Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne. MjoseSna pretplata: <a I ■ k'alniai ikf H ■ >U II bcJfM I lUfM •«1U. • §*Ou >9 daiUTani u kuia . , . ( fl'SO v?

Pojedini brojevr. U BiOfridu I u kfi]t«lna lapoijadnutin of o. I kr. CaU po cljoal o i. ... B holori II Hnritokol-SlavonlJI, Boiol-Horoiforliil I DalmtclJI po cljenl oT. 10 haUra Irraa orof pofruCJa pa djtnl od.. . .12 faalen

U loofradu I « kraji *. I C*. V * U Boograđu «. uu.i.voni u huuu .... U HrraUkoJ-SlaroalJI, Bowl-Horc*foil*l I DilmielJI U ootallm krajirini Auilro-uforikf auoarkJJo U laootranstru 4-M

Oglssl po cljMlku.

Urednlltvo: BEOBRAD, Vuka Karadllća ul. broj 10. Talafon broj 83. Uprava I prlmanje pretplata TopliEln vanac broj 21. Talalcn broj 26. Prlmanja oglata Knaza Mlhajla uL broj 38. Talafan br. 246

Br. 285.

BEOGRAD, srijeda 17. oktobra 1917.

Godina III.

Ostrva Runo i Abro u riškom zalivu zauzeta. — Njemački car u Carigradu. — Bugarska prijestona besjeda.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 16. oktobra. Istočno bojište 1 Arbanlia: Ncma ništa da se javi. Talljansko bojiste: Na visoravni Banjšice—S v. K r i ž jtropali su talijanski nasrtaji. Na Oori s v. G a b r i j e I a osujećenc su pripreme neprijateljskih odjeienja borbom riičnim Kranatama. 1 ' Načelnik clavnog; stožera.

0 H CI. Dok Bnglezi u deset dosadašnjih flandrijskih bitaka nijesu postigii više ncgo da samo na nekoliko mjesta posve neznatno utisnu njemački front, zanzeii sti Nijemci Rigu i Jakobstadt i osvojiii oba važna ostrva Oesel i Dago, koji riški zaliv zatvaraju prema zapadu, tako da se u nj može ući samo -trima morettzima, od kojih je najširi prozvan imenom Domasnas. Oesel i 'Dago rastarvljeni su bitno užim Soelo'sundom, a onda se sa sjevera u riški zaliv ulazi još Moonsundom. Sva tri ova prilaza Rusi su zakrčiii poijem jinina, čije je odstranjenje njcmačka ’inornarica opetovano pokušavala. T’o prvi put su jake njemačke pomorske 'snage uznapredovaile protiv domes,n;iskog moreuza pred ravno dvije gcidittc u vetzi sa bpštom ofcnzivom projtiv Rusije. No pošto još za ono vrijeme tNi.fe.inci nijesu namjeravaii da zauzimIju Rigu, ostala je ondašnja akcija njetjnačke momarice izvidjačkim prcdu'zećeni. Prema izvještaju njemačkog iglavnog stožera osvanule su u južnom imorcuzu riškog zaliva ponovito la&ce mjemačke pontorske snage I. avgusta ove godine, da prilaze tt zaliv očiste jc»d mina. Sedamnaest dana docnije po-. tjavlla se na istom mjestu prema saopŠtenju rttskog glavnog stoiera jeđma Jako jaka njemačka ratna flo'-a, da stt se ruski ratni brodovi, koji su branili ulaz n riški zaliv, pred njom morali povući. Savršenom njemačkom metcdom brižno pripremijeni tidarac napokon je usl’ijedio, pa se od četiri dana' na ovamo na pomenutim ostrviina vije njemaćka zastava. Rusi su na Oeselu s jedne strane bačeni na uzano pcluostrvce, kojim se ostrvo Oesel završava, a s druge su strane potisnuti u jKjevero-istočni kut ostrv'a, koji je zemIjanim ltasipom spojeu sa malim ostrvjcem Moonom, koji opet Moonsiind presijeca u dva dijcla. I ova su oba ostr,ya, kako se već iz jezičnog korijcns mjiiiovog imeoia može razabraii, prastaro germansko naseljeničko ptiJdručje; ta su ostrva došla 1559. god. m danski posjed, 1645. god. u švedski, a majzad 1721. god. zajedno sa Livlandi-

jom u ruski posjed. Masa stauovništva sastoji iz Estonaca, po vjcri evangelika; plcmstv'o, svieštenstv r o i gradjanstvo prlpada njemačkoj narodnosti. Olavni grad ostrva je Arensburg, čisto njemačka vasroš, koja sa svojim starodrevnim gradjevinama još danas čini utisak srednjevječnog građa. Kad su se njemačke čete približavale Arensburgu, buktio je on u plamenu: no možda će ipak biti moguće spasiti ovo kulturno mjesto od potpunog tmištenja. Prema posljednjim brzojavnim vijestlma Arensbttrg se v r eć nalazi u njemačkim rukama. Vrlo je veliko s t r a t e š k o značenje zauzeće Oiesia I Dagoa. U prvom redtt je time otvoren put tt finski zaliv, a s drttgc strane opet mogu sada njemačke čete da sa zapaida uznapreduju Estlandijom. I ov'dje se opct jednom pokazala sva ženijalnost HindenbttrgLttdcudorffovog zaobilaztiog manevra. Kad stt ono Nijcmci pred ne dugo vrijente zauzeii Rigtt i Jakobstadt. a onda iznenada stali, svi su se čudili i tražili tomc ttzrok, — danas je taj ttzrok poznat. Nijemci bi naimc tt svom daljem prodiranju bez posjeda sa'da zauzetiii važuih ostrva, naišli na vrlo jak otpor koga bi tnorali savladjivati frontahiom naivalom, jer je poznato, da je Kerjenski na ovom froutu, koji je zbog sv r og brežuijkastog područja i mnogili riječica vanred'tto zgodan za odbranu, sakttpio vrlo veliku vojntt snagu, da Nijemcima zatvori put tt Petrograd. Sada ga je TTindenburg iz svih tih položaja iztnanievrirao, pa je Nijemcima n prkos svilt Kerenskovih priprema put tt prijestonicu nekada moćne ruske države otvpren, — raatimije se, ako se njemačke osnove protežu i dalje od zauzeća spomeniitih ostrva. što naravno niko ne može da znade. Pored toga vrijedno je još naročito spomenuti činjiemicu, da je Estlandija u svom ve’ćem dijelu močvarna pa pretna tome nc osobito zgodna za razvijajanje većih vojnih snaga, isto kao što tre.ba spomenuti i nestašicu dobriit drumova tt Estlandiji. U Estlatidiji nenia takodjer ni dovoljno željezničkilt linija. Iz Hapsala, koji leži ravno na suprot Ilagoti, vodi ti sjevero-istočnom pravctt jedna pruga u prastari njemački grad Rcval, od kttda ide prerna istoku do Gačine, isto tako važnotn stjecišiu. Odavde Jietna više nego 45 kilometara do Petrograda'. Razmak izmedjtt Rcvala i Oačine iznosi ravno 300 kilomctara, a izmedju Sonde i Narve približuje se željeznička pruga do na šest kilometara morskoj obali, može se dakle lako s morske strane uzeti pod vatru, ili opet njemačko napredovanje na ovoj litiiji može do tvrdjave Narve sta-

jati pod zaštitom njemačke mornarice. Ruska vojska u Livlandiji zauzećem Oeseia dakle jc vcć bitno ugrožcua na svotn dcsnom boku, iza sebe itnade estiandijskc močvare, a s lijeve strane peupusko jezero, koje se rasprostire u dužini od prelco stotinu kilometara od juga prema sjeverti. Prema posljednjem Kcrenskovom pokliču na baltičku flotu, koji je uslijedio povodom njemačkc akcije u riškom zalivu, razabire se, da ruski diktator i njegovi vojnički savjetnici računaju s time, da će još prije nastupa ciče zime — kada se u praviltt finski zaliv smrzava — doći do odlttčne bifeke sa njemačkoin ratnom mornaricom, koja prema ritsJcim izvještajima u rtiskiin vodama nastupa s vciikom snagom. Da ojieracije Nijemaca protiv Oeseia i Dagoa ix)btidjujtt najveću pažnju i zabrinutost i u Engleskoj, razumtje se samo sobom. Znade se da Englczi liastoje, kako bi u ruskim baltičkim provincijama ulivatili maha — medju tim Im eto Nijemci svojom ženijalnom izvedbom križaju sve račune. VeĆ 11. S 18. av'gusta ttpozorio je engleski pubiicista Arcltibald Htird u ,,Daily Telegraphu“ na opasnost, koja koaliciji prijeti ako Nijcmcima uspije, da dodju u posjed riškog zaliva. To se medjittim već dogodilo i u drami svjetskoga rata razvija se nov čin vanredne napetosti. Srcdišnje pak vlasti kite svoje slavodobitnc-vzastave novim lovorikama. Zauzeće ostrva Oesel. Zaprepašćcuje u sporaznmuoj štauipi. (NaroČiti brzojav ,,3eograđsIcih Novlaa“) f Žoneva', 1G. oklobra'. Francuski listovi su zaprepašćeni povo'dom zauzeća ostrva Oesela. „Matin" prebacnjc ittskoj vojnoj UpraVi, da je ona kao i opomorsko ofijeleuje sa svim labavo jpbslfjpala i time sporazumne sile spulabii u.'sve vcće opasnosti. (Naročiti brzojav ..Bcogradsicib Novina") Lugano, 1G. oktolrra. Vijest n iskrcavanju Nijemaea na o slrVtl Ocselu i Dagoii izazvala je u zemljama sporazltmnib sila jak ulisak. „Corriere ‘đella Sera" naglašujc tla su Nijemci time postali neospomi gospo'dari zaliva Ttigc, ali se nađa, da će ruskoj floti još poći za rukom, 'da se b!agovrcmeno povuče. (Naročiti brzojav „Beogra’dskih Novina"J Beni, 16. oktobra. Francuska štampa je jak'o uznemirena zbog iskrcavanja Nijentaca na ostrvo Oesel. Listovi saglasno utvrdjuju, da je to. poslije zauzeća Rige,

u a j v a ž n i j i d o g a d j a j o v o g r ata. „Temps" misli, da operacije iskrcavanja ne znače još ofenzivu protiv Petrograda. Izgie-'da đa lieprijatelj hoće sebi da osigura posjed riškog zaliva i da tamo uništi nekoliko ruskih brodova. ,,Matin“ piše: Bez sumnje će Nijemci prodirati prema Revalu, da stvorc sebi operacionu bazu. Ostrva Oesel i Dago su oslone tačke za ilotu, daijc za trausport i za snabđjevauje. „Eciio d e P a r i s“ piše: P o 1 o ž a j je sve uznemir lj i vij i. Mi ne vjerujemo, da ruska flota može kod Revala primiti borbu sa tijemačkora flotom. Vjerovatno će Kerenski još danas napustiti Helsingfors i Reval. .,P eti t P a r i s i e n“- veli, da njemačke opcracije neposredno zagrožavaju livlandski front i Estlan’diju. Odbranbena postrojenja na ostrvu Oeselu. Kb. Berlin, 1G. oklobra. Zastupnilc TVolffovog ute'da javlja iz Stockholma: Vijesti, lcojo su ovog časa stigle iz Petrogra'da, potvrdjuju vijest, koju je i „Novoje Vremja" 'donij el 0, 'd a o tl b r a n b' e n a p o s t r o j e n j a na o str vu 0 e se 1 u, ko j e s u N i jcmc i v e ć z au z e 1 i, s t o j e p o d e n g I e skom upravom. f

Njemački car u Carigradu. Kb. Carigrad, 16. oktobra. Car W i 1 h e 1 m stigao je ovamo danas u 11 sati 10 časaka. Mnogo prije dolaska voz-a došll su na stanicu princ A b d u 1-M e d ž i d-efendija sa ostaliir priučevima iz carske kuće, egipatski kcdiv', veHiki vezir, šoik-il-Islam. članovi kabineta, predsjednici senata i kolnorc sa odaslanstvima obadva parlainenta, načelnik varoši, šcfovi i ođličniji članovi diplomatskih misija savezničkili i neutralnih država, đvorski dostojanstvenici, predstavnici gradjanskili i vojniit vlasti, svi u gala-unitormi, dalje ndemački admiral pl. K o c ii. Zgrada željezničke stanice bila je ukrašena zastavama savezničkih zemaija, kao i skupocjenim ćilimima. U 10 sati 30 časaka stigao je sultan u pratnji nasijednika prijestolja i svoje svite. On je svoga visokoga gosta dočekao na dnu stepenica. Jedno četuo odjelenje sa čeličnitn šlemovima postavilo se na peronu. Usred živalmih usklika caru i sultanu i oduševljenih pozdrava ušao je u stanicu carski dvorslfi voz. Pošto su se obadva viadara srđačno pozdravila, predstaviše se prisutne ličnosti cartt, koji sa svakim progovori po nekoliko riječi, naročito sa velikim vezirom i kedivom. Najposlije podje carski gost prema izlazu, gdje lntt na cvijećem pc-

sutim stepenicama predadoše turske djevojke strukove cvijeća, na čemu sđ car srdačno zalivali i popntt se sa sultanom u gala-kočiju. Prcma njima sjede zamjenik glavnog komandaiita, Enver-paša. Tako je u srcd oduševljcniif pozdrava ogromne gomile svijeta ušao car u Carigrad. Uiice su bile posute cvijećem, a tri slavoluka označavala su put, koji je vodio pored svečano clućcnilt zgrada. Vožnja je išla preko mcsta Kara-koj i ulice Tofane n carsku palačit. Sa obadvije strane puta napravili stt Špalir ttčenici sviit carigntdskih š'kola. Odntah po carevom doiasku u Carigrad poslao jc ltačeinik Cnrignada liačelniku Berlina deoeštt sa srdačnim pozdravom javljajući, da je car zdravo stigao. Vanredno zasijedanje bugarskog sobranja. Prijestona besjeda kralja Ferdhiamla. Kb. Sofija, 15. oklobra. Dana3 jo Lila vanrdclna sjodm'oa so>branja. Predsjednik ministarslv.i Rado- = Blavov proeilao jc na počelku sjednicc ovu orijeslonn besielti kralja Fcrdi-imn'da: Gospo'do po-lanidl OdP cna vr mena, koja naša zcmlja preživijnje z.bog svjetskog rata, zahtijevajn, 'da vlada Jnt‘de u nžetn lcontaktu s narodnim predstavnišivom. S naročilim za'dovolj-tvonl vidim, da stc se svi skhpili na ovo van're'dno zasjedanje. Smrt moje mnogo lju'Lljene snpruge, Nj. \". kraljice Eleonore, zavila je u crno lcako mene, fako i moj dom i cio bugarski narod. U mom boTii pričinilo mi je utjelnr, Sto su mi tini povoclom sa 'sivili strana Btigarskc, kao' i iz vojske stigle izjave simpalija'. OdaVde vidim svjedočanstvo duboke ljiTbavi, kojtt je pokojna kraljica svojitn luišćanskim vrlinama i svojom čovjcko jhihvošću zadobila. Gospodo poslani' i! l’osjcta, kojom je Nj. V. car Wilhclm If. počastio moj dom i Bugarsku, ispunjuje me radošću; ona nije satno znak ncrazriješivc veze sa velikim njcmačkiin naro'dom, čijt se hrabri s’inovi nporedo lure sa našim 'dostojnim sinovima, da Li im osignrali opstanak; — to je takodjer ncsumnjiv znak poštovanja, koje je za'dnbio vladar bugarske države zl)Og sla \ ee vojske svoga naro'da i svojom nes'omliivom stalnošću, koju jc u ovom vrentenu iskušenja pokazao na svima po'drucjima javnog živola, naročito lra bojnonr pol u, gdje je oružair bugarski narod lako ljcr u toku ovc godine odbio osvajačke napadaje lrašilr lrajrazličnijih irej.)rijatelja ži'vonr istrajnošću. Treba zalo 'da odan « zasluženu čast i poštovairje svuna lra« šim junacima, koji srr brabronr odbra-

Podlistak. 0 dr, Jovanu Skerliću. (Na članak g. dra. B. Nikolajevića ,,'Jedan lažni jugoslovenski apostol' 1 ). Ne treba se čuditi što se o SkerJićevom radu počinje pisati. O Skerliću je malo govoreno. O njcgovom radn ima tek da sc donese pravi sttd. 0 Jovanu Skcrliću izišao je neilavno članak od g. dr. Bože Nikolajevića u „Beogradskim Novinama". ’Odmalt po naslovu, — a on glasi: Jedan lažni jugoslavcnski apostol — vidi se da ije za pisca Jovan Skerlić bio jedna 3 'aka kulturna pojava našega doba, ali jedna negativna pojava. Jaka jer je apostol, negativna jer je lažni apostol. Neka mi je dopušteno, da mu odmah s pravom zamerim, da je o Skcrliću kao jednoj, bilo pozitivnoj ili negativnoj, ali nesumnjivo vrlo jakoj pojavi u našem književnom i kulturnom životu trcbao sa više razloga da iprilazi. I baš zato što ga pisac smatra negativnotn pojavom, a toliko jakom, imao fu je tretirati sa isto tako jaklm razlozima. Da li su dovoljni, da potlcrijepe negativno mišljenje o Jovanti Skerliću, oni dokazi koje pisac iznosi u svome članku, da obori SkerHića kao jednoga, za cijeltt jednu deceitiju, od nosilaca književne i kiilturne riječi kod nas? Ime Skerlić najjasnije j« vezano kod nas za pojam r a d. To je bilo Jasno ti 'omladinskom krugu, gdje je -fin živom riječju pokazivao put i na$n, kojim će da rade. To je bilo jasno £ $em knjlževnom krugu, kojl je iz aa u dan imao od Skerlića

novilt i novih radova. To je bilo jasno, najzad, i dosta širokoj čitalačkoj publici, kojoj je njegova lijepa, jasna kritika počela bivati potreba u biranju književnih djda. U čeimt leži *a sugestivna moć Jovana Skerlića, da za deceniju bude najjači motor za rad svojilt djaka, magnetska igla za put zbliženja kulturnog jedinstva Južnih Slovena i autoritativni glas u književnoj kritici kod

nas? Ne, mi nećento povjcrovati g. dr. N-it da je to bila površnost sttdjenja onih, koji su Skerlića cijenili. To bi značilo da stno za ’deceniju itnali kratkovidu i površnu studentsku omladinu, pa ne samo mi ovdje u Beogradu, nego i oni u Zagrebu, Ljubljani i Pragu, da je površna siva književna elita jtigoslavenska, a šira ptiblika bi več rnorala da pristane da ponese kategorički sud gospodina pisca. Ne, dakle, razlog svakako nije tt tome. Razlog toj jakoj sugestivnoj moći Jovana Skerlića rnoramo tražiti u nečemu drugom. Skerlić je svojitn instinktivnim bićem išao brzo cilju. A život, kojirn je živeo i kojim je svoj cilj htio postići, bio je život ideja. Skerlić je svoje ideje još toiple od snage postanka odmalt nama predavao. Neki put ih e pustio da se razvijaju pred nanta, da danas jednu ideju čija je moć dospjela do istine potre jačom. Tudje ideje je talio na svojoj energiji i tako zagrijane, pristupačne, pružao drugima. Ta toplota njegovilt iđeja, taj očlti put njegovog razvijanja, to trošenje energije, koje je bilo tako blizu nas, gotovo materijalno opipljivo, to rasvjetljavanje tudjih ideja svjetlošću svoga dulta to je ta moć Skerlićeva, da fe u svorne brzom putu intao Jak zamah da i druge

sobom povede. Energija Skerlićeva je ušla u cio srpski književni život posIjednjih godina. Morala bi doći jedna druga, isto toliko jaka, koja bi je mQgla potrti. Ja mislim da nema Skerlićeva djaka, koji i danas, kad Skerlić više ne žiiv'i, ne osjeća pri svakom svome radu, pri svakoj pomisli na rad, prisustvo njegovo. Svoje ideje prottosio je Skerlić kroz kritiku književnih djcla. Njegova kritika je inpresionistička kritika, ali osnovana tta knjižcvnom mjerilu koje vlada danas u književnosti i kod osta'liit najkulturnijih naroda. U svojoj impresiji, pored svojih novih, originalttih inisli, javljetiilt tt oduostt pretna kritikovanom djelu, davao je vrlo često lijepe slike paralelne oiiinta « kritikovanom djeltt, tako da nant je gotovo uvijek kritikujući neko djelo davao jedno novo s\ r oje umjetničko djelo. Njegovim radom na ttašoj književnoj kritici možemo mi da smatramo, da je izvršena pobjeda impresionističke kritike nad dogmatičnom, ma da nam tte izgleda da se one mogu sasvitn razdvojiti, jer je impresiomistička kritiika jednim dijelom dogmatična, i obratno. Kritika je uvijek pristraisna (ovo pristrasno treba razumjeti u pravom smislu), jer će uvljek pored onog glarvnog književnog mjerila, pretna kome se kritikuje neko književino djelo, naći i ono naše lično dq])adanje. A lično dopadanje zavisi od visine i razvijenosti duhovne. U koliko je viši i razvijeniji duh, u toliko će to dopadanje lično biti na višctrt stepenu. Samo takvl duhovi intaju prava da zauzmu tačku, sa koje mogu da ocjenjuju tudja djela. Samo tako 'će oni inoći da budu za tžvjesne izraz

istoga ntišljenja, a za druge vodja u odabiranju. Impresionistička kritika je i zato morala pobijcditi, što je prirodnija, jer govori o djelima tt ođnosu iprerna nama, prema utiscima, koja su na nas učinila, a ne prema već davno pestavljenim ugledima lijepoga i književnoga. Zato će i sud donesen imjtresionističkom krit'ikom biti tačniji, baš zato što je pristrasniji, što je slobodniji od svih cnih do sad stvorenih formula. U koliko je pristrasnost impresioniste zajednička za veći broj ljtidi. u toliko jc istiua sudova, koje je kritičar donio, veča. Dakle, ovdje mi tiemamo attsoiutne istine (kao što je tnožda, tt opšte u svima stvariina i pojavama nema). Mi ovdje imamo stupanj istina. neke za manji broj lica, ncke za veći. Pobjddom impresionističkc kritikc u snpskoj književnosti rai stno samo dobili. jer se na taj način širi sloboda i kritičarevih i književnikovih ideja. Jovan Skerlić je sav svojim bićem litio da btiđe jedna vrijcdnost. U ocjeni nekog knjižovnog djeia za Skerlića je igralo velilttt ulogti koliku vrijednost daje to djelo. Time je on bio utilifarist. Ali je jtaglašavao da djelo treba da se javi u lijepom obliku. Time je bio estetičar. A ne jedmo posebno, i ne ni jedno ni drngo, kao što je to tvrdio g. N. Dokazivati Ijepo'tu Skerlić'evilt intpresija bilo bi i suviše izlišno, kad se zna da su čitana često radije no sama djela o kojima govore. Izgleda da se neko vrijeme kod nas zbog popuiamosti SkerlićeiVih lcnjiževnilt kritika bunili sami naši mladi književnici, medju kojima stt najviši glas digli Uskoković i Dučić, za koga g. N. veli da mu je Skerlić himne pjevao. Nje-

gove kritičke sludije, kao na primjef; o Boži Kneževiću, Svetozaru Markoviću, Stevanu Lukoviču, Vojislavu Iiiću i tako dalje, i tako dalje, vode čitaoca u jedan niz divnilt misli kritičarevih i kritikovanoga origitiahto isprepletano, kazano tt neobično lijepiiu slikanta, lijepim figurama živoga stila. To su prava lijepa djela ttašc kniiževnosti. Jovan Skerlić je imao ljubavi za svoj posao. Prilazio je svakom djelu sa simpatijoaii srodnika, zato je i imao O'ttog velikog strpljenja da i kod piseu sa bezbroj mnogo tnana nadje ono malo lijepoga i da ga istakne. Ne^i put je samo bio neoprostiv prema pjesnicima klonulosti i irištavila života, zato što se cijela njegova priroda tome protivila. Takav je on bio prema piscima dekadentskcg pravca kod nas. I mada ilt je bio tnali br-oj, ipak im je istakao glavnoga predstavnlka u Simi Panduroviću. za koga je još kao početnika kazao da ima talenta. Skerlić je svestrano ispitivao jedno djelo, unosio se jako n njega, tumačio ga sa stranc psiltološke, estetičlcc, socijalne, mjerio ga je sa težine iđeje kojtt obradjuje, zato je on I mogao da donese i pojedinim piscima tako innogo liovih i raznorodnilt suđova. AU sc zato ovi njegovi sttdovi izmedju sebe ne morajti i potirati. Moramo upozoriti g. N. na to da se izvjestan sud Skerlićev o nckom piscu ili nckom književnom djelu nije stnio izdvojetto tiavoditi bez šireg citata. Pisac manifestuje svoj duh ti nckom djelu na vrlo ltmogo načina. Mi tu vidimo njegovu maštu, dubimi posmatranja, širinu obuhvatanja više pojava u isiti mah, lakoću shvatanja situacije — I o svemii tome ima kritlčar