Београдске новине

Utoraii

BEOGRADSKK NOVINE

18. septembra 1917.

Broj 25tj.

podnc i od 2—l sata posiije podne. — U c. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, čo tvrtak i ncdjctju od 1—3 poslijc podne. Riječno kupatilo na Savl. otvorcno od 6 sati izjutra do 7 sati uveče. Vojno parnoitoplokupatilo u C a r DuSaaovoj u 11 c i. — 1. K upatllou kadama: a)Za vojne osobe otvoreno radnim danlma od 7 satl prije podnc do 5 satl posiije podnc, a nedjeljom i prazntcima od 7 sati prije podncdo 12’/a sati u podne. — b) Za gradjanstvo radr.im daulma od 9 sati prije podnc do 5 sall poslije podnc, a ncdjeljom i praznicima od 9 satt prijc podnc do 12'/ ž satl u podne. — 2. Parnokupatlloza fi a s n i k o i njima ravnc £ i n o v n i k c otvorcno jc utorkom, srijcdoni, petkom i subotom od 7 satl prije podne do 5 satl poslije podue, a ncdjeljom i praznicima od 7 sati piijc podne do 12'/o sati u podnc. — Za gradjane muskogpola otvoreno je parno kupatilo ponedjcljkom i čctvrtkom (ako u te danc nc pada kakav praznik) od 9 eati prijepodnc do 3 sati poslije podnc. — Časnfcima i njima ravnim člnovnicima stoje na voiju dn se služc parnim kupatilom i u danc odredjene za gradjanstvo (ponedjcljkom t četvrtkom). Blagajna se zatvara radiilm danima u 12*/,j sati, a ncđjeljom i praznicinta u 12 sati u'podne. Istorijski kalendar. Na 'đanašnji dan, 18. seplembia 1870. goil. stigle su njemačke trupe pređ Pariz i okimali su poeele s opkoljar vanjem gra'da. Time počiuje o p s a d a Pariza. U Parizu je bilo kojc re'dovr.c vojske, a većim 'đijelom dobrovoljaea (tzv. gradjanske gardc i aiobiJne garde) preko pola milijuna lju'di. Komanđu nad obranom Pariza jiićduzeo je geaeral Trocltu, je'dnovremeno predsjcdnik privremcne vla'đe, koja je bila ostalauopsadjenoj prijestoniei. (Docnije je jedau od njcnib najuglednijili članova, Lćon Oam(bctta na balomt preletco prcko njemačkili opsadjivačkih redova i u Toursu osnovao kao neku ekspozitum vla'dinu, k'oja je upravljala ostalom Francuskom. U počclku jc život u opsadjenom građu bio srazmjerno normalan: sva su pozorišta radila, listovi su izlazili, svijet se zabavljao. L) više maha jc pariska posada vršila veiike ispade ali nrje bilo moguće potisnuti brojno na'dmoćaije opsa'djivače, tako 28. sept- na Villepnit-u, 30. sept. na Uhcvilly-u, 28. oktobra na Lo Bourgetu, gdje bu Francuzi isprva imali uspjeha, naročito je žeslok Ino ispad, koji je vršen pod komandom generala D u c r o t a u cilju, 'da se posada prolnje i uhvati vezu sa l'rancuskoin vojskom, koja je oko Orleansa bila postigla nckc uspjehe prema Nijemcima. Ovaj je ispad izazvao višednevnu bilku lcod Villjersa, koja je završena 3. đecembra 1870. s time da su se opsa'djeni morali povući. Uz to je svc višc počelo nestajati namimica, Sre’dinom deccmbra iznosilo je sljcdovanje oil osobc 300 g. hljeba i 30 grama konjskog mesa, 'docnije su počeli Jivatati i jiacove. Počeše se javljati boleštino, koje su satirale vojsfcu i gra'djanstvo. Krajom decembra poče.šc Nijemci iiombatdovati sam grad. Pred Božić, 21. decembra vršen je opšti ispad na cijcioin sjevemom frontu, koji je poslije očajničke borbo odbijen. 19. januara paJc vršen je ispad na zapadnom irontu sa istim negativniiu uspjehnm za opsadjei.e, Najza'tl jc uvidjevši da ćc kroz koji dau vojska i gradjanstvo bukvalno početi umirnti u inasama od gladi, vlada 23. januara odluči da otpočnc s pregovorima. U Versaille-u, gdje je bio njemački glavni stan sastade se njen pielstavnik Jules Favre sa Bismarckom. Njih 'dvojica 28. januara ugovoriše primirjc, prema kojoj se regularna vojska pariske posade preda,e, dok se dobrovoljcima ostavlja oružje. 29. januara posjedoše Nijemci spoljna nlvridjenja i o'tjKjčeše sa snabdijevanjem grada. U medjuvremenu vodili su se progovori oko preliminarnog (nače'.nog, pietho'ihiog) mira, koji je potpisan 8. maria.

U Parisu potom izbi socijalislički ustanak, poznat po'd imcnom ,,Komuna“, Komunardi su tako nazvati po svojim načellma, po kojima su tražili da Francuska brido savez opštinsbih republika, Ustanak komunar'da krvavo je suzbila francuska vojska 24. maja 1871. god. Preki su'd je nekoliko komunističkih prvaka oSudio na sinrt, a mnoge na dcporlaciju u kolonije. Prilog za dom siročadi i staraca i starica. Gospodiri Budimir Radenkov i ć ovdašnji trgovac, povodom pomciia trogodišnjiee smrti njegove kćeri B o s e, poslao je prije nekoliko dana kao svoj prilog domtt siročadi, staraca i starica opštine grada Bcograda 92 kilograma groždja i 200 malih hljepčića, a prekjuče tt nedjelju počastio je svu siročad, starce i starice u domu ručkom. Ovaj lijep primjcr zaslužuje svaktt pohvalti. Poziv činovnika, pCnzionera i pcnzionerki. Središnji odbor za pomoć poziva ovim sve bivše čmovnikc, penzionere, penzioncrke i ostale slu ž benike, kao i ratne invalide, koji do sada nijesu primili nikakvu pomoć na. osnovtt svojih primanja od srpskog Crvenog Krsta u Ženevi, da se p i s m e n o m molbom prijave kancelariji Središnog odbora za pomoć, koja se nalazi u zgradi ,,S a I e M i r a“ svakpga dana od p onedjeljka 24. ovog mjeseca od 11 do 12 sati prije podne; a ne u J u g o v i ć a u 1 i c i b r o j 1 u o p š t inigrada Beograda, kaošto j e t o r a n i j c j a v 1 j e n o. U molbi, koja mora biti pismena, potrebno je navesti pored svoje tačne adrese, broj članova svoje porodice, ranije godišnje priliodc i tačno ranijc zvanje. 5678. jevrejska godina. Juče su naši sugradjani Mojsijeve vjere praznovali praznik Nove 5678. godine. Tom prilikom odslužena su svečana bogosluženja tt svim liramovima u Beogradu. Staro vrijeme. Od prošle noći u ponedjeljak nastalo jc opet računanje vremena po starom. Noću u 2 sata povraćeni su za jedan sat svi satovi. Po ovom vremenu oulaze i vozovi i svi javni poslovi 'sejpd sada krećn. Beogradski orfeum, inr>l Novim raspoređim', koji sc daje u „Beogradskom orfeumu" od 16. o. mj„ možc direkcija toga preduzeća uistinu da se ponosi, to jc gotovo n a j b o 1 j i raspored od sviju, koj: su se dosada davali. Ni jedna jedina t. zv. slaba tačka cijele večeri, to je zaista rijetkost. Već prva pjevačica Ridi G r u n sa svojim ugodnjm glasom i lijepim bečkim pjesmama, raspoložila je publiku, koja jc do posljeđnjeg mjestanca napufila baštu „Hotel Jiakitva 1 '. Vrhuuac večeri bio je, kad j,e>;iiM.$tupila omiljena pjcvačica Gusti EđJerova, koja je sa svojim šaljivim ,,kupletima“ izazivala čitave satve smijeha. Jsto je tako i Mary H e i 1 o v a sa> svojim liumorističnim predavaujem u prozi postigla potpuui uspjeli. Sestre G e r 6 istupaju u ovom rasporedu s novim repertoarom: rokoko i turski imremski ples. One su iznova pokazaie, da su izvrsne plesačice, jednake u otmjcnosti kao i u strastvenosti. — Od muškili sila treba u prvom redu spomenuti Fred Singer a, koji je u slici i glazbi prikazao najveće guslačke virtuoze prošlosti i sadašnjosti. (Paganinia, Pabio de Sara-

satca, Jana Kubelika, Joacliima 1 Rcmenyi-a). Oti je ne samo vrstan imitator nego i darovitj glazbcnik . Na aplaus publike morao je pridodati još jednu piecu: Gounodovu ,,Ave Maria“, koji je rekli bi gotovo savršeno odgttslao. — Komičara N i c d e r li o f era već poznajemo, o;i jc i ovaj puta zasvjedočio svoj dobar glas, koga uživa medju beogradskom publikom. Na kraju jc publiku pozabavio još komični žangler J u r e 11 c, koji je svojom prakomičnom figurom i prikazivanjem ljudima natjerivao suzc na ■.oči od prevelikog smijelm. Ovaj će program iieina sumjc još više puta najiuniti baštu „Hotel l'akova", a to se u interesu dobrotvorstva, u čije se svrlie daju pređstavc „Beogradskog orfeuma“, može od srca i žcijeti. Javna prodaja. Po odluci starateljskog suda izložiće sc javnoj prodaji zaostavština poč. Vidosave I s a j 1 o v i ć, d a n a s u 9 s a t i p r i j e p o d n c u njenom stanu ii ulici Topličin venac broj 22, na koju sc pozivaju kupci. da na istu dodju. Izgubljen dječak. Od 9. o. mj. nestao jc M i 1 i ć M iličcvić, sin Stane iz Uškavate, dcsetogodišnji djcčak duguljastog lilijcdog lica, plave kose i malenog uzrasta. Imao je na sebi čakšire do koljena sive boje, zagasit kaput i šcšir i bio je bosonog. Vijesti iz unutrašnjosti. Ljubav i srainota. U jednom malom seocu vaijevskog sreza živjela je svojim običniin životom seljanka Bosiljka Radovauović, udova. Biia je radina i pošteria, od svakog poštivana. No pred neko vrijemc ixičeli su susjedi i znanci opažati na njoj neku siinu promjenu. Prije vesela i zabavna, postala je ona od jcdnom ćutljivom i izbjegavala jc svako društvo. Ljudi kao ljudi govoriii svašta, tako da jc zaijubljena, da vodi ljubav s jednim seoskim momkoiii i da je postala matcrom. Pod kraj prošioga mjeseca nije nikalco iziazila iz svoje kuće. Ljudjjna to bilo sumnjivo, pa se propitkivaii i zavirivali u njenu kuću. — Šta joj je? pitali se izmedju scbe seljaci i seljanke. Niti iie niti pijc, uvijek samo plače i podjednako bjcži na tavan kuće, gdje kuka i uariče. — A ko bi ga znao! Sjetila se valjda pokojnoga muža, pa to ie . . . — Nije sine moj . . . Ona je rodila . . . tumačila jedna stara baba. — Ćuti babo. kaki rođila ... Pa r s kime bi? — O sveta Peiko, ćoravog li svijeta! . . . Pa zar možda to ne ide i bez muža? A što je onda radio lcođ njc po cijele noei onaj Jovanov jedinac Aca? . . . E, ljitdi, vidila sam ja to, vidila . . . A onda, zar ae vidite i na njoj samo onu promjenu? Prije puna kao burence, sada sttha kao trstik 2 . . . I tako dalje . . . Svijct kao svijet, pričao i nagadjao svašta. Mcdjutiirt za to pričauje saznaii I oružnici, pa podjoše Bosiljkinoj kući. — Gdjc ti je dijete? Bosiljka problijedi kao lcrpa i drščuči na cijeiom tijelu jedva prošapta: — Dijete? Moje dijete, je ii? Pa šta čc te vi sa njime? — To je naša stvar, ženo ... Kaznj g'dje ti je dijete, što si ga rodila? Bosiljka ni riječ 'da odgovori: Zastavši tek nialfco 'da niivati vazduha, izmakne se oružniciinia i bjež na tavan ...

Oružnici za njom. Došavši na favan, pri8koi:i Bosiljka jiklnom sanduče*u, paidue ua nj i obuhvati ga <J)im rukama, spremna 'da se i tuče za nj. izdero gc ua oružnike k«v> ranjona Iavica: — Šta će le vi s. lim 'djetctom? Odlazilo! Niste ga vi ro-'li;li l nisle zi nj trpjoli.,. Ja ga nodam... Ono je moje... Jeste li razmnjeli, moje i ničijo dmgo... I ln miiko, dok jo oružnicima uspjelo, da joj iz ruku islrgnu sandučo. Otvorivši sanduče, nadjože u n'omu malo, mrtvo fo'do kojo se vož ] o x o|n 'da rastvara. — Štsi jo to, ženo? — Vidite Sia je, dijee... odgovori ispreki'dano toškoin mukum rascvi (I en-i žena. — Ta vidimo i sami... Ali <bj -le je mrtvo... Je si li ga za'davila? — Ja zadavila! Ja... ja... zadaviir svoje čedo... Jeste li vi poludjoliv Jiodila sam ga... mrlvog.... Bog jc tako i bfio... ■— Pa zašto si ga onda sakriia? Zar | ntožda od sraruote pred svijc oin?... Nije bilo o'dgovora. Tek pojačini plač. — Govoii, ženo, opravd.i] se ... Zakon je zakon, a tu pod'cži t'-ška suronja, zločin ... Ali žetur ipak nijc odgovarala. 8|>opala je nesvijest i kafl je opet došta k sebi, odveli je oružuici više rrutvu ncgo ii živrr na opšlinu. Tu je ljckar ustanovio, 'da je dijetc rodjeno uistini mrtvoi i 'da ga je Bosiljka sakiiia s dva razloga: od sramote prel svijetoan i IjuLnivi prema [>ICKtu grješne svoje ijubavi, oil koga sr* uikako nije mogladarastane... Utvrdivsi lo, orožnici nijesu Bosiljku uapsili, nego su proliv nje |iodnije'i saim prijavu zl>og zalajenja poroda. Dijete je odmah saranjeno n i groblju, a ncsrečna Bosiljka sa'd na onom malenom hmnku boravi više ncgo li kođ svoje kirće. Dlačc i suzama svojim zalijcva ono cvijeće, što ga je onflje zaso'dila,.. Traže se: Dmštvo Crvenoga Krsta u c. i k. VGG./S. poziva radi primanja novca niže imenovana Hca, ako su u Beogradu da so jave lično sa legitimacijom (prijavnom listom), inače da pošlju tačnu adie.su i označe najbližu poštu, koja piima novac uputnicom. I. Zastupniku blagajnika Društva Crvcnoga Krsfa u c. ik. VGG/S. gosp. dm M a r k u T. L e k u, pror., Bcograđ, Vai trogasna ul. 15, 1. sprat, svakog dana od 2—4 sata poslije podnc, sa pozivom na broj. koji sc prcđ svakim imenom nalazi A. Broi 2676 Aćimović Milenko, kočliičar, Niš; 2667 Aleksiđ VJađimir, žeJjezn. čin.; 2668 Andrejević Nikodiie, kočničar, Niš; 2669 Andjelković Gavra, dcsetar; 2670 Andjeiković Milaif. čuvar prugc; 2977 Anđjeikovib Stoiana porodica, sveštenika, Veies; 2671 Andjelković Trajko, čuvar pruge; 2672 Antić Jeremija, žcijez. poslužitelj: 2673 Antić Stanko, čuvar pruge: 2674 Arandjclović Dešanku, učiteljica; 2 675 Arsić Milorad, sres. čin., Unika; 2989 Atanacković Stojana porodica, svcšt., Brazje; 2976 Atanasofudisa porodica. svešt., Kočane. B. Broj 2677 Babović Stevan, žcijezničar rt penz.; 2993 Bclogrlić Svetozar, Uska ui. 16; 2678 Blagojević Dragutin, čuvar pruge; 2 679 Borovič Dragomir, čuvar pruge, Puđunavci; 2975 Bradinović Arsenija porodica, svešk. Tresovice (Dcbar); 2680 Branković R. Milaua porodica, svešt., Vrčin: 2681 Brcanović Svetozar, skrctničar:

Slrana 2. Engleske namjere prema Holandiji. lirteresantno otkriće zaroblienog engleskog časnika. Kb. Bcrlin, 17. septembra. Jedno otkriće, kojc ćc naročito u Holandiji izazvati veliku uzrujanost, učinio je jedan cngleski časnik, kog su 5. septembra Nijemci uhvatili kod Merkcna. On jc rekao: Ako Engleska do proljeća ne osvoji pristaništa njemačkih podmornica, ona će pokušati nasilm prolaz kroz Holandiju. Ti se uavodi jako potvrdjuju neprckidnom povrijedom holaiidske ncutralnosti od strane Engleske, upadanjem u primorsku suvcrenu oblast i bacanjem engieskili letačkili bombi na hoiandske gradove. Dalje je taj časnik rekao, da se u Engleskoj više nego ikada smatraju velike prodorne borbc kao pravi poraz i da sc smatra, d a j c prodor u Flandriji nemoguć. Još je zanimljivo saopštenje, dajse u Engieskoj ponovo vježbaju norveški lctači. Unutarnje prilike Engieske, koje sve otežavaju njeinačke podmornice, ne dozvoljavaju da se mnogo oteže s pobjedom, j e r radništvo n i j e v i š e p o u z d a n o. Najnovije brzojavne vijesti. fitraikovi ii Portugalskoj. Kb. Lisabon, 17. septembra. Gtpočeo jc štrajk poštanskili i brzojavnih službenika.

Grad i okolica. Dnovnl kalcndnr. Da n a s jc utorak 13. septembra, po starom 5. septcnibra. — Rimoicatollci: Josip Knpertln; pravoslavni: Zabarija i Jettsaveta. Casnlčka i ćinovnlčka kasina otvorcna jc do 12 sati u noći. C. 1 k. vojnički dom: Citaonica, scba za pisanje i igranjc, kantina. Otvoreno od 7 satl iz jutra do 9 sati nvcče. S'.obodan pristup svakom vojniku. Beogrndski orfcum (ti bašti Hotel Takova); Početak predstave u 8 sati uvečc. Kinematografi: Vojni kino uKralja Milana ulici br. 56 (Koloseum): U 4 i 6 sati posl. p. predstavc za gradjanstvo. — C. i kr. eradjanski kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 6 sati poslijc podne pređstava za gradjanstvo. M a g j a r s k o b o j n o p o z o r i š t e u pozorišnoj dvorani na Terazijama: Umjctničko veče. Početak tt 8-30 sati nveče. \'oćna služba ttapoiekama: Od 16. douključlvo 22. scptembra vršićcnoćnu stnžbu u Bcogradtt ove apotcke: Selaković, Kneza Miiiajla ulica br. 45; Nik o li ć, Bitoljska ulica br. 2; ,,C r v e n i k r s t", Bcogradska ulica br. 2. Paroplovna veza. tz Bcograda za Zcmun: 6, 7, 8, 9, 10, 11 1 12 sati prijc podne; 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 sati poslijc podnc. Iz Zemuua za Beograd: 5'30, 6*30, 7'30, 8*30, 9*30, 10'30 i 11*30 prijc podnc; 1*30, 2*30, 3*30, 4*30, 5*30, 6*30 7*30, 8*30 i 9*30 posilje podne. — Iz Zcmttna za Pancsovti: u 1 sat poslijc podnc i u 8 satt ti veče. — Iz P a ncsov e za Zcmun: U (i sali izjutrif 1 u 4 sata poslijc podne. — Ladja, koja vozi izmedjtt Zemuna i 'Pancsove i obratno ne pristajc u Bcogradu. — Brodarski saobraćaj 0 b r c n o v a c—S mederevo. Polazak iz Beograda za Obrenovac: siijedom i sttbotoin u 7*30 sati it jutro; iz Obrcnovca za Beograd: četvitkom i ncđjctjoin u 7*30 sati u jutro; iz Beograda za Smcđcrcvo: nedjcljom i četvttkom it 3 sata poslije podnc; iz Smcdereva za Beograd: utorkom 1 petkom u 8 sati u jutro. — Brodarskl saobraćaj izmcdju Bcograda i Budimpcštc: Brod iz Beograda za Budlmpcštu kreće svakoga đana u 5 sati izjutra; brod stiže u Budimpeštu dntgoga dana u 3 sata poslije podne. — Jz Btidimpešte za Beograd kreće brod svakoga dana ti 10 sati noću; *u Beograd stižc taj brod drttgoga dana u 12 satl u noći. B o t a n i čk a b a š t a. Otvorcna utoikom, čctvrtkom, ncdjeljom i praznicima. Posjeta bolcsnlka tt bolnicama: U bolnici „Brčko": oU2—4 sata poslijc podne. U bolnlci „Brfinn M : od 9*30—12 sati prije

voljetl, a to njjc slučaj! I ona sta<le plakati! Kad jc u jedaa sat došao mnž kući, blo je potpuno trijezan. Gotovo se> razIjutio, kad opazi, da nni žena još sjedi. „Zašto nijesi lcgla na počinak?“ bio mu je prvi pozdrav. „Zar bi se inogla smiriti. kad čekam na tebe?“ ,,No to bi bilo lijepo! Onda ne smijem dakle nikud od kuće! Cini mi se, ti sl i plakakT?" ,,Da, piakala sam jer moram, jer ti — me — više — ne ljubiš!“ „Zar da te ja ne volim, kad moram ostati radi posla?“ „Pijanka nije posao“. ,,01e, gle! Dakle nemožemo više nikud. Zaista, žene su ipak namctljive!" „Nametijive? Da, vidjela sam jučcr u podne, kad sam ti izašia u susret. Nikada ti neću više u susret izaći'*. „Ali dijete, kad idem sa šefom...“ „Huhubti! Jaooo!" Ona grunu u plač, a tijeio se grčiio. Morao je probuditi siuškinju, da zagfije vode u posudi. On se zapiaka, da i on! Tople suze! Radi samog sebe, svoje tvrdokornosti, svoje nevaljalosti. radi ihizija; iadi svega. No ipak, nijcsu ovdje bilc samo iluzijc. I« on je nju ijubio! Zar nije to posvjedočio ? I ona potvrdi, da ga opet Ijubl, kad je kraj kanabeta klečao 1 Ijubio joj oči. Da, oni su voljeli iedno drugo! Samo je prošao jedan oblak! Rdjave misli, što sc javljaju u samoči. Ona, da cče nikad, nikađ višc ostati sama. I y»i *«*paJe tt zagrijaju, ona je bila opet nasmijaiid, Sulradan ipak ne izadje mu 11 sre'djije. On nije za ručkora nl zapitao. Oovorfo ie mnogo. aH samo da govorl;

| a zvučalo je, kao da govori sani sa soboin. U večc zabavljao ju je dugim opisivanjem života na dvont Sjostaholmu: šta su kazale mladc dame baroim, i kako se zovu grofovski konji. A drugog dana govorio je o svojoj doktorskoj raspravi. Jednom u podne dodje 011 kući vrlo umoran. Ona je sjediia u salonn i čekala ga. Njezino kliipko prcdiva lcžalo jc na podu. Kad je pokraj njc prolazio, zapetlja mu se predivo oko nogc, on joj trže pokrivač iz i'ukn I povuče za sobom; naljutj sc i odbaci prcdivo udarccm nogc. Ona reče oštru riječ o njegovoj neučtivosti, On uzvrati da ncnia vrcmena, da misli na njcne dronjkc, ona neka se u ostaloin prihvati čega korisnijeg, On mora da misii na svoju doktorsku raspravu, ako hoće da udari temelj svojoj budućnosti. Zato bi moraia bitj, obazrivija te se stegnuti. Dakle, dotlc je došio! Drugog dana sjedila jc miada žena podbulih od plača očiju i plela čarapu za svog muža. On joj reče, jcftinijc jc, da se kupe gotove čarapc. Nju poiiše suze. Šta da radi? Sluškinja se brlne o kučl te u kuhinji nema posia za drugii osobu. Pospremi samo sobe. Hoče li, da otpusti sluškinju? „Ne, neF' Pa šta lioće on? On ne može to da kaže, ali svakako nešto nlje u redu. Veiiki Izdaci za kučanstvo. To je sve. Dugo to ne može traj*tj a on neće nikad moći, da radi na svojoj doktorskoj raspravi. Suze i poljupci i svečano izmirenje! No ou stade sad po večerima ostaiatj jzvan kuće, nekoliko mita u nedie-

iji. Poslovi! Mora čovjek, .da se pokažc medju svijetora. To je tako i nikako drugačije jer će ga i đrugi zaboraviti. O duge, dugc večeri! No sad bi žena legla u postelju i pretvarala sc, kao da spava kad bi joj muž došao ktići. * Prošla jc godina, ali o djetetu jos ni spomena. Muž jemislio: ovo je posvc nalik na onaj mali odnos, što sain ga ncgdje prije podržavao, samo je ovaj dosadašnji i skuplji. Razgovori su prestali, a saino sc još nakiapalo o kućnim potrebama. Pa ona je glupa, misiio je. Ja sam sebe slušani, kad govorim, dtibina njenih poglcda — to jc odatie, što ona ima velike zenice, neobično velike zcnice. Ou stadc sada otvoreno s njom govoriti o svojoj prijašnjoj ijubavi prema njoj, kao o nečem, što je prohujalo. Samo, ubolo bi ga u srce, kao nešto što ga draži, nešto nemilosrdnog, nešto, što nigda nije nioglo izginuti. No katkad bi sam sebl govorio: „Svc na zemlji podiožcno je propadanju. Zašto, da ne budc i njezina omiljela pjesma prolazna? Kad je slušaš trista šezdeset ! pet puta, onda jc već otrcana; tu se neda ništa izmijeniti. A iraa li moja žena pravo, kad odatle izvodi zaključak, da se i ijubav dokončava? Nc, i tilio — da! Kad bi to samo bio konkubinat? Pa to i jest, jcr neniamo djeteta;** Jednoga dana nautni, da razgovori o tom sa nekim oženjenira drugom; obojica su bili člauovi iramasunskog društva oženjeniln ,,Od kada si oženjen?" „Šest godina!."

J „Ćini li ti ,se bracni život dosadnira?" ,,U početku bio io doduše raalo bljutav; no kad se izrodiše djeca, tno« gao satn opet da odalinem.“ „Šta to kažcš? Čudnovato, da ja ncmam djece'*. ,,To nije tvoja krivica; no dade se lako ispraviti. Pošaiji svoju žcnu liječniku!" Šest nedjclja kasnije promjemi se slika. Sada se uscli drugi živoi u kttćJ. OIi, koliko je toga bilo da 'šc radi. Na stolu u salomt ležale su ispreturane dječije haljinice, koje bi se brže bolje pokrile albumom sa fotografijama kad bi tkogod otvorio vrata. A onda bi se opet pomaljale, kad bi se vidjelo, da je to on, što je došao kući. Pa onda valjalo je pronaći zgodno ime za malog. Jer naravno, mora đa ubde dečko. Pa onda pifati „madamtT* za savjet, kupiti mcdecinskih knjiga, kolijevku, jastučiće i t. d. Dodjc na svijet dijete! I gle, bio jc to dečko! Kad je on prvi pui vidio „maloga pavijana, što miriši po mlijeku“, kako leži na otiim grudima, s kojima se dosad igrao, upoznao je u svojoj maioj ženici majku; a kad je spaaio, kako velike djeeije zenice raskolačeno gledaju, kao da motre u* budućnost, onda je shvatio, da ipak Lsna nečcga dubokog u pogledu; da. i dubljeg, nego što je „njegovo pozorište i njegova religija" mogla odgonetnuti. Sada buknu novim plamenom negdašnji život, miie I prve uspomene, nz prinijesu nečeg novog, što je on sanio slutio a nikad nije razumio. Kako H je ona bila lijepa, kad sc

podigia. I inteligentna u svemu, što se odnosilo 11 a dijete. On se osjećao čovjekom i mužem. Mjesto da govori o grofovskim konjima i baronovim partljama krikefa, govorio je on sada skoro i suviše o svom sinu. A kad bi koje vcče kud otišao, čcznuo jc za kućom; ne možda stoga. što je ondje sjedila njegova žena kao zla savjest i čekaia, nego što je znao, da nije sama. A kad bi došao kuči, spavaio je oboje, i ona i dijete. Mal* da nije postao ljubomoran na dijete, jer jc biio ipak ncke draži u tom, kad bi ga žcna' sa čežnjom išeekivala. Sada je smio, da uialo otpočinc iza rueka. A kad bi otac otišao, otvorio bi se opet klavir, odjekmila bi oiniljena pjesma o „ruži u šumi“, jer ona je biia Haraldu nova a tako i bijcdnoj Lauri. jer je odavno nije čuia. ViŠe nije imala vremcna, da liekla, u kući je <ako i tako bilo dosta zastora. Ni on nijc imao vremena, da se bavi svojom raspravom. „Harald neka ju piše“ kazao bi otac, jer je sada znao, da se neće njegoy život dokončati, kad zakiopi svoje oči. Mnogo puta po večerima sjediii su oni kao l prijc zajedno i brbljali; no sad su obojc govorili, jer ona je razumjela sadržinu razgovora. Priziiala je, da je ograničena i da se ni maio ne razumije u pozorište i religiju; ona mu je to rekia, i ako ou nije htio, da vjeruje. Sada pogotovo tiijc mogao povje rovati. Pjevali su oboje omiljelu pjesimt • Haraid bi se umiješao drekom, igrali sif po taktu meiodije, jjuljaii dijefe I ale. pjesma još nije bila otrcana!