Београдске новине

iziarer

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne*

Pojedinl brojevi: > BM|n4i I ( kninkri i>|aalHnaS« o( «. I kr. (oto m ctisel oB. . . . 8 ftilni > MrfiMol*Sta«ooiii, Boini-H«rc 0 B 0 «lol < Ddanoip po cljonl otf. 10 tielora Irvoo orop pHruei« po cl|nl oi. . . .12 tiolora

MJeseSna pretplatat O loopropu I i kroloflrro lopoclortnottfl p> o. I t» iota u bolflu I otopnu poito . . X> Boogratfu ta dottkvooa o kuSo .... 3*84 U Hrutokol -SlutooiJI, Bosnl-Horcopotlol I Dalmoelji ... 4*80 U ootollm krsjo*li»»Amlra-o»orakimo«arWJp tJ' i U Inootroaotvu ........... **B®

Ofllesl po cl]>nlku.

Uredništsro: BE03BA0, Vuka Karedžlć) ul. brcj I0. Telafoa bro| 8* Upravi I prlminja protplata TopUSIn venae bro] 21. Talofoo broj 23. Prlmanjo aglasa Knaza Mlhaila ol. broj 3B. Tolafon br. 248.

GodJna IIL

Ratni izvještaji. tzvještaj austro-ugarskog gtavnog stožera. Kb. Beč. 19. novemibra. TalUansko bojište:

Opšti poraz Talijana. Poraz TalUana u Arbanlll. — U itaiijf le zauzet na jurii vis Corneila. — 1100 zaroblienlka.

U ptanlnskom kraju južno od F e lt r e-a zauzeSe čete izenerala A l f r eda Kraiissa prckjluče posliie žestoke I uportte borbc, koja ie trajaia do u lioć, na Juriš seio 0 « c r o i vis M o u t e Coruclla. Protivnik je u na5oJ ruci ostavio preko 1100 zarobljenika. OvaJ uspjeh, kojl Je u toku jučerašnjc" Uaua proštren daijim zadobijanjem pro- i ktora, Ima se prljo svega zahvaliti sr- j čaitom nastupanju okušanog drugog | bosausko-hercegovačkog pješačkog , puka i neklh njcmačkih jurlšnih odjeie- ; uja. ; Sjevero-istočno od G a 1 i i a opet je u krvi ugušeiio nekoliko taliianskih papada. Arbansko bo.iište: U Arbaniji krunisano je potpunlin pspjeiiom jedno preduzeće naših jtiriSnih četa sastavljenih od bosanskohercegovačkih lovaca protiv i e r a skog taiijanskog mostobrana na do- ( njoj VojušL Otjcrana je po broju rmiogo nadmoćnlja posada i zadobijj e n j e z n at a n p l i j e n. Načelnlk glavnog stožera.

Cićmenceau. ~ Postavljajući Clćmcuceau-a za Iprćdsjednika mlnistarskog savjeta Po*uca<rć jc javno priznao, da nezna ylše šta ćo i ku<la će. Clćmonceau, sada već 76 godina starl parlatnentairac. još uvijek žedan za vlašću, koji jsada prima u svoje ruke upravu nad Francuskom, dosada je bio na imc smrtni ueprijatelj Pohicareov, činio je sve što je mogao, da ovom posljednjem kao državnom poglavaru zagorča žiyot. Protlv' sviju vlada, koje su se u Francuskoj ti toku svjetskoga rata niizale, Cićinenceau je svom snagom irio i ,,buškarao“, napadao i ismijevao lih je Ijutom kritikoin, u kojoj je on fmajstor, tako da jc Poiucarć bio priaiudjen, da nairedi, da se njegovom listu ,,L‘hommc libre“ („Slobodni čoj\ r Iek“) zabranl dalje izlaženje. No CIĆanenceau se tom mjerom nije dao zbuliiti, već Je odmah nastav'io izdavanje jsvoga llsta pod iinenom ,,L‘hoimm> )encliain6“ („Čovjck u lanclma“, „Okovanl čovjek“) 1 Još je vcćom žcstlnom liastavlo borbu protiv njemu toliko Imrskog Poincarć-a i njegov'ih ininistapra. Pad Painlevć-ov'og kablneta u prjtvom Je redu Clćmeniceau-ovo djelo. Podlistak. Iz života pčela. Zatirauje trutova*). I. 'Ako 11 je poslije oplodnjc maiticd tnebo još uvijek vedro, a uzduh topao, ako li ima u cvijcću izobila peluda ! uektara, podnose radilice još ncko Vrijeme trutove u košnici 1 puštaju da je rastaču; možda im milostivo to sve \ opraštaju, a možda to čine iz prekoanjerue neke opreznosti. — A trutovi bc košnicom razmeću kao Penelopini jirosci u donm Odtsejevu. Caste se 1 llaste, u besposlici dane provode k«o ijubavuicl počasni, bezobzirni, rastrošnl. Traju dr.ne zadov'oljni saml sobotn; lofiaki trbušasti ziakrčuju sve hodaike, isprečavaju prolaze, u radu smetaju, idruge guraju, a ovi opdt njih, te zaiblenuto glede. Punl sebe košnicotn se bane, naduše se od ludog prezlra, u kom zlobe nema, a prezreni svijesno !od košnlce, koja crne misll snuje, i ne fclute, da sve više jarost raste, i tie tenaju udes, što ih čeka. U prebivallštu jodabraše najtojdiji kutić, da u mlru I *) Ponosimo ovo iz nedavno izašle ivrlo zanimive knjige: Maurice MaoterJiuck: Život pčela. Izdalo Hrvatpko prirodoslovno društvo. Cijeua K 4, u/rezaao K 6. Naručuje so kod uredništva »,Prjrodo“ u Zagrebu,

Do duše Painlevć je sam dao posljednji povod svome padu sa nezgrapnim govorom, što ga je držao na onom istom doručku, na kojetnu je I Lloyd Georgc kao govornik iičinio glupost, ali na kojemu je ovaj posljednji u sv r ome govoru provrdnim aluzijama napao sada već oborcnu francusku vladu zbog sloma na talUamskom frontu, šta je Palnlevč-u zadalo smrtuf udarac. Poincare-ii mora da je bio najgorči čas u životu momenat, kada je morao pozvati Clćtnenceau-a i povjeriti ovome sastavljanje vlade kao jKisljcdnjeni spaslocu u nevolji. Sa Clćmenceau-om dolaszi u Francuskoj bez svake suninje na upravu zemlje čov'jek, koji uživa neograničeno povjerenje mjerodiavnih krugova u Londonu. 1 a Cleincnceau je člau najužeg kruga povjerljivili prijatelja pokojnog cngleskog kralja F.dvvarda VII, kojcrrm su priprdali još i sir Fdvvard Grey, Delcasse i Izvoljskij, a kojl je ispleo zamku, kojom je trebalo pridaviti središuje vlasti. Clčmenceau je tipićan predstavnik potomka nekadašnjeg keltskog gospodarećeg sloja u Francuskoj. Max Norđau vedi za nj: „Rodjen je kao potomak prastare venđćeske plemićske porodice, čiji su članovi vijekovima livijek biii fnnatično pobožlii, hrabri do pustolovstva, svlrcpo bezobzirni i gordi. Ove je osobinc CIčmeuccau naslijedio od svojih predaka, saimo što ih ispoljava u drugom sa. stavu i drugojače ih iskorišćuje. Njegov fanatizam nije vjerske, več polltlčke prirode.“ Torne valja još dodatl tnržnju, ko.iu ovaj čovjek gaji prema Nijemchua, koju <>n uikada nlje krio, tako da se može reći, da se on po.iavljuje pretna središnjim vlastima kao iskrcn 1 pošten nepri jatcl.j. Clćmenceaiirovhn pozivanjem na vladu iasprsle su se kao mjehuri od sapuna nade, što su ih u posljednjc vrijcme gajili političkl nezreli Ijudi, kao đa će u Francuskoj doći do prcokrcta u raspoloženju s obzirom na stanjc u Rusiji 1 na vojničku katastrofu. što ju je pretrpila Italija. Postavljanje Clćinenccau-ovo naprotlv znači produženje rala do istrage, a po ltčnostlma, kojirha su povjerena najvažitija mjesta u ministarstvu vidi se, da se pri njegovotn sastavljaiiju težilo, da se obrazuje „vlada jake ritke“. Pichott, koji dolazi za ministra spoljnih poslova,

ondje drijemaju; nchajuo se dižu, kad polaze do otvoreuih klijcti, da iz njih srču med mirisav, a svojim izmetlnama kaljaju sve saće, kaino dolaze. No strpljivlm je radilicaina pred očtma budućriost, pa šuteči popravljaju svu štctu. Od podncva pa do tri sata, kad se sav kraj kujia u inodrušastoj maglici i umoran treperi od sreče pod ogujenokoTn nepobjedljlvhn julskog ili avguskog Sunca, tad se onl na pragu pojave. Na glavi im blješti kaciga od krupnoga crnog biserja, a nad njotn trepte dvije visoke perjanice. Na njima je oplećak od žute kadive svijetloin tzvezcne, runo kao u heroja starih, te ćetvorostruk, krut, prozračan plašt. Buče strašno, miču s puta stražu, ruše one, što promaju člne, obaraju radilice, što dolaze natovarene skronmlm svojim teretom. Podižu se užurbanl, razinetljivf, napržiti, ko nekl bozl prijeko potrebni, što izlaze u žurbi i inetežu za veljima nekim ciJjevima, sakrivenlm običnome puku. Tad se redorn otiskuju u prostor, gizdavl l neodoJjivi, no odmah se mirno spuste na najbliže cvijcče te na njem usuu, dok ih od sna opet ne probudi iilad prodvečerja. Vraćaju se tada u košnicu, vijući se ko i prije oholo i ponosito, još uvijek kanda puni pnih istih veljih nakana, i poiirle do njezinih klijetL zarone glave sve do vrata u pune medenice te se nadmu ko niješine, da naknade iscrpljene sile; a tad teška kroka podju na počinak, kog ne bune ni sanie ni brige, te u slatki

spada u najsposotuije diplomatske snage, kojinta danas raspolaže francuska republika. Gr je u veliko saradjlvao na dogadjajlitia, koji su lzazvali svjetski rat, a od dužcg vrcmcna cnergično radi na toine, da se Japan sa svojom jakom vciskoin pojavl na ovropskim bojištima. Pams, koji prlma ministarstvo unutrašitiih poslova. takodje važi kao encrgičan čovjek, a na Douiiiera, kothe Je sada pov'jereuo ruinistarstvo ntontarice odavno su upravIJeni i>ogledi sviju francnskih rodoljubivih krtigova. A na čelu sviju njih nalazl se Clćmcnceau, čiju su čeličnu mršieu Francuzi vcć Jednom osjctill, kada je na ime od 18. oktobra 1906. do jula 1909. god. bio predsjednik vlado. p<xl čijom jc vladavinom u višc maha dolaziio do ozbiljniii nemira u unutrašnjosti, a jednont prilrkom čak i do Izgreda u vojscL nakne do. poininc u 17-tom francuskom pjeŠačkom iniku. No Clemcnceau svakom .ic prilikom neslomljiv'oin energijont povraćao mir i red, a sa Njemačkom, — protiv koje je u parlamentu u više rnaiia govorio nečuvemo žcstokim tonoin. kakav se dotle nije pamtio od Gobletovog vremcna, — zaključio je 24. novembra 1908. god. ugovor o riješavanju svlju sporova po marokanskpm pitanju ptitem izbornih sudova. Eto, takav je čovjek, koga u Franćuskoj, zbog njegovog prcziranja Ijudi rnalo njili v r ole. a mnogo njiit nirz.e, a od koga sada Francuska i njeni savezntci očeknju, da će on kao neko novo „Muško izđan.ie“ Oricanske đjcvlcc sinisti republiku. .irU svome listu ,,L‘ homme cncližitićff, on sc uvijek pokazivao kao veiiki protivnik soltrnske pnstolovine. S toga ni najuumje nije isključeno, da on pristupi likvidiraujti ovog vojnog preduzcća, tim višc, što s]M)iaztim nmogo bolje inoža upotrijebili u Italiji i Fraucuskoj onili 300.000 Ijudi, što ih sporazum drži na Balkanu. Clemenceau je dugogodišnji prijatelj sa gcneralom Sarrailom, što je za novog predsjeđnika mtnistarskog savjeta jedan razlog više da svrši sa jednom stvarl, koja odavno spada u političko „staro gvoždjc" sporazumnilt sila. „Mcdeni mjesec“ Clćmenceauovog mhiistarstva može se dakle oeekivati sa piiličnom radoznalošču, jer ća se u njegovom taku pokazatl, da ii su „starom tigru“ Još oštri zubi.

sanak utornt, dok ne dodie čas za ttoru gozbii. II. No strpljivost u pčcla nije kao strpljivost u ljudi. Jednoga sc jutra košnicom proncse lozinka, rm koju su čekale, a iz tihih radilica budti suci i kmtici. Ne zria se ni tko }e izdajc; najednom tek izbije iz liiadne i proinišljene Ijutine radilica, pa kako ravnar svirne u toj ojićini jednodušni geuij, tako je i sada: čim se izda lozrnka, već sva srca napunja, Jedan dio naroda ne ćo danas na livade, ncgo će se svojski dati na to, da n domu pravdu kroji. Tadia vojska razjarcnih djevica naglo rz, sna trgne tromc besposlice, što bezbrižuo Još drijemaju, sabiti u grozdovhna ]>o medonosiibn zidinama. A oui se bfide trapovijesni, nesigurni, ne vjeruju očima, a čudjenje se toško probija kroz tromost njthovu, ko tnak Mjesečev kroz vodu močvarnu. UmišIJaju sebi, da su žrtve zablude, zaprepašćeno oko sebe gledaju; no u tromim njihovim tnozgoviina ožtvi najprije inisao vodil.ia svcg njihova žića, te ziaikorače spram medenlca, da se Iz njih okrijepe. A1 prošla su vremena meda majskog, cvjetnog vfna lipd, nema više čiste ambrozije iz žalfija i majčine dušice, inažurand I bijele djeteJlne. Nema više slobodna pristupa do punih dobrih kaca, što su uvijek ranlo otvarale voštane, slatke svoje rubove. Sa svili straua strši Ijuto šfkarje, nakostriješife se

Posjeta kod cara i kralja. Odlikovanjc Nicgovog Vellčanstva. Kb. Gorica. 19. liovcmbra. U stau Njegovog Veličaustva prispjeli su danas Friedrich knez od Schaumburg L i p p e i kraljevsko saksouski gcueral pješadijo d‘E I s a. Knez Friedrich prcdao je Njegovom Veličaristvu lio nalogu vladajućtg kneza od Scha-umburg Lippe r a t n i k r s t te kiKžcvinc. a gencral pješadije d‘Elsa poslat jc caru i kralju Karlu od strane saksonslcog k ra 1 j a. da mu prcda vcliki krst ordcua S v. He i tiriclta. Oba izaslanika primljena sit danas od Njihovih Vcličanstava i pozvana su za večcra<s na porodični objed, na kome će biti i n a d v o j v od a M a x kao i princ F e 11 x parmski. Njcgovo Veličanstvo odlikovalo ]c vladajuoeg kitc-za ođ S c h a u m b u r g L i p p e kao i kneza Friedricha vojntni krstom za zasluge 2. rcJa s ratnim odličjem, a generala pješadije d‘F, 1 s u Leopolđovim redom 1. stcpena s ratnom dckoracijom.

^rođJtPsKI rot u Rusill. Trajauje gradjanskog rata. (Naročli! brzoiav „Beograuskih Novioa' 1 ) Stockbolm, 19. novembi a. 7,1)0" vefiko" štvajka n Finsk -j viio-fi Ir. Petrogvada toško dolaze, ali se ipak iz današnjih izvještaja stiće ■utisn'k, da gradjanskf rat s nestnanjcnom j*iri"Otn ’trajo i -dalje, i rla je položaj ,,l>oijš ’vika f ‘ u najmanju vnku povoljniji. S na dosadanji isbod, gvadjanske . stranke kao i umjerene socijaliste sn za sad 'olmslavile horbu i čckaju dalji razvo : <k>gadjaja. Vodjo gradjanskili stvanrka, Jcao n. pv. Miljvđcov, sklonili su se vau l’ctrograda na siguma ji r j -sta. Vujn ci protivne stranke, prerna poslijodnjim izvje’-taj'ma, nagiuju više na stranu „boljševika", U većim peirogradskiii ivornica je ponovo olpoćeo raćL U ogiomnoj ko’ičmi izradjuju so bodljikave žice rndi odbiano prijestoriico. l’oia, sodma, osma i jcdanaer sta vojskaizjavili se da su na slra.ni, bolj&evika“ a tsto su izjavili i gradovi Moskva, Odcsa, Sevastopolj i Us’mv da im se pridružuju. Još jc nepouzdano raspoloženje jugozapadno" frouta t fvonia koj Minska. I fiota Bijelog mova jc izjavila <ia jo vladi vjerna. Kavkaska v. j ka j ■ modjulim sva na stvam „boljševika'*. Mi dstar movnarice nmoljen izjavio j *, 'da jc voljan da priim u svujo rnke vojnič.ku upravu niinjstarstva. Revolucijonamc socijaliste n.cdjulim šti'ajku.ju, tako istu t san’tctski vojnici, vojm Ijekari i boluičarke. Potrograd sain mnogo pati od viadavine o’oša. 0 pozicijono socijaliste 1vrde, da , bolj.ševiki" gul)o svoj uticaj na masu. N< j©jau

gradjanski list ne izlazi. U njihoviin stf iUaniparijnma štampaju novi socijalisitfKi’ listori. Posiantct spovaztimniii sita sc joft nalaze u Pctiocvadu. ali će napustitf Utfsiju, čiin pobjc'la ,,bo!jševika“ bude odltt čena. Mogućl prekid odnosa sporazumnih sila prcma Rttsiji. (Naročiti brzojav „Beograđsktli N'ovtna 11 ) Berlin, 1!). novembra. ,,L o k a I a n z e l g e v“ ima oiraj izvjošlaj sa švajcarske granice: Ruski giavrn' stan je posiao Ćetah a na froniu mamTest nove vlafde o mivu bcz ancksija. Kako „Tirnos" javlja, sporazumne ćc sile, ako' l>j današnji vlasnici u Peti'o gradu objavili tajne ugovore sa sporazummm silama, odmab na t© odgdvoriti prekidom diplomatskih ođnosa sa Rvrsijom. Uništeni ugovori Rusije sa savezniciuia. (Nnročiti brzojnv „Beosradsldh Novlaa“) Zeneva, 19. novantbra. *„DaiTy News“ javlja posiedno iz Pctrograda: Jeđnom proklama'ijom je sadanja vlada oglasila sve vojničko i političke ugovore bi v5 e v! a de za novažcće. Nastojania oko obrazovania zajedničkc vlade. Kb. Siockholm, 19. novetnbra. Brzojav saveza željezničaira, kojt .ic u vidu raspisa obnarodovam prošlog ntorka u Jistn ,,N o v a j a 2 i z n j“, poziva sve revolucijonanie koniiteje, da obustave borbu, da obrazuju zajedničku vladu pa da se pristupl pregovoilma o ni i r u sa inostranstvoni. Kako isti iist dalje javlja, Ker.ienskij jc povodom tog brzojava poslao Sia-nkijcvića u Petrograd da sa revolitcijonarima stupi u pregovore. Clćtnenceau o maksitnalistima. Kb. Bern, 19. novembra. Novi fraiitcuslvi ministar pređsjednik Clćmcuceau još ,ie 13. o. mj. piisao u svome listu ,,L‘ li o m m e a n c li a i a e“ vrio oširo protiv maiksimalis-ta, koji su najzad skinuli obraziiiu i pokazuju, da potpomažu njetnački tnir, koji bi ElsrjS-Lotarhtgiju ostavio pod njemačkhn jarmom a sporazumne sile lišio njihovih srednje-mot skih i afričkih t>osjeda. Doista niko s nc bi mogao ozbiljno upusliti u prelre> tili ttiskih faiitazija, aii svaiei mora biti aadovoljan tiine, što su se lukave pacifiste najzad sa svim razgoIUile. Ratni zadatak spuraziminib siia mora sad glasiti, prije svcga čvrsto držati odredjuti front, svnda imati dobrn

otrovue žacke, vonja nektara; danas ga je svcga napunio jetki zadab otrova; on se blista u tisuću kanLiica na vršcirna zalaca, širećl mržnju i odntazdti. Još prije no što su se mogli snaći u ncčuvcnom tonta slomu raskošne suđbino svoje i shvatiti, da se ruše iz temelja blaženi zakoni opčine, bace se na svakog prenerazenog trata tri, četirl sudiljc, što uporno nastojc, da mu krila odrežu, da mu prepile Six>jnicu, što spaja zadak s nadgrudnikom, da odcijepc trepteća ticala, da tnu noge istrguu, da naidju na jctdttu pukotinu medj prstenima ua oklopu, pa da ondje bodež zarinu. A njinia, onakitua krupuhna, nezgraiMiima, a bez oružja, bez žaoke, nije ni na mnu da se braue, več gledatju da umaknu ili da se bar zaštite zdepuastom svi>jotn tjelesinom od udaraca, što se na njih sasuše. Kada se na lerija izvrnu, brvaju se s duštnaniuom, koji Ih ne pušta, mašući snažnim nogama, Ili se vrte pa povuku cio skup u mahnit vrtlog, dok uskoro ne nialakšu. Za kratko su vrijeme tako jadtiL, da milosrdje, što u srcu našem nije ltikad baš daleko od pravednosti, u svoj žurbi brli, da za mjlost moli — no zaIudu, jer su radllice tvrda srca, jer znadu saitto za duboki, subi zakott prirode. Jadnicima izderaše krila. otrgoše nožioe, izgrizoše ticala, a one divnc crne oči njihove, u kojima se zrcalila cvjetna raskoš, sjao odraz modrila nebeskog l nedužnih obijestl Ijeta, odrazuju sada, mutna od bol!, samo

očaj i tjeskobu zadnjcg časa. Jedni podllježu ranama te iii odmali dva. tri krvnika izriestt na daleka groblja; druglma. što bol.ic prodjoše, uspije tc se sklonc u kojl kutič i ondje se u goirUlu sabiju; no i tu ilt opkoli nei<molna straža i ne pušta ih tako dugo, dok no pomrti od bijede. Miioglrna za rukotn ]>odje tc se dočcpaju vvatiju uteknu u prostor, povlačcei sa soboui i proiivnice svoje. No preJ večc, kao ih giad i hk*d pritiskat star.u, vraćajii so goitiilice i prose konak na uiazu u košnicu. No ovdje ih več čeka druga jedna neumolna straža. Kad sjutradau naidilicc iz košnice izidju, ra.zgrnu s praga gomile lešiua beskorisnih gorostasa a u općiui utrne spoinen na dokono ono pleme svc do iduće; r a pvo lječa. III. , U istome .dauu često poub. j i :.vo trulove velik broj naseobina ti pč.o.linjabn. Znak ft.ome daju najbogatije, naibfdjt* Upravljeno nasoobino. Za nekoliko se dana za njttna povedu i rnalo općine, m injega biagostanja. Jedino narodi m j.ož ljaviji, najsiromašniji, narodi, u ko.ih c majka oslarjola i gotovo jalo.a, uzdr a vaju sv'oje trutove do početka zinx* u nadi, da će so još op’.oditi matica djeva a. boju očekuju i koja so još uvijek moiroditi: No tad ih stigne noizbjoživa no sreća; svo njihovo plon:e: anajka, trutov , radilico, sabijo so "ladno n usku, ispte ‘pletenu gomilu i umre u tišiii’L u mraku Eošnice, još prije prvog snije fc 'a.