Београдске новине

iziazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podnea

Pojedinl brojevl:

■ HniMh I « ori a. I to. bt> p» elJMri eri 0 Hnr«t»i«|-tl**enl|l, Boeiri - H#fe*ae»W I DiliMclil M el|ml ori). 10 helere iint m| perirulji ?• eljtnl eri.. . .12 heleri - Oglasl po cljenlk«.

M|eseCna pretplatot

jmria I ■ krilnlmi npetjirinilla eri 11> Mt a lejn I rtipni p«tt> . . 2 -- ~ ' tm ■ kuta . . . . XS0

0 . . u HrvatvkoJ >S|avonljl, ■oa«l-Hereeg«liil I Oslrnacljf 200 U osteJlm krejialnii Au»lm-ujirski nioiiiiM]« 8•U loostranstru. . *'BO

(Jrodnlitvo: BEOBRAD, Vuko Karadžlća ul. broj 10. Tolefon broj 88. Upran I prlmanje pratplata ToplKin vanso brej 21. Talefoe IroJ 25. Prlmanje oglata Knera Mlfiajla uL broj 38. Talefoa br. 248.

Br. 303.

BEOGRAD, nedjelja 4. novembra 1917.

Godlna III.

Urliouni uolni sospodnr.

tamnoo'ka avet gladi, a pod čijitn spoljnjim velom već tinja iskra narodnog nezadovoljstva. No kada ta sredstva nikako nijes« ,,palila“, pošto je monarhija I nadalje ponosita ! vedra čela stajala pred svijetom, pribjegli su u sporazumnom taboru tvrdjenju o razdoru mcdju člatiovitna četvornoga savcza, da bi prikazali u srednjoj Evropl kao istinito onakovo stanje. kakvo naprotiv prijeti da nastupi tnedju samlm sporazumnim silama. No 1 ova nova sumnlčenja naišla su u Beču 1 Berlinu na istu onakvu prisebnost i mirnoću, na istu čeličnu ustrajuost tta bojištima, kojotn su središnje vlasti uvijek odgovarale u takvim slučajevima. U prkos sveinu tome nastavljali su zapadnoevropski imperijaliste da proriču skorl slom srednje evropskoga sav r eza, prikazujuči njegovu gotovost za mir kao jasan slmptom malaksalosti. Pa kada sve to nlje pomoglo izbaclo je WiIson u itne svojih jeđnomlšljenika „najjači adut“, od kojega sc nadao ltajboijem uspjehu: na sav glas je rastrubljena lozinka o slobodi naroda i o svetom pozivu demokracije, preko kopna i mora orio se ubojtti krik, kojim su iitjeli okrnjiti tradicijonalni obltk vla»davitie u Njetnačkoj i Austro-Ugarsko] i potkopati dva silna prijestolja, koji stoje kao stijena. No taj se pokušaj izjalovio. Car i kraij Kario, pobjedonosnT vodja i skromni vladar, ovili dana je svojotn britkom sabljom smrsio konce svimai tzmišljenim bajkanta t sebičnlm oslobodilačkim namjerama monarhijinih protivnika. A danas Itna riječ ta britka sablja, koja je isukana iz korica radi odbratte i koja je tnoraia postati strah i trepet protivnicinta, koj! su našli što su tražilf, ta starođrevna, vjerna, sveta tri put biagoslovena sablja, ua kojoj se porcd biljega slavne prošlosti rumeni i svježa krv ponoslte i svijetle sadašnjice. Sablja- govori glasnije i rječitije ncgo li što inogu govorlti državnicl, a iz njenog ođlučnog zveketa nazlre se ncšto kao umiljato brujanje dalekih zvona, koja objavljuju mir. A u lijenom djelu imaju učešća svi bez razllke: onl kojl kod svoje kuće i trpe bez roptanja ratne nezgode, oni koji danju i noću neumorno knju njenu čeličttu oštricu, junaci, kojl je zarivaju protivniku u grudi i ljudi, koji joj ukazuju kuda treba udaritl. To je sabija cara i kraija Karia, ukras što mu ga podariše njcgovi narodi, izradjcn od najboljeg i najplemenitijeg Čelika, ncsalomujiv mač, što ga izliše u složnom i zajedničkom radu.

ProcHranje u gornjoj Italiji. iete iredišfljih M pnšli preho rijeke lagliaiGlo. - flo sada laroliljeno m od 200.000 lalijaoa. a zaolijenjeno preko 10 tooova. M iild lalijana iise 250.000 ijudi.

Izvještaj austro-i jarskog glavnog stožsra. Kb. B&č, 3. novembrai Talljausko bojišle: PoJožaj je na T a e I! a m e n t u ostao nepromijenjen. Broj zarobljenika Je prešao broj od dvije stotlne hlljada. Broj zaplijenjenih topova je porasao na 1800. Pobliži podatcl mogu se doznati istom postije tačnijeg brojanja. Istočno bojište I Arbanlja: Nepromijenjeno. Načelnik alavnoa složefa. Njemačkl izvještaj s talijanskog bojišta. Kb. Bcrlin, 3. uovembra. Nikakvih većih borbenih djeiatnosti. Do sada }e Jzbrojeno više od 200.000 zarobljenika I više od 1800 zaplijenjenih topova. Plijen na inašinskim puškatna, spravauta za bacanjc mina, automobilima, kolirna i ostaloin vojničkoiu materijalu ue da se još ni iz bliza ustauoviti. Prvi zapovjednik glavttog stana: pl, Lndendorif, Poslije katastrofe na Tagliamentu. Novi laiijanskl poraz. Kb. fieič, 3. novooiijia. !z glavnog ratn-vg sfana za štampu javljaju': P o r a z T a 1 i j a h a p o s t a j« s v a atrahovitiji. Zanzoćeln Gomona«, u čiji su' tvrđjavinski'^pojšig naši slrij-jju jurišcni pmdrl i jo5 28. oktob'ral, ! .p'niorn. mosne hrane kod Pinzana, prešla je c i j«1 a i s t o f n a o b a 1 a T a g 1 i a i n e itta n nil;e savoznika. Kod pos’j dnjeg mjesla prck'pilicpsu Talijani, davajuui jak' otpor, pouovo Cežat udalr. — 50 časnika, rnddj’jrjh.jiiniai!' {zapovjtdnik' hrigade, i preko 3000 ij'idi pali su n mke njnmačkih četa. Poiedini bafah'jimi, koji su u mjestima oko-Latisaina duvalt otpor, vcrim dijeloin sti mnštOni. Lijepo vrijem-e, koje je sad nastalo. polpomaže operacije. U Arbauiji sti izvršena prcduzcća proiiv ialijanskili Četa, koje se na’aze n prosioru đuž rijek’c Vojuše. I ako jr riicka u ovo pozno tloba poline jdv./g velikog izliva velika sinetnj', ipak jc naše preduzeće postiglo svcj cilj. 200.ft00 zarohlicnika. 1800 topova. Kb. Bcč, 3. novemhra. Javljaju iz glavnog stana za ratuu štampu: B r o j zarobljenika n a talijanskom b o j i š t u f z n o s i p r e k o 200.000, a plijen u t o p ov i m a p r e k o 1800.

Saveznička četa prcšle Tagliamcnto. (NaroSitl brzoiav „Beoffrađsknt Novlna") Budiinj'ošta, 3. novembra. Javlja 5« iz glaVnog stana nitne štatope: Naše operacije na lalijaUskOm fronhi napredujtt i dalje p o o d r e đ j enom sinjeru. Na krajnjem desnom k ilu našilt napadačkih čola, zapadno felske doline. Talijani se takfo isto nalaze u povlačenju. Dalje nižc, savczničke s\i četo na nekoliko mjesta prešle Tagliamento iutvrdile se na tlrugoj ob'ali, -t Pobjedna svečanost u Berlinu. Kb. Berlin. 3. novetnbra. Juče poslije podne je u pilsustvn nekoliko hiljada duša izvršeno u Lustgarteuu počasno pucanje. U ulicatna se kretao silan svijet u razdraganom raspoloženju. Domovi su bill okićeni zastavama. Raspoloženje na burzl bilo Je juče sa svim pod uticajem novih vJjesti o pobjedi. Predsjednik Rciclistaga Kaempf držao je sa galerije burzc kratak govor, lcoji je završio sa usklikom: „Slava njemačko-austro-ugarskoj vojsci, Hindenburgu, caru i državl!“ Govor je primljen s velikhn oduševljenjem. Skole danas u slavu pobjcde imaju praznik. Radost u Carigradu. Kb. Carigrad, 3. novembra. Vijcst o novitn pobjedatna saveznika u Italiji, izazvala ie tt prijestoriicl ogromnu radost. Eugleski vojnl krhlčar o ozbiljnosti polo/.aja. (NaročitJ brzoj.tv „Beosrulskib N'ovtna") ltolterdam, 3. rtovembra. Voj, i' ki kritičar ,.D a i 1 y T o l e g r n'ft h a“ pišc: Poraz i p’ovTačenjc 1a.lijanske vojske jjreko Tagliam en t a sivorilo je vojnićld poiožaj doista vrlo ioz biljnim. Položaj je tako kriličan, kaJtav od Mtke na. Marni još 'nije bio. Sporazumne sile moraju , upotiijebiti sre svojo iviiholje polT.oćne izVore radi pon'ovtnog usposta.vjjanja ravUoteže, kojai jo poremcćena upadoin ausi ro-ugarsk'onjemačke vojske. u' venccijansku niziuu. Sj>ornzimVne sile moraju prikupili svoje boračlre snnge, kojc se nalaze na z padu, ofjinčeti odlučne operarje. 5 u opštc radili lakio, kao da. raspolažu sa jeditom jediuslvonom vojsko ■ n. Revolucijonarui pokret u ltaliii. (Naročiti brzojav „Beogradskih Noviita' 1 ) Ženeva, 3. ttovembra. U Parisu se raširila vijest, da je u Milami izbila revolucija, a zgrada željezničke stanlce da je bačetta u vazdtth. Talijanski konzulat tt Žencvi demantuje ovn vijest.

Krvt»vi gubitci Talijana iznose 250.000 Ijudt. (Na.o&'U brzojav ,3eogruIsklh Novina") Budimpešta, 3. novembra. Ratni doplsnik ,,P e s t i H i r 1 apa“ JavJJa, da dosadanji krvavi guhitd Tailjana za vrijeme trajanja sađanje nfenzive središnjih viasti iznosl 250.000 ljuđi. Talijanski će poraz za Talljanc postari još sudbonosnijim Krobatin-ovim prodiranjem prerita T o i m e z z u. Stegemaim o ratnooi položaju. < (Naročlti brzojav „Beogradskih Novina“) Bern. 3. novembra. U ,.B u n d“-u piše Stegemann 0 ratnom položaju: Nikada udarac nija bio dttblji i snirtonosniji za sklop jedna velilce vojske, nego II onaj izvršen ođ Tolmina preko Cividale do Udine, kojl je danas već dopro do Udine. Ne samp vojska gcncrala Capella, nego 1 treća vojska vojvode od Aoste bjega djciimično potučena, djelimično zaroblje« na, s donje Soče prema zapađu, da u« bi izmedjtt Udine I lagttna Tagliamenta bila odsječena. To je besprimjernl strategijski slom, daleko veći rtego U onaj Ritmnnja, jer je on za pet đana uništio dvogodišnje napore Talijaua a t a i i j a n s k u v o j s k u 1! š i o o s n ave cijelog rata. Docno su se u l 3 arisu riješili, da pošlju jake snage u Italiju, da bi se pono\*o uspostavio strategijski poiožaf, čiju je kr.tost trebalo poznavati. Francuske čete stićiće na Tagliamento. kai siom taiijauskog ratovanja posfatte neizmjenjtv. Taiijausko ratovanje mogio je sporazumuirn silama donijeti koristf samo tada, da se Cađorna nalazio u svojira r.apadnitn poTožajima pred Trstora i da je, ma i posredno, zagrožavao puteve za Ljubljanu i Beč. To viša nije slttčaj. Talijan.ski generallsim moraće se zadovoljiti time, ako ruševina svoje vojske na Soči spase iza Tagliamenta i ako bude tt stanju da bratif Uniju V e n e c i j a—V erntia, Tobožnja ,.t/.daia“. (Naročiti brzoiav „Beogradskiti Novitia") Lugano, 3. novembra. ,,C o r r i e r e d ! T i c i n o“. Jist koji se iz Italije uredjttje, veli o tobožujoj ,.izdaji“ talijanske vojske da je ona g a t k a. Istiria je u tomc, da Cadorna ttije ni pojnta imao o jačini Nijemaca 1 o rtjihovom učeslvovattju tt ofenzivt ili o mjestu, gdje će ofenziva otpočetf. Izvanredua odvažnost njetnačko-austro-ugarske vojne uprave lakim načinom je uništila sve talijanske planove. Rijetko je kada slava kojega tnonarha blla u isto vrijeme I slava njegovilt naroda, kao 4. novembar 1917. Dok u venecijanskoj dolini I na gornjem Tagliamentu gruvaju topovi. dok se od Julijsklh alpl pa sve do mora viju pobjedonosno zastave saveznih središlijlh viasti, dok se poklik oduševljenja orl cijelom srednjotn Evropom, a srca sviju burno kucaju puna blagodarnosti — sređ ovog vremena radostt i oduševljenja dviju država, koje su usko skopčane u dobru i nevolji, slavi Njegovo Vcllčanstvo car i kralj Karlo itnendan. Santa svjetska povijesntca položila Je tnladom vladaru najljepši dar: Iovorike pobjedioca. Car i kralj Karlo iz vlastite je snage dodao najnovljl list slavnoj kronicl svoga uzvišenoga doma; probudjene na nov život zablistaše novim sjajem sve uspomene na slavne dane sa Asperna i sa Custozze. Car i kralj Karlo jeste i osia|e vodja ti borbi protivu latinske ix>dlostl i jednovrenteno svjetao simbol prava i vjernostl, za koje tolike hiijade liju svoju krv. Dvojako značenje leži u pobjedaina posljednjih sedmica i u tome, što je vladarevo ime za vječita vremena ve*ano za njih. Jer više no išta drugo đokazale su ove pobjede, izvojevane n četvrtoj ratnoj godini, da austrougarska monarltija čvršće nego ikada do sada stoji na pouzdatiom tlu zbilje. Gvo vcć više od godinu dana, da se protivnlci središnjih vlastl ttbiŠe đokazujući, kako dunavska monarhija počinje da se raspada, a Kađa bi čas na sjevernom, čas na južnom hojištu sve tiov! i novl uspjesi donosIH Iznenađjenje za Izncnadjenjem, protivnici bi to uvijek tuuiačLIi posljednjim očajnim naDorima samrtnika, koji se s dušom tforf. Neiscrpni su blil argumenti, što Su ih fznosill londonski, pariski 1 rhnsfcl vlasnlci, Pri tome oni baŠ nl najtuauje nijesu vodili računa o istinl, a Ičada ne bi našli ničeg novog iz ono nekoliko neutralnih izvora, oni bi naprosto pribjegil svojoj mašti I Izmišljali najludje bajke, drske izmišljotioe, od kojih se mora crveniti od stida tvaki čovjek bez predrasuda. Uporno i »istematskl oni su u svojim izvještaijlma prikazivali svijetu Austro-Ugarsfcu kao državu, rastrojenu do nemoći unutarnjim strauačkim trzavicama; kao državu, koja samo još lcrajnim naporima prikuplja svoja borbena sredsttva u ijudima i ratnom materijalu, kao državu, na čljem se pragu več Javlia

Podlistak. Oragan R. Milanović: Stara majka. U kućetku malenome Do prozora majka sjedi, Pa kroz prozor zamišijeno U daljinu nefcud gledi... Dve godine već su prošle Što u ratu se nalazi Sinak njezin... Majlca sjedi Do prozora... Budno paizi... Nagnula kroz prozor glavu, Napinje si stare oči, Tad uajednoin od veselja Na staračke noge skoči. Spazila je tamo dolje Na ulici sad poštara, U susret je pošla njemu, I pita ga majka stara: Una 1’ za me kakve vijesti Od mog sina, sa bojišta? Poštar Kimnu. rukom mahnu 1 prozbori: — Nema ništa! —» Nema ništa?! — starica će Oborlvši tužno oči, Uzdahnula gorko, teško, Na oko JoJ suza skočl...

U kućerku dalje opet Majka sjedi, suze brlše t Nagnula kroz prozor glavu Poštu čeka I uzdiše...

Vera Jovanović (Kragujevac): Iz jesenjih dana. i. Na putu. Put je bio širok i pruv. Redovl Kola i redovi Ijudi protezali su se kao crn konac, koji je bio ko zna koiiko dug. Išlo se polako, — upravo inililo, i naša kola, u jednostaviiom nizu volovskih kola škripala su tilio, i odmicaia, točak po točak dalje. Dva mala vočića još su žvatala i dremljivo sklapala oči, žaleči za svojitn odmorom, koga su im oteli... Dan je bio lep. Još se osećala svežina jutra, i ako je simce odavno grejalo. Bilo je to prijatno sttnce jesenjeg dana. Blago je treperilo nad varošicom koju smo ostavljali; ttad drumom koji Je bio zakrčen životiina, nad poljem i šumom, od koga je žuta trava treperila a šuma sa hiljadama svojih boja plenila nam oči. Sve je bilo vedro, ruasmejano, svetlo, sem ljudi, na čijiin je blagim ttsnama izutttrd zvuk ratničke pesme, a zamenio ga osmeh tuge i patnje. Vukla se živa masa bez misii, bez osećanja... Sedela sam goTovo na satnoj rudi, dok Je naš „čičica“ ubadao male, dremljive vočiće da podju brže, i ako su im glave dodirivale prednja koia. Posmatraia sam sve to ali nisam osećala. Mlslila sam daleko, daleko preko ovih sitnih Ijudl i visokih brda, tamo, gde mi Je ostala mla/dost, život, mislila sam na K. koji ml se sada, kada je bio tako daleko, prvi put učlnio lep. Zamlšljala sam ga u ovom lepom jesenjem Uanu, mrtvl-

jem ncgo ikada, sa prvitn masama plavih ljudi kojl oprezno marširajn mlrnim ulicama. Da, on je vcć uzet! Spuštene zavcse našc kuće dali su dignute? Zream, vrata su odvaljena, i gomila tili tudjih IJudi ušia je untitra, i premetala i obarala sve ono što natn je bllo tako drago, sve otu) što nam je ispunjavalo život. Ko zna. i moj mali ormančić je odvaljen i hartije stt se razletcle po sohi. Milo mi je' ako ne budu mogli ništa pročitati iz moga života. Zao mi je samo što bar ovaj ključ nisatn metnula, da ga ne odvaljuju, jer ko zna kakva će gruba rttka neke ratničke mašine baratati po tuiJnežnijim uspomenamn jednc osefljive sanjallce... Ali o::et X z:a?... I nioja bašta je pogažena. Poslcdtije Ijubičice su zarivenc u zeiniju, a krizantcme, sa svojitn prvim, lepim, cvetovima. lomljene su. Ja znam naš verui ,,Djon“, koji je od prve sile, zavukao se u svoju kučicu, mašući samo repotn, sada bi besno lajao na tu uepravdu, ali je baŠta nemilostivo gažena i dalje. a on. ko zna jelt živ, naš lcpi, verni ,,Djou“, koji je voleo moje cveće i Čuvao ga više nego ja. Sve je to teško 1 užasno ali ja nemam suza: — Bože, ko li sad sedi na mojoj klupi, čija me dužina uvek jedlla? Ko zna? — Ali svejedno! Polako odmičemo točak po točak. Ja znam koliko ima na prednjem točku pauka, mnogo puta sam ih sada prebrojala. Oledam kako se pauk po pauk oprezno spušta na prašnjavi drum. Iznad glava Cuje' se zujanje. Leno

se dižu glave, upiru se ukočene oči, đa se opet bez znaka spuste. To je naš dobro pozreati suri ,,prijate1j“, fcoji nara kruži nad glavom, sa svojim dugačkhn repom. Vetar nam doncse Jače zujanje, ja nesvesno trepncm i zadrhtim, valjda hojeći se da nam na glave tte padnc. Oshtškujem fijuk i tresak bombi, koji će razneti tela bez života i razglavijena kola, i spremam se da steguem oči da ne vldim taj ttžas. Naša deca već plačtt, ! svoje suzne očice dižtt gore, I ritkont pokaztiiit sttru ticu sa dugačkim repom, koja kllzi po plavom zraku, kao da uživa u tom lcpom jesenjem đatm... Mati ilt stišava; govori da ou nije iznad nas; da je otišao, — ali ona i dalje jecaju, a u njihovim malim dušama već se radja inržnja, na tu večnu nepravdu. Pred očiiua im Još lebdi ona slika, kada su sedeli u vlažnom podrumu, prigrljeni uz majku, ua čijem su licu samo strah videli, dok su slušali tu jednostuvnu zuku i zathn tresak, koji je uništav&o kakvu susednu kuču. — On je polako klizio, da se opet nečujuo uzgubl. I sa njitn je odlazio 1 dečiji strah. Pa 1 ja sam mogla sada opet slobodno gledati. I misiiti na moj život, koji }e ostao daleko tamo, u rasturenim hartijama otvorenog ormančića, I ugažettotn cveću moje male bašte... Ali i to, kao da se sa strahom prikačilo na dugački rep isčezle tice, i — otišlo. Ja nisam više Imala tih mojih misli. Deca su se sad glasno smejala, i slatko Jela pogaču i kajmak, koji je bio u salvetu I visio, obešen pored moje glave! Nasmejah se i ja, jer

mi Izgledaše da sud potpuno ličime na Cigane! Ali osetih i .ia, silnu, glad, i slatko počeh jesti kao i đeca, smejući se, pogače i kajmak, — prstlma, bez noža 1 beiog salveta! I to je ču<lno prijalo, uz škripu koia, a posle uestalog straha ... Nastala je već vručina. Pored puta blli su mali žbuniči ili i velfki hrastovi, koji su mamili u svoju hladovinu. Ma!a putanjica zvala me je sebi. Pošia sam pešice. Išla sam iza kola, nemogući preskočiti jarak koji rne je razdvajao od putana'ice. Pored mene su marširali, u dugačkoj povorci, ijudf žuta, široka lica, ntračna, čiji se n.imršteni pogled gubio pod ogrotnnom jagnjećom šubarom, koja je ličila na plast sena. Gledajuči ih takve, ja sam, neztiam ni sama zašto i odkuda, njiit ktivila tada za propast našu, te sirotc. namučene IJude. koji su imali tupo, žuto lice, i šubare kao plastove. Ali me odmali bi stld od same sebe. — zbog toga. Bože inoj, na tome putu me j® sve bolelo, i sve sara odtnah opraštala. Popela sam se putanjicom, i matširala sam brže od svih ostalih, kao da sam htela da pobegnem od sviju, l od sebe. Putauja je vijugala izmedju trnja 1 gomUe krpa, koje su bile rasturene kraj puta, a svedočile o skoront vojničkom logorovanju. Žurila sam da što brže stignem na vrh brđa, sa koga je bio divap izgled preko Rasine. koja mi je od skora bila đrug. Pored mene se čuo jauk 1 jedan dubok uzdah. Okrettem glavu i viditn u lakltn dvokolicama, a u gomili ćebadi 1 jastuka oficirsku šapku. natučenu na lice.