Београдске новине

Izia ze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U Bngralu I u krojn.lm« zagotjdngtia oil e. I tr. Ceta po cljanl od. , . . 8 balara U HmtakaJ-SlavorilJi, Besnl - Hercajonlni I Dilmtciji po djonl od'. 10 halera Izvaa ovog podruCJa po cljanl od. . • .12 holora ===== Ogiasl po

Mjese6na pretplata: U BMftadu I ■ kralsvlma rapoajednallffl t# I Cr*- vtla ia bojnu I etapnu polta • . 8*U Deogradu aa dostavom u kuCu .... 2'8 > U HrvatikoJ-Slsvoniji. Botnt - Hircagcv'al I DalmadJI . . 2G0 U oslallm krajuvlma lualrr ngtrckananartdj* 3 U Inostranstvu . 4-50 cijenlku. m —.r:

Urednlfitvo: BEOBRAD, Vuka Karadžlća ul. bro) 10. Telsfon broj 83. Uprav* I prlmanjf pretplate TopllEln venac broj 21. Telefon brsj 25. Primanj« oglasa Kner* Mlltajla ul. broj 38. Telefon br ?4S

Br. 298.

Ratni izvještaji. Izvješiaji austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 29. oktobra. Talijattsko boiišle: Na 24. o. mj. započele su napad austro-tigarske i njemačke čete generala Otta pl. Belovva i sjeverno krilo vojnc skupinc gencral-pukovnika pl. Borojevića. Jučer na večer petoga borbeno-g dana o s v o j e n o j e n at r a g c i j e 1 c z e m 1 j i š t e. koje nam je ncprijatelj oduzeo u jedanaest bitaka i platio svaki četvorni kilometar sa 5400 poginulih svojili vojnika. Na visoravni Krasa prodrle su naše Čete, pošto su zauzele Q o r u S v. M i h a j 1 a, na Soču. Naša odjelenja prešia su preko nabujale rijekc, Q o r i c a je pročiščena ulienim bojevima, a P o d g o r a je na večer uzeta jurišem. Područje 0 s 1 a v i j e, M o u t e S a b o t i n o i visina K a r a d a bile su pozorištcm ogorčenih borbi. Uzaludan je bio svaki otpor Taiiiana, a tjerajući r.eprijatelja, kojiodslnpa opš te zbunjcn, rtigli smo nroko Cormonsa i Monte Ouarina. Njemačkc i austro-ugarske eete stoje pred Udine. N a s t u p a m o b r z o i u gorskiin prijedjelima sjeverc-zapađno od C i v id al e. Talijanski položaji na granici K o r u š k e u z d r m a n i s u u s v oj i m n a jv a ž n i j i m o d s j e c i m a. Po snijegu i buri oduzele sti naše čete neprijatelju kroz dvijc i pol godine izgra'djene pogratiične položaje kod T a r v i s a, kod P o n t a f e 1 a i području P16 c k c n a i na veiikom P a 1 u. Brzo nađiranje naših čcta. koje lomi svaki neprijateljski odpor, onemcgučava svako i malo sigurno saopštenje o brojtt zarobljenika i plijena. U sainojm pođničju jugo-zapadno od Piave zaplijenjeno je 118 taiijanskili topcva sviju kalibara. Jedna dlvizija, koja je ovdje nastupala oduzela je samo za nekoliko sati neprijatelju 30 easnika, 3000 vojnika i 60 topova. Što se tiče z a pli j e n jcnog ratnog materijala u dvanaestoj bitci na Soči, prelazi on daleko p I i j e n u a š e galicijsko-poljske ijetne ofenzive g o d. 1915. Istočno bojište I Arbaniia: Nepromijenjeno. Načelnlk glavuog stožera.

Austro-ugarski podnevni izvještaj. Kb. Beč. 29 . oktobra. Javija se iz stana ratne štampe: Juče su prodrie naše čete preko Monte Sau Michele na kraškoi visoravni. Podgorski vis je takodjer uzet. U području Cogliogli i kod Cividale uspješito prodiranje. li brdovitom kraju sjeverozapadno od Cividale povoljno iiapredovauje naših četa. Na karnijskoui grebenu izvršen je juriš ita „Grosser Bal“ u snijegu i mećavl.

Podlistak. Borisav Stanković: Balkanski tipovi. Prošli dani. l J osle ručka majka ode u kujnu. da tamo sprema, pere sahane i sudove. Jovan i Stojan ostaju u sobi. Jovan slobodno sa zadovoljstvom, znajući da jc to njima a osobito matcri Stojanovoj milo što je on u njihovoj ktiei ovako slobodan; raspasuje se i izvaijuje po pokrovcu da lefikari. Stojan ga gleda. Prijatan mu Jovan zbog te njegove slobode. Ali on ne lcže. On, Stojan, kao uvek, ostaje da sedi do prozora. 1 kad Jovati zaspi.'on se okrcće od njega, ostavlja ga da spava, i on fako tisamJien, oslonjen o prozor, sa pnljubljcnim čelom o staklo, počne da gleda u dvorište, kapiju, na ulicu, a sluša kako nin mati tamo n kujni radi. Ali ona tamo radi tjho, kao bojcći se da iupom ovamo njih u sobf ne probudi. Sluša on, kako je celim komšilukom i čitavim tijihovim krajcm varoši nastala ona poznata utajaiost, mirnoća. Kao da je valjda, kao svakog praznika. usied mnogog jedenja svc pospalo, umrtviio se pa se ništa nc mičc. Cisto izgleda da nijc po ])odne vcč svanuće, ono, jtre zore, nemo, ukočeno razdanjivanjc. Pa o'oš kad u tom iz dalcka, iz 'uakvogkraja, počmi da dopiru glasovi petlova i njihovo kukurekanje, onda sasvhn

BEOGRAD, utorak 30. oktobra T917.

Godina IH.

Dalji veliki uspjesi ofenzive protiv Italije: Talijanski koruški front uzdrman. Cormons zauzet. Do sada zarobljeno 130.000 talijanskih vojnika, a zaplijenjeno 900 topova.

Pobjedo. Velika radost viada dauas u sviin zemljama austro-ugarske Monarhije i svim krajevima njemačkoga carstva. Jednako kao tt ono vrijcme sjajuili pobjeda kod Gorlice i Trnova i danas bruji kroz sva sroa jedna velika riječ ,,p o b j c d a!“ Propao je intercs za svakodnevni žlvot, sve se okupilo i sjcdinilo oko dogadjaja na talijanskom bojištu. Tamo se sad obistinila želja, fcoju su hiljade i milijuni srdaca ga.iili gc/dinu za godinom: zastave središnjih vlastj probile su ovKlje sebi put kroz bedeme izdajničkog netprijatelja. a bojni krik radosti i pobjede razliježe se opet oslobodjenim krajevima i gradovima, razliježe se širom svijeta kao pokllk. nesavladljive snage i moći otadžbine! Posljednjl dani ispunjeni sn tolikim sjajem i radošću, da pojedinac jedva može pregledati političke posljeđice ovih dogadjaja, koji iz srcćne i blažcne sadašnjosti vode do neizvjesne i tamnc budućnosti. U buri osjećaja prvo što se pojavljuje u srcittta sviju, a to je blagodarnost onim junacima. koji stt od Koicvrata pa sve do sinjeg mora zadali neprijatelju tcške rane i sađa polazo od pobjede tt pobjedu ... Toplije, srdačnije nego obično osjeća sve to onaj : koji je makar nešto samo doživjeo 11 ovom ratu, -glcdao u oči smrti. Svako danas zna iz vlastitog iskustva. Iz pričanja — šta znači danas u četvrtoj godini rata pobjeda. Otkađa postoji svijet, nrlcada još tiijosu vojnici vani u polju odnijeli veće i sjajnije pobjede nad nnjboljim i najsavršenijim protivnikorn, fcoji je sav svoj bijes i svu svoju mržnjii sjedinio protiv središnjil: vlasii. IJ posijeđnjoj fazi ovoga strašncga rata vrijeđi više od ifiiištenja ijudi, borba protiv dtiiia, koji svakipi danoui lt svcn bijesu otvara ne saino nova tclmička umjeća neigo i nove meto.de, koje utnirttćeg rattiika još u posljednjem časti dovode do spoznajs, či.ii je r.eprijatelj. Već davno nisu samo obične opasnosti, koje i najsmjelijima ratnichna vani na bojištu prijete: u jnrišu protiv bcdema iii rova otvara sc prcd njinta stctinu novih mogućnostt, n kojima je Ironcentrisana mržnjom is.runjena cdbrana trjjn petina svijeta: uo otmu li ti junaci protivniku ma fck i jcdnit stopu krvlju napojene zemlje, onda ona ne znači za njih saino zadobijarje jedne razrivene grude ncgo ti is<o vrijeme ona za njih znači i novu jednu trofeju tt oslobodilačkom ratu čovječanstva. To .ie za cijelo i dalo našim nesravnjivim junacima na jtigu onu poletftu snagu i žilavost u njiho-vom pobjedničkom poltodu, a to ie za cijelo i uzrokom, da se veza sa domovinom ispoijava kod svakog metka i svake granate, — uzrokom da se stvar junaka na bojištu smatra i zajedničkom

stvari domovine te ćijclog moralnog svijeta. A!i. razumije se i ti prkos <oga ostajc njihov rad tcžak. U prkos toga cvjetaju njihove lovorike iz liiljadu žrtava tij?la j duše. izvijajući se iz krajina, u koje ne može dopri.ieti ni najživlje suosjećanje ni vlastito uživljavanje. Možda bi mi ovdje-, koji živiino u zemlji, što je takodje osvojena krvlju naših najboljili sinova i braće, još najprije mogli to da shvatimo. Na svakom koraku susrećemo mi nijemei s\ r jedoke slave. koja je pred skoro dvije godine ovdje izvršila besmrtna djela, na svakom koraku ttani razrušenc zgrade i razrivena polja na novo pričaju o strahotaina, koje stt na svom pobjedonosnom putu naši junaci morali svladavati. Stoga su i ftaša hvafc i uaše strahopočitanje udarcima srdaca tili lieroja možda najbliža: U tiašem zaltvaluom pozdravu junacitna nad junacima na Soči bukti više ncgo što mogu riječi da iskažti. Sudbina Italije. Polagano se počiuje dovtšavati sudbina Italije. Ona ie stupila u rat poslije pažljivog pripremauja sa namjerom, da se brzim udarcima dočepa nekakvog ,.neosIobcdjeuog“ područja. Ne samo to. Ona jc litjcla. da stvori zasebnu kolonijalmt oblast 11 Maioi Aziji. čiine bi se trcbala izvcsti neka ,,istorijska“ zadaća nasljednika starog Rima. Čulo se ovdje-ondje, da je ltaiija izabrala veoma nezgodno vrijeine za svoj pristup ti rat. Ovo naročito zato ; što smo u >joju 1915.- is jeraii Rtise iz Galicije, tako da su Čei'e hi!e gaivanizovane novoitt snagom uslijed pobjeda na istočnom frontu. Ali prave uzroke, koji su netvjernog saveznika naveii da protiv nas. izvttčc mač iz korica, — treba tiMtti'! na galipoijskom hojištu. Iz pretfckMivauja i govora Cluu'chillovih 11 miajn 1913. vidjelo sc, da se Englezi nadaju. da će već za nekoliko nedjelja osvojiti Carigrad. Itaiija tu riije smjela oklijevati, pošto se zna, da bi lieposređno poslijc pada Carigrada došia na red razdioba Male \zije me'dju viasti čotvornog sporazmna. Mi dodtuše ne poznajcrao svc tajne ugovore, te tako nemamo ni pojma o tome, kakav je matnac bio, što je iialiju privukao ti sporazumno druŠtvo. Tcško je vjerovati, da jc svoju vojsku Italija poslala tta južni 'J'irol i Soču samo zato, da .,oslobodi“ nekoliko itiljađa kvadratuih kilometara. Tek kasnije je Sonnino bacio u ratnu štanipu varnicu o izgledu taiijanske premoćnosti na Balkanu. Prije toga je izgledalo, da Rtisija stoji čvrsto, i da na neku utakmicu s njome ne može niko ni mislit:. Tedino. što se može uzeti kao objašuieuje bilo bi to, da Englcska igra dvoličnu igru sa svojim savcznicima, t. j. da pli-

jen u Maioj Aziji obcćava čas jednom savezniku, čas drugom, naravno sa pravo britanski skrivenom namjerom, da na kraju krajeva — sve sađvži za sebc. T'reba sc satno sjetiti na to. da sc protivnosti izmedju FrancuskeJ Italije ne rnogu ničitn izgiadTl, nošto oba dvije pretenduju na Siriju, obađvije smafrajtt Levant kao ,,svo.iu“ zonu, pa ne bi jedna drugoj pojiustiie, čalc ni po cijenu mogućnosti noveg rata. Danas je Italija daljc nego ikada od toga, da ostvari svoje snove. Eno čak i temelji te državc počeše već da se trcsu: nemiri se silom ugušuju, ali zato se ipak osjeća, đa ispod povrŠine nije sve, kako bl trefoalo. Ma kako da se ovaj rat svrši, jedno jc sigurno: Italija je svoju političku i ekonomsku budHĆnost pokvarila — a đonckic čak i u n i š t i 1 a — za nekoliko desetina godina. Položaj. koji ,ie imala n trojnom savezu, osiguravao joj je ostvarivanjc njenih velevlasnili planova, a osini toga joj je služio za oslon. na kome bi mogla da se razvije iz svoje društvetio-ekonomske nekulture. Ni Englcska ni Francuska tie mogu Italiji dati naknadu, koja bi odgovarala njenim potrcbama umitrašnjeg sklopa privredne izmjene. Ukupna talijatiska trgoviua iznosila je 1913. god okruglo 5 milijardi niaraka. a sada j’c uraanjena za cjjelu milijardu maraka; — dakle više od 20% otpada na Njemačku i Anstro-Ugarsku. IJz to 1>! trcbalo još dođati one svote, kojc stt u itali.ii ostavljali raziii putniei, kao i znatne zasluge onili talijanskih pulničkiti radnika, koje su ovi zadobi.iali a nckada saveznijn državama. Ovi prihodi iznose više nego 500 milijuna niarnJea. Dalje ne trcba zaboraviti. da su njemački parni brodovi stvorili sebi sfalne stanice po talijanskim pristaništhua, što je ižvanredno pomagalo uiuifrašnj! saobraćuj. Teško, da bi Fracuska pristala na to, da dade prvenstvo Genovi i ostaiim pristaništiina Sredozernnog Mora, a na uštrb svojili kod kučc. Engleska ima slabe vajde, ako n. pr. ttjemaeki saobraćaj izostane. Središuie vlasti, medjutim, itnaju dovoljno naknadc. pri čem nc moramo nzeti n nbzir ni Soiuti ni Kavalu. Ni za jednu državu nije u i>u.vak rata postao tako besmislen i bez cilja, kao za Italiju. Ona nije đobila ni Trs.ta ni Trijenta, i ako je do sada izgubila preko milijun svojih sinova, a da poroiucć&.ie u državnoj i ekonotnsfcoj upravi i ne spominjemo. U rat ,ie stupila sa dttgom od 10 milijarđi mataka; ovaj dug popco se do sada na 36 tniIijardi maraka, a to su tačno d/ije <rc> ćine narodnog iinanja. Za zetnlju. koja u mirno doba uz naročito zafegnute porezne zakonc ima prihoda samo na 1,9 milijardi maraka, znači ovo slom. osobito kad se zna, da je ekonomski razvoj spriječen zbog oskudice važnili

sirovitta i životnih uamirnica. Jcđan od najtežih zadataka bilo bi poftovno urcdjenje vahite, koja .ie zbog zavođjenia papirnog novca izišla sasvim iz svog kolosjeka. Talijanska Banka Izdala je sama papiruog novca za 4 milijarde maraka, za koje jc imaia tiokrića samo 700 milijuna maraka u zlatu. Novčanične banke u Napulju i Siciiiji izđale su bonove, za koje ne postoji uopšte nikakvo hankarsko pokriče. Ove nezdrave prilike dovcšće po svoj priliCt do veiikog iseljivanja, tako da najposlije ne će biti ni ljudi, potrefoniii za ponovni ekonomski rad. Pa alco pri svcm tom i dalje traje ovai ,,rat za oslobodjenje“. ako štampa i dalje žednf za osvetom i uniŠtenjem, •— onda je to samo posijedica neeiste savjesti. Kad se Cadorna sa drugovima buđe praznih ritku vratio lcući, — a da sve ono buđe unišieno, šta je Italija teškom mukom postigla za četrdeset godina, onda će narodni suđ suditi krivcćma, bez milosti. bez smilovanja. Italija ie svoju stidbinu položila u ruke ieduc družine političkih grabljivaca. koji sc he bore daije za neki dobitalc. nego za sigurnost svojc rodienc kožc.

Nova potapljanja. Kb. Berlin, 29. oktobra. W o 1 f f o v u r e d javlja: Naše su pcdmornice ponovo jiotopile na sjevernoj obali Eugleske 6 parnih brodova, medjii- njima naoružatti cnglcski parnf brcd ,,Main“ te engleski jiarni brodovi ,,Eskmere“ i ,,Berklcy“. Prvi .ie, sudcći po načinu eksplczije, bio natovaren nnmicijom a drugi pivom iz Dublitta za Liverpool. Dalje su medju potopljenim brodovima bila dva jako natovarcna cnglcska parna broda. od kojih je jedan bio naoružau.

Kriza talijanskog ministarstva. Otstupanje kabineta Boseliia. (Naročitl brzojav „Buogradskih Novlna“) Lugano, 29. oktolna. Boselli je već saopštio komori i senatu da je kabinet poduio ostavkn. U senatu su priredjene Boselliu i Sonninu velike ovaclje. Komora i senrit stt odloženi. Novo taliiansko ministarstvo. Kb. Ltigano, 29. oktobra. ,.Messaggero“ javlja, da je O rlando danas dobio nalog, da obrazuje novi kabinet. Orlando bi privremeno pridržao čianove Boseliijevog kabineta, samoga Bosellija, kao i mitiistra fitiansija, Carcana. Ako se to desi, ottda se prcma drttgini izvorima može zaključiti, da će portfclj ministra finatv sija dobiti Niti.

čovek pomisli da je zaista tefc sada svanjivanje. A mcdju tim, osećalo s2 fcafco dan izmiče i već mrafc nailazi. I ta. svakog praznika, posle ručka, utajalost, spavanjc, ukočenost, tiŠina, ličenje pre na svanuće nego na dan, uvek je Stojana pimilo nekom bo.iazni, setom. Gledao bi kako se nemo. ukočeno ocrtava dvorište, zidovi, kapija, ulica; kafco, odtnali ispređ fcttće, više bunara.vinova loza, koja se nad njim širi, svojim žilavim, dugačkim, ukrštenlin lozama šara nebo, te bi se kao icroz neke rešetke video nepomičan, tih, čisto i gluli vazduii. A otuda, iza kuće, iz bašte kao da nešto nailazi, mralc, tama. Majka pošto svrši posao u kujni. I tilazila foi kod njega tt sobu. Aii cdmah bi se trzala, kad ga vidi onako prislonjena o prozor, s izburenim očima iz njegova koščata čela i uprthn, zanetim u dvorište, uiicu. — Ama što ne ležiš? Šta :.ediš? Što i ti evo kao Jovan nc legneš i nc odmoriš se... Što sve ti tako? ... Stojan, zastidjen zbog tog svoga nekog gledanja, odvajao bi sc od prd..zora. Stid bi ga bilo od tili materinih prekora, od tc njene molbe: što on sve tako a ne kao ostali. Eto cele neđelje je kod majstora, nijc kod nje kpd kuće, j>a evo i kad dodje praznikom, on nema da sedi, da leži, odimara se, već sve tako. Kao nije slobodan, kao da se tu-' dji, kao da mu je neprijatno, kao da nije kod svoje kuće, svoje niatere, već u nekoj tudjoj, ~ i

I zaista, sant je to on, oscćao, a i po samome njemtt moglo se je videti, da kao što kažu „nije kao što treba.“ Nilcada ttije bio soboin sasvun zadovoljati. Uvek kao da ga je bilo stid. kao da mit bilo nezgodno, neugođiio da se i on raspoloži, pokaže veseo. zadovo•Jjan, srcćait. Dolc, eto. oni: Jovan, Ciiklja, Stojmen. Njima jc Stojau zavideo na tijibovoj vedrini, veselosti. Oni svi njegovi drugovi, isprva šegrti a sada kajfe kod njegovoga niajstora sasvim su drugi kad su veseli. liečim zadovoljni, tc se odmalt i po niiliovhn licima vidi kako su sasvim, potouno. srećni, i potpuno uživaju u tomo. A fcod njcga medjutim nikad to nijc moglo da lutde. Uvek ga ncšto steŠnjavalo. U svakom njegovom zadovoljstvu pa bilo to u šetnji, bilo ttovom odelu, rađovanju za nastupajuće praznike, za kakvc skorašnje svadbe, veselje, na kojem će oni tamo zajedno biti, pevati, gledati devojke i igrati ora... kod njega jc biio nešto lcao drugo, kojc je biio potnešano sa tom raidošću, i to je činiio, te on nije mogao kao ostali da se potpuno prcda nečcniu, nekoj radosti, i zadovoljstvu. I sam on oscćajući to. znao je kako je ta ujegova nepotpnna veselost, tudjenje, kao povučenost od ostalih, neugodua i mučna samoni njcmu a kamo li njima, Jovanu, Čuklji, pa i materi mu. Bojao se, da oni ne pomislc Icako on time hoće od njih da se lihi, odvaja i postaje viši od njilt. i Zato je on, oneveseljeti zbog toga

osobito leti kad praznikom douje od svoga majstora kući kod materc na ručak i da sc presvuče, tako posle ruČka, kad su sami njili dvoje, on i mati, i kad taua uc izgleda baš tako fcao sada gltiho, uepomično, mrtvo, već vri sokafc od momaka, devojaka na fcapijaitia, od prolaženja :njihovoga kroz 1 apiužikc po pojedinim, komšijskim bašiama, od njihova vitlauja, kikotanja još teže tu svoju neugoduost i osamljenost osećao. A još kada počnu na njiliov bunar da dolaze dcvojkc tta vodu i fcad on fcao uvcfc tafco sedi ti sobi, tte izlazi, a fcada majka ndje i vidi ga tako usatnljena, zatuišljena, onda počiie da ga kori, grdii. On i sam osećajući da ona ima pravo, stideći se, izlazio bi iz sobe. Ali opct tada ne bi išao na ulicu, opct ne bi u svet, več bi išao u baštu, iza kuće, i tamo bi. sueveseljen zbog tog kao predosećanja, išao čisto kionuo. Mučen time šetao bi se po bašti. ali ne sredinom, vcć oko zidova, ispod drveća, kao krijući se da ga ko ne vidi takvoga i nc potsmelme mu se. Oscćao bi kafco trava iniriše, kako drveće, stabla, granje, lišče, usled nailaženja predvečerja, hladoviue, sve svežijc. okrepljenije, pušta od sebe neki vlažan, zreo, ttiiris zelenila, drveča. i kako sve oko njega, iz okolnilt visokili kuea, doksata, dvorišta ide, kreće se. Ali zato što je sve to jasno, na danu, i što se tako vidi, njega to kao guši, stid ga, boji se da ga ko ne opazi i vidi to što on oseća... I zato i tamo kad bi u bašti bio sam, opct i tu

ttije lcao što treba. Uzalud bi iz bašte gledao, kako tada počmt u njihovo dvorište na bunar, da dolaze njegove drugarice, komšike. A zna, da zato što onc znaju da je sada, praznikom, on kod kuće, gotovo sve sada dolazc na bitnar da ga vide. I. znajući da ćc ih on sigurno, bilo iz sobe, bilo ma otkud. gledati, otte, čineći se nevešte, tobož uverene đa su sattte, kad ltdju i zatvorc za sobom kapiju i>a idući bunan« naviaš, topla lica, vrelih očiju, milijc ulaze i noseći testije ka bunarit tako se uvijaju, da bi im se valjda što jaee izdvajalc iz odeia, Šalvara, mintana njiltova polovitta, bedra, prsa. I čafc, fcad dodju, ostave testije, ix>čnu da vade vodu, osceajući da ih oti možda jcdnako gleda od nekuda, one saginjući se da napunc svoje testije vodom iz bunara navlaš sc višc. jače saginju, da bi pred njitne, što istaknutije se pofcazala njihova mlada, svcža snaga i iepota. koja za drugc tako miriše i Gko il; zanosi. v A njemn bi bilo to teško. Krivo bi mu bilo na samoga sebe. Zašto on mora da zna za to njilino prikriveno, tajno, udvaranjc njenni, da bi mu se dopalc i pofcažale kafco su lepc, fcako će se one, — da ga limc olvabre. da bi sc on usudio i prišao k njima — istina prividno ncćkati, ali ćc biti srećne. afco kojtt od njili zavoli. I zašlo o;t da to njiltovo umiljavanje, isticanje draži predanj on unapred da zna, vidi. Zašto. što da i on kao drugi to ne vidi, o tcme tte vodi račitna, već da slobodno