Београдске новине

Strana 2.

Subota

BEOGRADSKE NOVINE

27. oktobra 1917.

Broj 295.

tičko stanjc u zemlji postajalo sve težc. Da bi se napadl protiv kralja ako ne sa isvim suzbilf, a ono bar što je mogiic'č v.iše iiblažiil, izjavio jc pukovnik Joca Pctrović, ministar vojtii za vrijcme rata s Btigarskom, da je jedino on, kao šef glavnog stožera, odgovoran za neuspjeli rat, da prima svu odgovornost za pogriješke, koje su u vodjenju rata počinjene. Namjera ove izjavć je bila pčetvidna, svaki je bio uvjeren, da je ona učinjena u jednoj jedinoj cijeiji, da zaštjti kralja Milana i da sttzbije napade protiv njega. S toga ta izjava nije ni imala nikakvog uticaja ni n političkim krugovima Srbije, ni u Šlrim s!ojevima uaroda. Partijske političke borbe bujale su sve višc. Organi opozicijonili stranaka tražili su promjenu ustava sa širim gradjanskiin slobodama, slobođu javne riječi, javnog zbora i dogovora, okriižtiu samoupravu itd. — U toj unularnjo-politiCkoj tercvenki kral] Milan. je izveo jedan politički manevar, pustio jc da na vladu dodje 1. jula 1887. liberalno-radikalski kabinet s Jovanom R i s.tićem na čclu. Na taj način kralj Milan je mislio, da ee moći stišati razbuktale političke strasti u zcmlji, zadovoljiti ih raznitn postcpcnim ustiipcima, pa time i svoj položaj poitovo u liarođtt iičvrstiti. Ali se rogovi u vreći liijesu inogli složiti, tusijonaran*- kabinet jc brzo otišao od kud jc i došao i političke borbe se produžiše sa još većom žestiuom. Razumijc se, da je ti tim političkim borbama i javna sigurnost, liena I imovna, pala bila na nulti. Ovako neravna borba s narodotn s jcdne strane, a s druge sve veće nezadovoljstvo u švom porodičnom životu, urodile su u kralju Milanu namjeru, koja je docuije u svome izvršenju iznenadila ne samo ttarod u Srbiji, ncgo i svekoliko itiostranstvo. Kraij Milan lomio sc sa samim so!bom, svojtt namjcru nije nikome po.vjeravao, spremao se sam za njeno ostvarcnje a u najboljoj nadi, da će njome donijeti svome narodu i zenilji svako dobro, a u isto vrijeme da ćc na taj nacin i svojtt dinastiju uevrstiti. Prvi korak za ostvarenje te svojc jtamjere kralj Milan je učitiio na dauaštlji dan. Trnovit Petku, 14. (26.) oktobra 1888. goditte. Na današnji dan je kralj Milan izdao proklamaciju svome narodu, kojom ga je izvijestio, da se odaziva njegovoj želji za proinjenu ustava, za šira prava i slobode naroda. U proklamaciji je kralj Milan rekao, da će sc za izradu slobođoumnog ustava obrazovati naročiti odbor, uazvani „ustavotvorni odbor“, u kome če biti zastupljene sve političke stranke i druge uglednc lienosti svih staieža zemlje, da če taj odbor odmah po svome obrazovanju otpočeti rad na sastavu ustava. Ovo je svakog u Srbiji iznenadilo i, razutnije se, zadovoijilo. Ali je kralj Milan toga dana jetinovremcno još jednim, posrednim, ali svršenim činom iznenadio narođ u Srbiji. Toga dana je mitropolit Srbije Teodosije, u vidu proklatnacije, pod svojim potpisom, objavio svojoj pasti sinodahto riješcnjc, kojc je kratkim riječima iskazalo, da je brak izmedjtt kralja Milatia i kraljice Natalije, zaključen 1875. godinc u beograđskoj sabornoj crkvi, k o n a č n o r a z v e d e n. Koliko je prva proklamacija kralja Milana primljena bila svttda sa zadovojlstvoni, toliko je ova arhijerejska poslanica izazvala tt svim krugovima .veliko neraspoloženje. Ali je kralj Milan bio postojan i odhtčan n izvodjcnju svojc namjere. Razvodotu braKa, obrazovanjem ustavotvornog odbora i najzad davanjem slobodottmnog ustava,

J kcji jc o n p o d n j e o o d b o r u i koji je po njegovoj želji i zahtjevu priinljen o d k n r j c q d o k o r i c c, kralj M.ilan je privolio svojtt smišljemt nanijeru završetku, on ju je koitačuo izvršio o godišnjici proglasa kraljcvine, tta dan 22. februara 18S9. — a b d i k a c i j o tn na prijesto u korist svoga sina, 13-togodišnjeg Aleksandra, Kako su ova dva, za potonji politički razvitak Srbije sudbonosna čina kralja Mtlana pritnljena u narodu, vidi če se iz ovog. Pisac ovih redaka bio je tada činovnik u srczu aleksiiiačkom. Tog dana, na Trnovu Petku, bavio sc zvaničnitn poslom u selu Katunu ( na blvšoj srpsko-turskoj granici). Kako jc praznik bio, sakupilo se kod katunsko mehane mnogo naroda iz okoltiih sela istc opštinc, već i s toga, što je u mtv Itani bila smještena i opštinska sudnica. Dojahao je sreski pandur i predađe mi povcče pismo, koje mi je uputio načelnik sreski. Sadržina me jc njegova iznenadila. U'pismtt je bila proklamacija kralja Milana o ustavtt i poslanica inttropolita Teodosija o razvodu braka, oboje štampano. Načclnik sreski mi je ttaredio, da prvo pročitam sakupljeuom narodu proklamaciju o ustavu i da nm je kratkim riječima objasnim, a zatim da pročitam mitropolitovu poslaliicu. Prvo mi }e bilo prijatno, a đrugo vrlo neprijatno. Pošto satn pred melianom pročitao proklamaciju o ustavu I objasnio je s nekoliko rijcči, .sakupljeni narod je klikiiuo „živio kralj — hvala mu!“ Ovo je klicanje bilo đoista iskretto. Kad su se. Ijudi malo s razgovorom stišali, ja itn onda doviknejn: „Imate da čnjeite još jednu proklamaciju!“ — Utišaše se svi, i ja proeitali dosta brzo kratktt poslanicu mitropolita Teodosija. Tišina je poduže trajala, od iznenadjenja niko riječi da progovori, niko s mjesta da se makne. Za nekoliko treiiutaka posmatrao sam ljudei i zapazio sam na svakom, poslije onog zadovoljstva, primjetno neraspoloženjc. Ušiao sam tt mehaitu, a za malo se mchana naptini narodom; svi se skitpljahu oko mene. Pridje mi jedan starac. „Šta to bi, gospodine!“ ■— i upre oči it mette, Slegao sam ramenima i ćuiao. „Ono tnu prvo beše dobro, Itvala mu, ali ovo đrugo, gospodine, baš ništa ne valja, to da ne učini bolje bi bilo i za njega i za nas. —r. Za i protiv mira. Ruski vojni i radnički savjet za mir. J c d i n i s p a s R u s i j c. Kb. Stockholm, 26. oktoina. Kako ,1! j c č“ javlja, petrogradski ' mhufki i vojnički jo savjet ogrom! jioin većmom ilouio odluku, u kojoj so ncodložni počotak pre govora o miru označoje kao još j edino srcstvo, koje može lVusiju spasti.od propasli. Nov govor Lloyda Georgea o papinoui mirovnont korakti. (Naroeiti brzojav „Beogradskih Novina“) Kopenltagen, 26. okiobra. „Petit Journal“ javlja-, da će Lloyd George držati 28. o. m. nov govor i tijiiue iskazati svojo odredjenje prema papinom mirovnoin koraku. Aincričke soeijaliste protlv ra<a. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novina") Bern, 26. oktobra. borba u socijalistiekoj stranci Amcrikc okončala sc potpunom pobjedom pacifističke grupc. Elementi, koji su ratu naklonjeni, istupili su iz stranke, tako da se sad socijalistc Amerike potpuno ujedinjeni pojavljuju protiv rata.

Revolucijonarna Rusija. Dok se utvrdi pravac spoljnc pdlUike. Kb. Stockliolm, 26. oktobra. Novoimenovani poslatiicl Rusijc za Madrid i Paris, Maklakov i S tah o v i č, odložili su svoj put, dok -privremcno parlamenat ne utvrdi p'ravce za spoljnu polittku. Revoliicija u Kronstadtu. (Naročtt! brzojav „Beogiadsjdh Novlna' 1 ) Kopenhagen, 26. oktobra. Iz Kronstadta se javlja, da tamo vlada p o b u n a p r o t i v p r i v r emcne vlade i da se sve zapovijesti i naredbc Kerjcnskog prczirn. Izmedju vladi vjernih četo i revolucijonara je došlo do u I i č n i h bo r b i. Pobuita u Tiraspolu. (Naročitl brzojav „Beogradsklh Novina") Ttotlerdam, 26. oktobra. ,,Times“ javlja iz Odesc, da su pobunjenici zapalili grad T i r a s p. o I u Besarabiji. Pitanje napuštaitja Petrograda. (Naročiti brzojav „Beogradsktli Novina") Stockhobn) 26. oktobra'. Prema vijestima, koje su ovamo stiglo iz Rusije, izjavili sii ne samo revOlucijouaii nego i umjerem, da vlada t,roba samo u krajnjern slučaju da napusli Petrograd, jer bi inače anarhistioko prilike u piijostouici mogle biti nniogo veće. Kriza talijanske vlađe. Boseili ide. Kb. Zurieh, 26. oktobTa. Talijanska komora je po saslušanju govora ministra spoljnili poslova sa 314 protiv 96 glasOva odbila predložcni dnevni red, koji glasi, da komora odo]>rava izjavu vladinu. Proračunski provizorijum za dva mjeseca usvojen je sa 271 glasom protiv 63 glasa, Kabinet Bosollj' izjaviće danas svojo odstupanje. Položaj oko Rige. Skraćenje njemačkoga fronta. Kb. Petrograd, 26. oktobra. Petrogradski brzojavni ttred javlja: Nadležni su vojni krugovi mišljenja, da povlačenje Nijemaca na Dvini, koje još traje, ima, za cilj, da pojaea odbramt Rige i da ouemogući svaki napadtii pokušaj RuiM za- povraćaj togai grada. Neprijateljnpt>$tizava time vidno skraćivanje svegaRbaltičkog fronta od nekih 40 vrsta na 120. On vuče za sobotn rusktt vojsku timc, što je prinudjena, da napusti već izgradjcn položaj I da stvara nov u blizini protivnika, Pooštreni podmornički rat. NOVA POTAPLJAN.JA. Kb. BciiTn, 26. oktobra, \Volffov urcd jd$lj)t; Naše podmornice ponovo su it'^ajlAlii potopiTo 7 pamilr brodova sa pknip'o 29.000. bruto lona. Zapovjednik je podmornice pomorski kapelan Bose. Potopljeni đanskl brodovi. Kb. Kopcnhagen, 26. okfobra. „Berlingsko Tidendo" javija iz Bergona: Na đanskom' parobrodu! ,,Magnas“ prispjelo je oVamo osam Ijudi s đauskog broda „Frisi a“, koji je u Sjevernom moru napadrtut ocl jeclnog nepoznatog parnog broda i potopJjen. Na ,,Frisia“ nalazila sit se četiri covjeka sa parnog bfoda ^Margarcthe", koji je potopljcn u' sprovodndj povorei, Jledju spašenima su tfi čovjoka s „Margaretlie". Nestalo je 141 judi sbroda ,,1’risia“ a jedan s „Margaretbe“.

a na zcmlji besni sve silniji, s\ r c strašuiji orkan. Kao ono kad se razrovan mravinjak iznenada polije vodom, tako se i ovdc ljudi uzncmiriše, prepadoše. Jedni sc pokajašc i Bogu pontolišc, a drugi još više Ituliše, roptašc, no ni jednim ni drugim nc pontožc ništa više; jer je vcć bilo za sve prekasno. Voda jc već pomalo dolazila. Faraon zapovedi, da sc napravi jedan veliki splav od palmovih stabala i na njemu drvena kućica, gde bi se on sa svojom pratnjom mogao spasiti. Ali Čim splav iznesošc na polje, bljesni ga orkan rastrga ita komadiće, koje besni valovi raznesoše kojekuda. 1 sad je Faraon bio kao izvati sebe. Vidco jo jasno, kako sc prorokovo prokletstvo isptmjuje, video je — svojtt strašnu smrt. Kao pobesneo beznmnik on je Ittilio, roptao; dao je porttšiti sve hramove i javne žrtvenike; naredio je da sc raskopajtt sveti grobovi, i da sc lešinc svetib faraona I proroka pobacaju; a najzad sakupi sve svoje vojnike i zapovedi im. da bacaju kopIja i odapinju otrovne strelc u nebo. Ali kiša jc jače padala, orkati je silnije duvao, a otrovne strcle i kopIja padahu natrag na zemlju i ubijahu njegove vojnike. Voda je ltaglo rasla i topila, rušila, obarala do čega je samo doŠIa. Već je prelila i najveće kiiće i drvcće. Samo još nekoliko nesrećnika peujalo se na najviša brda. nc bi li sc kako spasli. No doskora oduesoše i njili neobuzdani valovi u — nepovrat... Citava ie zemlja bila prekrlvena beskrajuim morem. Vjetar se pomak) stišavao, pa I posve smirio. Magla i gust! oblac) sta-

doše se razilaziti; i krasno, azurno nebo svc se više pokazivalo... Sttnce jc sjalo kao nikad. Giuva, mrtva i kao olovo teška tišina pritiskivala jc zemlju. Sattio katkađ odvratno bi zagraktale glađite orlttšine, lcšinari i gavranovi, otitnajući se nad mrtvim telesima nesrećnika, koji plivahu po vodi. Medju njima bila je i lešina I'araonova. „Pavao Ritter Vitezović 11 . Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.), brvatsko latinski pjesnik i historik, časnik i političar, vitez zlatne ostrugc, dvorski savjetnik i lilerami bolieitt, jest ltajvažnija naša kulturua ličnost sedamnaestoga stoljeća, vidovit predtcća naših kasnijih narođno prosvjetnih nastojanja*). Rodio se 7. januara 1652. u Seuju iste godiue kada je zagrebački kanonik Juraj barun Ratkaj objelođauio tt Beču Pt vu sustavnu povjjest hrvatskoga kraljcvstva (Mcmoria regu'm et banorum regnorum Dalmatiae. Croatiae et Flavoniae). Onda je Senj, kao i danas, bio čisto hrvatski grad i u privatnom i u javno službenom životu, pa jc naravno da se i Pavao Riiter, potomak ujemačke porodice, odgojio u takvom dubu. Kada je Pavlit Ritteru bilo šcst godina, postao je velikim kapetanom Senia r settjske krajine grof Petar Zrinjski, koji se i proslavio u obrani onoga kraja, što je P. Ritter dobro zapamtio, te kasnije kao kroničar i historik upotrijebio.

*) VJekosliv KJaić: Živol 1 djela Pavla Rittera Vitezovlća (1652.—1713.). U Zagrebu Izdala Mattča Hn’atska 1914

Latinskc jc škple P. Ritter pohadjao u Zagrebu, u jezuilskoj gimnaziji u kraIjevskoj slobodnoj varoši na brdu Gracti (Gričti). Onda je (oko 1665.) bio rektorom toga jezuitskoga kolegija glasoviti hrvatski kajkavski spisatclj Juraj Habdclić. Oko 1670. prckimto jc P. Riltcr latinske, nauke, dao se na putovaiiia i dopro do Rirna. U Rimu je onda živio Trogiraniu Ivan Lttčić, koji je 1666. objelodanio u Amsterdamti svojtt tendeucijoznu, netačnu i mkitačko političkim duhom pisamt Povijcst Dalmacije i Ilrvatske. Godine 1676. sklomto se P. Rittei k barunu fvanu IValvasoru u: Vagcnsbiirgu u Kranjskoj, TValvasor je oko sebe skupljao spisatelje, crtače i bakroresce za svoje glasovito historičko djelo „Die Eltre des Herzogstums Krahi". Tu je Ritter, porcd ostaloga, naućio rezanje u mjedi i mjeračinu, što mu je kasnije u životu dobro poslužilo. God. 1679. izašlo je u Ljttbljani TValvasorovo djelo „Topographia ducatus Carnioliae moderne“, zbirka bakroreza kojl prikazuju kraujske 1 istarsiko varošl, trgovo, satnostane, vlasteoske dvore i gradine. U njcmu itnade od P. Rittera 54 bakroreza i latinska čestitka autoru. Dosad je Ritter svoje pjesme plsao hrvatski, jamačno potaknut „Adrianskoga mora sircnom“ od grofa Petra Zrinjskoga (izašlom 1660. u Mlecima), ali kako su kranjsko slovenski velikaši. slabo razumjevajući hrvatštinu, obično pisali ktinski i njemački, počco jc Ritter sve više pisati svoje stihove Iatinski. Učenje njemačkoga, kako sam priznaje, išlo mu je tcško.. God. 1681. općina grada Seuja Izabrala je P. Rittera za svojega poklisara na ugarsko-hrvatskom saboru, koji se

. Odniazda za ,,Dresden“. (NaroCltl briojav „Beozradsklb Novlna") Berlin, 26. oktobra. Engleski pomoćni krstaš „Orasan“, o kome je jttčer javljcno da jc potopljen. postiglai je zaslužena odmazda. On je bio jedan od onilt engleskih rataih brodova, koji stt 14. marta 1915. na najgrublji načiit povredom medjunarodnoj* prava napali i uništili mall njemački krstaš ,,Dresđen“ tt kita.iskim suverenitn vodama. ,,Orsan“ je pripađao „Istočnom brodarskom kruštvtt“ u Glasgo\vu. Borbe na zapadu. Njemački revanche. (Naročiti brzojav ..Bcogradskih Novlna") Berlin, 26. oktobra. ,,L o k a 1 a n z c i g c r“ opominje Francuze. Njemačke bombe pogadjalc su tvrdjave, vojničke logore, ntunicijona smjestišta i ratne radionice. Francuska botnbardujc otvorena sela, gradove Baden-Badcn, Frankfurt a. M., Tubingen i Karlsrultc. Njemačka raspo« Iaže sredstviina, da za svaki dom, koji u mirnim njcimačkim gajevima poruše francuske bombe, pretvori u rušcvine čitave ulice tvrdjavc Parisa.

Vazdušni napadi na London. Engleske protiv mjere. Kl). London, 26. oktobra. U donjem domu je govo.io mini.s-ar Uirutrašnjih poslova o vazdušuorn napadu o’đ prošlog petka noću; on. ga js opširao opisao. U ime vlade je izjavio, da ona namjerava da Jiombarduje hombama. njemačkc gradove, dok sa hladnokrvnim napadima Nijcmaea na gradjanško stanovništvo Kngleske ne učini lcraj. Dva takva napada su već izvršena. Dom možo biti uvjeren, da će se taj postupak produžiti i da ćo poslići svoj cilj.

Amerika u ratu. Rooseveitova Izjava. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novina") Rotterđam, 26. oktobra. Prema \vasliingtonskoj vijesti obnarodovao je Roosevelt u Ilstu „Kansas Ci ty S tar“ ovu čudnovatu izjavu: Sporazumne sile zahtijevaju, da mi prcstanemo sa šiljanjem vojnika, a mjesto toga da šaljemo životne namirnice. Nc možc biti n namjeri vlade Sjodinjenih Država, đa se lom zahtjevu odazove. Irsko pitanje. Sudbonosno pitanje za Englesku. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novlna") Haag, 26. oktobra. ,,D'aily Ne\vs“ piše: Opšta je žedja, da se r i j e š i i r s k o p i t a n j e, kao i uvjerenje, da neuspjela konvencija ne bi bila santo za Irsku fzvor izvanrednih teškoća, nego i za cijelu britansku državu i za ishod rata. Duh Sinnfeinera se mora otkloniti, da bi se okončala tako duga tragedija. Ako to ne podje za rukom, budnćnost je naša vrlo neizvjesna.

Najnovije brzojavne vijesti. Unapredjenja turskih vojskovodja. Kb. Carigrad, 26. oktobra. .Vojni minista-r i vicegencralisim Enver-paša i ministar mornarice Džemal-paša unapredjeni stt za prve divizijone generale, a uačelnik ntornarskog adtniralskog stožera za kontrađmirala. na poziv_kralja I.eopolda I. sastao 28. aprila u Šopronu. Po svršetku sabora, Ritter je objelodanio latinski pauegirik tt slavtt cara i kralja Leopolđa, u kojcm žali §to se knalju porcd Hrvatske nc možc pokloniti i Dalmacija, kojom gospoduje Veuccija, i Dttbrovnik, koji mora da slttži više gospodara, te sc nada da će sc Hrvatska pod njego'.’im okriljesn proširiti. Za tu mtt je pjesmu kralj odredio preko ugarske komorc sto ranjskib forinti. Biidući đa nni je do polovice februara nijesu isplatili, požurio jc prcko prijatelja isplatu, dodavši latinskoj poslanici i ova dva Iirvatska stiha: Al’ jc zakou stari u ovome gradtt, da prez junez stvari lmjmanje ne dadtt. To je pisao tt Beču, kuda je iz Šopruna bio jirešao da pred vladarom zastupa interesc svojega Senja, koji je stradao uslijed nesuglasica sa carskhn gencralima. U Bcču jc zalazio u Iirvatski kolegij (osnovan 1624.), za koji jc u poklađaina 1682., napisao hrvatsku „Mesopušćicu“ za prikazivanje. God. 1683. Pavao Rittcr i njegov mladi brat Juraj stupiše tt hrvatsku pukovnija grofa Potra Bieciardija, porijcklom Dubrovčanina. Poslijc pobjeac pcljskoga kralja Ivana Sobjeskoga (12. septembra 1683.) kod Bcča. Rittcr jc n& bana N. Erdcđija, koji ga jc bio ttzeo za svojega dvorskoga časnika. sudielovao tt osrajanjit gradova u Ivaniškom pašaluku. U toj vojni za Beč sudjclovao jc I Rittcrov prijatelj \VaIvasor, kao zarovjcđuik kranjskili četa. S vremenom je P. Ritter postao i kapetanom u Ricdardljevoj pukovniji, ali sredinom 1685. okauio se vojmšt\’a. Ood. 1685. objelodanio je a Beču ćfrttgo Izdanje svojega eposa „Odije-

Oporuka kraljice Eleonore. Kb. Sofija. 26. oktobra, Bugarska telegrafska agenlura javlja: Jučo jc olvoren fcstamenat [rokojno kraljico Eleonore u prisustvu kralje\-oxn, prijestolonasljednikovom, rainistra predsjednika, ministra pro.vvjete i pravde i šefova drugih kabine a i dvorskog maršala. U testainentu su bilc isk’jn čivo odredbe privatno prirodc. Španska plovldba. Kb. Madrid, 26. oktobra. Zvanični list obnarodovao 'e kraljev dckrct o obraizovanju jromorskotrgovinskog komitea. Dekretom ss obvezuje španski brodari, da radi otpravljanja robc stavc vladi na raspoloženjc 10.000 brutto tona.

Grad i okolica. Onevni kaiendar. D a n a s jc subota 27. oktobra, po starom 14. oktobra. •— I'lmokatollci: Sabina m,; pravoslavni: Petkovaća (Trnova Petk.i). Casnička i ćinovnićka kaslna otvorena Je do 12 sati u noći. C. 1 k. v o j n i č k i d o m: Cltaonica, soba za pisanjc i igranje, kantina. Otvoreno od 7 satl Izjutra do 9 sati uveče. Slobodan pristnp svakome vojniku. Beogradski orfeum (u aimskom pozorištu, prijc Boulcvardg Početak pređstave u 8’30 sati uveče. Kinematograit: Vojni kino uKratja Milana ulicl 56 (Koloseum): U 6 »ati uvečc prcdstava za vojnike, a u 8'30 uvcče predstava za časnike. — C. I kr. gradjanski kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 6 sati uvcčc predstava za gradjanstvo. Nočna služb a u 1 j ekarna m a : U scdmici od 21. do uključivo 27. oktobra držaćc noćnuslužbu u Beogradu ove Ijekarne: Dr. Panić, Saborna ulica br. 77; Viktcrov i ć, Tcrazije br. 28 ; I* r e n d i ć, Kralja Aleksandra ulica 64; Stojić, Sara|evska ulica 70. Red vožnjc parobrodom iz Bcograd.t u Zemitn: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 sati prlje pođne; 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8 sati poslije podne. Iz Zemu n a za Be ograd : 6’30, 7’30, 8'30, 9'30, 10-30 i 11'30 pr. podne; 1'30, 2'30, 3'30 4’30, D'30, 6.30 i 7 30 posl. podne. — iz Zcmuna u Pancsovu: u d sati ujutro i u 12 satl u podne — Iz Pancsove u Zcmun: U 8'30 sati prije podne i 3 sata poslije podne. — Ladja, koja vozi izmedju Zemuna i Pancsove i obratno ne pristaje u Beogradu. — Brodarskt saobraćaj Sabac—Smederevo. Polazak iz Beograda za Sabac: stijcdom i sjbotom u 7’30 sati ii jutro; iz Sapca za Beograd: četvitkom i nedjeljom u 7 s. u jutro; iz Beograda za Smedcrevo: čctvrtkom i nedjeljom u 3 sata poslije podne; iz Smedereva za Beograd: utorkoni t petkom u 8 sati ujutro. — Brodarski saobraćaj izmedju Beograda i Budimpcšte: Brod iz Beograda za Budimpeštu kreec svakoga dana u 5 sati izjutra; brod stižc u Budimpeštu drugoga dana u 5'30 sata poslije podne. — )z Budimpcšte za Beograd krećc brod svakoga đana u 8 satiprijepodne; u Beograd stiže taj brođ drugoga dana u 7'20 sati poslije podne. Brodarskl saobraćaj Izmedju Z c m u n a i Szegeda: Odiazak iz Zemuna prema Titelu, Szegcdu: U ponedjeljak i četvrtak u 12 sati u podne. Dolazak u Szeged: U titorak i pctak u 1 sat posltje podnc. Odlazak iz Szegeđa prema Titelu i Zcmanu : U srijedu i nedjelju u 6 sati u jutro. Dolazak tt Zemun: U srijedu i nedjelju u 6'40 sati uveče. K r e t a n j e parobroda z a v o jnike. Odlazak iz Zemuna i Beograda u Oršovu svakoga ponedjeljka, srijede i >ubote. Odlazak iz Bcograda u 5 sati izjutra, doiazak u Oršovu u 3 sata i 10 minuta poslijc podne. Iz Oršove u Zemun i Beograd svakc nedjelje, utorka i čelvrtka, ođlazak iz Oršove u 5 sati izjutra, dolazak u Bcograd u 8 30 sati li večer. B o t a n i čk a b a š t a. Otvorena utorkom, četvrtkom, nedjeljom i praznicima. Posjet bolesnika u bolnlcama: U bolnici .Brčko*: od2—4 sata poslijc podne. U botntci „Briiiin“: od 9‘30—12 sati prije podne i od 2—4 sata posiije podne. — U C. i k. gradjanskoj boinici: u utorak, čctvrtak i ncdjclju od 1—3 poslije podne. Vojno parno topl o ku pa tiio u C a r D u š a n o v o j u 11 c i. — 1. K upatilou kadama: a) Za vojne osobe otvoreno radnim danlma od 7 sati prije podnc do 5 sati poslijc podne, a nedjeljom i praznicima od 7 sati prije podnedo 12'/ sati u podne. — b) Za gradjanstvo radnim

ljenje sigetsko 11 . U uvodu ima ova značajna izreka: „Pistna mojega spravc ne iia crugo nego jezika hrvatskoga uzdtžarje i na'roda ittie spravli tm' Uza svn znamenitost što ju je sle ktto, ostbito od 1687. latinskim pjncgiricim? ti slavu evropskib vladara t ntjgvićrika, ipak tiijo imao sreće dobiti kakvo sta!no i dobro injcsto, prein je u prizitanje svoje djelatnosti kao liistorik i pjesnik dobivao časti i naslove. avršetkom god. 1687., prigoJom V *'ituisniLa 1 topoldova sitna Josipa za ugaisko-hrvatskoga kralja, postade 1 Pavao Ritter pored drugih Hrvata vitezom zlatnc ostruge. Nemnomo je pratio i pjesmania slavio sve važuc političko ratne đogadjaje n domovini i Evropi, pišući za vanjski svijet latinske prigodnice, a za domaće lioeešee iirvatskl. U „Novljančici“ slavi pobjedu hrvatske vojske kod Novoga na Uni (23. jula 1689.). Medjutim sc pomoču zagrebaekoga biskupa Aleksandra MikuJiča, svoga nekadašnjega školskoga druga, nastanio >. Zagrebu i 1695. preuzeo zemaljsku žtampariju, uz godišnju platu od 200 ugarskih forinti, koju mu je odrcdio lirvatski sabor. Dne 23. februara 1696. izdao je u Zagrcbu štanipom svoj znameniti proglas, kojira jo pozvao sav slovinski (ilirski) narod ncka tnu skttplja i šalje giađju za njcgovo grhoslovlje (stcmatografiju). Sredinom iste godine objelodanio jo svoju znamcnitn „Kroniku, aliti spoiueu svcga svieta vikov“. U predgovoru kudi svoje predšasnike. historikc šio stt hrvatsku povijest pisali Iatinski i hvali Antuna Vramca što je 1578. sastavio svojtt kroniku u đomačem jeziku. „Kronika, aliti spomcn“