Београдске новине

Broj 251.

Celvrtaic

beogradske novine

Alfred Bratl: Gospođln MnrKiz. (Prijevod sa njemaekog.) Svi su mu putnici znali Ime: rnarkiz de Oonzalcs. Na putničkom spisku pak mogli ste 11111 naći i puno ujegovo zvučno špansko imc. Tamo je biio zapisano: Karlos dc Gonzales markiz Floresski iz Madrida. Na im© ovaj je plemić putovao — naravno još u lijepo mimo doba — na nekom velikom prekomorskom brodu iz Ne\vYorka za Evropu. Prvom klasotn, razumije se. Uzeo je bio sktipu ivičnu kajitu sa zasebnim kupatiloin. Bio je i elegantan i ■duhovit, i simpatičan 'i bezazlen, a kako je izgledalo, već jo bio proputovao ninogo svijeta. Po svemu tome, ntarkiz nije bio „mačji kašalj“' za ostalc putnike. Stare su ga gospodje pratile upravo čarobnim pogledima, kada bi švrljao po palubi, odjeven u fino putničko odijelo besprekonioga kroja, sa kapom nešto nakrivljenom na brižijivo friziranom tcmcnu. Ši|>arice su ludovale za njini .— javno ili u sebi — a kada bi se medju sobom razgovarale o visokorodjenom Špaucu, nazivale su ga kratko i familijamo Karlosom. No i gospoda su ga volila. Umio je na ime divno pričati i — što je ttajglavnije pri dužim putovanjima ua moru — još strpljivije slušati tudje priče. Kad bi sjedio u društvu za kakvim stolom, a neko bi razvczao da priča kakve đoživljajc, nikađ ne bi markiz de Gonzales nia i jednim neobazrivim pokrctom pt'kazao da nešto suntnja u istinitost priče, niti bi ikad što bi bilo još gore, napravio lice, kao da hoćc da kaže: f ,ne gnjavi. kunein te Bogotn!" Najzad otmeni putnik bio je simpaličaij i svont starijem brodskotn osoblju sve do samog kapetana broda. Ta kako ga ne bi volilil Valja znati da je rijedak putnik na pontorskim brodovima, koji bi, kao što je to čiuio markiz, niimo sje'dio i pušio, a da tte dosadjuje kapetanu broda i njegovint potčhijenima raznitn, već tradicijonalniin pitanjima, kao što su na primjer ova: ,,G. kapctane, molint Vas, iz koga sad pravca duva vjetar? ili ,,Kojow brziuom sad plovtmo? ili opet: ,.Ma koliko li su koštala mašinska postroionja na brodu Jli najzad: ,,Jel‘te, da ovom brođu ni najveća bura nc može ništa?“... No pored svih tih dobrilt osobina markiz Karlos de Gonzalcs de Flores intao je još jednu vrlimi, kojtt valja pošto-poto pomenuti: odlično je igrao kartc — \vhista, ecartć-a, pokera, što god koćcie; ttz to je pri svoj vještini stalno gubio, i to gubio, kao Što ,,gospodinu čovjeku" priliči, d^ni'okom tic trene, sa učtivim osmflkoitt na ustima. Ko je god duže vremcna putovao na kakvom velikom prckoinor r skont parobrodu rećiće, da se 11 opštc ni u snu neda zamisliti tako idcalan putnik, koji bi raspolagao tolikim vrlinama. Da, ali ovaj španski plemić Itio jc zbilja takav čovjek. Već drttgog dana po polasku iz Ncw’-Yorka bile su sc iz putničke mase izdvojile pojedinc grupe imimuo-površnilt prijateljskili krugova, koji se na putu za čas sklope ali još bržc i razidju. Markiz sc bio pridružio dvojici krttpnih trgovaca, koji su sc vra'ćali iz Amerike, svršivši uspješno vrlo zamašne poslovc. Ukazivao int jc višc simpatija i naklonosti no i jednorn drugom saputniku. To su vam biii trgovci uobičajcnog izgleda, ozbiljttodohrodu šnpg izgleda, „blagogiagoljivi“, nikad bez skupe cigarc u zubima. Pošto dotlc nijesu znali. kako će najbolje provcsti vcčeri, to su bili sretni, što su u markizu našli trcćcg partnera, bcz koga se ueda zamisliti čestito kartanjc. Tako stc od sada svako večc mogli za stolom vidjcti 11 jcdtiom kutu dvoranc za pušenje novi ,,trio“. ,,Kečevi“, „pubovi", ,daine“ i „osntice" pucaju po stoiu, da iit jc mijiiia glcdati. Isprva su obično igrali prcfcransa. No mladi inarkiz nekako je bio nevješt u toj igri, tako cta su novi prijatelji prešli na ,,finiju“ igru -- baccarat. No i tu je niarkiz bio slabc sreće. Besprekidno ga je „tjcrao baksuz"; no on bi sc uvijck Ijubazito nastniješio kad bi nni ko od partnera ili od ,,kibicera“ primijctio, da mora da je basnoslovno srctan u Ijubavi, čim je tako „maierozan" na kartama... Kada bi završili igru — rcdovno pola sata prije no što će o?«ći na spavanje — markiz bi zanimao svoje prijateljc vcoma interesantnlm i živo ispričanim anegdotama, ‘ đoživljenih na svojim dugim i dalekim putovanjima po s\ijetu. Rado bi pričao i o mncgoI roinim pustplovinamn mcdjunarodnili kockara, Kojima jc bio svjcdok u kakvom otmcnom kur-salonu, liotclu iii baš i na kakvom brodtt. Jednom prilikom markiz, liamigujtići nekako čudno podrugljivo okom, pokaza svojiin novim prijateljima t.altlu, I akvin je tnnogo bilo ttlvrdjcuo po zidovima brodovskili salona, a na kojitna jc masnim crvenim slovima pisalo iia uekoliko cvropskili jezika: „Opominju sc putnici tt svom iiitcresu, da sc ne upuštaju u kartanjc sa liciina, koja im nistt iično poznata". Slušajući markizove priče, trgovci su ttvidjaii, da su oVc tablc ne može bhi korisnijc, a opomenc, ispisane na

njima ne može biti ttmjesnije. Ta, kakvih je stvari markiz već bio dožlvio pri kartanju... stvari, da se čovjek čudi i krsti!... Njih bi dvojicu čestitih trgovaca često Iivatala jeza kad bi slušali, koliko je puta već markiz bio nasjeo. Jeduo ve5e> kada su sc trgovci u svojoj zajedničkoj kajiti svlačili i spremili da Icgnu, jedan bi tek, poia u šali, nabacio: „Ma šta bi Vi rekli, da jc nešto naš markiz i sam neki pustolov, kockar od zanata?" Na to će njcgov drug: „E, vala, da su svi kockari kao on, dobro bi bilo ostalom poštenom svijetu. Ta čovječe Božji, markiz je, od kada igra sa nania, izgubio do sada liajmanje tri liiijade!" Omaj prvi odobravajući kitnnu glavom. Rezonovanje njcgovog druga izgledalo mu je logično i potpuno ga je umirilo. No tim višc jc vreinenom uznemirivala trgovce jedna ličnost medju putnicima, na ime neki g. Fox. Taj mistcr Fox bio jc malog rasta, pun i plećat. Na njegovim uvijek besprikorno izbrijanim usnama lebdio je u svako doba neki zagonctni u pola prepreden, u pola veseli osmejak. Uz to niko od putnika nije znao ništa bliže o njemu. I kada bi pogiedao u spisak putnika, čovjek nc bi bio mnogo pametniji uego što je bio prije toga, jer tamo je bilo zapisano samo ovo: Fox, privatan čovjek iz Cliicaga“. Tajanstveni Mr. Fox imao je vazdau ncprijatnih osobina, od kojih je za naše prijatelje najneprijatniji bio običaj, što ga je imao, da baš njih dvojicu svuda prati kao senka. Svako veče, čim bi oni sa markizom zasjcli za kartaški sto, g. Fox bi sjeo za obližnji sto, odakle je uz svoj stalni podrugljivi osinejak nporno posmatrao njihovu igru do najsitnijih pojedinosti. Pa kada hi markiz svc nanovo i nanovo stao gubiti silne novce, pa kada bi trgovci dobroćudnim zadovoljstvom „dizali pare“. Mr. Fox bi s vrcmena na vrijeme ozbiijno odmaitivao glavom. Jednc noći njili dvojica, pnšeči bezbrižno svoje cigare, gledaim nagnuti preko ograde na zadnjem dijelu broda kako se u dubini sja tt mjesečini pjenušava traka, što ju brocl ostavija za sobom. Najedarcd , ačttše gdje se neko neposredtio iza njili nekoliko puta polako nakašlj't. Okrcnuše se i opaziše g. Foxa, gdje sc zgurio u mraku. Neko vrijeme sva trojica ćutke glcdaini jedan u drttgog, dok sc Mr. Fox opct ne nakašlja i poče prigttšenim glasont: „Izvinite, gospodo, molun Vas što Vam se nepoznat obraćani. No bilo kako mu drago, ja lie suiijem više ćutati. Prekosutra, kao što znate, stižemo u pristaništc pa ie s toga krajnjc vrijeme,..“ „Kakvo krajtijc vrijeme? Za šta krajnje vrijeme?" zapita stariji začudjeno i podozrivo, a tnladji dodadc: „Šta znači to, ako smijem pitati gespodine?“... No mali Mr. Fox samo slcgnu rainctiima i ravnoduštto produži: ,.Jes‘ Boga mi krajnje je vrijcrne!... Gospodo, da Vas ne gnjavim dugo... jednoin rječju — pali ste u šake jednoj prepredenoj varalici!" On naglo izbaci tc riječi, pa sc zadovoljno izduva kad ili jc izgovorio. Ona dvojica prijateija opet se u prvi mah zbunjcno poglcdaše, neznajući šta da misle o ovom čudnom sttsretu. G. Fox im ne ostavi dugo vrciiicna za razmišljanje, vcć nastavi: ,,Vi se družite sa markizom de Gonzales, jci‘tc? ... Znatn, znam . . . nemojte ništa reći, znam: zanimijivo putničko poznanstvo, krasan čovjek, duiiovit, elegantan, veonu prijatan partner na kartama, uz <o stalno gubi... znain, znam, kavaljer, ,,gospodin čovjek" oJ giavc do petc... Jest‘, ako Vam ne treba, gospodo, da izvinHe prostački izraz... Kakav ntarkiz, kakvc tricc, kakav de Gongales, kakav dc Fiores i šta Vant ja znam kakviii španskiii „drangulija" još prikačujc svome lažnom imcnu. Pravo mu jc inie Fred Touer, on nije Španac već Atnerikanac kao i ja, no za razliku od mene on jc opasna, ozloglašena varalica na kartama, dok sc ia opet nadam, da ću ga ovom priiikom najzad poslati ,,s onu strauu katanca". ,,Ta šta vclite...!" jedva iztisti zbunjeno sitariji trgovac; a mladji se pak toliko trže, da je ispuslfo u vodu tek zapaljcnu’ skupo plačenu finu cigaru. „Moje je ime George Fox“, nastavi dcbeljko poslovuint, golovo neučtivim touoin, „George Fov, atnerički tajni policajac!" Sada sc i rgovci prcdstavišc, pa sc ubrzo razvi vrlo živ razgovor. Detektiv Fox sfade u kratkim, otsječnim rečenicama pričaiti kako nni !je već odavtio ,,tncrak“ na iakozvanog markiza Karlosa de Gonzalcs, na Icoga jc već višc puta uailazio. Taj je Oonzalcs, rečc oti, opasau kockar, a „specijalista" je za ,,rad“ na velikim prekomorskim brodovima, gdje na kocki pljačka lakovjerne ijudc, takozvana „brodovska Iiijena“, Vcć §u mu sa

sviju strana odavno ulivailli trag, ali još nikom dosada nije pošio za rukom, da ga baš potpuno uhvati na djelu“. Trgovci zanijemcše od čuda. Sladoše uvjeravaiti g. Foxa, kako je valjda ipak po sredi kakva.zabuna, kako to šta više nije moguč.e. ,,Ta za Boga miloga“, reče jedan od njih, ,,od kada igramo sa njime, taj čovjek stalno gubi!“ ,,Pa, to je baš ono...uzviknu George Fox; zar vam nc veliin, da je „tnarkiz 14 od „finijili". U tome se i sastoji njegov ,,trik“. Za sada igratc sa po nekoliko stotina, pa vas on pušta da dobivate; timc on hoće da u začetku uguši vaše nepovjerenje, Uoee lia taj način što bolje da obezbijedi krajnji uspjeli. Vi ćete sada iz ovog pristaništa vozom u prijestonicu, jel'te ? £ dobro, evo ja glavu dajean, ako i markiz ne bpde pošao islim puteni. U vozu će ojjet predložiti partiju karata, kol‘ko, zntife, da se prekrati vrijcine, ali toin prilikom uz tri ili čctjri puta veći ulog. VI ćetc kao kavaijeri i ijudi od veda, koji sfe mu na brodu dobili tolike novcc naravtio pristati — a dok budete stigli u prijestonicu, on ćc ne samo povratifi sve što je izgubio za 1 vrijemc putovanja na lnoru, ncgo će vam prcko toga ,,dići“ još koju desetinu liiljada". No ovom mi prilikom ta tičica ncćc umaći, nećc Boga mi, skleptaću ja njega — to jest* ako Iioćete da mi pomognete pri tomc“. „Na koji način mislitc, da vam možemo pomoći?" „Ništa lakše od toga. I ja ću putovati sa vami. U vozti ćete me upoznati sa „markizoin", pa ću posmatrati vašu igru. Vi ga samo mirno puštajte ncka dobiva koliko god hoće. To će ga učiniti još bezobraznijim, pa ću mu ja komotno moći gledati na prste, kako bih već jednoin uhvatio njegove proklete '„trikove". Čini stigncmo, daću ga uhapsiii, a vami ću vratiti sav novac, što vain ga bude dobio. Dakle sasvim prosta stvar! Bar ću niu smrtsiti konce i oslobodiću Ijudsko društvo jednog opasnog tipa. Evo, da vam se legifiuiišern, ako je po volji“. G. Fox naglo izvučc iz đžepa jcdmi kartu, na kojoj je biio uarisano: GEORGE FOX '•d’čtČktiv Chicaška policij;j. f y ,, Krivičiio odjelenje. Ispod toga bilo je još dva Žiga vrliovne upravc američke tajne poiicijc. Obojica bijaim presretni, što su u dvanajstom 5asu mnakli tolikoj opasnosU pa obećaše, da ee u svemu poslušati g. Foxa. I zbilja, sve je teklo onako, kao što je Mr. Fox bio prorekao: Markiz je pri iskrcavanju,Jgjavio, da i on putuje kuda i lijegovi prijatelji. Sjedoše l! prazno od^eifjč’ brzoga voza i, davši clobru •ftaftbjnicu kondukteru, obezbijediše sč, da ih na cijelom putu niko nećc uzirem'iravati. Upoznaše g. Foxa sa inarkizom, koji zbilja odmali predloži, da sc odigra jedna „inala oproštajna partija". Yeć prvoga sata povratio jc svc što jc za sve vrijeme vožnje na moru bio izgubio, drugoga sata je bio is'to tako „srcćne ruke“, pa i trećega, i t. d. Kada jc voz ulazio u veliku prijestoničku stanicu bio je markiz bogafiji za liekih 65.000 franaka. Blijcdi i uzbudjeni čekali su <rgovci, Iioće ii sve do’oro ispasti. Kola predioše umanjeuom brzinom još icdan mail prostor, zatim zavrištašc točkovi pod kočnicom — brzi voz stade. Markiz sc, učtivo pokloni i rukova sa svojim saputniciina, brzo izadjc na vrata i za tren oka isčezc u ogromnoj gomili putnika. — ..Dc, de! lakše, majčin sine, lakše ptico“, uzviknu __ pouzdanim glasom g. Fox, ,,saJ sf vala' ugasio svijeću... nc pobježei mi ti višel... K‘o da ga ja uisam telegrafskim putem signalisao i prcporučio da se motri na svc izlazc sa perona i iz stauice! — Pridržite mi ovo, evo mene za čas!“... Ovim riječima brzo uirapi jeclnom od trgovaca svoju malu putničkti torbicu, pa sc zatim i sain izgub 5 u gunguli.. A njih dvojica čckaiiu... čekaiiu. — Perou sc već potpimo ispraznio, a g. Foxa nigdje jii od korova. Sad ih tek stadoše obuzimati vrlo neprijatne slutnje. Pošto jc neko vrijeme oklijevao, stariji od njiii dvojicc pokuša da otvori g. Fonovu torbicu... gle, nije zaključana... šta jc to... prazna, u njoj je zbilja bilo samo parčc hartijc. Na toj hartiji bilo je čitkim, gotovo kaiigrafskim rulcopisom napisauo: ,,Na brzu ruku vain se iiajtopiijc zalivaljujcm i najsrJačnije vas pozdravljainl“ Razne vijesti. Nešto o vegetarijanstvu. Može se siobodao ustvr’diti, da su vegctabilije glavua, a mcso samo sporctlna i izlišna hrana Jjudatva. A jma naroda, koji nikako ne jcdu meso. Xa primjcr Indusi, kojih rina oko 300 milijuna, vjcruju, da duše umrlih Ijttcli pre« lazo u žjvptinjo, zato oni ne uhijaju ži-

_ lo. septembra 1917. votinje, niti ih jedir. Moderui vegetarijanci dokazuju, da je čovjek }K> prirođi svojoj upućen da se hrani vegetabilijama, a no incsoni. On nema zube kao živolinje, koje spađaju u ređ nresožđera, već ima naprijed tako zvane sekutiće, icia njima grizo voće, a sa strano ima kutnjake za ,,mlevenjo“ zrnevlja. Pa i crijeva u čovjeku nijesu tako kratk;i kao kod mcsoždcra, već dugačka kao u svinje. Pošto mesnata hrana hrzo pre!a:i u trulež, lo mesožderi imaju kratka crijeva, da bi mogli što prijo đa izbace ostatko od upotrebljene hrane. Travožderi na protiv imaju dugačka crijeva, jer trava i ostale vegetabihje ne prelazo tako; brzo u trulež kao meso, tc mogu duže ostati u crijevima, a da no predju u tiulež. Zancšeni vegetarijanci imaju tušta jtrimjera, kojima dokazuju, 'da ljudi rieba da se odreknu mesa i da žive samo od vegctabilija. Tako medju os alim ukazuju na fakt, da mnoge snažno životinje žive isključivo od vegelabilija, na primjer: konj, govcće, slon i t. d. To, šlo mnogi misle, da ne može da živi bcz mesa i 'da nekako baš osjeća potrebu za Vnesom, jeste po uvjeravanju vegclarijanaca samo rdjava navika i uobražcnje slično onomc kod pušača, koji lakodjo Jnisli da ne može da živi bcz duvana, te u pomanjkanju ovoga čezne za njim. Učcni prirodnjak Licbig činio jo opite po toj stvari i oni su ispali potpuno u prilog vegetarijanst\Ti. On jo 180 osudjenika na prumđan rad podijelio u tri grupe od po 60 ljudi. Pivu je grupu hranio isključivo mcsnont kranom, dragu niješovitom (mesnom i vcgetabihiom), a treću isključivo vegetabilnoni. Prva grupa je već poslije dvijc sedmice počela da očajava i molila jo da joj se da vegctabilna lirana; druga grupa je duže izdržala, aii je postala surnoma i tipjna; a treća je oslala čila i vesela čak i poslije šest sednrica i bila je orna na posao kao u početku toga opita. Kod nas je prijc četr'đeset i nekoliko godina pokojni dr. Natošević počco da propagira vegetarijanstvo, i akb jo lo bilo sa svim izlišno, jcr naš svijet i inače posli dvije trećine godine, a i u onoj jednoj trećiin slabo jcde meso. Ali Natošević je bio fanafičan vegetarijanac, pa jo tražio; na jeđnom skupu učitelja, da se odreknu mesa, pa da tako i narod uče, jcr da ćo ouda hiti i Ijolesno i umno napredniji. ,,Pa što oiida tražite od nas, 'da poučavamo narod u gajenju živinc i svinja?“ dovikUu mu jedau učitelj. — ,,Da nosi u grad i prodaje budaiarna za dobre pare“ odgovon Natošević ljntito. — ,,To nije moralno"! doviknušo mu više učitelja i počeše da proleslnju, a Natošević se naljuti, napusli katedru i ode Lez ,,zbogom“.

Poslijednje brzojavrie vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Ivb. Bcrlin, 12. septembia, Zapfdiio bojište: Front prijestolonasljednika Rupprechta bavarskog: U više odsjeka i'landrijskog J'ronta, u A r t .o i s u i sje verno od S t. O u cu' tina znatno je uvečo oživjcla vatrena 'djelatnost. Višestruko je dolazilo do sukoba u prednjem polju položajn, Front lijemačkog prijestolonasljednika: Poslije jakog vatrenog djelovanja prcduzcla su francuska odjelcnja silovi a izvidjanja s obje strane drama Somnicp y-S o us i n u Champagni; b i 1 a su Y. a t r o. m i u b o r L i n a n o ž p r o | j erana natrag. U našim je rukann gslrio. i'zvjestan broj zarobljcnika. Pre'd Vcrdunom je borbcna djelatnost lopništva popustila. 19 je neprijaleljskih letača oboreno; je'dnu je od tili oborio poručnik Voss (40. njegova vaz'dušna, pobjeda). Istoćno bojište: Front maršala princa L' c o p o 1da bavarskog: Na višc mjesta izmodjn istočnog mora i Dvine baciIc su n a š e prednječeteruska i zv i d n i č k a o d j e I e n j a n b o r b i n a t r a g. B r o j z a r o b I j e il i k a kod Rigc ustan.ovljen jc sa 8900. P1 i j e n i z n o s i 325 t o p o v a, o d t o g a j c d n a t r e ć i n a t e š k i li; v i š e k r c a t i h v e ć i h i m a n j i Ii ž e I j e z n i č k i Ii v o z o v a; c č a ko 11 čina pionirskih sprava; strcljačkc potrcpštinc i ops k r b n e z a 1 i Ii e; m n o g o a u t om o b i 1 a i dr n gih če tn ib v o z il a. ". Front na Prutu i Moldavi: * J Mnogostruko topnička djclatuost i‘ izvidničkc borbc. Rusi nijesu nastavili svojc napadaje kod Solke. Jugozapadno od T i r g u 1-0 c n c nasrtavao jc ncprijatelj p e t p u t a protiv naših iitiija. Uvijek je bio uz veljk e s v o j e g u b i t k e js u z b i j e n.

Strana 8, . - — — ■ ■ -i; Maćedonsko bojište; Položaj na jugo-zapadnoj obali oiiridskog jezera nijc se bitno iz-« ! m ijen io. U bitoljskoj kotIini jača vatra nego li u posljednje vrijeme. Prvl zapovjednlk glavnog stana j pl. Ludendorff. I Ofenziva sporazumnih sila u južnoj Arbaniji. Kb. Beč, 12. septembra. O ofenzivi sporazuinnih sila u juznoj Arbaniji brzojavlja ratni izvjestilac; Adelt: Poslije višcmjesečnili priprcma prešle su sporazuimie silc ti ofeu-' zivu protiv austro-ugarske vojske i njihovih dobrovoljnih arbanskili po-; moćnih četa u južnoj Arbanij*. Kad ie austro-ugarsko vojno vodstvo doznaio za ove priprcme, razorcna je jeđniml odvažnim prepadoin naše ratne mor-, narice u otrantskom tijesnacu veza za« Valonu za više sedmica, pa su talijanski pomorski transporti bili prisiljenf, 1 da u mjesto u Valoni p.ristaju na Krfu, U južnoj Arbaniji izgradjivali su n t<y vrijeme Talijani marljivo drumove i učinili sve, da uspostave užu vezu saJ vojskom gencraia Sarraila. Oni su po- : stepeno pojačavali svoje čete, pa str s vremenom imali ondje mnogo .više; vojskc nego li Austro-Ugarska, a isto su tako pojačavaii i svoje topništvo. Prvobimi rok za napadaj bio je prora-l čunan za vrijeme kad je imala započeti ofenziva na svim frontovima, aii se taj rok morao odgoditi zbog nesnos-' nc vrućiue, koja je u avgustu mjescctk vladala ti Arbaniji. Ovih su dana za-, počele izvidnice svoju djelatnost. ZiP jasniii noći dolazilo je n osamljeniii> planinama do vrlo snijelih sukoba. Za-, tim je talijansko lijevo krilo sporazum- 1 ’ nog fronta pošlo pipajući naprijed preko donje .V o j u š e. Austro-ugarskt prcdstraže i Arbanasi protierali su ncprijatelja natrag na južnu obalu rijeke/ Druga su talijanska odjelenje pošla naprijed protiv Berata, ali su isto ko bila suzdržana. Težištc liapadajaj leži kod četnili skupina na desnoin krilu, koje se sastoji iz talijanskih, fraucuskih i ruskili jcdinica. Kao opiracijona baza služi laliko brežuljkasta 1 krička visoravan, koja se protežc u duljini od 25 kiloinetara. S one strane jezera stoje Nijemci i Bugari više Bi.tolja, da spriječe proširenje ofcnzivc nao srpsko-englesko središte.

Započeo gradjanski rat u Rusiji. (Naročiti brzoiav „Bcogradskili Novina“) Rotterdam, 12. septembra. Prema petrograđskoj vijesti Reuterovog urcda započeo je ti Rusiji g r adjanski r at. Dalie se javija, da su ministri zaključilf, da Kercnskij kao protivdiktator protiv Kornilova imadc bitl providjen 'dalekosežnim punomo’ćjima. Kornilov kreće na Petrograd. (Naročiti brzo.iav „Beogradskih Novina“) Stocklioini, 12. septembra. Potvrdjuje se vijest, koja se ovđje raširiia, da gcneral Korniiov krećc «a Petrograd.

Panika u Petrogradu. Kb. Stockholin, 12. septembra. ? Ne potvrdjuju se vijestl o ubijstvu Kcrcnskoga, ipak’ jc položaj potpmio nejasan. Uz Kornilova stoje svi časntci, Kozaci i jcdan dio gradjanskiii stranaka. I S o v i n k o v Jc pristao m Kornilova, pa je još nesigurno, kak’o ćc sc svršiti borba izmedju njega i Kerenskoga. Gencral Kleinbovski izjavlo je uovinarima, da su na riškom fronta cijeIe divizijc napustilc položaj. Broj bjegunaca jc vrlo velik. Stanovništvo bježi iz Petrograda u masama, i to naj« višc u sjevernu Rusiju i okoiinu rijeke iVcJge.