Београдске новине
Broj 312.
Utorak
BEOGRADSKE NOVINE
13. novembra 1917.
Stran« 6 .
Vijesti iz unutrašnjosti. Ra7b< jnički napadi. P;šu nam iz Ivanjice: 12. o. mj. napa!a je jedna razbojnička četa, j>as?ojeća sc iz sedam ljudi, u Radljsvu stan Rajka Q j o k o v i ć a i Rađosava R ej o v i 'ć a. Razbojnici su zlostavljali nkućane i svezavši primorall ih, da im predadu sav novac i sve draRGcjcnostl u izncsu od 13.928 kruna. 13. o. mj. napala su u Vrbanj, prl'dvor.'čke opštine, tri razbojnika na stan Milana Bo^ičevića, oduzevšl mu rublja, odijela, živežnih namlrnica I rotovojj novca u iznosu od 2500 kruna. Razbojnici su pobjegii u šuinu n smje. ru prema Klekovici. — Oružnici su za njina poveli svestranu istragu.
Narođna privreda. Vrste i rase domaćih životinja. V r s t e. Prirođna povijest domaćili živolinja Jiri nas: da živolinje, koje danas postoje, nijesu bile od uvijek ovakve kakvo su idanas. One, dalde, nijesu kr.o takvc u zasebnim vrstama stvorene, već su u toku mnogo i mnogo hiljada vijekova postale od nniogo nižih životinja, prola/.eći, postepenim odstupanjein od svojih predaka, kroz mnogobrojne faze. Prema tome, sve viste današnjih životinja u niedjusolmoj su vezi po postanju. Od jedne poslejeće vrstc životinja izđvajale su se nove vrste na ovaj natin. Pojedine individue jodne i iste vr-f e poćinju pod uticajem: klime, zemljišta, lirane i nlačina života da variraju, odstupaju, od drugih individua iste cmste. Ovo odslnpanje pojavljujc se u iaznolikosli oaštili osobina u većem ili manjem stepenu. Ali uvijek se nalaze još jasne odjike, koje ove varirajuće inđividue varijetete vezuju za njihovu vrstu. U toku 'dnžih perioda vremena, začeti varijetelr sve se više udaljavaju od svoje vrsLe, tako da iščeznu one oiUike, koje su ih .vezivale za njihovu vrstu — nestane pieiaza od vrste na varijetet, pa i oplodja.vanje izrnedjn tako uđaljenog varijciela i vrste postane vrlo slabo ili neinogućno, 'luko udaljeni varijateti predstavIjnju zasebne vrstc životinja. Cisti predstavnici, u koliko su kao takvi ostajali, starih prvobitnih vrsta, suzbljani sn pod noviin pogodbama žjvota ii sv’e uže granice, pa su u toku vijekcva lagano i izumirali, ostavljajući iza sebe muogobrojno potomstvo, pc ■ dijeijeno u razne vrste i varljelete, da se i daljc množi, izdvaja u nove oblike i iztnnire. U jednu vrstu ubraja se. dakie, ona grupa životinja, koje se medjusobno inogu oploditi i dati podmiadak, koji se takodje medjusobno može cploditi. Ima mogućnosti, da se individue dviju različitili vrsta mogu medjusolmo oploditi, ali njihovo potomstvo nije sposobno za medjusobno oplodjavanje. Kod našili doinaćih životinja ima ■ mo nekoliko vrsta: konji, goveda, ovcc, koze, svinje i više vrsta pernatc 'živine — kokoške, ćurke, patke i gtiske. R a s a. Vidjeli smo, da izvjesni predslavnici jedne vrste mogu svojim morfološkim i fiziološkim osobinama tia odstupnju, valiraju, u većem ili .manjem stepenu od svoje vrste i da su to varijeleti. To, što se u priiodnoj jsloriji životinja sma Ira kao varijetel, nazivamo mi sa gle'disda odgajivaćkog rasa. Dakic, sve indi-
n veče, na žcljezničku slanicu, da sačekato mog Velizaia. On dolazi, dobili smo izvešhij... Sta smo z.uali da radimo. Ja i Gavrilović smo otišli. Svršeno, reče Gaviiiović. Ja sam loga dana oipulovao, a’i sutra dan u jutru, dobio sam brzojav od j juće: „Danas umro Milorad J. Mitrović. l’ogreb sutra u 3 sata po podne. Radoje". U jutru istog dana čitao sam i kra- i tak nekrolog u tadašnjem ,,Dnevnom Li ■ stu" o Mitroviću. Daklo svršeuo je. U pocLne sam uhvatio voz, koji je I išao za Beograd, i stigao sam na po grcb. Okorele demokrate i „najveći" prijateiji, Jlitrovićevi, stajali su u špafiru na „Kosahčićevom Vencu" da se ne ,,zarazc", jer Jlitrović je umro od gaiopirajuće jehtike. Ja, Domanović i još nekolicina, prtili smo se i izneli snio mu kovčeg. A toga istog jutra, ja satn jednorn beogradskom listu poslao telegiafBki svoju tužbalicu za njiin, Neću, mislim, biti dosadan, ako ponovim te stihovfe, i time užežern voštanicu nad jednom, od najSražijili svojih prijatelja: Miiorad J. Mltrović. Sanjao sam da sam umro, I to mi je bilo lako, A1 me jedno zabolelo: ’ Niko zamnom nije plak’o. I ležo sam ćiugo tako, '• N«n j? mrtav n grob s fa l vlj|en«
vidue jedne vrste, Boje eu tnedjusobho slične svojim morfološkim i fiziološkim osobinama, koje se pren(ose i jna potomgtvo, sačinjavaju’ dolaze u jednu rasu. Ta sličnost u morfološkiiiU i (fiziološkim osobinama izmedju pojediuih individua iste rase, može biti u većem ili manjem stepenu. Ako predstavnici jedne rase imaju u pogledu: tjelesnog sastava, porasta, boje, spoljnih oznaka i privrednih koristi velike međjusobne sličnosti, koje se pouzdano prenose na polomstvo, onda se takva rasa zove homogena, ustaljena, tipirana. Kad su te sličnosti u manjem stepenu, ili ih u pojedinim oznakama nikako i nerna, onda se takva rasa zove heterogena, neustaljena, netipična. Svaki stočar, koji želi da mu sbo čarstvo napreduje i daje pouzdane rezultate, mora bistrim okom da prati sve pojave kod stoke i da ih pri sparivanju priplođnih grla pamelno primjenjuje. Jer l potpuno slične individue, jedne hetcrogene rase, mogu kad se spare dati potomstvo, koje odstnpa od onoga što se željelo postići, i koje više liči na bliže ili dalje pretke, nego li na roditelje. Prosvjećen stočar, koji radi s osnoVom i razumijevanjem, modtj i ođ heterogene rase pamelnim i slalnim odabiranjem priplodnili grla srazmjerno dosia brzo dobili stalan, jodnolik zapat i .zasnovati homogenu, tipičnu rasu. Prema. manjim ođstupanjima, koja se ograničavaju na izvjesne prijedjele, po spoljnim odlikama ili privredninr podohnostima, jedna rasa inož.c se dijclili na više sojeva. Tako imamo kod goveda simentalske rase: originalnu simentalsku rasu u Sinrentalu u Svrj arskoj, badenski soj simentalskih govedi oko Messkircliena u Badenskoj, bavarski soj simentalskilr govedi oko Alissliaclia ,u Bavarskoj. Kod yocksliirsko rase gvinja imamo tri soja: veći, srcchiji i mali soj. Basa i soj dijele se dalje, prema hranjiin tipičnim odlikaina, na zapate ili pasmine; pasmine ili zapati dijele se na ramilije, a familije na juđiviđue, to jest jedinke, + Sa čislo privrednog gledišla j-azlikujemo: 1, Primitivne neldagorodiie ili tako zvaue zeinaljske lase sloke. To su one i onakve rase, kakve su se u dotičnoj zemlji ili pokrajini saine po sebi formirale pod nticajem priiodnih uslova, a bez vještačkog uđjela čovječije ruke. U Srbiji, preovladjuje, na žalost, ova rasu kod svih vrsta domaće sloke. Konj', goveda, ovce, kozie i jsKinje joŠ su u ogromnoj većini primitivne ra-e. Primilivne rase odlikuju se: veLikorn izdržljivošću; pitlagodnošću svima vremenskim piomjenama; otpomošću prerna raznim bo'esGrna; zadovoijna su tošijoia liranorn, rdjavim stanom; ne tražc gotovo nikakvu njegu — šlo je sve rezultat njiliovog priiodnog načina života u kome su se prekalile i tuo sve iiavikle. Otuda se ove rase zovu i prirođue aase. Ostavijene same sebti i boreći se pod ovakim okolnostima za svoj opstanak, troše tc primilivne rase bez malo svu energiju na samoodržanje. Otuda su grla primitivnih rasa mala rastom, pozrio sazrijevaju. malo-mlječna su, teško se (g#i i u opšie u privrednom pogledu, nialo 'daju svojim vlasnicirna. (SvrŠiće sc.)
Razne vijesti. Ćaba buduće svjc-tske religije. U Engleskoj se sad proćulo novo rnjesto, kuda će svijet, kako 88 ncki nadaju, da vrvi na ćabu (iiodočašćo, poklonenje). Ono se zove Glndstonburv, a vlasnica je toga mjesta jneka amerićka dama Alicc M. Buckton, koja je do
Neulešen, neoplakan, L od sviju zaboravljen. Al’ jednoga ditna — čuda! Omekšaše ljuđska srca, I ja videli silan liarod Na moin grabu kako grca. I polaže vence sveže, luaj krstače jednc, trule, A po grobu presadjuju, J.jiibičice i zunvbule. I ja ustah i oživeb, Opet mi. se život sviđe. Šta da radim, kad smo ljudi: Neka ide, kako ide!.
HALl POĐLISTAK. - ► - Vladari i Ijekarl. . , Jedno staro predanje prića nam. da je u Škotskoj živio nekada kraljniudrac, koji je odredio, da svaki ijekar, koji želi, da se nastani u njegovoj zemlji, mora prije toga imati 30-godišnju praksu u kojoj drugoj zemlji. Ovo jasno Lzražeuo nepovjerenja prema ijekarima nalazi se kao karakterlstika nmogih vladara. Sam Napoleon išao je tako daleko, da je Ijekarsku nauku označio kao nauku ubojicS b zasjede. Medjutim na pitanje svoga llčnog ljekara: „Oospodaru, šta ooda mlslite o osvajaćkom zanatu?" ostao Je dužan ođgovor. Eriedrich .Vellkl se u jeđnom
sad napisala mnoga pozorišna IdjeLa religioznog pravca. Pošto se pa tom mjeatu nalazi crkvica po predanju' pa ruševinama jedne stare bogomolje jiz prahiišćanskog dol#i i pošto jBe za ovu vezujit razne legende, to 8e nada reč^na đnma, da će ono privlačiti posjetnike iz Bvih strana svijettal i da iće biti središte jedne religiozne skupine, slobodne od postavljenih pravila do sad postojećih vjera. Simbol te škupine neće jbiti krst, koji je če'sto odvajao čovječanstvo !u prijaItelje i neprijatelje, već gral (čaša, putir, kondii'), koji je svćigda ,važio kao znak radosti i Ijudskog bratimljenja. iOn će dakle biti znamenje sviju onih, koji vjeruju u mogućnost opšte pvietske religije. U avgustu je priredjeno lu Gladstoninirvju nekoliko religioznih predavanja > predstava, a 28. i 29. septembra trebalo je da se raspravlja o jkabali i tjezinom značaju u starini hrišćanskim knjigama. * Nečuveno dezerterstvo. Od kad se zna za vojsku, zna se I za dezerterstvo, ali dezerterstva. kakvom se ne davno ušlo u trag u Irancuskom gradu Boulanger de Drancv na Seini, nije bilo od kad ie svijeta i vijeka. Jedan tamošnji gostioničar pobjegao je još početkom rata ispođ zastave i skrio se u podrumu svojc go* stionice, te je u njemu, odlieno snab'djeven jelom i pićem proveo preko 30 mjeseci. Izmedju 2—3 sata noćti iziazio je redovno u šetnju da se nadiše svježeg vazduha. Sad su ga pronašli i stavili pođ vojni sud. Da se čovjek u vlasriioj kući skoro tri godine krije ot’ vlasti, to još nije bilo do danas. U ostalome fcto je dio podruma, u kom sc đezerter krio, prijatno tapectran i sr.abdjevcn lijepim namještajem i ćilimovima, električnim osvjetljenjem i peći za grijanje, kratko rečeno, bilo je tc skrovištc, u kome se nioglo prijatno živjeti, r.aročito s obzirom na blizh'u dcbre kuliinje i dobroga pića. * Slijepac kao vodj okatoga. Sad, gdje su mnogi vojmci u borbi izgiitili vid, te smo počeii za slijepc livlje da se interesujemo, nečc biti s gnrega, da se sjetimo jednog dogadjaja iz 1846. godine. Tada je čuvcni badenski kriminalista Ludvig pl. Jagcmann pos.ieiio zavod za siijeire u BcrUnu. da se uvjeri o napretku zavodskm pitomaca. Pri 'iroldslai iz zavoda up’.ia upravnika za statf'ministra pravde, « upravnik ga itfmf! s tim pitaniem na jednog pitomca zavodskog. Ovaj uzc pređase jedan plan od Berlina, koji je bio izradjen ispupčenim crtežotn za pipanje i podje kažiprstom od mjestj, koje jc oztiačavalo zavod za slijepe, pa produži kažiprstoin kroz razne prave i poprečne ulice. dok nije našao m]esto, r.a kom se nalazL ministrov stan. Jagemann pribilježi sebi put i mjcsio, kako inu ga jfr’tsBjepi pitomac označio, ! tako je kasflite iflašao traženi stan. M o ♦
: EKSPOZlTliRA PESTRNSKE-UGfiRSKE KOMERGIALNE BANKE u Beograđu - Knez Hliiojio'ja br. 50.: Spegjjaifto odieieBje za šžčjanje rtovaca ralnign zarobSjetsidma i irsterniranima.
Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. 9I9
| pismu porugljivo izrazio: ,.Ja sam se , oporavio, i ako su se oko mene mučila dva slavna !jekara.“ Ali je i on našao I svoga majstora, kad je jcđared zapii tao jednog ljekara: „Kolikima ste do I sada oduzeii život?“ Na ovo je dobio odgovor: ,,Ni izdaieka ne tolikima, kao i .Vaše Veličanstvo, ali nijesam ni takvu slavu stekao.” Louis XIV. je bio još više nepovjerljiv prema Ijekarskoj umjetnosti nego li i sani Moliere, pisac „Uobražcnog bolesnika". Kralj se tmiogo iznenadio, kad je prilikom jedne posjtte zatekao kod pjesnika ljekara. Moliere se vješto izvuče, odgovorivši na kraljevo pitanje, kakva po■ sla ima kod njega ljekar: „Veličanstvo, mi se zabavljamo. On mi prepisuje lijekove, a ja ilt ne uzimam, i na taj način održavam zdravlje“. Veoma ]e lijep odnos izniedju cara Nikole II. f njegovog ličnog ljekara, profesora Mandta, u filjira Memoarima (izišlim prije kratkog vremena kod Dunckera 6c. Humblosa) možemo o tome čitati. Mandt je bdo poznavalac Ijudi i viadarž, a svoga gospođara je iskreno volio, no zato nije bio slijep za njegovu slabosti. On nije mislio na njega, nego na gdjekojeg drugog vladara, kad je na pakosnu primjedbu grofa Kleinmichela ovome odgovorio: „Radije liječim dobre i vjerne pse, nego gdjekoje kneževe i grofove, pošto su prvi uvijek zahvalnlji od potonjih.”
Poslijednje brzojavne vijesti.
Njemački večernji izvještaj. Kb. Berlin, 12. novembra. Wolffovured javlja: U dollnl Cordevole zapadno od Beliuna zarobljenoje 4000 Ta 1 ij an a.
„BOLJŠEVIKI" ZADOBILI NADMOĆ I U MOSKVI. (NaroČitt brzojav „Beograđstdh Novlna") Slockhohn, 12. novembra. Iz Moskve javljaju, da fru „boljševBri" zadobilin adhijo4 i u Moskvi. PRIZNANJE PARISKE ŠTAMPE * „BOLJŠEVIKIMA". (Naročitt brzojav ..Bcogradskih Novlna") Bmi, 12. novemlhra. Pehogradslri dopisnik „Petit Parisiena" priznaje, da je poljjcda maksimalista izvojevana bez prolijevanja Jnrvi i izriče svoje divljenje nad mjerama, koj e stl pređuzete za sigurnost jmovine gradjana. Gradjanstvo je najugodnije jznen:idjeno: nikad se dosada ru'je tolikom strogosti postupalo protiv tatova 'i razbojnika kao sada pod „boijševikima". NOVA MAKSIMALISTIĆKA VLADA U RUSIJI. (Naročiti brzojav „BeogradsSdb Novina") Christianija, 12. novembra. Petrogradski dopisnik uorveškog lista „Titenstegen" javlja: „Sovjet” je izabrao vladin odbor. Predsjednik je toga odbora Lenjin. U isto je vrijeme Lenjin i ministar predsjednik. Ministi'Gin spoljnih poslova izabran je T r o c k i j. I sva ostala ministarska mjesta posjednuta su od maksimaiista. KERJENSKIJ I KORNJILOV U GLAVNOM STANU. (Naročiti brzolav „Beogradskih Novlna") Christianija, 12. novembra. Petrogradski doplsnik norveškog lista „Titenstegen” javlja. da se K e rjenskij zajedno sa gencralima A 1 e k s e j e v o m i K o r n j i 1 o v o m naiazi u glavnom stanu vojske. ENGLESKA SREDSTVA BORBE. (Naročlti brzojav „Beograds'dh Novina") Stockholm, 12. novembra. ,,D a g 1 i g t A11 a h a n d a“ javlia: Švedske tvrtke, koie su dosada izvažale za Riisiju haringe. dobile su od engieskih vlasti naredjenje, da taj !zvoz irnadu odinah obustaviti. Norveške haringe sačinjavale su za Rusijit važno živežno sredstvo. Drži se, da će engleska zabratia biti protegnuta i na druga živežna sredstva, koja su se dosad izvažala u Rusiju. DEMOKRATIZACIJA NJEMAČKE. P a y e r — zamjenik 'd r ž a v ta o g k a n ee 1 a r a. Kh. Berlin, 12. tiovembra'. Car W il h elm imenovao je ,wurtemberškog tajnog savjelnika Fiiedricba pl. Payei a zamjeuikom njemačkog držav- j nog kancelara.
NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 12. novembra. AVolffov ured javlja: U engleskom kanalu tmišlila je jedna od naših podmornica ponovo 4 pama broda sa preko 13.000 brutto registrovanib tona; tri su broda bila paoružana. Jedan od potopljenih brodova po i^gleđu čini se da je „AVeelington", drugi jc nosio ime j,Gallia" i Irićo vjerovatno lalijanskc narodnosti. Načelnik admiralskog složcra mornarice. UGARSKI RATNI ZA.IAM. Kb. Budimpešta, 12. novembra. Ugarski je ministar finanslja objelodamo danas poziv na supskripćiju z a 7. u g a r s k i r a t n i z a j a m. Rok za upisivanje ustanovljen je od 15. novembra do uključivo 14. decembra 1917.
BROJ ZAROBLJENIKA U NJEMAĆKOJ POSKOČIO PREKO DVA MILIJUNA. Kb. Berlin, 12. novembia. Kako listovi javljaju, po\isio se zhog najnovijUi uspjeha u Italiji broj zarobljenika, koji se sada nalaze u Njemačkoj, na preko 2 milijuna. U ovaj broj nisu uračunati zarobljenici, k'oji se nalaze na transportirna, u etapama ili u karardenania, a isto lako nisu ubrojeni ni zarobljenici, koji se nala/.c u rukama saveznika Njemaekc, kao što nisu ubrojeni ni oni, kfrji su ,umrli ili iznrijenjeni. NORVEŠKI STORTING. Kb. Christianija, 12. novetnbra. Storting je juče raspravljao o američkoj noti. Predsjednik je M o \v I n kel održao govor, u kojem je rekao: Mi Americi ne đolazimo kao prosjaci. Mi smo zapadnim silama učinili dobriii usluga. a činićemo ih u buduće. Nagodlmo li se, to ćemo tu pogodbu smatrati pravom, a ne kao milostinju. No pogodba bi s Amerikom bila p r c s k upo plaćena, kad bi je morali kupiti s našom neutrainošću
jli prekidom s ostalim sjeyerni m državama. U glavnom se ovo mišljenje podudara sa mišllenjem većine naroda i vlade. Mi Želimo da očuvamo zajedničke ideale evropskog sjevera. Sjeverne evropske države nemaju svoje veliko značenje u to« me, što bi ove biie jak vojnički faktor, nego što su veliki kulturni faktor. Svaki će misaoni evropejski političar razumjeti, da skandinavskg države u ovo' teško vrijeme moraju poći zajedničkim putcm. Više bf se izgubilo. kad bl dobili od Amerike živežnih sredstava I tako na sjevern Evrope došlo do prekida nego li kad bl skandinavske države ostale u zajednicl pa makar i gladovale. Mir više cijeniti od rata naibolja je i najveća misao, to je misao budućnosti! U poslijepodnevnoj sjednici izjavio je državni ministar: Riječi Mo\viiikeiove ne smiju se tako razumjeti kao da Norveškoj ne ostaje drugi izbor do li prekid sa ostalim skandinavskim državama ili glad. O tom njenui n:ie ništf poznato. Ako bi se ipak dogodilo, da nam se stavi takav predlog, o n d a ćcrro ga mi odbiti. Mi moramo nastojati, da sa zaraeeniina dodjemo do jeftinih pogodaba, a gladovati ne ćemo, jer u zemlji ima dosta i krompira' i ribe, i ako se može desiti, da će se osjećati nestašica. Što se tičc žita. to se možemo na sjeveru nagoditi. Dnnska će nam davati svoj pretičak na žitu, a mi čemo njoj izvažati ribu.
PARISKA KONFERENCIJA SPORA ZUMNIH SILA. Sastanak vojničke konlei'eiiclje sporaziimnih sila ustanovljen je za 39. novernbra. Lansing je u jednoj izjavi o učešću Amerike na predstojećoj konferenciji dođuše nagiasio, da je vcce jedinstvo glavni cilj konferencije, ali je u isto vrijeme dao razumjeti, d a s e može očekivati ograničcnie’ finansijske pomoći s a strane A m e r i k e.
ZNATNI PORAST N.IEMAČKE T ALSTRO-UGARSKE VALUTE U ŠVAJCARSKO.I. Kb. Zurich, 12. novembra. . Na ovdašnjoj burzi danas je znatno poskočila austrougarska i njemačka valuta.
OPADAN.IE SPORAZUMNIH VRlJEDNOSNIH PAPIRA U ŠPANIJt. Kb. Zilricli, 12. novembra. Povišenjc španskog mjeničnogi kursa znači u ovaj čas o p a d a n j e engieske funte za 23.62, francuskog franka za 15.13, amerjčkog dolara za 20.6 i talijanske lire za 78.57%.
luonitne objaue. OBJAVA. Ovitn se poziva. svaii, ko ima kođ 1 svoje kuće brašna ili žita više nego žto je propisano, da n roku o<l 14 đana preda taj višok sredifenjici za iskorišćavanje žetve, Donja ulica br. 67-a. Ko se ne bude po ovoj naređbi upravljao, biće kažnjen sa 6 mjeseci zatrora ili sa 2000 Jm.ina novčane kazne i ođuzimanjem brašna i žita, koje se bucie u kfrći nafelo. C. i k. okružno zapovjednife!vo. OBJAVA. S obzirom na objavu c. i k. voine generalne gub riuje br. 20711/1917. o l 1. novembra ov. god. ođredjuje se za proveđbu popisa stanovnistva s'.ijedeee: 1. Stanovništvo se poziva da buđe popisnim povjerenstvima u svemu pri rucite dade lačne podatke i da savjcsuo odgovara na pitanje ne samo glede vlasLite osobe i članova porodica, nego i glede odsulnih. 2. ropisni arci podijeliće se po kućama na pojedine osobe. Oni koji znaju popisne arke latinicom sami ispuniti ili po drogoin i<puniii dati, pozivaju se da to učine. Ovi tako ispunjeni popisni arci biće po povjerenstvima po kućama pokupljeni i odnešcni. One osobe, koje nijesu u stanju popisne arke latinicom ispuniti ne srniju ili ispuniti nego ih imaju neispunjene čuvati dok dodje popisna konu'sija, koja će ih onda pretna iskazima sama ispuniti. 3. Dan do’aska komisije u pojedine kuće biće dan prije najavljen. Tog dana imaju se slanovnici pojedinih kuća bezuvjetno kod kućc u svmn stanit zadržavali. Beograd, 1. novcmbia 1917. C. i k. okntžno zhpovjednislvo. OBJAVA. Ovili dana izvršiće se izmjena svih mesinganih i bakarnih predmeta kao i dijelova na prozorima i vratima, sa gvozdenim. Ovim se stavlja do znanja gradjanstvu, da u tom slučaju nesinije niko stavljati nikakve preprijeke, niti pak smije utajiti kakav metal. U protivnom slučaju dotično lica biio bi kažnjeno sa 6 mjeseci zatvora Ui 2000 kruna novčane kazne. Beograd, 1. novembra 1917. Car. i kralj. okružni zapovjednikg