bojne skupine poslije prclaza nastupale n sjevero-zapadnont pravcu i zaposjeie Rigu. Od Rige bjcžali su Rusi preina sjevero-istoku, sigurno uz glavitu željezničku pruga, koja preko Hinzenberga i Wendena vodi prema istoku. Rusi se nijcsu nigdjc opirali, jer su bili pođ pritiskom vješte Hindcnburgove strategije jednostavno is-fisntiti iz Rige. Sađa se ovo staro trgovačko srcdište nalazi opet u njemačkini rukama i inoguće ga Nijemci više nlkada lteće ostaviti. Riga je niemačka varoŠ, koju je godine 1201. sagradio Aibrecht J. Buxltowdai, pa sc nn brzo razvila do najvcće trgovačke. Iuke, lcoja je

Podlistak. Zofka Kveder — Zagreb: Vojnici, ranjenici, čuvajte pisma svojih majka i žena! Kad historičari l pisci drugih naroda hoće da pišu o prošlim vremonima, onda nc prekapaju samo slarc knjige i listine, nego i privatna pisma, koja su pisali Ijudi onoga vremena. U tim pismima ima ltmogo znatna i zaltimljiva, što bismo uzalud tražili tt službenlin spisiina. Nijesu jznatna saino pistna vladara, državnika, naučenjakd, umjetnikd i drugth slavnih utuževa 1 žciva. I u pismima običnili ljudi, lcoji nijesu nigda iinali Jcakvu javnu ulogn, zrcali se život njihova doba. Taj mali i svakidašnji život s ltjegovim sitnim radostima i patnjama, koji je ipalc u svako doba drulcčiji, može :3C pače naći najvjernije. jer je nehoticc opisan. baš u takvim privatnim pismima. Svi narodi iinaju po svojim Icnjižnicama i muzcjima velike zbirkc tnkvih pisama iz svakoga doba svoje prošlosti. Mitoga od njih su štampana, a vrlo često pisac ili historičar opet hoće da zaviri u te zanimijive starc papire, da štogod ispišo iz njih i priopći, da svijet čita. kako se jedtiom, davno živjclo. Svtida imadc osoblto mnogo baš žcnskili pisama, jer one odvajkada v r ole, da pišu pisma. Njihova su pisma osobito zanimljiva, jer su iskrena i intimna, tako da još nalcon par sto godlna nekako mirišu čiiavoin svježlnom zbiljskoga i toplog života.

Rusi ispraznili ušće rijeke Dvine. — Kod Rige zaplijenjeno 150 topova. — Ogorčene borbe za Goru sv. Gabrijela. Novi uspjesi jugoistočno od Czernowica.

istom godine 1710. došla pod rusku vlast. Ali do dana današniega ostala je Riga eisto njemačka varoš, pa je i pod ruskom vlašću bila kulturno i privredno središte bal'iskii’ Nijomaca. Stara varoš sa ntnagim istorijskiin zgradama prava jc slika sredovječne njemačke arhrtekture, dok stt kasnije razviti dijclovi grada moderno izgradjeni. Sav promet i frgovina u njemačkiui je rukaina, oa ic godine 1905. iznosio izvoz 131.2 ntii : juna, a uvoz 77.8 milijuna. Duhovne vczc Rige sa NjemaČkom bilc su uvijclc vciike i Riga jc da!a njentačkom uarođu iitnogo velikih ljudi. Nema suniuje, da ćc se riško stanovniš'vo vesciid i svcčano đočekati svoju braću. Što će medjutim reći sporaziuttne slle? Užalud je bila posljeduja rttska ofenziva. Iz odbrane prešie sn sređišnje vlasti tt napad i oslobodile su cijeIu Galiciju i Bukovinu ispod ruskc vlasti i dok na jugo-istoČnom frontu još nijesu završene vclikc borbe, prcduzima maršail Hindcnburg na najskrajnjijcm sjevcrnom frontu vješt napad i uzima Rigu. U isto vrijcnte razbijaju se napadaji Talijatta, Engleza i Francuza na hrabrim branilačkim bedcminta na Soči, ti Flandriji i tt Francuskoj. Ovim vclikim borbenim uspjesitna pridružuje sc rad podinornica središnjiii vlasti u svim morinta, lcoje su poslije proglašeltja pooštrenog podmorničkog rata potopilc 6 milijtma tona trgovačkih brodova, a od početka rata i preko 10 milijuna. f onda se još nadaju ncprijatelji središitjUt viasti krajnjoj pobjediF Zauzcćem Rigc sagradiio su stcdišnje vlasti novi stub :t nlzu svojih dosadanjilt pobjeda i razaraju varavo djelo, koje su ruskom narodu nametmill Kerenskij, Kornilov i drugi. Pad Rige zitači za Rttsiju veliki vojni i privrcdnl gubitak, a tlni Oe Rusija izgubi i mnogo na uglcdu kod svojih savczttika. Zauzećem Rige ueinjcn ic znatni korak miru, jer Rigom đobilo su središnje \ Insti u svojc šake kiiuč Pe‘rograda. Hattiba! ad portas!

Zauzeće Rige. Brzoiav cara Vilima ca*'icl. I<b. Bcrlht, 4. septembra. Car V i I i m je danas cariei A u g ns t i V i k t o r i j i poslao ovaj brzojav: Maršal princ Lcopold upravo nti javlja, da su njemaeke čctc zanzele Rig u. To je novi dokaz njemačke sttage i iteslomive volje za pobjedoin. Ncka Bog i dalje pomažc! Vilint.

Brzojav cara Viiiuia priucu leopoidu | bavarskosn. Kb. Berlin, 4. septctnbra. Car V i 1 i m upravio je povodotn zauzeoa R i g e marŠalu princu Leopoldu bavarskom ovaj brzoiav: Čestitaiuei Tebi i osmoj voisci fsporučujem Vam povodom zauzeća R i g e Moju kao 5 zahvalnost domovine. Dalekovtdno vodstvo i čcličtta voija za pohjedom doveli su do ovoga iijepoga uspjcha. . Dalje uz Božjtt pomoć! Vi 1 int. Veselje u Niemačkoi. Klt. Berlin, 4. septembra. U eijeloj Njemačkoj zavladalo jo na glas o zauzeća Rige neopisivo viselje. Listovi izriču svoje zadovoljstvo nad tim liovhn nieinučkim uspjehom i ističu njemački karak 1 '”' osvojenoga grada. Kerenskov bijeg sa 12. ruskom voiskoiu. (N’urooiii brzojav ,,I3eogradskih Kovina") Ženeva, 4. septembra. „Fctit Parisien" izvirš'uic, d i se Kerenski nalažio u glavnorn st-tni *2. ruskc vojske baš u času. kad j:. 1 započoo njemački napad protiv Ri-e. Kv'onski je na svoje oči gledao neredovito bjegsl.vo ruskih četa, s kojima je ntorao i sa.ni da pobjegne. Višo je zapovjcdnika Uignuto s njibovih mjesta. Zapovjednik ruskih četa na rtiskom riškom fronću. (Naročili brzojav ..Beogradslcih Novina’ ) Stoekhoim, 4. septembrn. Sad se'doznajo, ko je zapevjr>' 1 n ; k ruskili ccfa. na riškom Icontu. To je general Parsci, koji je naimeuovan ra m’esto Ratka Dimf lrijeva, nak. it Šl t ja •ovaj sa ovoga mjeMaiidignnt.

Pređistorija svjetskoga rata. Jedan neufralac o dogadjajima u Rusiii ueposredno pred rat. Kb. Bascl, 4. septembra. Kako javlja ,,N a t i o n a 1 z c ii u n g“, objavljuje ,.P o 1 i t i k e n“ u Kopenhagcnu izvještaj jeditog neuiralca, koji se bavio u Moskvi u vreinenu. kad jc otpočeo rat. Ovaj pišc s obzirom na senzacijona otkriča Januškijeviea o dogadjajima prijc otpočciog rata ovo: „Nijesam nikad mogao razumjeti, đa jc Rusija tako dugo mogla vjerovati u gatke o volji ruske vojuc strankc za održanje ttiira. Kad sc izjava Januškijevića, dala 29. jula njemačkom vojnom atašeju, da on nije još bio izdao za-

povjest za mobilizaciju, lttora smatrati kao najviši stepen sofizrna, pošto je ott, Januškijević ru zapovjest već imao ti džepu, onda takva izjava u toliko vise ltijc bila tta mjcs'U. što jc u istini mobilizacija tad vce bila u ioku. Ja sc živo sjećam svilt pojedinosli iz posljednjilt osam dana, koji stt predhodiii ratu. Naročito se sjećam, kakav je utisak na tnetie čittilo, kad sam 27. juia doznao, da jc mnoštvo rezervista moću iz krevcta pozvano navodno na vjcžbu. Na svima željezničkint stanicama vidio sant odlazećc vojttike i pozvaije rezervne časnike. 27. ittla proš'o ]e kroz Moskvu prcko 100 vojničkih vozova. A već prijc toga transpor l, ovane sti čete na zanad uavodno radi lnanevara. Zapovjest od 29. jula o mobilizaciji bila je dakle saitto otvorcno priznaitje o već davno otpoectom mobiUsaniu.

Parnica protiv Suhomlinova, Kb. Petrograd, 4. scptembra. Na današnjem pretresu su proči'.ani spisi, lcojiin se dokazujc Suliomlinov sporazum s društvom I-’romet, komc je tadanji niiniistar vojni ustupio nabavku jednog milijutta upaljaća po cijenu od 7 milijuna rubalja, i ako mu je bio poJnijet izvjcštaj, da tvornicc tog drnš'va ltijesu uredjene za tu svrliu. Jedliovremeno jc Sultomlinov, u prkos protivljenia vojnc kontrole, izdao zapovjest, da sc toinc društvu unaprijed isplati 2 i pol milijiuia rubaljn. Kb. Petrograd, -1. septembra. General Savić, izvjeslilac vojnog budžeta u posljođnjoj dtmij. kao svjcdok je izjavio, da dutna nijc nikada uskraćivala ministars'va potrebnc krcdite. Svjedok naglašuje, da stt dutni od dužeg vremena bili poznati itedostaci ruskog topništva, prj je dodao, da su tako isto bilc ltedovoijne zalihc pušaka, mašinskih pušaka 1 inunictje. Ali Suliomliiiov ltije ništa preduzimao, da i te žalosne prilike otkloni. Na završetku izjavljujc svjcdok, da se opnižpni jiije polpuno koristio ponioćniin izvorima ruskc inđustrijc. Svjeđok Kokovcev jc izjavio, da sc o izđatcima miiuscarstva vojnog od 1904. god. nije vodila uikakva koiitroia I da jc Suliomlinov 1914. i 1915. god. raspolagao sa svotama, koje su mn odobravane, kao sa svojitu vlastitim novccm. Suhomlinova su uvijek najviše ličnosti kreditirale. Suhomlittov sc brani na vrlo uzbudjen načiit, ou izjavljuje, da izvjesna klika, koja je za vrijemc mobilizacije imala u svojim rukama svit moć, hočc sad da svali.svu krivicu na njega. i

Kb. Kopenhagen, 4. scp'cmbra. ,,S o c i a 1 (1 c m o k r a l c n" piše u slvari Suhomlinove parnice medju osta< lirn i ovo: Tako je dakle. otpočeo rat, o* kićen odmah it početku imcnima is'ine, slobode i pravdc. U zemljama sporazum« nili sila pokriće sc slrašna siika Suhom'i■ nova neprovidnim velom, a!i u prkos tome vijest će sc rasprostrfi širom s/i« jeta. U lakvim je dakle rukama ležala sudhina svijeta, ka’d je ral izbio.

Pobuna ruskih četa na maćedonskom frontu. Kb. Derlin, 4. scptembra. Sa rnaćedonskog ,so fronla jav'ut: Zbog jakili gubitaka je :>. i 4. nisku be a ral:ijskn brigada ( 2 . bcsarabijske 'divi; ije) bila poodavna povučena sa fronta soIunskc vojskc. Pošto su muogi franci:« ski četni dijelovi bili otiš'.i, to je Sarrail naredio, 'da se Rusi ponovo vrate na front. Rusi su so 'toj zapovjesti 'prdtivili. izjavljujući, da sc ne ee više boriti 7 .a osvajačke ci l je ve sporazurn« nili sila. Ruskim vojnicima je tada sa opšteno, da je Kercnski pouovo zaveo smrtnu kaznu, pa ako se buđu i daUe protivili, njilr će opkoliti crni Francuzi i sve pobiti. Rusima uije ništa drugo ostalo, nego da se vrate ponovo u borbenc redovc, g'dje su zami'eai'.i 76. fran« cusku diviziju, koja jo vjcrovalao otišl < no zapađ. Rusi se nalaze ponovo na prvim položajiina, ali su odmalr iza njih' francuski topovi i mašinske puške, sprerane da ga'djaju Ruse, ako bi odrekli poslušnost. I’ovodom ovakog dižanja Rusa i njihova je isbmna da’eko lošija nagO li Francuza. Pokret za mir, Talijanski poljoprivrcdnici za uiir. (N'U'fJili brzojav „Bcogradskih Novina 1 ') Ziirich, 4. septeinhra. „ i' r i h n n a“ javlja, cia se u južnoj Itaiiji medju poljoprivređniđma vrši agitacija za mir na taj ltačin, da se ove jescni nc obrade polja z:: iduću godiiui, pa da se vlada na taj način prisili na zaključenje irtira. List obraća vltdi pažnju na ovaj pokret. Papinski prijedlog za mir. Produženje papine iuirovue akcije. (NEručlii hrzoj.iv .Jleogradskili Novina“) Basc!, 4. septentbra. Iz Rirna javljaju: U vaiikauskim i se krugovinta tvrdi, da ćc papa, čim

A vidite, kod uas u Hrvatskoj uenta takvih pisama, neina takvili intininih uspomena prošlih dana! Nitko nije čuvao starih žcnskih pisama, a i ako ili ima, negdje pohranjehilt i zaboravljenili u kakviin starim škrinjama po tavanima, inalo tko ili nitko '/,a njih ne zna. U našiiti itntzejima i kujižnicanta iietna ih. Pošla sam jednom u svettčilišnu knjižnicu, pa kako sam žena, potražila sam ženu, gospodju oru Elztt Kučera, kćerku našega vrijednog radnika na kulturnom i naučnom i-oljti, dra. Otona Kučere, koja je studirala u Švajcarskoj, a sada je usmještena kao kustos u krasnoj ttašoj ttovoj sveučilišnoj kujižnici u Zagrebu. „Zcliia bih da pregledam pisma za vrijeme irancuskc okupacijc, pa poslije, iz godinc 1816. i 17., kad je bio vcliki glad u Hrvatskoj. — Htjcla bih, da prikažem, kako su tada živiic žcnc. koliko su patile i kako feško iin je bilo u vrijeme gladi, gledajući kako im giuu djcca od nestašice“. ,,Gospodjo“, veli nti dr. E. Kučera, „takvili pisama kod nas liema. — Nijesu ilt sačuvali!“ ,,A imade li barem pisanta žena, majka, sesiara, zaručtiica uaših srjianjskih žrtava iz godinc 1S45„ pa onda žepskih pisanta Iz god. 1848. Bilo bi zaslužno, da se iznese, koliko su žene učestvovalc u onim našim vclikitn liarodnim borbama, i kako su osjećale: da li su razumijevale svoje muževe i slnove i potpomagale Ih n njihovu patriotskom zanosu?“ „Nažalost, gospodjo. nciriamo nikakvlh ženskih pisama <Ii zapisnlka ni

iz godiac četrdcset. pcte, ni četrdesct osme!“ Bijaše mi tužno to čmi, kad se sjetib ouili silnih memoara, uspomena i prepisaka (korcspondencije) ženski iz sviju doba prošlosti, kojc su- objavljene tt Francuskoj, pa u Rusiji, u Eugleskoj i u Njemačkoj. Steta, vj’ečna šteta, da se tni Hrvati ničirn sličniin ne rnožemo prodičiti. j T’ck Dragojla Jarncvičeva, ostavila je j svoj dnevnik iz iiirskoga doba, koji jc r isto tako zanimlji.v kao iuiimni prikaz naših prcporoditelja — kao još više nada sve iskrcna ispovijcst jcdnoga ženskog života. Najglavnije sfvari iz toga dncvnrka povadila je Adela Miičinovič i objavila u svojoj knjizi „Dragojla Jaruevićeva“. Već u prvitn nijesecima, kud jc biiknuo rat, potnislila sam n sebi: ,,šta će biti iz tili silnih pisama,. koja pišti sada utajke, sestre, kćerke, žene, zartičuicc i drage muškarcinta na ratištu? Zar nije šteta, da se izgube! Mnogi tnuškarci, časnici i nioničad pišu svojc utiske u streljačkim iarclma, u vojarnicama i bolnicanta. Mnogo inteligentnih bjegmiaca zabilježili su sve, što su teška doživjeli. U logorima za bjeguncc i internirce pišti muževi svojc uspomeue. Sv! zarobljenici diljem Evrope, naši u Rusiji, Srbiji i Iftaliji, — Rusi, Srbi, Talijani kod nas, bilježe svoje osobne doživljaje. Sve će se to sačuvati i naši unuci i praimuci će nakou sto i više godiiu listati po starim paplrima; nigda ili se ne če zasititi, nigda ih ne će sasvim iscrpsti, tako su mnogobrojni. U njitna će se .vjernijc isooliavati sve tegobe i patnje

našega doba tiego u lioviuama. kojc svuda i kod nas i u Njemačkoj, Rttsiii, Francuskoj, u svim zaraćenifn državama stojc pod žezlom ccnzure. Ti ncbrojeni zapisci biće vjerno zrcalo goictniii i strašnih dogadjaja, koji danas do temclja potresaju čovječanstvom. ’i'i zapisci i pisma biće neiscrpivi vir. koji ćc historičarinia budućnosti ituditl it milijun sitniii slika užas našega doba. U svitn zaraćenitn zemijanta sabiraju se već od početka ra"a i privaltia pisitta, koja su pisali časnici i momčad s različnih ratišta kući. — U Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Rusiji izašle su pače vcć za vrijeme rata čitave .zbirke takvih ptsama. Koliko znam i kod nas obrazovani vojnici ! časnici sabiraju i čuvaju taka pisma, koja ćc nam datias sjutra prikaza’i grozote rata na svitn ratištima diljctu Evrope, gdjc se proljcvala i hrvatska krv. Nekoje od tili zapisaka i pisama izašli su pače \ r eć u hezbrojnim feijtoilima različnih naših dnevnika. A žene? A njihove pahijc, ajiiiova stradauja. njiliove brige, njliiovi tcški jadi, ltjihove gorke suze. tko ćc to da sačuva?! Sirepnju majka, koje imadu sinove na ratištima, ntuku žeua, koje se ncdjclje i ntjesece u neopisivu nemiru sjećaju svojili muževa, očaj zaručnica, koje dršću, cla će se sva njiliova. sreća strovaliti u preraui grob? Tko će da sačuva mucuu neizvjosnost žena, koje su same ostale na pusttni domovima, u bijedi najvećoj, pa prečesto gledaju, lcako im glnu djeca od giadi? Tainna i crna stoji pred njima budućnost. Hoćc li se vra.titl muž, otac i liranitelj itjezine nejake djcce? Tko

ćc, da opišc plač staricu, kad im ođošo sinovi, da mru u fuđjem svijetu, oni. koji su dika njihove ncinoćne starosti? Tko ćc da opiše bol vjernilt žena, kađ ilt rastaviše od drugova ujiltovih ijubljenili ? — Suze, tako gorke i vruće suzc liju majka i žena, kad čuju gias o novim borbama na froivti. a sin i ntuž ne piše im, kako jc inačc zuao pisati. Jao, koliko jada, koliko pattija, šoliko boli, koje lnoraja i žene danas da protrpel Muž je otišao u iat, a žena. je satna ostala u kuei. OtiŠao je i iaM, olišli i šurjaci. otišao olac, ot : šla b a ;a. Same su žene oslale po selima s nejakom djecom i nemoćnhn starcima. Slalv su ruke, ali valja raditi, jer trcba 'đa se živi. Tko će opisati muku-žena, ko'e od zore do mraka rade u vrtu, na poljima, u vinogradu. u šumi? Treba čuvati i njcgovati lnalu djecu, stoku tre' a napa* jati i nabraniti. th svinje kupiti drač, pomusR kravo. Žcna jo i ^ospoda;: i gospodarica i sluga i ra'dnik, i majka i otac. Sva briga za teski život u ovim. burnim vromenima, sva biiga za buduć« nost djece, svc to sada na njoj počiva, Tko će opisati paltije žona po našim gradovima? Bijahu mjeseci, kaa su one ćesto i prečcsto u kiši i zimi stajaic satove i salove pred aprovizaci’ama, tda kupe brašna za hljeb, đa im 'djeca ne plaću radi gladil U podenmim cipolama stajalo su u lošem odijclu, drhtale od zime, a čosto stt int na rukama plakaia mala čcda, koja se nijesu usudile da ostavo kod kuće. 0, koliko puta su le | žene ustajalc u crnoj noći još pred zoru, da j r du ha trgove, pa 'da čekaju tamo po četiri, pet. šest sati, da kupe krom-