Београдске новине

Strana 2.

Srijeda

beogradske novine

17. ojjtobra 1917.

Broj 288.

nom nai5e zcmlje proslavili Bugar*ku i ?a'dobili poštovanie aaSih vjertnh saveznlka, koje je nažio iztaza u pcsje'.i mačkog eara. Gospo'do poslaniei! Kralj, narod i na£a hrahra vojska, pouomi, što •ru zadobili slohodu i jeđiustvo, primili su gia radošćn mirovnu uiieijativu Nj. Svefosti Pape, Benedikta XV. U itne bugarske države ja satn se đakle kao i saveznieki vla'daoci požurio, da odgovorim na plemeniti mirorai poziv, pošto sam već u 'decembnt 1916., zajednićki sa naSim saveznicima uputio prijc'diog u tom smislu na.šim neprijateljima. Nu kad je taj nrirovni korak erkvcnog poglavice u (Klmu od naših neprijatolja odbijen, to ćo oni i snositi odgovornost za to pred Bogom, pred narodima i precl povjesnicom. Gospo'do poslanici! Zajedno s mjerarna, što ih iziskuju ratne potrebe i koja če biti predmet vaŠeg proučavanja, mcja vla'da će vatn podnijeti niz zakonskih prljc'dloga, medju ovima o poboljšanju matcrijalnog položaja činovmka, o ratnhn zajmovima, o opterećavanju ratnih 'dohodaka i o podizanju medicinskog f tkulteta na sveučilištu. U uvjerenju, da će vaša savjelovanja i vast zaključci da'i SVje'dodžbu o vašem poznavanju slvari, d vašoj mu'drosti i o vašem patriolizmu kao i o vašeni složnom tru'du, da svetu etvar, koju naš naro'd s toliko žrtava brani, privcdete sretnom kraju, molim Svemogućega da blagoslovi vaš rad 1 . Ovim proglašujcm, 'da je treća vatnedna sesija sc'damnajeste narodne skupšlina otvorena. Živila Bugarska!

Rusija poslije revolucije. Protivrevolucijoni ustanak tt Taškciriii. Kb. Milano, 16. oktobra. ,,S e c o 1 o“ javlja iz Uetrograda, tla je sovjet s velikom većinom donio đnevni red, koji vrlo oštro protestuje protiv novog ministarstva i naziva ga odbororn buržoazije i protivrcvolucije. U Moskvi stt skoro svi radnici obusta,vili rad i demonstrujtt protiv ministarstva. Po'kret se niože pogoršati, jer je i u Moskvi o&biljtia kriza sa životnim namirnicama a u Baku je izbio opšti štrajk. UTaškentujeizbioustan a k, k a k o i z g 1 e d a p r o t i vr e v o 1 u c i j o n o g karaktera. U s t a n i c i,. k o j i m a s u s e p r i d r užili i vo jni c i, z a uz e I i s u p o štuibrzojav ipresjckli su s v e p o d z e m n e v e z e s v 1 a d o m. I petrogradski dopisnik ,,D a i l y M a i l“-a izjavljuje, da se obrazovanjem vlade nije savladala kriza, nego da je naprotiv postalo još gore. 'Aelkscjev o slabosti Rusije. — Nepo.vjerenje radničkog i vojničkog savjcta preina novoj viadi. Kb. Stockholm, 16. oktobra. Prema izvještaju ovdašnjib listova bivši je generalisim Aleksejev, koji de kao zastupnik vojske otići u Paris da ‘Prisustvuje konferenciji sporaztimnib sila, izjavio zastupniku ,,U t r o R o s i j“, da se boji, da će keinferencija razgolititi slabost Rusije. Mjesto na bojištu će zauzeti Japan, koji će na trošak Rusije dobiti izvjesne kompenzadje. iVjerovatno će Japan tražiti bogati i plodni predjeo Usuri. Rusija je sad jetlan običan statista. Sadanji je rat borba izmcdju gennanske i atiglo-saske rasc. Engleska bez pobjede n© će završiti rat. — ,,Rječ“ govori o licpovjerenju petrogradskog raduićkog i vojničkog savjeta prema novoj vladi i vidi u tonie počeiak građjanskog rata. — Organ ratlničkog i vojničkog savjeta „I z v j e s t i a“ donosi oštar članak protiv vlade, u kojoj socijaliste nijesu koliko treba zastupljc-

ne. Revolucijona demokracija mora.s toga đoviknuti vladi: ,,Ođstup(!*' Pristanlšte Arhangelsk — ruševina. Zfirich, 16. oktolira. Ministar moruajice Verdercvski je narcdio, da se pristanište Arhangelsk zatvori za svaki saobraćaj. PristaniŽte se poslije nedavne eksplozije nalazi u ruševinama i upotrebljava se samo kao smjesstište za životne namirnice. Kerenski obolio. Kb. Petrograd, 16. oktobra. Petrogradski brzdavni ured javlja: Ministar predsjednik Kerenski je obolio od influence. On ostaje u glavnom stanu i mora biti neko vrijemc u postelji. Poslijo nekoliko dana se očekuje u Petrogradu. Nova potapijanja. Kb. Beriin, 16. oktobra. W o 1 f f o v u r e d javlja: Naše su podmornice u zapornom pojasu oko Engleske ponovo potopile čitav niz parnib brodova i jedrenjaka. Medjn potopljenim brodovima se nalazi naoružani engleski parni brod .,,Wicuena“, koji je plovio kao podmornička klopka, kao i parni brod od preko 7000 tona, koji je nađjen na putu EngleskaHavre i bio vjerovatno natovaren municijom. Dalje jedatt francuski jcdtcnjak sa suvom ribom za Francusku i jedrenjak ,,Aaron-Beth“. Kb. Paris. 16. oktobra. Havas javlja: Pratilački parni brod „Medide“ torpedovan je u zapadnom Sredozemnom moru. Eksplozija torpeda prouzrokovala je eksploziju municije, koja je bila smještena tt brodu. Ovaj je poslije nekoliko minuta potonuo, a imao je 559 putuika na paltibi, medju ovima jeđtno odjelenjc alžirskib vojnika i urodjeničkib radnika. zarobljenika i 67 ljudi od posade. Nc zna se ništa za 250 osoba. Kb. London, 16. oktobra. Admiralitet objavljuje: ,,Aegonia“, brod za prenos mina, koji je do sad izostao, mora se smatrati, da je prop a o zajedno s posadom. Oružana pomoćna krstarica ,,C h a m p ag u e“ torpedovana je i potonula je. 5 časnika i 51 čovjek su tom prilikom poginnli. Belgija hoće da požuri zaključenje mira. (Naročiti brzojav „Bcograđskih Noviua“) Ilaag, 16. oktobra. Sa'd jo već riješeno, da jedna misija belgijslrih političara po'd vodstvom miGiistra pre'dsjednika Brocquevil!a posjeli Rim. U ‘dobro obaviještemtn kntgovima Havra smatra se kao po sebi razumljivo, 'da će jedati dio te misije pn'miti sv. otac. Najglavnija' tačka, o kojoj će se na vatikana govoriti, biće budućnost Belgije. Za slučaj, 'da bi papa dao jasna uvjeravanja, na osnovu njegovog znanja, o im'dućoj slobodi i nezavisnosti Belgije, vjerovatno bi tim povo'dom naslala akcija belgijskih vla'dinih krugova, koja bi išla na to, 'da prinrika vlado sporazumnih 'država da pribvato ponudu za mirovno pregovore. Vla'dini kntgovi u Ilavru željeli bi 'đa se ubrza svrše'ak rata, jer se ima pred očima žalosno stanje belgijskog naro'da i opasnosli potpimog opustošenja zomlje uslijed ralnih operacija. Cinjenica, što sc Brocqucville nalazi na čelu tnisije, 'daje još veći značaj tcžnjama političkih krugova u jlavru 'da so što prijo 'dodjo do mira. Drži se kao moguće, 'da če, pod izvjesnim okolnostiina, kralj Alliert svojun uticajem pora'diti, da so svršolak rala ubrza.

Predstojeća objava odgovora sporazumnih siia na papinu notu. (NaroĆlti brzojav „Beogradakih Novlna") Ziirich, 16. oktobrai. Iz Rima se javlja: Objava odgovora sporazumuih sila na papinu notu, kako se pouzdano čuje, neposredno p redstoji. S toga ćc Sonnino papimt nohi u komori satno ukratko pomeriuti.

Za i protiv mira. Nova prokiamacija holandsko-skandinavskog socijalističkog odbora. (Naročiti brzojav .^cogradsklh Novina") Budimpešta, 16. oktobra. ,,Az Est“javlja iz Stockhohna: Holandsko-skaridioavski odbor radi na jednoj proklamaeiji, koju će u skoro upraviti socijaldetnokratima cijeloga svijeta. U proklamaciji se nalaze Tzrični prijedlozi o iniru. Saradnik „Socialdemokrat“-a irnao je razgovor s 'l’roelstrom, koji je iizjavio. da se ne može upuštati u pojedinosti, ali da možc toliko primjetiti, da socijaldemokrate ni jedne države ne če biti zadovoljne s mirovniin prijedlogoin. Troelstra je time btio reći, da mirovni prijedlog ne če biti jednostran. Troeistra ie izjavio: Još prije 3 mjeseca mogli su sc dobiti od središnjih vlasti povoljniji mirovni uslovi nego sad, jer je utisak ruske revolttcije bio tada jači. Ako se ratujuće države u brzo ne sporaztime. onda će prva žrtva tog nesporazuma biti ruska revolucija. S toga poziva on engleske i framcuske socijaliste, da svom energijom traže svoje putne isprave. Odnosno njetmačkili socijalista i lijihovog gledišta u elsas-Iotrinškom prianju, vlada uvjerenje, da će njemačka socijalistička većina biti protiv miroljubivog sporazuma o Elsas-Lotringiji. Kad Kuhlmann veli, da o Elsas-Lotringiji ne će da pregovara, onda ta izjava ima tu praktičnu stranu, što je situacija jasna, naime, đa Kuhlmann ne če sporazumni mir.

Amerika u ratu. Ratne mjere Amerike. Kb. Wasliington, 16. oktobra. R e u t e r javlja: Predsjednik W i 1son je dao raznim vladinim uredima radi provadjanja zakona, koji se tiče trgovine s neprijateljem, obilats povlastice. Ratni trgoy/i^ji| J( ured je dobio kontrolu nad uvo^ijnj, izvozom, kao i nad neprijaiteljskip, ^uštvima, osim osiiguravajučih drušitava, koja stoje pod nadzorom ministarstva finansija. Cenzuru vrši cenzurski ttred, u komo su zastupljeni ratno odjeljenje, pomorsko ođjeljenje, glavni dir>etktor pošta i brzojava i rastni trgovinski ured.

Teškoće oko sastavljanja nove švedske vlade. Kb. Stocklibf/fi, 16. oktobra. Misija Edcna Š 3 stav kabineta izazvalai je živahan pretrcs tt štampi, u kome se stranke prepiru i jedna drugu optužuju, što je konačno propala misao o koalicijonom kabinetu. Eđen namjerava da obrazuje liberalno-socijalistioko ministarstvo, u kome bi bilo 6 liberala i 5 socijalista', tnedju ovima Branting kao ministar finansije ili ministar unutarnjib poslova. Crkverte teškoće o ministarskoj sposobnosti Brantinga bićc savladane. Broj ,,N i a D a g 1 i g t A1 a h a n d a“, koji je đoctte stigao, donosi već ministarsku listu, koja istina nije sa svim vijerna, it kojoj

se nalaze imena Branting, Wieden i Banstierna. Mjesto ministra spoljnih poslova ne će istina primitl ni jedan poslanlk, ali se pominju pripadnici Jjevice, kao vladin savjctnik Max W(irtenberg ili bivši sudski savjctnlk Johaunes H e 11 e r. Ovaj se posljednji označava kao kandidat „Enskilde Banke“. Sutra će se, kako se tvrdi, objaviti zrvanična ministarska lista.

Najnovije brzojavne vijesti. Konferencija o skrbi rainih zarobljenika. Kb. Kopenhagcn. 16. oktobra. Danas se ovdje sastala medjuna' rodna konferencija radi skrbi ratnili zarobljenika. U konferenciji, pod počasnim prcdsjcdništvom princa Waldemara, učestvuju zastupnici vlade Njcmačke, Austro-Ugarskc i Turske, kao zastupnici Crvenog Krsta pomenutib zeinalja i turskog polttmjcseca. Daije konferenciji prisustvuju zastupnici rumunjsikog i švedskog Crveuog Krsta. Pregovorinta rukovodi ministerijalni direktor, komornik Zaltle. Ostavka grofa Wickenburga. Kb. Beč, 16. oktobra. Kako ,,N. W. T a g b I a 11“ saznajc, predsjednik c. i k. vojničkog fonda za udovice i siročad oružanc sile, grof Wickenburg, dao je na taj položaj ostavku iz zdravstveniji razloga. Nestašica životnih namirnica u Italiji. Kb. Lugano, 16. oktobra. ,,Daily Cbronic 1 e“ razlaže u tlopum skorašnjib izjava L!oyda Georgea o francuskom i talijanskom dovozu žita, na kakrc teškoće nailazi zadovoljenje lih potrcba s obzirorrt na zatvaranje Dardanela ina oskudicu u LrotLkoj zapremini, te kako su nedovoljne snage Engleske. Italija jc, kako jc to poznato iz talijanskih izvora, prijavila u Loridonu svoju ovogo'dišnju potrebu u žitnom dovozu sa 40 milijuna duplib ccnti. Medjutim opel vdi se iz ponovnih pregovora turinskog grridskog vijeća, kako opšla nestašica, o'dnosno osku'dica u životnim namirnicama doI vo'di do mučnih prilika, kojima nc može 'da so doskoči ni uvodjcnjem sistema s potrošačkun kartama. Pore'd drveta, na kojc je stanovništvo zbog osku'dico u uglju upućeno, stoji u Turinu samo od prilike je'dna desetina polrcbe na raspoloženjju. Gra'donačelnik i opštinski odbor kao i o'dbor za isliranu u Turinu položili su svoje maridate zbog krilike njiho.ve 'djelatnosti.

Grad i okolica. Dnevni kalendar. D a n a s je srijeda 17. odtobra, po starom 4. oktobra. — Kimolralollcl: Hedvlga; p'ravoslavni: Stevan Sttljan, đcsp. srp. Casnlčka 1 činovnlčlta kasina otvorena je do 12 satl u noći. C. i k. vojnički dom: Citaonica, soba za pisanje 1 igranje, kantina. Otvoreno od 7 satl izjutra do 9 sati uveče. Slobodan pristupsvakome vojniku. Beogradski orfeum (u zimskom pozorlštu, prije Boulcvard); Početak predstave u 8'30 sati uveče. Kinematograii: Vojni kino uKralja Milana ulicl 56 (Koloseum): U 6 sati uvečc predstava za vojnike, a u 8 30 uveče predstava za časnike. — C. i kr. gradjanski kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 6 sati uveče predstava za gradjanstvo. Noćna sl užb a u 1 j ekarnam a : U sedmici od 14. oktobra do uključivo 20. oktobra držaće noćnuslužbu uBeogradu oveljekarne: Protić, Kralja Milana ullca 87; Sekullć, Takovska ulica 37; Selakov i ć, Kneza Mlhajla ulica 45. Rcd vožnje parobrodom iz Beograda u Zemun: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 sati prije podne; 2, 3,4, 5, 6, 7 1 8 sati poslije podne. fz Zemuna za Beograd: 6'30, 7'30, 8'30, 9 30, 10-301 11-30 pr. podnc; 130, 2'30, 3 30,

da dri-nesc svoj sud. A osim toga i o obliku u koine pisac objavljuje svojc književno djelo i način kako se izražava. O svetnu tome, sasvim je prtrodna stvar. doniječe se raziiorodni sudovi, i još vrlo čcsto ti sudovi ncče biti na istoj visini polivalc ili kudjenja, zato što vrlo često nisu tc piščcvc moći podjcdnako razvijene. Oboriti se na Skerliča u ovom pogledu značilo bi oboriti se na njegovu kritičarsku utančanost, koja je za jednoga kritičara toliko potrebna. Samo pored tak’vog kritičara mi možemo imati objektfvmi kritiku, jer niu neće nikad nmaći savršeno svjctao knjižcvni priinjer l>ez zainjcrkc, niti ćc pak, ma najmanja prava književna vrijednost, propasti u mtiožini pogrešaka i mana nekoga djela. Za ncke od takvib suptilnili sudova Jovana Skerllća veli g. dr. N. da sn knjižovni lapsusi. Na primjcr g. dr. N. pišc ovako: „0 poeziji Vojislava Ilića veli (Skerlić) na str. 410 svoje književnc ,,Istorije“, da je ,,intitnna, llčna, niclanbolična i elegična". tVojislav „pokazuje retku i veliku pcsničku intulciju“ (str. 412), i poczija mu je ,,sa finim i tačnint osećanjcm privodo“ (str. 413); a več na str. 415 kazače.: da se ta ista poezija „vrio često svodi na jednif malokrvnu formaltui lcpotu, ladmt i veštačkn, sa lepotom cveća bez mirisa i bledih voštanib figura". Upozoravam čitaoce sumo na onc dvije riječt „vrlo često", koje potpuno opravdavajn ovaj Skerlićev zaključak, jer ko je dobro čitao svu poeziju Vojislava Ilića znače da dolsta veliki pjesnlk ima v r 1 o Č c s t o pjesama vanrcdne formalne Ijepotc, a malokrvne sadržliie. Isto tako nema kontradikcijc nl u ova dva zaključka o pripovljetkama MUovana OHŠiča: ,,on Je prosto lotograflsao žive ljude i otuda kod njegq-

| vili ličiiosti toliko života i prirodnosti, j toliko rclK'fa i utiska stvarnosti“. A drugl sud: „ličnosti su ocrtanc u opštim i ovlašnim potezima, više po spoijnim osobinama svojim no po unutrašnjoj prirodi". Prirodnost i stvarnost osobe pisac možc da pokaže ako nam je ocrta onakvu, kakva nam spolja izgleda, bilo ovlašnim 'potezima crtača silueta ili tačnošću fotografskog snimanja. Na ovo fotografsko snimanje po spoljnim osobinatna mislio je Skeriič, kad je kazao za ličnosti Milovana Olišiča da imajtt života, prirodnosti, stvarnosti, reljefa. Dok je Skerlić n drtigom svome sudu mislio na ovlašno crtanje psiltoloških osobina — unutrašnjc prirode Olišićevilt lica. O. N. je prekinuo misao, i ja ću >c samo nastaviti da bi čitaoci vidjeli tačno mišljenje dr. Skerliča: „Psibološka analiza svedena je na najmanju meru i ceo svet u njegovim (Glišićcvim) pripovetkama živi gotovo isključivo spoljnim i fizičkim životom' 1 . I još, g. dr. N. govori o prirodnosti 1 stvarnosti pripovijetke, dok Skerlić govori o prirodnosti i stvarnosti lica — a tu ima vrlo velika razlike. Kod Milutlna Uskokoviča našao je g. dr. N. kontradikciju u oiviin sudovima: „0 Miiutinu Uskokoviću — da navedetno još jedati primer kontradikcije — veli Skerlič, da )e u svojim D o š 1 j a c i m a ,,dao do sada najbolji beogradski roman" (str. 474.), zaboravivši da je na pretliođnoj strani rekao, kako se Uskokovič tek „razvija kao pisac, i još nije došao do punog izraza svoga talenta". Posle nepunili pet redova stojl ovo: „Uskoković }c radio, čitao suvrcmene francuske pisce, naučio_ knjižcvni zanat, izradio se (str. 473)1“ Najbolje ćemo pobitf ovo ako navedetno ceo pasaž u kome se nalaze te, po mišljenju g. N. kontra-

dikcije Skerlićeve. Na strani 473. stojl od riječi do riječi ovak'o: „Kao pisac, Uskoković se razvija i još nije došao do punog izraza svoga talenta. Prve dve zbirke su više ogledi, nacrti, skice, „probe pera“, u kojima je bilo nnnogo knjiškoga pesimizma, mladićske sentimentalnosti i romantičarske retorike, a!i u kojima se isto tako videla lepa osečajnost, zanimljiva opažanja i lcp knjižcvan stil. Što nije obično slučaj kod mladili i talentovanih pisaca. Uskoković je radio, čitao suvremene fr;incuska pisce, naučio književni zanat, izradio sc, i došao sa zrelijim, odredjenijim i jačiin knjižcvnim delima". Iz ovog kratkog pasaža jasno se vidt istorijski pogled na razvitab Uskokovićeva talenta i tačan Skerličev suđ, da mladi pripovjedač jcš nije došao do pttnog izraza svoga talenta. A bilo bi i žalosno, da se to ,,još nije došao do punog izraza svoga taknta“ potire onim suđom da je ,,u Došljacima dao do sada najbolji beogradski roman". Jer, dati do sada najbolji beogradski romaii, nije ni u kom slučaju najveća poltvala, koja se jednotn piscu romana tnožo reči. Po gotovu kad vrlo dobro znamo, kako smo do tada imali slabe romane iz beogradskog života. A onaj izraz „naučio književni zanat" tiče se formalne strane, kao što se izraz „razvija se" tiče talenla — sadržajne strane! 0. N. jc, kad je Wta riječ o kontradlkciji Skeriičevoj pri karakterisanju poezije Milorada Petroviča, ispreturao bronološki red, kojfnt sc javio kritički sud Jovatia Skerllća. On prvo navodi mišljenjc dr. Skerlića'o pjesniku S e1 ] a n č i c a iz 1904. goiline, koje je bilo pozitivno, zatitn navodi iz 1902, godine, kojc je bijo ncgativno, a treći

I put veli da ga Skcrlić unosi u „Istoriju j knjlževnosti" i rečenicu završava znakom Čudjenja. Ovdjo moram reći g. N-u, da se čitaoci ne malo čttde što je ispreturao gotline, a najviše zato šta je navodio nepotpuna mišljcnja Skerličeva, a neki put i pola rečcnice, koja u cjelini sasvim drugo znaei. Na neobavještene čitaoce mogao je u prvi niali, možda, jako uticati, ali svako ko bolje poznaje radove Jovana Skerliča odmah je uvidio, u čemu sc sastoji jačina dokaza g. N-a. Ostalri mi jo da ktižtan o Skcrlićevoj „Istoriji novo srpsko književnosli“ fiju vrijcdriost g. N. savršcno pobija. Skerlićeva „Istorija novc s<p>ke k’ujižcvnosti" ima vrlo podesnU i do sada neUzimanu podjclu književnosti kod nas. To je po'djola po idejama, koje sri vladale fzvjesnim ldoboni( t'jtvalazile pređstavniko u pojedinim piscima. Na taj naćin jo Skerlič izbacio do sada uobičajonri filološku podjclu: podjeht po jcziku, k’ojim se ri pojediniin periodima pisalo. Kome nije jasno 'da je podjela iedne isLorijo knjižcvnosti važnija po klcjama koj'e i jesri bitnost i saidržina književnosli, nego li po formalaoj, jezičnoj strani, koja i sama mora uvijek da Lude poslje’dica izvjesnog idejnog pokrola. Ta po’djela jc već originalna kod Skerlića i upravo neoboriva, Možo se pretposlavili da če se „Istorija nov T o srpske književnosti" Jovana Skeriića 'dopunjavati a djelimično i izmeniti, ali sc Ođ ove podjelc nočo odustajali. Pri tome ra'dtt svakako se Skorlić rnorao poslužili ranijim istorijama, monografijaina itd., jer nijo sotn živio u svima tim periodinta da bi dao po gvomc ličnom posmatranjri apsoluino otiginalnu književnu isloriju. " | Skeriić nije poselmo sibipa'isito ili I

4'30, 6'30, 6.30 i 7'30 posl. podr»«. — ig Žerauna u Pancsovu: u 1 sat posilje podne 1 u 8 satl u veče. — Iz P a ncsove u Zcmun: U 6 sati izjutra I u 4 sata posllje podnc. — Ladja, koja vozi Izmedju Zemuna i Pancsove 1 obratno ne pristaje u Bcogradu. — Brodarskl saobraćaj Obrenovac—Smederevo. Polazak iz Beograda za Obrcnovac: stljedom i s.tbotom u 7'30 satl u jutro; iz Obrenovca za Beograd: četvitkom I nedjeljom u 7 satl u jutro; Iz Beograda za Smedercvo: ncdjeljom i čctvrtkom u 3 sata poslijc podne; tz Smcdercva za Beograd: utorkom I petkom u 8 sati u jutro. — Brodarski saobraćaj izmedju Beograda l Budlmpcžtc: Brod iz Beograda za Budimpcštu krcće svakoga dana u 5 sati izjutra; brod stižc u Budimpcštu drugoga dana u 5'30 ssta postljc podne. — Iz Budimpcšte za Bcograd krećc brod svakoga dana u 8 satiprijepodnc; u Bcograd stiže taj brod drugoga dana u 7'20 satl poslije podne. ifo t a n i čk a b a š t a. Otvorena utorkom, čctvrtkom, nedjeljom i praznicima. Posjct bolesnika u boinicama; U bolnici .Brčko": od2—4 sata poslijc podne. U bolnici ,,Briinn“: od 9'30—12 sali prije podnc i od 2—4 sata poslije podnc. — U c. i k. grndjanskoj bolnici: u utorak, čctvrtak i ncdjelju od 1—3 poslije pođnc. Vojno parno topl o ku pa tiio uCarDušanovojulici. — 1. Kupatiiou kadama: a) Za vojne osobe otvoreno radnim danima od 7 satl prije podne do 5 satl poslijc podne, a ncdjeljom i praznicima od 7 sati prlje podnedo 12*/^ sati u podnc. — b) Za gradjanstvo radnim danima od 9 satl prljc podne do 5 satl poslije podne, a ncdjeljom i praznicima od 9 sati prijc podne do 1.2‘/ 2 satl u podnc: — 2. Parnokupatilo za časnike i njima ravne činovnike otvoreno je utorkom, srijedom, petkom I subotom ođ 7 satl prijc podne do 5 satl poslije podne, a nedjeljom i praznicima od 7 sati prije podne do 12 1 /, sati u podne. — Za gradjane mušKogpola otvoreno je paruo kupatilo ponedjeljkom i četvrtkom (ako u te danc nc pada kakav praznik) od 9 sali prije podne do 5 sati poslije podnc. — Časnlđma i njima ravniin činovniđma stoje na voljti da se služe parnim kupatilom i v danc odredjene za gradjanstvo (ponedjetj kom i četvrtkom). Blagajna se zatvara rad nlm danima u 12*/ a sati, a ncdjeljom i praznicima u 12 sati u podne. Istorijski kalendar. Na dauašnji dan, 17. oktobra 1760. godine rodjeu je u Parizu jedan. o l osuivača socijalizma, grof Henri S a i n t-S im on. — 17. oktobra 1797. gođine zaklju* čen je u Campo, Forrniu mir izn cdju Aristrije i fraucuske republike. 17, oktobra 1813. godine produžavala se krvava leipziška bitka. Napoeon je loga 'dana privukao s\ oje snago Lliže samom gra'du. — 17. oktobra 1849. godtno umro jc u Parizu čuveni francusko poljski kompozitor Franja Chopin. Chopin je rodjeu 1810. godine u mjeslu Z e 1 azotva Wola blizu Varšave. Otac mu je bio Francuz 'đoseljen u Poljsku, a ma'i prava Poljkinja (ro'djena Crysano\v.ska) najviše jc žtvio u Parizu, gdje sa družio sa Heinrichom Ilcine-om, spisateljkom George S an'd i ;drugim uglednim književnicima i umjetnicima. Teško obolivši omro je i suviše rano. O'đ njegovih nmogohrojn iJi tvorevina poznaie s«. naročiio njegovc jgre (plesovi), kao polke, mazurke it'd. t prije svcga njegova Čuvena fantazija opus 49.) — 17. oktobra 1875. go'dme dok je Beogra ! već bio obuzet pre'dratnom groznicom z!;og 'dogadjaja u susjeđstvu zemlje (rat je objavljen 2. jula 1876 . godine) vjeneao -e u beogra'dskoj Sabornoj crkvi knjaz docnije kralj Milan sa docnijom kraljicotn Nataiijom. Vjenčao ib je mitropo'.if Mihajlo. — 17. oktobra 1893. godine umro je u Parizu čttvont francuski kompozitor Gounod (najpoznatije opere „Faust", ,,La reine đe S ab e“, ,,M ireille", „Romeo et Juliette'j. Istoga dana zaklopio je očt još jedan znameniti Francuz — maršal Mac-Mahon vojvoda magentski, vojskovodja i i predsjednik francuske republike, koji je takodje mnro 17. oktobra 1893. godine u svome zatnku La Foret. Maunce Mao Mahon, koji vo'di porijeklo od jednc ir-

mrzeo potieke ličnosti u čijem dobu nije živeo, kako to pr&dstavlja g. N. Izlazi kao 'da jo Dositej Obradović za Skerlića samo zalo racionalist što ga je on nckako o'dvojeno volio. Gde Ti sti se oni lično sastali? Kakve su usluge oni jcdan dmgome mogli učiniti, pa da dr. Skerlić prema lomo pcklcšava svoje mišljenje? Kad se pažljivo pročila Skerlićeva stu'dija o Dosileju Obradoviću i Vuku Kara'džićn, možo da se uvidi da jo za Skerlića vcća književna ličnost Ilositej! Obra'dović nego Vuk Karadžić. llazlog', boz sumnje, nije bio taj što je Skerlić bio s.avmnenik Vnka Karadžića, pa se uijo mogao složiti da piše „govedarskimi jczikom“ kao Jovan lladžić. Ne, to je bio. književni krilerijum dr, Jovaua Skerlića. To jeoiionjegovomorilopoide. jania. Za njega je Dositej Obradovič više književnik, jer je nosilac snažnih i novih ideja u književnosti, dok jo po Skerliću no manje’ cijenjeni Karadžić istaknut. više kao slavni filolog, a manjnn 'dijdom književnik kao prikupljač i odabirač narodnih umotvorina, Gospodin N. nam je izvjesne k»jiževne ličnosti, čija djela mi danas najradijo čitarno, nazvao efememim pojavama (no potkrepljujući ničim to svoje lnišljenje), druginm jc izneseoim u Skerbćevoj „Istoriji novo srpske književnosii“ duo neki podredjeni rang, ukazujući i na to kako smo Skerlićevom „fstorijoin“ lišeni jo« i tolikib drugib važnib književuika. Tako snio mi, po g. dr. N u zbilja, bez isiorije knjižovnosU. Ja mrslini da bi onda g. pisac ttčinio vrio veliku uslagu srpskoj književnosli, ako bi napisao novit istoriju sa svitua onim književnieima o kojo se oglušio đr. Jovan SkerliO. Ovoga puta se dobro sećam jednog našeg družinskog sastanka, na koine je jedan moj drug uzbudjeno dovikivaosvom protivjiiku: „Ubedilo rne, ubedile mei DajU