Београдске новине

Strana 2.

Petak

BEOGRADSKE NOVIN^

16. novembra 1917.

Bro} 315.

Pariska čtampa o — Lenjinovo) pobjađi. (Naročitl braojav „Beogradskib Novlna") 2eneva, 15. noverribra. Agencija Havasova jnvMa je jučc, da su prlstalice Lenjinova pobijeidilc čete Kerjenskoga i KornjUova. Pariski večernji listovi, koji su donijeli ovo zvanično saopštenje, dodaju, da je vljest vjerovatno netačna, pošto dolazi iz tabora boljševika.

Boljševik — menjševik. Naplsao dr. Aleksanđar Petrovlć. Boijše znači višie, meinjše znači manje. Socijaldemoknatski boljševik traži i zahtjeva sve što se može postići i uhvatiti, bez razlike na postojeće pravo I običaje. Menjšeivik je zadovoljan s manjim, slaže se s postojećini, čuva što je korisno, 1 ako je ono protivniku probitačnlje. Boljševlk hoće revoJucrju da izveclie do krnjn, meaijševik ostavlja ostvarenje konačnog cilja evoluciji. Menjševik teži zu socijaidemokratskom radničkom državom, boljševik se buni protiv svake države. Prvi vjeruje u korisnost parlamentarne ustaaiove, drugi sinatra da je svaki pariamentarizam obmana i posao jedue kliite. Boijševlk hoćc jednim lijetom da pregazi cijelu Evropu, mesijševik pak misli, da u Rusiji Ima još muogo da se radi. To su bitnc razlUce izmedju obe velike ruske prevratne stranke, koje so n Petrograđu medjusobno bore, u prkos protiv revolncijonili talasa, koji ili zapljuskuju, i u sred mtnog meteža. Zavada jc stara, a ako se hoće i nova. Do prije kratkog vremena jo u Rusiji bilo inetijševlka samo nu.dju s t r a n i m n a r o d 1 m a, naročito Poljacima, Litavcima, Fincima i Jt'nnealma. Supretnost izmedju boljševika i menjševika postala je povodom spora Izniedju M a r k s a i B a k u n i n a. .Obojica su prvobiino bili prijabdji, aJJ to prijateijstvo nije dugo trajalo. Udariše jedan protiv drugog. Rus je fcio po rođjenju aristokrata, potomak stare plemićske porođice svoje otadžbine. Vaspiian u Italiji Bakunln jc na univerzi u Turinu dobio stepen doktora. Kad se vratio u otadžbinu došao je u đodir s dekabristima i oženl se sa sestrom ugieđnoga prvaka dekabrista, plemića M u r a v i j e v a-A p ostola, koji je pogubljen. Milrajlo Bakunin je dakle bio bogat i ugleidan. U svojim mladini gcdinama kao oficir trebao je da stupi u gardu, ali je on predpostavio da bude prevraitnik i đa ’dozvoli đa mu se njegova očevina zaplijeni. Od svojifi osjetljivih roditeija je naučio da prezire sve što je privkino sjajno, visoko i uzvišeno. Kretao se it krugovima, koji bi jeduom gradjaninu u Njemačkoj biii primamljivl. Ferdinand L a s s a I e i Karlo Marks su bili u svojoj otađžbini zapostavijenL Kao sjajni talenti nijesu ipak mogli daleko đotjerati. Dokle je Marks najzad došao bio do zaključka, da država mo'že i u socijalizmu postojati, Bakunin je stao pri riječtma „doljc s nedostojBakunin se od Marksa i njegosilt rnenjževika nmogo udaljio, kad je, kao i »jegovi privrženici, po nauci K r a p o tkina, pristupio teorii-ifcotoa! i piaktičnom ostvarenju „Propaganđe đje!a‘ ; i porcd an’hilizina, koji je u Jtusiji cvjetao, a f.oine je na čelu bio Cerniševskij, počeo da pripovijeda i , jczuitsk;<‘ i tak(Uku zavjereuičku, koja jc pa Balkanu Jtdia ukorjenjena. U danima kad jc došla

do rasidda s Marksom živio je dubovni lupravnik „saveza Jurassier“a u LocarnUj ali je skoro svake nedjoljo dolazio u Ztirich. Tu su „majatora" uvijek okru^avaii mladi đjaci i diugi zavjerenici, Jcoji su gutali njegove riječi. Njornu se Jnnogo dopao jodan mlad, crr.ornftnjaati j tehničar. Nekoliko bi pula on rekuo svo|lin prijateljima; „Ovo će biii u svoje j vrijeme pravi zavjerenik!" — Maj Tor ao i jnije prevario. Taj cmomanjasli mlaclić j izvao se Nikola Pašić. — Sve jo ovo idovelo do konaćnog rastanka izmedju starih prijatelja i jednomišljenika, a na ;poznatom kongresu „internacjjonale u -zenevi" (1873) izbilo je izmedju njiit lotvoreno neprijateljstvo. Svom žeslinom svog vatmiog govorništva Bakunin se bio ukomio protiv Marksa. Nomilogtivo je ismjjao i napadao marksističku nauku i marksističke ideaie. — Husi, Francuzi, Poijaci, Talijani, Spanjolei, južni Sioveni, fivaicarci i Beljpjanci pristali su uz BaBcunina, Knglozi su ga ostavili. „Cjua Marksa“ su ismjevali. Sa ,,intemac’jonalom“ je bilo svraeno. BoijševLM i metijšoviki nrstadošo se neizmireni. G. juia 187G. u jodnoj radničkoj bolmici u Bernu jo unrro pravi gospodar Toršoka i mnogih drugih imanja, n potpunoj sii'otinji; njega je opiakivalo samo intemacijonaino proie.'arsko družtvo, koje ge nalazilo u Svajcarskoj, ono ga (je i spusti'o u grob. Ma koliko da je Bakunin na grozan način pripov jedao ,.p:opagandu djela“, ipak su ga se njegovi posijednici s btoiomt i blagodarnošću dugo sjećali, jer jo za svoio prijatoljo činio pve, koliko je god više bio u stanju. Sve što je svojun spisima zaradjivao, bratski je dijelio sa siromašnim. Iz malog društva, kojo se oko njega bilo prikupilo, ponikao ja medjutim na zapa'du moderni anarbizamj i njemu polpuno ravan iđeal boljševika u llusiji. U svojslvu propovjed.nika njega je zaiuijenio knez Aloksandar Krapo’tkin. Posiije dugog pvogonstva knez Krapotkin so vratro u svoju otadžbinu, Otac boljševika vrši sad u Petrogradu svoju dužnost. Pod njcgovom upravoml i u r.jcgovom duhu je sad oborena viadavina menjšikova „beskmum državnim udarom“ Leujina. Da li će današnji pobjedni prevrat biti od trajnosti? Još se nije ništa učvi'stilo. Dok se boijševiki u svome prevratu bore sa svojirn protivnieima menjševikima, ponuUjaju so sa svih strana duhovi, koji prijele, da im unište njihovo zajedmčko djelo. „Bezimena Rusija“ uzviknuo je jednom Ivan Sergejerič Turgeujev. Predznaci krize u Engleskoj. Englcska štainpa o pariskom govorn Lloyda Georgea. Kb. Rotterdam, 15. novernbra. ,,N i e ii w e C o u r a n t“ javlja tz Londona: ParJamemtarni doplsntk „D a i 1 y N e \v s“-a piše: Iz jučerašnjeg zasijedarrja donjeg doma jasno se razabrre, da je pariski govor Lloyd G e o r g e a izazvao veliko nezađovoijstvo. Prema ,,Daily News“-u izbija konflikat u času, kad osnova zakona o produženju legislathme periode ima doči u drugo čitanje. Ova zakonska osnova daje domu prilrku. da napadne stajalište vlade. ,,Daily Express“ piše: Oovor Lloyd Oeorgea prottzročtije poHtičkn krhtu. Politički saradnik „Morning- j p o s t e“ piše: Oovor LIoyd Oeorgea je razborit, pa je trebao, ako uopšte, biti držan u donjem donni. ,,Times“ pišu: U kuloarima parlamenta govorilo se isprva, da postoje svl preduslovi za krizu. No tečajem večeri uzbudjenje se sleglo.

1 podjoše. Kako su i došli, istim redom. Uđaijujti se, gube se... Outa iit tamo daljina. 8tarica ttzalud prtiža ispijene drlitave svoje ruke za njima, lomi ih i svija se od boii. Iđti... Iđti... k svome ciljtt. Prazna je cesta, utrt je put, koji vodi k cilju. Nema slle, koja bi iit zadržala. ;— Satrla starica dovukla se utučenc duše u sobu i klomila u krevet. X. Zapala je u duboki san. Trajao je samo kratko vrijeine. Još nije bila poodmakla noć, kad se trgla iza sna. Snažno i naglo. Kao da ju neka sila digla iz kreveta I opct bacila u nj i poiresla njome. Osjećaj grozote i stravc zack.spl staricu. Užasnuta od ^neke strašne sile ispravi se u krevetu. Što Đ to? što se zbiva s njom 1 oko nje? glavu joj se uvukla ncka težina, u oii žarka vatra. Tijelom joj struji neka drbtavlca, boli je tvrdi ležaj, boli je cijelo tijek). Ta postelja gori, osjeća, kako žeže I pali ujenu golu kožu. Ooni jc iz postelje neka potajna, neumoljiva sifa, vuče je iz loga nepojmljiva neka alla. Zašto? Kuda? Oieda u tminu i zvjera upaljenim očima oko sebe. Neuta uišta, samo tmina, svuda mrak. Naćull uši, prisluškujc, sluša uaghihim ušima. Nema ništa, posve ništa. Ne čuje ii se neko kucanje? O vrata... Da, kuca, netko kuca... Ah, to je ou... On, njezin sin. Vratio se s bojišta. Kuca, kuca. ...otvaraj mul... Dodji, dodji, evo ttie... ja sam, mati tvoja, ja sam. Uzburkana staričina duša podcikuje, klikće. Uspaljena l usijana joj mašta buja I raste, obuhvata u bezgraničnoj svojoj slobodi sve oko sebe. Dogadjaji posljednjllt dana i oni tz davne

prošlosti redaju se isprcd njenih očiju, na prekid, isprepliću se, prebacuju se i preskakuju, bacakajtt se bez reda i bez prave veze. Vldi eno svoga oca, užasna, kakav je! Olava nni obrasia dngačkoni kosom 1 bradom, tljelo mu mlšičavo kao u onilt čuvara zvona. Sad je posut ranama, a iz njlh brizga krv. Brizga iz uosa, iz ušijii, iz usta. I krvave oči lijn suze... Odjedared je sav ogrezao u krvi. Krv se pttši, kipi, klokoćc i krklja. Do njega se stvor( zvonik one bijele crkvice na brijegu. Cudan je. Protegnuo se vitak put nebesa. Sav je u plamenu. Plamen suklja kroz prozore, obavija se oko tornja kao bršljau oko debla, obuhvata ga svega. Planten je crven kao i ova uskipjela krv. Plameni se jezik iznenada otkine od zvonika i u brzom zamahu zahvati njezina oca. I sada pall i prži njegove rane. Tek očl ostaju poštedjcne, oči, koje se neprestano vrte u krvi punim očnicaina. Žatim evo žutog potoka. Nabujao je i prelio se preko svojih obala. Voda mu se širi kao lava, kao žuta i zapušena lava, što Ispuhava crvene plamečke, popiav'ljuje sve oko sebe. Pribtižava se pragu kućnom, približava sc u isti mah začudo I ocu, koji izgara u vatri. I ta mu kipuća smola zahvata noge, tijelo, truplo. A on se sav svija, grči noge, grči ruke. A tamo je zvono. Razbito i rascjepano u maie komadiće pada u vatru. Tali se vrijući, žuti se kao suho zlato. Eto sađ je od njega postao top... Čije li su to ruke, što u nj stavljaju smrtonosne, poharne i razorne metke? Zar je to njezin sin?... Ne... Nel... Starica zakovrnu očima. Zastenje iz dubina preteške svoje duše. Vatra plamti u njezinom tijelu, staračko se čelo kupa u znoju. ruke se gubc u bibavici.

,,D a 11 y N e w s" bavl se parisklm govorom Lloyd Oeorgea u uvodnom čiaraku I veli: Kalco se god ova stvar promatra, Lloyd Oeorgeov govor u Parisu najžalosnij! je udaraic, koji nam je nauesen u ratu. To je udarac, koji mnogu pobjedu opet uništava. Za neprljatelja on znači osokoljcnje, za nas poniženjo i zločin. Oovor umanjuje i same žrtve naših otaca I braće. Čianak svršava: Lloyd Oeorge, koji se u našoj zemlji uzdigao do pohtičkog dlktatora, lioće sada da nam se namctnc I za vojničkog dlktaitora. ,,M o r n i n g p o s t“ pišo: Tnčna procjena Lloyd Oeorgeovog govora potvrdjujc našu najgoru bojazan, Nismo Iznentuljeni, što Asquith ovu priliku Izrabljuje u svoje politlčke svrhe. L!oyd Oeorge pruža tnu zgodu prvoga reda, koju će Asquith u svoju korist, ali na štetu vlade iskoristiti. Daieko smo otl toga, da se tome radujcmo. Londonski doplsnik „Manchester Onardian“-a drži, da ne će doći do krize. Predstojeća izjava LIoyda Georgea. Kh. ArnstoKhun, 15. novembra. „A11 g e m e q n H a n d e 1 s b 1 a d e L“ javlja iz Londona, da će Lloyd George danas u donjoj kući dati izjavu, koj'it jo juće željeo Asquith. Iduće sedmico bićo velika debata o torne.

Turska u ratu. Uredjcnje pltanja devlza. Kb. Carigrad, 15. novernbrai. Miuistarstvo finansija javlja ovo: Odredjenjia, koja su naredbom od 23. avgusta 1917. utvrdjena o novčamom saobraćaju sa inostranstvom, kao 1 o mjeničnim, mjenjačkim i novćanim posiovima, proširuju se od 16. o. mj. i na NjemaČku i Austro-Ugarsku, kojo su do sad od tog biie isključene. Svi putnici, koji odlaze balkauskim vozont moćiće bez svake smetnje imati pri sebl papirnog novca ili chekova u visini od 50 funti, 1000 rnaralka, 1000 kruna Ili leva. Za veće svote se more imati prethodno odobrenje devizne kotnisije, odnosno ujena se viza mora nalaziti na cheku ili kreditnim pismima, jer će u protivnom sučaju sve veće svote od gore ozn-ačenih zaplijentti graničnl carinski uredi, i to na osnovi priznamce, kojoni će se kod mnistarstva finansije moči tražiti poyraćaj dotične svote. Putnici, koji u Tursku dokize iz inostranstva, moćiće pri sebi imati chekove i kredifna pisma, ako su njih ovjerile njemačke ili austro-ugarske đevizne komisije, inače će biti zapiijenjeni. Svaki će putnik moći imati prl seb! papirnog novca u vishti do 1000 maraka fli 1500 knuta. Sve što Je više oduzeće se i pređatoe mu se pri povratku. Putnici, koji tz Bugarske đolaze, gdje još nema đevlzne komisije, ne mogu upotrijebiti chekove 1 kreditna ptsma, oni mogu irnati šatfio papirui novac u vteini đo 1000 leva. Posljednja ođredba važi tek od 1. decembra. Egipatskl kediv kod sultana. i- Kb. Carigrađ, 15. nov&mb'rft. Kediv Abbas-Hilmi-pa&a bio je juČe fcod sultana u audijenciji. Sulla,*! je njemu u počast dao doručak.

Pooštreni podmornički rat. Govor cara VVilhelma. Kb. Berlin, 15. novembra. ,,L o k a 1 «ti n z e i g e r“ donosi govor, kojl je držao car Wilhem četarna sa njemačkiii podmornica na obali Jadranskog mora. Car je u svonie govo-

— Ne, to nije on... Ta on se eto vratio... Nitko mti nc otvara. UstaJI... Otvaraj! Tmina. Ne razblra se ništa. Odje su vrata? Odakle dopire to kucanje? Koraknuia je iz kreveta. Posrće 1 teškom mukom tapka po mraku. Traži svjetlo. Treba naći vrata, tveba ih otvoriti. Ta on kuca nestrpljivo 1 btirno. Poput munje sieknu joj glavom misao: tamo je na stoliću pokraj ležaja sviječa i šibtce. Napipa llt. Tu su, u njeziuim prstiina. Nakreše šibicu. Gori. Sviječa gori. Sacla će k vratjraa. Ali dršćuče ruke, nenavikle držati svijećtt, oslabiše. Svijeća padne na ležaj. U tili je čas u plamenu. Starica stade zabezeknuta, presenećena, uprepaštena. U unutarnjosti se njenoj nešto mota. U glavu joj sjela neka mutna 1 mlaka težina i tišti joj mozak. Pred očima se stvori crveno svijetlo, o«io, što tinja u crkvici pred oltarom. To je svijetlo, koje )e doboko zasjelo u njezlnu dušu, dok Je još biia djevojčicom, tajinstveno, puno inisterija. MiLl joj sc ovaj plamen. Kako li je lijep taj plamen! ... Srce joj podrhtava, suza navire na oko. ona sve grca u tihim jecajima. Gleda ga 1 gleda... Kako li je lijep, velik, svečan I dostojanstveu plamen ovaj! Odjedared se probudi unučica. Skoči s kreveta. Starica je spopadne i viče joj iza glasa: — Bježi! bježi!... oganj će te. Unučica izjuri na vrata. — U pomoć! u pomoć! Olas joj proguta noć, mir I tišina. Nitko se ne čuje i ue vidi, nitko se ne miče. • -

ru ukazao na velikl neslućeni razvoj, koji su postigle podmornice. Danas Je Jedno putovanje od 3—4 sedmice sasvim obična stvar. Medjutim razvoj podmornica nlje još dovrš e n. Zajedničko djelovanje napreduJuće telmike i sposobnost posade dovelo je do vellikih rezultata. Car je IzJavio svoju radost, što Je u Sredczemnom moru potopljeno toliko tona, p to je znalc, da su bila opravdana očekivnnja, koja su bila stavljena na austrougarske i njemačke podmornice. Podmornički rat imaće bitnog utjecaja na krajnje riješenje ovog rata. Car je izjavio svoje uvjerenje, da pođmornice neće mirovati dotle, dok protivnik ne bnde savladan. Potopljena dva engleska mala ratna broda. KL. Lonđon, 15. novetnbra. Zvanično: Jedan briOn-kt torpeini raznmč i jedan mali monitor pot'pila jo neprijateljska podmomica, ktrl su bili pri potpomaganja vojsko u Palestini. Nestalo je sedam Ijudi sa razarača i 2G Ijudi sa monitora. NOVA POTAPL.IANJA. Kb. Beriin, 15. novembra. \Volffov ured javlja: Jeđna naša potlmomica, — ztipovjednik potnorski kapetan Gerlach — poiop'o }■ ponovo u Atianskom. Oceanu 4 parna broda i 1 jedrenjak, sa 35-000 bruto reiiptrovanih tona; mođju ovima je bio jedan veliki engleski parobrod tpa ,BaItic", iz ,,White Line“. Svi osta'.i brođovi bili su odredjeni za Francusku, natovareni čeltkom, kavom, brašnom, duvanom, pasuijetn i siln-om robom. Načelnik admiralskog stožera mornarice.

Amerika u ratu. Neutralni i japanski brodovi u američkoj službl. Kb. London, 15. novembra. Reuter javlja iz Washingtona: Pregovori Sledinjenilt Država s neutralnim zemijama sjeveme Evrope i Japanom stupiie su u posijedmju fazu. Sjedinjene Države su uspjeie, da se nekoliko stotina hiljada brodskog prostora pridoda brodovrma, koji će prenostii čete i zalihe iz Amertke u savezne zemlje. Govori se, da su evropske neutralne države pristale na to, da Sjeđinjenim Državama i saveznicima ustupe brođove u zamjenu za onc životne namirnice, koje Sjedinjene Države jedino mogu dobavitl. Količhia životuih namirnica docnije će se odrediti. Ali su neutraii dobili uvjerenje, da će ta količina biti dovoljua, da podmiri sve potrebe. Japan je prlstao da ustupi veliku tonažu u zainjenu nabavke čdi'ka. Još je ostala jedna ne>riješetna tačlia, a to je cijena, koju Japao treba da dobije.

Borbe u vazduhu. Statistika vazdušnih pobjeda njemačkib letača. Kb. Berlirt, 15. novembra. Broj vazdušnih pobjeda njemačkih boračkih letača iznosio ie đo 1. novembra 1917.: Konj. kap. barun pl. Richthofea . . 61 Kapetan Berthold 26 Poručnik Max Mfiller 27 Poručnik Bernart ...... 27 Natporučnik Dostler (»estao) . . 26 Natporučuik Schleich . . . . , 25 Poručnik barun pl. Riclithofeu * . 24 Poručnik pl. Biiio\v 23 Natparuenik vltez pl. Tutscliak . 23

Vatra se širi iz postelje po sobi, pfanien se diže. Staričino Je lice poinladjeno, preobraženo. Izraz neobičnog i velebnog, đubokog blaženstva okupio ga. Plamen ga pokazuje, razgaijuje ... Unučica se vraća klonula. Pamet joj se muti. Samo viče i poteže staricu, a ona se ne da. Kao prikovana, kao ukipljena nepomično stoji i bunca nerazumljive riječi. Ona nešto vidi, zacijelo vidi, jer su joj oči uprto ncprekidno na jedno mjcsto, pogled joj pun iščekivanja, vatrenoga čekanja i burne znatiželje ustravtjen je u planien. Kao da tim pogledom siječe i probada tu vatru. Crveni jtt je plamen začarao i omamiov zahvatio ju i zagrabio u njenu dušti kao davni njen znanac, prionuo uz nju I privinuo se meko uz srce njezino. Ali platnen se odjednom pretvara u krv. To je kipuća krv, krv, krv... Zaciči odjednoiu, zabugari 1 zaleleče: .— Sine moj, sine moj Ijubljeni!... Istrgne se iz unučine ruke, zaloml rukama, pritisuu Ih na oči I srne naprijeds zatetura i sruši se u vatru.

Književni prijegled Knjige „Matke Hrvatske". Upravo su prispjelc sfcoro oglašene knjige ,,M a t i c e H r v a t s k e“. te ih najavljeni ČLssiovi mogu podići u uredništvu „Beograđskih Novina“ ili knjtžari S. B. Cvijanovića. Novi članovi — to jest oni, koji u gotovom uplate 7 K 50 helera — primaju se još i dalje. Knjigft je u svem pet: izabrane uov’eile mladoga pripovjeđača Marina B e g a, pjesuičke priče jeditoga od prvaka

Natporučnfk Adam 20 Natporučnik Bflhme . , , , . 20 Natporučnik Klein ...... 19 Natporučnik Bethge ..... 18 Casnički zamjenik Bukler , . . 18 Pocručnik Kissenberth . , , . , 18 PoručnJk Ooetscli 17 Poručnik Hess 16 Poručnik Pangarth ..,,,, 17 Poručnik pl. Eschwege .... 16 Poručnik Goiering 15 Poručnik Schmidt 15 Poručnik Thruy . ...... 15 NatporuČnik Lortzer , .... 15 Poručnik Udet 14 Počasni narednik Manchoff ... 14 Počasni narednik Chorn , , « , 13 Poručnik Hamsten ...... \2 Poručnik Budegge ...... 12 Poručni'k Kroli 12 Rcdom Pour le Meritc su odliicovami: Konjički kapetari barua pl. Richthofen, kapetan Bertliold, poručnik Bemart, poručnik Max Mfiiler, natporučnik Dostler (nestao), poručnik barun pl. Richthofen. poručnik pl. BiiIow, natporučnik vitez pl. Tutschak l natporučnik Budegge.

Najnovije brzojavne vijssti. Clcmenccau i Poincare. (Naročiti brzoiav ..Beogriđskih Novina") Rotterciam, 15. novembra. ,,Nieuwe Courant'* javlja iz Parisa, da je Pioncare pozvao i Ciemtenceaua k sebi. Dobivanje rmnuujskog petroleja. Kb. Berlin, 15. novembra. Nadzorni savjet njemačkih petrolejskih rlioničkih đruštava izvješ'ava — kako dono i „V o s s i s c h e Z e i 111 n g“ ođ 14. novembra, — da će biti uspostavijen rad „Steana Romaua', čiju su fabriku Englezi mnogo ošte ili. Dobitak na rumunjskotn petroieju premaša sva rjemačka očekivanja.

Iz Hrvatske i Bosne. lirvstski narod povođom srećnog wia« šenja Niegovog VeHčanstva. „Hrvatska korespondencija" javlja: U povodu sretnoga spašenja Njeg, Veiičanstva upravio je hrvatski baa Antun pl. Mihalović na previšnju kabinetsku kancelariju ovu brzojavku: „Vijest o opasnosti, kojoj je sretno |«naklo Njeg. Veiičanstvo, naš ljubljeiii kralj, učinila je dubok dojam u čitavom hrvatskom naiodu, a srelno spascnje ca punja narod usrdnim osjećajem zabvaiuo sti prema Svemogučemn, krji je Njeg, Veličanstvo zaštitio i na spas njegova inaroda sačuvao zdravo f čitavo. Mofim odano, neka sc ti osjećaji na previšnjem mjestu dobrcslivo protumače. Mib alo vlć, s. r “ Pređsjeđnik hrvaiskog saboia dr. * Bogđan Međaković upravio je ovu brKojavku nreušnjcd kabmetskoj kanceiariji: „Ka vijest o velikoj žirotnoj pogibelji, u kojoj se je nalazilo Njeg. Veličanstvo, moiim, izvobte Njeg. Vebčanstvu uz najsmjemije poklonstvo slavib do previšnjeg znanja veliku radost sabora kraijevina Hrvatske, Slavonije i Dabnacije, što je Svemogući Bog hrvatskome marođu kao i svim narodima monarlnje ločuvao živa i zdrava našeg uzvišent-g i ijubljenog kralja. prorUjednik dr. Medakovićv 4 fcHrvai.. a koresponđencija“ javlja: U povodu sretnoga spaseuja Njeg. Veličanstva naredio je, hrvatski ban Antun pl. Mihalović službe božje zahvalnice ti čitavoj zemlji, i

hrvatskib lirlčara Vladimira Nazora, treći dio Danteove Božanske komedije (Raj), preveden u uzomoj prozi ođ Ise K r š 11 j a v 0 g a, zatiin stručua povijesna knjiga istoričara Vjekoslava K 1 a i ć a 0 životu i djeltma Pavla Rittera Vitezovića, te napokon popukiirna knjiga iz mehanike „Gibanja i sile“ od dra O. K u č e r e. Knjige i vrijcdnošću i opsegont draJeko nadmašuju Članarlnu, pa će se zacijelo ubrzo i raspačati. Članovi zakladnici ili osnivači uplate jednom za uvijek 100 K, pa dobivaju knjige, dok su živi, a mogu tili 100 K uplačivati i na obroke, svake godine 20 K, pa isto već kod prve uplate dobiju gore ogiašenc knjige. Dr. Tomo Kumleič: „Erna Krlsten“. Roma«. (III. knjiga JHrvatskih pripovjedača"; izdaje i uredjuje dr. Branko Vodnik). Toino Kumičić sin je jednog od najboljih hrv&tskih pripovjedača krajem prošlog vijeka, Evgenija Kumičića, pisca ,.Urote Zrinsko-Fran.kopanske" i „KraJjice Lepe“ te nmogib istarslrih priča i soctjalnui romana. Zj. dia Toinu, fcoji je već stupio u muževno doba nije se doead Čuio, da literarno radi. Bio je sulii i sti-ogi jurista te narodni poslanik. Rat i ćitanje savremenih raagjarskili pisaca (oaroćito Molnara) ponukalo ga je, da počne pisati. Ovaj rotnan, „Erna Kristen“ — u kojun su inicijab očeva irnona — njegov je prvijenac. To je u punom smislu riječi rornan, Ijubavni roman, s tenđencijom: čuvaj se de monskih žona, kojinta su avanture đncvna hrana i kojima pošlaju žrtvom neiskusnl mlađić. Tu nauku dajo u botnici liječnik Denegvi, čovjek burne Ijubavne prošlosti jednomu ranjenika, za kojega otrži, da mu jo &in, premda sc na koncu