Београдске новине

Br. 256.

■ Itf -=-■! J- -i- ■ f—ii— ■ BEOGRAD, utorak 18. septembra 1917.

Iziaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: 0 Bttiral« 1 u krajivlma zaposjttfiuilli« ad s. I kr, Stla pa cljml ad. . . . 8 btlara V Hrvalabaj-Slavanljl, Bainl-Htrctgavinl I DalmaclJI pa cljanl af. . , . , ,10 heltra Izvai avog podruBJa pa cijenl ad. . . .12 helera

Mjesečna pretplata: 0 Baogtadu I a bralavlma MpesjtdnaUoi $t a. I kr. Bata za bajnu I etapnu pallo. . 2’U Beogradu ia deilavam u kuen .... 2 50 U Hrvatiko J -SlavonlJI, Bosnl-llereagovinl I DalmaclJI ... 260 U astallm krajavima Autlta-ugartka manarhlja 3'U inoalranstvu ........... 4'50

Oglasl po cijeniku.

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprara I prlmanja prefplate TopllEln vensc broj 21. Telcfon bro] 25. Prlmanje oglasa Kneze Mihajla ul. broj 38. Teiefon br. 245.

Godina III.

Jaka vatrena djelatnost u Flandriji. Uspjesi jurišnih četa na Gori sv. Gabrijela.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beć, 17. scptcmbra. Na i s t o č n o m b o j i § t u i u A r b a n i j i nikakvih naročitih dogadjaja. Na S o č i tečajem dana višestruko živahna topnička borba. Poslije nastupa taine prešao je neprijatelj južno od P o d I e s c a t r i p u t a b e z u s p j e šn o n a n a p a d a j. Na sjevero-zapadnom obronku Gore S v. Gabrijcla privela su domobranska odjelenja prilikom jednog napadaja u neprijateljske rovove zarobijenika i tnašinske puške. Načelnik glavnog stožeta.

Kemukijeu trlumf. Konačno sc ipalc može prilično jasno pregledati jtoložaj u JčJusiji: Kornilovljeva protivrevolucija jc propala, a Kerenskij slavi triunif. Uz Kornilova stajalo je gradjanstvo, kojemu sit dosadile vječite borbe, netniri i pljačke, ali ono nlje imaio dovoljno volje ni snage, da krepko potpomogue Kornilova i tako je on morao podleći, jer ga jc u posljednji čas ostaviia voiska. Ova nije htjela, da se podloži disciplini, koju jc počeo da provadja Korniiov i na taj način je Kornilovljevo preduzećc propalo več onaj čas, kada je on počeo da se sa slabom vojnom snagom la-eće na Petrograd. U koliko bi Koruilovljeva pobjeda ojačaia i izgledc za mir, za srcdišnje je vlasti sporedno pitanje, tim više, što i Kerenskijev triunif nije ništa promijenio na liaostičkim prililcama u Rusiji, pa srcdišnjim vlastima u ovom računu ne preostaje drugi faktor, osim pobjede njihovoga oružja. Kcrenskij je opet na vlastl i pjyo njegovo djelo je bilo, da prisili radničkl t vojni savjet na promjenu svoje izjave za mir. Aii ipak se ntora naglasiti, da se u drugom zaključku radničkog i vojnog savjeta uijednom riječi ne spominje rat, iz čega se tnože zaključiti, da medju ruskim radnicima i vojniclnta pod sadaiijirn prilikama nijc niko više za nastayak rata. Moraće se dakle sačekati sastanak zastupnika svih demokratskili organizacija, koji je za 25. septembar sazvat u Petrogradu, da se vidi kako će pasti kocka. Izvau svake je suinnje, da će Kcrenskij poslije Kornilovljeva pada i opet zadobltl sva srca u Londonu, jer ne prcdleže nikakovl znaci, prema kojima bi Kerenskij htio ili mislio, da promjeni svoju dosaclanju ratnu politiku. jer i u samoj proklamaclji. kojom on proglašuje rusku republiku, ne govori Kerenskij do duše dircktno o ratu, ali traži, da se sjedinc sve žive snago otadžbine, jer jc samo na taj način moguće, da se spasi zemlja iz sadanjc neprijatne situacije.

Proglašenjein republike' liljeio se na svaki način oduzcti i posljednja nada prištalicama Romanova, da sc i opet uspostavi carizam. Ovaj čisto formalni akt dokazuje u ostalom, da su Kormlova podupirali pretcžno pristalice carizma, jcr inačc ne bi trebao Kcrenskij da već postojeće stanje ponovno svečano proglasi. Svakako bi bilo bolje, da je Kerenskij Rusiju proglasio fecierativnom državom republika, jcr zapravo je ova država s vremenom i dobila ovaj državni oblik i skoro ne prolazi ni jedan dan, a da se ue čuje, kako se konstituirala i progiasila koja nova republika. Tajna je kako Kcrenskij inisli držati 11 a okupu ovaj bezbroj malih državica, a riješenje ovog pitanja prepuštamo njemu. Zajeduo sa Kornilovljevim padom provedena je rekonšfrukcija rnske provizorne vlade, a njena nova lica biće proglašena danas ili sjutra. Medjutim već danas javija Reiterov urcd imena onih ljuđi, koji će sastavijati novi direktorij petorice u samom kabiiietu. Prcma ovoj vijesti zadržaće Kerenskij prezidij, njegov prijatelj T e r e š č e nk o preuzećc lisnicu ministarstva spoljnih poslova, a ministarstvo pošte i brzojava primiče u svoje ruke N i k it i u. Nepoznata lica su hovi vojif? ministar geueral Vcršovskij i ministar mornarice admiral Verdercvs k i j. Obojica su Kcrcnskove kreature. koji je poslije iskustva sa Kornilovom postao u izboru svoiih Ijudi mnogo pažljiviji. Dok su za|)ie‘aji u Rusiji u posIjednjim đanima postigli svoj vfliunac, upotrijcbili su Japanci zgodu i jiroveli svoj stari plan — z a p o s j c 1 i V1 a d iv o s t o k. Flota japanskih ratnili brodova, praćena fransportnim brodovima pojavila se precl Vladivoslokcm, ovom najvažnijom ruskoin ratncm lukom na istoku, koja je poslije Port-Artura igraIa u rusko-japanskoin ratu najistaknutiju ulogu. Admiral J a m a g i, vrhovni zapovjednik ovc japanske flote, iskrcao je vojsku u Vladivostoku. ,,Djen“, koji je donio ovu vijest misli, đa su se Japanci odlučili na ovu akciju na Wilsonov poticaj, koji na taj način hoće prisiliti Rusiju, da i đaijc ustraje tt ratu. Sumnjamo, da je ovo sredstvo dobro, jer će ono prije još više povećati i onako potišteno raspoloženje u Rusiji, prije umanjiti nego 11 povećafi voIju za dalji rat. Nije iskijučciio, da iza toga stoji Wilson. ali sigurno u posve drugoni stnišlu. U posljeduje vrijeme vodili su se izmedju Tokija i Washingtona živi pregovori i Atnerika je sigurno pristala na opsežtie koncesije Japanu na istoku, samo da svrati njegovu pozornošt ođ sebe. Medjutitn neka bu-

de kako hoćc, jeiJno stoji, da su Rusi za uvijek izgttbili Vladivostok na korist Japanaca, kao što sn za uvijek izgubili Rigu na korist Nijemaca. Ovo Je neprijatan udarac za Rusiju, kojeg itnadu zahvaiiti jedino Kerenskovoj liazardnoj igri sa englcskim novcent.

Ruski haos. Njemačka štainpa o proglašenju repitbiike u Rusiji. Kb..Berlin, 17. septetnbra. O zaključku ruske pmrcmene vlade, prcma kojem je u Rusiji proglašena republika. piše „L'okalanzeiger“: Time je diktator Kerenski stvorio odlukii, koja je trebala da bude preina mišJjenju većine revolucijonarnili grupa prcpuštena zakcrtodavnoj skupštini (konstituanti). Ovaj proglas daje povoda prctpostavci, da sc Kerenski tečajem zađnjih dogadjaja postavio na stranu socijalnih demokrata i da za politiku kađjeta nc će višc da čttje. — ,,V o s s i s c h e Z e i t tt n g“ piše, da još nije odhtčeno, da ii sc Kerenski u gluvnotn želi osloniti na socijahiu dcntokraciju ili ne. Ruskj listovi o položaju u Rtisiji. Kb. Stockliolm, 17. septembra. Rtiski listovi misle, da ćc skoro sve stranke s odobravanjem primiti naimenovanjc Kcl-enskog za generalisima, da bi uspostavio povjerenje vojnika i raasa prema vrhovnom zapovjedtiištvu, jer Kerenski itna veliki autoritet i uticaj na mase. Kad je izbila Korniiovljerva revolta, Kerenski je bio za časak neodlučan i namjeravao je da se povuče. Već se bilo govorilo o ministarstvu Miljukovljevom s Aleksejevim kao tninistrom vojnim, pošto je otpadanje Klctubov r skog tt vezi i pridruživanjc Eozočkog lietmaua Kornilovu stvorilo^opasan položaj. Cak i orgau Pleltanov ,,Jedinstvo“ dao je izraza shnpatjje za Kornilova. Kerenski se medjutim sporazttmio s ,,boljšima“, čiji je uticaj opct počeo da raste, te je postao gospodar položaja. Imcnovanje Aleksejeva za šefa glavuog stožcra, i ako on na navaljivattje radničkog i vojničkog savjcta bijaše uklonjen. dokazttje, da je Alekscjev rijeŠcn, da se posv'eti isključivo vojničkim stvarima, dok bi s\'a politička jhtanja ostala tisrcdsrijedjena u rukatna Kerenskog. Potporu ,,bo!jšijih“ stckao je Kercnski vcć naimenovanjem Verderevskog za ministra mornarice. Za vrijeme nemira ,,boijši!i“ ovoga ljeta protivio se Verderevski kao zapovjednik istočnomorske mornarice, da na poziv Kerenskog stavi ratne brodove na raspolo-

ženje vladi. Zbog te ncpokornosti bio je stavljen pred vojni sud. Njegovim imenovanjem za ministra niornarice je ta parnica ugušcna. ,,Rječ“ izjavljujc, da su najnoviji dogadjaji dokazali veliku važnost vojske. Sa zapadnog fronta javljeno je vladi, da su na vijest o Kornilovljwoj revolti 200 časnika napustili svoje položajc, da bi se pridružiii Kornilovu. Njilt 80 stt pohvatani r a ostali stt pobjegli. Kako sc brzo preobrazila slika unutrašnjeg položaja, dokazuje promjena maksjmalističke revolucije radničkog i vojriičkog savjeta ti tninimalističku rezoluciju u tokti od 24 sata. Sazivarije acmokratske lconferencije kao najviše instancije ukazujc na namjeru, da se ograniči samovlast Kcrenskova. Vojnici na frontu za mir (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina") . Stockliolm, 17. septcmbra. ,,R u s k a j a V o 1 j a“ javlja, da je neraspoložcnje prema ratu, koje vlada medju vojnicima, povcćano još neprestanim kišama, zbog kojih su poteškoće oko isftranc na jugozapaduoni frontu vrlo vclike. R u s k a j e v o js k a p o s v e b c z d i s c i p 1 i n e. V o j n i c i o t v o r e n o z a h t i j ev a j u: S v r š i t e r a t, rai idemo 1. o k t o b r a k u ć i. Novi ministar za javne raduje. Kb. Petrograd, 37. septcmbra. Pctrogradski brzojavni ured javIja: Salaskin je naimenovan za upravnika ministarstva javniit radnjn. Miuistar unutarnjih poslova saopštava, da se ođ 23. septembra ulazak n Petrograd dozv r oljava sanio po naročitom ovlaštenju. 0\'a je tujer.t preduzeta da bi se olakšao život u Petrogradu. Desorganizacija baltičke ilote. Kb. Petrograd, 17. septctnbra. (Pctrogradska brzojavna agcncija.) Iz Helsingforsa javljaju: Ovdašnje udruženje đemokratske organizacije predložilo je časnicima vojske i tuornarice, da potpišu obećanje vjernosti privremenoj vlađi. Revolucijonarni ođbor u Helsingforsu objeiodanio je proglas, tt kojem kudi đržanje brodarskih posađa. Ministar mornarice Verderevski upravio je brzojav srcdišnjem odboru baltičkc flote, u kojetn preporuča, da se spriječe svi ispadi, koji bi mogli desorganizirati tuornaricu i tako smanjiti njenu otpornu snagu prema vjerovatnoj njemačkoj ofenzivi. Kb. Petrograd, 17. septembra. R e u t c r javlja: Posada ratnog broda „Petropavlovsko g“ u Helsingforsu je ttblla 4 časttika. koji su

se protivili da izvrše zapovjest dcmoktatskc skupštine i nijesu htjeli da polože zakletvu privremenoj vladi. Revolucijoni odbor u Helsiiigforsu kao i ministar mornarice izdali su poklič na cijelti flotu, kojitn sc ovaka nasjlja osndjuju. Samopouzdanje Kerenskovo. (N'aročiti brzojav „Bcogndsl.iii Noviiia"/ Rotterđain, 17. scptcmbra. ,,DaiIy Ne\vs“ javlja iz Petrograda: Kad sti zapitali Kercnskog, šta će biti posijedica držanja kozačkog lietmana Kaledina, diktator jc odgovorio: 'I’o znači, da ćc jedan gencral više biti strijeljau. Kornilov račutta na to, da će biti strijeljan, jer ic on bio onaj, koji je tražio ponovo uvodjenje smrtnc kazne. Nestao Gtirko. — Isplažnji'anje Petrograd.t. Kb. Stockliolm, 17. septembra. ,,Rječ“ javlja, da je ođ nekoliko đana nestalo generala Gurka. — Svi brodovi, koji plovc od Ladoškog jezcra za Finsku, zaplijenjeni su i odvedeni su za Petrograd, đa bi sc glavni gracl mogao lakše isprazniti. Kornilov pred vojnim sudom. Kb. Amstcrdam. !7. septcmbra. ,,T e 1 c g r a f“ javlja iz Pctrogra'đa, da ćc se Kornilov staviti pred voj ni sud. Gencral Krilov tiije nirtav. (Naročitl brzoiav „Beogradslcih Novina“j Stockholin, 17. septcmbra. Glavni vođj KornilovJjcvih četa. general Krilov, koji je u sebe ispalio jedan bitac, nijc umro, ali jc teško ranjen. Kerenski — mladoženja. Kb. Stockiiolm, 17. scptembra. U sred teških i sudbonosnih dana znao jc Kcrenski da zadovolji i jednu želju svoga srca: dao se rastaviti ođ svoje ženc pa se ožcnio giumicoin Dimmet od Aleksandrovog pozorišta. I Skobelev se ovih dana oženio sa šantankom Davidovom.

Nova potapijanja, Kb. Berlin, 17. septembra. W o 1 f f o v u r e d javlja: U Atlautskom okeanu, u biskajskom zalivu u Sjevernotn moru naše stt podmoruice ponovo' potopile 4 parna broda ' 1 jedrcnjak sa 23.000 bruto tona.

Podlistak. A. Strindberg; Naknada. IT sroje iloba ]>io je on gcni j ria unlrorzitetu, i nitko nijo sunmjao, tia će postati znamenitii jičuost. lvao can'd. jur. morao so ou međjutim zaputiti u Stock* holm, Oa potraži nijcsta- Napustio je pisanje rasprave za 'doktorat. On je vrlo Sudio za slavom, ali rtije imao nikakva imetka. S toga je naumio, 0a se ožeui o'd bogate i otmene porodicc. S toga tnogao ga je svako vidjeti na unirerzitet.u u Upsali i kasnije u glaniom gra'đtt Stockholmu samo u najotmenijemdruštvu. II Upsali bratimio se on kao stariji student pri čaši sa novajlijama pletnićima, koji bu smatrali za &ist poznanstvo sa starijim zemljakom. Tako jc on sklapao „hranjivo" prijateljstvo s njima n preko ljota pozivah bi ga om uvijek na dvorovo njihovilr ro'ditelja. Tii jo bilo njegovo polje ga lov. Imao je društven taienal, svirao jc i pjevao, nmio je zabavljati ženski svijet, s toga su ga rado prunali. Njegovo odijelo odavalo je vcću eleganciju, nego što bi sredstva dozvolila; a ipak nikad nije uzajmljivao novaca od pletnića, ili od prijatelja. Sta više kupio ie tlvije akcijo bez vrijednosti, a nikad ne bi zaboravdo, da pripovjeda, kako mora po»jetiti generalnu skupštinu. Kroz tdva ljeta udvarao se nekoj gofjpođjlcl, plemkmji, koja je iinala nešto Jtemlje, te jo kružila već vijest o ujefiovun Izgledima, kad al’ on nenadano RCeznu uu otmenog horizontaj zamčj so

sa nckom siromašnom djovojkom, ciji je otac bio bačvar bez itnanja, Njegovi prijatelji nijestr mogli 'da shvate, kako to, 'da tako šta učint. Ta on je bio dobro npregnuo, te so mogao lodmah povesti; zabo je već viljušku u zalogaj, i samo je trebao, da zine, Da, ni bn sam nije to razumio, zašto 'da njcgovo dugogodišnjo planove tako brzo poremcti malo djevojačko lice, koje je jedan jedincatr put spazio na nekonr parobrodu. On je bio omanđjijan, on je sišao s uma. Pitao je svoje piijalelje, .šfa suVle 0 njezinoj Ijepoti. Ne, oria sc njima nije svidjala, baš 'da buđu iskreni. „Ali, ona je inleligelitna. Pogie'dajte samo njene očc. Kao ’da govote! Prijatelji nijesu mogli niŠta vidjeli a još manje čuti, jer đjevojka nije nikad govorila. No ou jb svako bogovjetno veče sjedio u kući lvačvarevoj; olv (o je iuteligontan čovjek. Klečao jc — njogovo sjećanje Ijetnih dvoraca —• i držao joj predju; pjcvao joj i svirao, govorio o pozorištu i religiji; v uvijek bi pročito u njezinim dubokim očirna odgovor, kojim potvidjujc. Pisao jc na nju upućenc stihove i položio pred njene noge svoj lovorov vjcnac, svoje slavoljubive snove, da, i svoju doktorsku jraspravtt. A onda se ožcni. Bačvar je na svadbi premnogo pio 1 održao nepristojan govor upravljen djevojkama. No zet je u ponašanju slarog nalazio i suviše prirodnosti, i privlačnosti, te ga je još poticao i lirabrio a m 'da irni usta začepi. Svidjafo. mu se

medju tim prostim svijctom: tu je tek on mogao biti ,,on“. „Gle'dajle, to je ljithav - ', govoilt su prijatelji. „Ipak ima nečeg ču'dnovalog u Ijubavil” x I tako sU ont živili u braku. Jedan mjcsec. Dva mjeseca. Ou je bio sretan. Po večcrima sj'ediji stt zajeJno, on jo pjcvao o ,,ruži u šumi”; to je bila njena omiljela pjesma. Govorio je o pozorištu i religiji a ona je jvobožno sjedila i slušala. Nebi nikađ šta kazaia, dijelila je uvijek njegovo mišljenje i hcklovala ie pokrivač. Trećega injescca povrati inu se stara tiavika, da poslije ručka malo prospava. Njcgova žcna litjela jc, da kraj njega sjedi, jer joj se ttije dalo, da budc sama. To ga je šnietalo, jer je osjećao veliktt potrebu, da na sarno redja svoje niisli. Katkad izašla bi nni ona u podtte u susret; a onda se držala vrlo ponosito, kad bi on ostavio svojc drugovc i njoj pristupio. Ona bi ga povela sa trimnfom kući; ta on je njen muž. Četvrtog mjeseca stade osječati umor od pjcvanja njczinc omiljenc pjesme. Bila je već otrcana! On se prihvati knjigc i oboje su mirno sjedili. Jedno veče morao je on jtoći na neku sjednicu, iza koje je slijedila gozba. To je bilo prvo veče, što nije bio kod kuće. 2ena njegova neka pozove jednu prijaleljicu i neka legnc ranije na počinak, jer da če on vrlo kasno doći kući. Prijateljica dodje; u devet sati se oprosti i ode. Mlada žena sjedila je u salonu i čckala, jer nije litjela nipošto u

postclju, dok nc dodje muž kući. Ne bi itnala mira, da zaspi. Sjediia je ona tako osamljena tt stanu. šta da radi? Sluškinja se udaljila, da spava, u kući je vladala tišiua. Ura na duvarti kucala je svoje tik-tak. Otkuca deset sati, kad ona umorna odloži na stranu pokrivač, koji je helclovala. Stade hodati naokolo,. pospremi što šta, obttzc je nervoznost. ,,To jc dakle ono, udati se! Odijelc tc od tvoje okoline i stave u tri prazne sobc, da čekaš, dok se mtiž polupijan nc vrati kući. Aii on me ipak Ijubi i morao jc večeras otići od ktićc poslom. Ja sam luda, što neću, da to shvatim. Samo Ijubi li me još? Zar se nije ovilt dana ustezao, da mi pređrži pregju, što je prije rado činio — dok se nijesmo ttzeli. Zar nije bio jučer tt podnc z!ovoljan, kad sam došk po njega! Pa makar i tnorao večeras biti na poslovnoj sjednici, to ne mora, da tičestvuje u pijanci“. Sat jc pokazivao đeset i jjo , kad je dokončala taj pretres misli. Cndila se, što joj takove misli nljestt prije rojile mozgom. Otta oživi još jedaiiput te mračue misli, i one ponovo prolažahti defilirajtić! kraj nje. No sad u jačoj tnjeri. Ta on nijo više s njom razgovarao. Nijc pjevao, a klavir je bio zalcljučan. Lagao je, kađ je uvjeravao, da mora malo iza rttčka drijemati. jer tada bi čitao francuske romane. On je nju varao! Jedanaest i -po! Sutuja je bila jezovita. Ona otvori prozor i pogleda . cestom. Dolje su stajala dva gospodina i brbljala sa dvije žeuske. Da, da, ta- I

kovi su muževi! A da on to stanc ćiniti! Ona bi onda skočila u vodtt! Ona zatvori pvozor i zapali luster u sobi za spavanje. Moramo otvoriti oči, kad šta radimo, rekao je on jcdnotn ti jednoj iutimnoj prilici. Zeleni pokrivač na postelji izgledao je kao pokošena livada a mali, bijeli jasfuci ležali stt kao mačići tt travi. Politura njenog stola za toaletu svijetlila se: po staklu nije još bilo onilt gaduili mrfja. što ih voda uprska; srebro na četki za kosu, na kutiji sa pttderom, na četki za zubc, sve je bilo još čisto i svijetlo. Njezine papuče dolje pod krevetotn još stt tako krastte i nove, kao da ilt nije ltikad nazuvala. Sve je bilo svježe, i' ipak sve je već stai'O. Ona je znala sve njegove pjesme, sve njegovc salonsla kontade, sve njegove riječi, sve n.iegove misli. Ona je u dlaku znala, šta će on reči, kad bi sjedao tt podne za sto; svc, šta će govoriti kad bi tt veče sami sjedili. Sve je to nju umaralo. Da li ga je ljubila? Oli, da! Sigurno, ljubiia ga je! No da li je to svc, je su li to bili svi snovi ujene mladosti? Zar da cijeli život tako protečc? Da! Ali, ali, aii, valjada dobijtt oni baretn jedno dijcte. Da, ali još nije bilo nikakovilt znakova! Onda barent ne bi bila santa! Onda neka ide on, kuda god ga je volja, jet kod nje će vazda netko biti, s kim bi govorila, s kiin bi se zabavfcda. Jamačno, manjkalo jc tu dijete. Mogućc. da je brak zbilja radi uečega drugog uspostavljen, a ne samo zato. da gospodin ima ljubaznicu, kojtt lnu zakon čuva. Dabogmc! Ipak morao bi ju on