Београдске новине

Br. 288.

BEOGRAD, subota 20. oktobra 1917.

Iziaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni farojevi: U IH.UI I • knjattau uaMlUlitl rt o. I kf. »iti p« aljMri M*n V Hrvatiiaj-Slrtinljl, Boml - HitcijivIhI I DalmKljl po etjiiri *t 10 hitari Izvai ovi| prtrotji po clj.nl %i .. . .12 hriori

MJeeeBna pretplatn: II BrtinOu •• rintm« ■ kalu

U Hntteki^-SjafMljl,

U oatollm krijovlnia Xiitn-u|irot*mMMW|* U laoatrMstvu...........

— Ofllasl po cljenlku.

JŠO 2«0 «•4BO Urednlitvo: BE08RAD, Vuka Karadžića ul. bro] 10. Tolefon bro] 83. Uprova I primanje pretplate Toplliln venoc broj 21. Telefon bro] 25. Prlmanjo oglase Kneze Mlhajla ul. bre] 38. Telefon br. 245

Godina IU.

Ratni izvještaji. IzvjeStaj austro-ugarskog glavnog stozera. , Kb. BeC, 19. olclobra. Istočno bojište 1 Arbanlia: Ko'd austro-'ogarsldli borbenih snaga nema nikakvih msobitih 'ćlogadjaja. TaJHansko boiište: 3 \ T a tirolskom i koruskota 'ftontil 'doslo je prekjnee i juče do »njesnih borbi na više mjesta. IVaše eete zarobilc sU 300 n e p r i j at el jekili vojnika i zaplijeni’e ratnog maJerijaln. _ _ " Na Soei obiena topnitka 'djelalnost. Načelnik glavjtog: stožcTa.

Njemački večernji izvještaj. Kb. Berlin, 19. oktobra'. 1 IVolffov ure'cl jajlja: U Fiandrlji slaba, sjeveroistočno od Soissona vrlo jjakia topnička borb’a. Oslrvo Moon, koje leži izmedju Oeseta i Estlancla, zauzelo |je napa'dom kopnenib i pomorskilv bor.atMli snaga. tevještaj njemačkog admiralskog stožera. Kb. Berlin, 19. oklobra. 17. oklobra uapale s'u lake njemačke fr'omorske borafkc snage n Sjevcrtiom noru, u btizini skotskib ostrva, sprovo'djni povorku o'd 13 Jnodova, koji sti išli iz (Norveške za Englcsku, me'dju njima oba »no'derna eiigleska razorača „'G 29“ i j,G 3l“, koji su služili kao zašlita. S vi h r o d o v i U s p r o v o d n o j p o v o r c i )Su uništeni. Tako i's'fo i oba za$ t i t n a i a z o r a č a. Naše pomorske boicaf.ke snage vrali'.e su se naza'd bez ikallv\ ili gubitaka i štele. — Operacije nafcih pomorskiJi borafkih snaga na Ocseu produžuju se i dalje po osuovi.

Iz nfere u aferu. 'Afera je pojam, koji se ne može 1ako protumačiti, niti se može prevesti aia srpsko-lirvatski. Ova riječ odgovara »omanskom narodnom karaktcru, pa Eini se da jc osobiti pariski spccijaliter, Sjer tamo od uvijek najbolje uspijeva. frreba se samo sjetiti afcre sa djerđa*iom, koja je toliko mnogo doprinjela ttragičnoj sudbini Marije Anioanete. Afere mogu nicati samo it onakovoj Scaljužini, koju vjekovfma predstavlja fvancuska prijestonica, n atmosferi moralne i političke korupcije, parlamentarnih spletki, medjusobne stminje i u salonima častohlelpnili, a u isto vrijeme »noralno propalih žena pariskog polu■'svijeta. Prljavi dogadjaji bivaju svag,dje, ali ili se pravo ocjenjuje i redov■tto svršavaju n sudnici, kod čega lica, lcoja stt i malo kod toga sudjelovah tt najboljem slučaju btidtt izbačena iz

Ruski linijski brod „Slava“ zapaljen i potopljen. Nijemci su osvojili ostrva Nesz i Moon. Pred odstupom njemačkog državnog kancelara dra. Michaelisa?

društva i prcdata opštem prezint. U Parisu na protiv odgovara bon tonu biti zapleteit ili biti junak jedne afere, samo sc treba čuvati, da junak lte bude sudiski kažnjen zbog djek, lcoja otvorcfno VTijedja čast pojedinca. Afera n opšte podnosf samo polusvjetJo, što višc mrak, pa u opšte pred javnosti lnora da ostanc zakrita nelcom tajnom. U Parisu ittta s\ r aki čas afera. Cim se javnost zasiti jednom aferom. \'ce se pojavljuj© druga. Ali osobito tt ovo ozbiijno vrijeme čini se, da na Seini ničn afcre kao gljive poslije lciše. Ponajprije je izbila i sada još neraziašnienn afera Almereyda, koji se u istinu zovc Bonaventm-a Vigo i koji je još kao dvadesetgodišnji fotografski poutočnik sudjen zbog pronevjerenja na tamnlcu. Iiiak niu je docttije pošlo za rukom, da zauzme vidno mjesto tt patriskom političkom svijetu, što više on je bio prijesni prijatelj bivšeg francuskog ministra unutarnjih djela Malvya, kojcga je srttšio Clemeuceau i to zbog stttnnje, da je iz Švajcanske pritnao novaca za Njemačkoj prijateljsku propagandu tt Francuskoj. Almereyda sam, kojemn je tispjcio da postigne mjcsto glavnog urCdnika veilikog opozicijoncg lista ..Bonnet Rouge“, uinoren je u apšeničkoj bolnici, pošto je bio iznenada ttapšcn zbog tteke afere, koja se dovodi u savez sa navođuiiin pokretom za mir i koja d'anas još nije objašnjena. Njega je stigla Jauresova sudbina. Ali u isto vrijeme, dok je Altnere , ydin , a afera ioš zanimala boulevarske listove, izbila je već nova afera, afera Bolo-paše, jednog Talijana, koji je rodjen u MarseilJesu, a naturaliziran u Francuskoj, koji je mekada bio berbcrin, a sada navodito posjedtije inietak od pet i po miiljuna franaka. On se ltvali, da je prijateij Abas Hilmi-paše, bivšeg kediva egipatskog, koji mu je i podijelio maslov paše, a sada taj isti Bolo-paša leži u tamnici okrivljen, da je sa velikim svotatna novaca pot-pomagao u FrancitskoJ mirovnu akcijtt u korist Njemačkc. Kolilco se ztta, on svoj imetak nije zaradio njemačkom pomoću, mcigo kao franctiski ratni dobavijač stoke iz Argentinije. Uapšen je i poslanik Turnel, kojemu se tnože predbaciti jedina krivnja, da jc kocl lijega nadjena svota od dvadeset i pet liiijada franaka n švajcarskim banlknotama i da je bio prijat&ij miru. K tome još pridolatze kao sumnjivi boulevarski novinari Jacques Landaii i Jean Cioldsky, saradnici „Bonnet Rotige". U ovu mrežu afcra uplela se sada i nova francuska vlada gospodina Painlevea, koja je ranogo uzdrmaiia. Svc se dogodilo na taj način. Poznati

rojalistički izdavač „Action Francaise". Leoti Daudet, pod čijoin zastavom su se od prije jiekoliko godina i još precl sam rat skupljali kraljevski ,,caineloti“, upravio je pismo na Poincarća u kojem oštrim riječima optužujc bivšeg ministra umitarajih dijela Malvya, da jcon sisteinatski izdavao Francusku, neprijatelju izručivao vojne i diplomatskc tajme i da je bio vinovmikoni pobuna u vojsci. Daud : et nije m-ogao dokazati svoje ojinižbe: Čimi se, da sva Malvvova krivnja sastoji u tome, jer je on pristaša poznatog političara Caillauxa, čija je žena u svojc vrijeme nbiia Catmettea izdavača ,,Figara“. Caillausa spalda medju one rijetke iznimke u političkoin svijetu Francuske, koji jc bio apsolutni protivnik svake politike protiv Njemačkc i koji je ftastojao, da iiščuva dobre odnose izmedju Njemačke i Francusba. Ovo čini se jddini jc ziočiu. zbog lcojeg Daudet baca prokicts’tvc n a Malvya. U ovoj'aferi igrao jc vrlo dvoličnu ulogti Painlevć, jer on nc samo da je iznio ti javnost Daudetovo pistno. liego je i prhnio samog denuncijaiita. Po tome je lako pojmljivo ogorćenje, koje je zbog toga izbilo u francuskoj komori. Sa pravoni predbacivali su socijaliistc i radikalne socijaliste ministru predsjedniiku, što on nijc s prezirom odbacio Daudctovo pismo. a desnica je rado ( upotrijebila ovu priliku, da omraženoj , vladi podmetne nogu. Čini sc, da cijela ova afera nij-e ništa drugo negc vješta intriga protiv Painlevćove vlade, kojoj jc na-sjoo vrlo nespretno sam premijer. Tako je protiv voljc vlade zaključeno. da se cc^t'odi internelacija i ako ne varaju svi znaci, predstoji Francuskoj opet jedna ministarska kriza. kao posljedica iz jedne ti drugu afertt padajttćih političkili krugova vojnički i politički propale republike.

Ministarske u Srbiji. Uzroci narodne nesreće. Kao što jo aeka'da bilo đržnva, n kojinia stmce nije nika'd zalarilo, lakp je it poslije'dnje vrijeme postojala jedna ’država, tt kojoj minislarskc krizc nistt nikad prestajale. To je bila Srbija. 29. maj 1903. god. donio je Srbiji samo-poslavljcnu „revolm ionti“ vhulu sa pre'dsjednikom minislarskog savjc a 3ovanom Gj. Avakumovieem, ali odmab isle go'dine politieki se kabine. mij nja i >.a pre'dsjednika rlade, 22. seplembra, dulazi general Sava Grnjić. U me'djuvromciiu lo'd 29. maja do 23. septembra. mijenjajtn' se Cetiri minisira iz kahineLa, a 30. novembra još je'dan daje ostavku. U glvari, ]

o'd 29. maja do konca deccmbra 1903. god. Srbija je imala tri vlade, I. j. s\ aka je vla’da živjcla prosjeeuo po dvn mjfseca! f 2G. januara 1904. ra'đja se već nova vla'da ’sa predsjednikom miuN.tarsi.va pe neralrun Savom Giujićein i mini-Ltont 'spoljnih poslova Nikoiom Pašićem. lo j • Lila tako zvana: „jaka vla'il:i“. /'vjeki je 9 mje-ežt i 33 'dana.! iS'n’, i p'orcd svc „'jafine" ona jc morala 'da pa'dno 19. novembra 1901. gOdiue, kada je z.i j.i'dsje'dnika minislarsiva došao Nikola Pa-ić. 1G. maja 1905. 'go'dine došla je s tmostalsko-ra'dikalska vlada, čiji je pi'edsj: dnik minislarslva i minislar itimlrašnjih tljela l)io T.juba Slojanpvić, a i'oć 23. maja istupa iz kabinela njen ministar pravde. 30. jula, opet 1905. god.. dolazi na 'upravu zemlje čist saino.stalsko ra'dikalui kabiuel sa pre.ilsiednikom minislmslva T.jubom Stojanovićem. I. marla 190G. gp’diue duia/.i vTada ćislo ra'dikalna, sa predsji dnikom vlade Nikolom Pašićem. 30. maja 'dolazi opel Pašić sa još u većoj mjen rekonsiruiraniin' kabin lom. 30. marla 1907. g'o'd. opej Pašić sa' Sasvim re'duciranim kabineloin. II. jtila 1908. g. 'dolazi kabiuel Pere Velimirovića. 7 ,a njim patriolski kabinet Slojana Novakovića i Tlibarca. 12. oklobra 1909. go'liue dolazi na vla'du ,,koaiieioni“ kabinel, pa onda opet Pašićev. 23. juna 1911. go'd. kabiijd dva MilOva n a Miiovan ov ića. IS. juia T912. .go'dine Trifkovieev lcabinel, a za ovim' opcl palriblski. Za ovim npet, u kratkim ra'/macima, Pašićerr, palriolski. pa opel Pašićcv kabiuel. Dakle Osamnaest kabiueia za 'Jesel godma, i!i gotov'o dva kabincta godišnjel To znaei, fla je Srljija za pošljednjili 'dcset godina bila u neprekidnjm krizama ffli 'da je, u stvari, bjla u jednoj 'dugačkojj krizi, le, sasvlm priio'dno, nije ni hila u mOglićnosli 'da stigne, da svoju unutrašnju polilikti sre'di i koh.-oiidujo, ia o spoljnoj ne Ireba ni govorili. Ona |e u mjeslo nje vršila izbore. Tako je u kralkom razmaku srpska skupšlina pel puta raspušlana, a srpski su se tninisl.fi naiazili na i/bornim agilarijaim’a i u najsu'db'onosnijim ča-ovima, kad 14 inorali đa btidu li prijeslohici, da bar od prijeskmičkog gradjauslva doznaju, šla se dešava van Srbije! Srbija se 'dakle ualazila vječiio it krizama, a ptutijske su hnrh’e došle do vrhunca. Ua'dikali -u u Kome Lili predvcd- 1 nici. Posijednjih đesel godina ko nijc bio radikal, tiije uopšle bio smaUan Srliinom ili palriotom; srbizam se isj.oljio u pašićizam. To i jeste glavni uzrok lo-

likijn krizama a prema loriie i ncsreći; koja je za'desila cio srpski riarod, kao ]ngičnoj posljedici svega loga. Evo šta je o tom no'đavno-javno izjnvio je’dan ugledni srpski gradjan’n: — Iloćele 'da znate za pri'ilo- n Srbiji, naročilo za radikaiska djc’a poiljcdnjili ’deset godina? i’.vo da vam ukraiko kažem: Nezapamćena jagma narorh ih ; ara; razni Basnoslovni provizioni i ap.v naže; nezapamćeiia irgoviua sa koucesijataa; saliranje nato'dmTi šutaa; uipirštanjc žeJjezničkih pritga i gradjcvina; basnosloviii zajmovi; nevjerovalni' : d jur ne; nagrnde i jiomoći radikulskim ;iiistalieama, ild., elo... to sn prilike u Srbiji i r.Tdikalska djela za posljcdnjili deseL po'diua. A spolja? Eto, u posljednjiti pet go'dina ngasiše svojoni vialolomnorii Judoiii poiilikom stotinama liiljada srj>skib 'ognjišla, znviše cio naro'd u cruo, pa ga u posljednjem momenUi nnpuslišc, oslavljajući ga na rnilost i nemilost neprijaleJju, jiorušivši prije toga sve, šlo je znojem srpskog naio'da sagradjeno! N;t posljelku evo, u snvc/u sa Ita’ijom. lioće Itla unišle i posTjednje oslatke srjiske rnnške snage za tu'djinske iuicrese! Eto, to je ra'dikalska politika spolja! Ne, u svjeLskoj istoriji se — svršava taj ugl'dni srpski gra'djanin — ne zna, da je bilo vla’de, koja je nevješlije vodila državnu politiku o'd srpske viade, niii da je j -dau narotl doživio takvu sttdbinu kao srpski i narod! Državna kalaslrofa je logična po i sljedica kako njeuog lmuUa-njeg polij lićkog ra'da, lako i spoljnog. Svnd i sa| rno prost, tiski, grabljivi, ncizljecivi t;i| 'dikalski iiiteres, koji je vazđa sa vrlio va flržavnib korutupirao nasod srpski. 1 zavadjajnći gn i drsko ga iažući. Grliin-'demokrala..

Afera Oaudet-Malvy. Pred padom iraiicuske vlade. (Naročiti brzojav „Beogra'dskih Novina") Žeucva. 18. oktobra. Kako ,,A c t i o ti F r a n c a i s c'* ! javlja. jnčerašnjom odlukom komore afera D a tt d e t-M a 1 v y nijc nkončana. U jeidnom članku izjavTjuje Daudet, da on ncće dati da mtt sc zaptiše usta: ili ćc se Malvy i bivši šcf urcda bczbijcdnosti Leymaric s njimc stiočit; jired istražnim sndijom, ili će on aiać: drtiga sredstva, da obilni mnlcrijal, koji jc prikupijen protiv Malvya, prcda javnosli. Svi pariski patTamenisrci držc kav ncizbjcžno, da će mimistarslvo Painieve povtiči posljedioe iz jučeranje komorskc sjcdnice. Kako se veli, siitrašnji miinisterski savjet ćc riješiti sudbiliu kabineta.

Podlistak. Riižica Petković; Prvi i poslednji bol... Dugo, vrlo dugo je protcklo od naj’šeg lioslcdnjeg rastanka. Nje više neltia. Još samo klupa prazna stoji, kao ,’da čeka svog stalnog posetioca koji fviše uikad doći neće. Iz uspoitiena mi niče isto ovako tveče. Duboka noć sanjivo jc grlila izemlju, a pun mesec tiporno se borio jirotiv sivih obidka, ipak uspevajući da »svojom svetlošću prelije vrt i nas dvc ru njemu. Obe smo sedele i ćuteći prailile borbu oblaka koji su se trudili da |za tu noć mesec sahranc. Njoj je tađa biio devetnaest godina kada je njetii bogati roditeiji dovmdoše iz zavoda kući. Dece, sem nje jedne aiisu imali, i jedva su čekali da se njeiiio vaspitanje završi, te da svojom hcflcadanjom veselošću oživi opustelu ku!ću. Svojiin velikim tamno plavim očiima kojc je uvek sa nekim čudjenijem (upravljala na svakog, davala jc izgled fcezazlenog dcteta, još ne iskvarenog iiodirom života. Da, ona je i bila u duši idete. 1 Ljiljana je bila najlepši ukras u roMiteljskoj kući. Ne mareći mnogo za »ruštvo, ona je se povukla u tišiiiu. i sa najvećom ljubavlju negovaše cveće At svome vrtu, koje, kako ona sama če^to govoraše mirisaše, samo za nju. Svako veče ona je usatnljeno šetala, po ;svo’me vrtu, uživajući u toj tišini. S ^ogledotn punim čežnje, sanjala je... 'ispred njehrit očijti redjale su se slike, Kaie ie u dugoiu nizu pogledom nrati-

la. Iz đana u dan ona je bivala svc blcdja. Pogled joj je sjajan i vlažan, kao kad na prvu proletnju ijubičicu padne rosa. Cesto sam se u sebi pitala, kakav li je crv mogao tiagrizaii fii tnladtt dušn. Zašto 1i je taman oblak kvario vedrintt čela, pre ne'go što jc uspcla svojim tainno plavim očima dati običan izraz. Ali njeni roditclji nisu cd toga ništa primećivali. Samo sam ia shitila ncšto, aJi jc nikad ne zapitali, raounala sam, jioznavajući njcno njcžuo srcc. da će ispovcst sama po sebi doći. S tugom sam posmatrala to lepo lice, koje se postcpeno gubilo, i razmiŠljaia satn 0 tajni. koja je od mene kao oblak zaklanjaše. Jedne večeri kad sam sc ranije povukla, da je nebi svojim ćcretanjem smetala, ona preko svog običaja udjc k meni i rcče ini: „Večc je tako lepo, liajdc da ptošetemo malo po vrtu!“ Ostavim svoju knjigu 1 podjem ćuteći porcd njc. Ljiljana, sa rukom na uzdrhtalom srcu, lako i nečujiio kao san, ohupana blagom svetlošču, dodjc do klupe na koju se umonio spusti. Duboki mir pokri vrcme u komc sc nalažasmo. Ona jc grčevito skiopiia svoje lepe ruke, a pogled tipravi k nebu, kao da od ltjega za sebe niilosti traži. Za tim se obrte k menl i poče blago: „Vidim da me u poslednje vrcme nai'očitim pogledom posmatraš. Ono što sam mislila, da od tudjjh pogleda š iispehom skrivam, od tvojih ne mogoh." Poćuta malo pa nastavi: ,,U ostalom ko zna, možda je to douekle i dobro. Čovek treba da ostavi uvek dublji utisak na onoga, koji ga razume 1 voii. Moji dani protekoše, a ja in i ne

osetili. Ne zaiTakali za jtjiina. kao ui za životom, koji mi jc izgledao tako Iep, a ni slutila nisam da u njemu ima teko mnogo bolova. Vedrim pogledoni, sa dušom svakoga u svojoj, meko bih spuštaia glavu na mirisno kriio itoći, sncvajtići san svoje prvc Ijubavi. U noćima mesecom obasjanim, uz pripomoć svetiucanja zvezda. u prozračnoj odcći naivmosti, zidala saun temelj svoje btidućnosti, protkau najfantastićaijim slikama pročitanih roinan'a. To je bilo raskošno proleće moga života. Još jedini ostatak cd toga bogatstva. jcstc moje usamijeno lutanje, po pokošenim cvetovima mojih us'pomena. 1 ’ ,,Baš nekako po mome dolasku iz žavoda, univerzitetska omladina, davala je, o Svetom Savi veliktt zabavu, gde smo i mi bili pozvati. Ja se tijome nisain oduševljavala, ali sam tnorala zadovoljiti svoje roditelje i poći na bal. To je bio moj prvi i poslednji ulazak u svdt. Bila sam iiesigpnrna sa svojim po kretima, i iiskreno da ti kažem, plašio me je taj vrtlog obiienc iaži i tnaske. Za kratko vreme stekla slain vciiki broj obožavalaca, prenia kojttna sa.m biia tako ravnodušna, a koji su mc obasipali laskanjinta. Bilo mi je dosadno. U svojiin mi'slima bila sam vrlo daleko od svega toga, instiktivmo oscćajući laž, o kojoj mi niko otvoreno ne govoraše. Ali, medjti ostalinia bio ic jedan mlad student, čijc su oči govorile više, nego što bt on, onako ponosit mogao reći. Oscćala sam. da jc praiio svaki moj lKtkret. Čekiala sam nećc li ini on prići, ali on to ne učini. Tada nisam ni slutila da će njegova uloga u mome životu, biti tako velika. Decnije smo se srelitii u druMvima;

i ja ltoja nisatn marila za drttšlvo, sad sam n njega grozničavo ttlazila, jiadajući se da ćn njega tanio naći. 1 mi se zavolesmo. To su liili najsretniji dani tt motne životu. Ja sata živeia samo o’ćl lili momenata našega vidjenja. To jc trajalo go'dinn dana, a 'da moji o tome nišla nisu ni slulili. ,Ta sam palila n jc'dnoj velikoj 'đušcvnoj borlii. Bila sam ostavIjena potpuno teama sebi, jcr mi on jiij.* mogao pomoći. Foznavajući anibieije svojili roditelja, nisam smela ni mislili na hrak sa njim, jer on još nije imao niknkav položaj u ilrušlvu. Ali, uskoro mi se daile prilika, ’da svoje osećaje prCma lijerau svojiina |o tkvijem. Zaprosio me j ' jedan otl 'uglednijih mladih Ijudi, i moja ćdgovoriše da pristaju; sarno kako ja 10 obirno re'd upil.aše i men;-. ,Ta plašljivo izjavih, da već volim, ali tla nisam itaala snage, 'da im to ranije kažcm. Medjulim sc dogadjaji počeše nizali. Frvo se ja razboleh; i iek prezdravib. objavi se jra4 i oti o’de kao vojni lc, a za zalogii 'sebe ’datloh inu svoju fotograliju. Od toga raslanka osećala sam se sve slabija. Moji roditelji, videći kako sam se počela gubiti, a po savetu lekara 'da pi'Oinenini vazdtib, poslaše n e mojoj tctki u M. Beše losvanuo snmoran dan. Kroz leške i .tajnne oblake pa’dalo stt kaplje kiše i 'udaralm koso o okno na koje team ja bila naslonila glaVu. Na ’duši tai je bilo loško i nekt taman preiloSećaj, lomio mi je grudi. Ulieom jc prolazila neka vojnička pratnja, i zvuk trufbc i 'u'daranje (loboša potrcsahli me toliko, da tee bacih na krovet i počeh plakali. Mislita sam o njetau'. Ko zna Sta 11 je Ka njim, i 'da li ću ga još kadgo'd vj'deti. Iz mislf me prekide moja tetka, kpja u'djje i reće mi, da mo jedart vojnik

j ti prc'dsoblju čeka. Doterah malo kosu, j fobrisah oči i iza'đjolT. Fredanmoni j ; ' stajao njegov fnajboTji dntg, .koji u ,rnci j držaše jedan kovcrat koji mi predadc. Za tim liii reče 'da nije ziiao da sam ovilo, j ali me je prošavši pore.l kuće v’ideo na prozoru' i Vlošao da izvrši lužnu ulogu, j koju me je drug na sanirti odavio. F.eće j roi, da (lolazi sad sa njegovog pogreba, i 'đa je izdahauo na njegovim nikarna, J oil teških rana koje je dobio na bojišhi. Oslavi me brzo, da tni ne bi sinetao it j lnomc bolii, samo još na polasku reCe, da su mu slikti jedva iz rnkii posle smrli izvukli, i 'da je umro sa mojini itaeiiom ua usnama, a nije ni slulio 'da sam lako bližu. Kiša je i dalje padala IraŽcći ga | pod njegovim vojničkim pokrovoiu, da | spern bol koji mtt je život u svojoj gm| bosti naneo. Rastali smo se bili z;t I isvag'da i ato slutcći. Foslcdnji zvuei trul.e j pozdrav mi od njega doiiese. .1 moj je kraj tu, a sa njiin i nioje | spasenje. Umorna sam ali i pribraua. Fred sobom mirno glcdam svoj grob u koji ćit i ja skoro ttći. I tn'da se pi;z j .ujeno lice skotrljaše još dvo zaoslale I s'uze, na grolt svoje prve ljubavi 'sv'og | p'osle'dnjeg bola ; Nije dugo prošlo, poslc log našeg vidjenja, a već je vctar smrti kroz njeit vrt, nanosio miris inrtve jeseni. I njena posle’dnja pesnta života, pratila je, dok je ona kao cvet otkinul o'd života tilio, I hez šuma, nošena na tamnim kriliina I smrli ti spušlana tt predele ujene ljubavi, | njenog pokošenog cvečit. Tu 'da mimo p'očiva, 'daleko od ljudji i od bolova, zaštićena mirom i uvelim iiiiri>ima njenoe: ! ostavljenog cveća.