Београдске новине

izlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

PoJedlnl brojavl:

• tMiraiu I ■ tra|«Tlm* Ki.lb.Wipi cijnri »d. . . . B kdtra II Hmlatol-SlMMUJI, Banl-H*rcig«>lal I D«lm«cJ]l pa d]aal of, ..... 10 litlari liraa atag padruBI« pa djaal 0 «.. • .13 halera —» Oglaal pa cljenlku.

M|asefina pretplata:

II BtatraM I a kralatfma rapai]«*Mtla at c. 1 1<- Ma za cojne I atipou palta. . BU Baograaa aa deatatom u kuta .... 8*63 U Hrratalrol-Slarenljt, Baiol-Hero*|«tlal I -- 1JI .

Dalmacljr ... 3 80 UoitallmkraJarimaAiutra-uiarakamanartilJa 3'— ’ U Inoitranslru........... 4B0

UradnlStvo: BEOORAO, Vuka Karadžlća uL bro) 10. Tulsfon broj 63. Uprsva I prlmanja pratplata TopllSln vanac broj 21. Talefon broj 21 Prlmanja 'oglasa Knait Mlhajla ul. broj 33- Talafon br. 245.

BEOGRAD, četvrtak 22. novembra 1917.

Godina III.

Velika bitka kod St. Quentina. — Snažni engleski ofenzivni nalet zaustavljen. — Clemenceauov ratni program. — Rusf napuštaju posijednje svoje istočno-galičke položaje.

Br. 321.

Ratni izvještaji. IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 21. novembra. Na d o n j o j P i a v i talijansko piopttištvo udara po osnovi na mjesta, 'koja leže na istočnoj obali. ' lnače netna ništa da se javi. Načelnlk glavuog stožeTa.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 21. noveuibva. Zapadno bojište: Frotu prijesiolonasljednika R u pprecbta bavarskog: r U ix>dne je kod D i x m u i d e n a jVatra bila Živahnija, tako isto od b ofuthoulsterske šunie do Becellaera. Izmedju Poelkapelle i Peschenđaele vatra je i juče bila vrlo žestoka. Poslije povećane va( trene djelatnosti na mnogim ir|estima |U A r t o i s u slijedili su izvidnieki napadi, koji su odbijeni. Izmcdju A rrasa i S t. 0 u e n t i n a prethodila je engleskom liapadu jaka topnička borba, kojoj je glavni napad bio drum, što yođl od Bapauma i P e r o n n a za Ć am b r a i. 13okle je ovaj težio da iz[vrši prodor naših položaja u pravcu prema Cambraiu, pobočnl su napađi, izvršenl sjeverno i južno od glavnog bojišta kod R i e n c o u r t a. đmali mjesiie ograničene ciljeve. Izmeju F o n t a i n e 1 e s C r o i s i 11 e s a Riencourta protivnik nije mogao jprođrijeti dalje ođ naših najistaknutijih linLia. Na glavnom napadnom polju ineprijatelju je pošlo za rukoin da zadoH)ije prostora pod zaštitom mnogobroj(dih pancerskih automobila. Naše čete jsu z a u s t a v i 1 e napad u pozadnim ipoložajima. Mjesla, koja se nalaze u jborbenoj zoni, medju : njima G r a i njc o u r t i M a r c o i 11 g. ostaia su u nc•airijateijskim rukama. Dijelovi materijala, koji su u položajima bili uzidani. izgitbijcni su. Južno od V e n d h u i 11 a slomljen je napad jedne engleske brigade s njenitn velikim gubicima. Odbijen je bezuspješn! napad Francutza, koji je s večerl izvršcn kod tAlaincourta. Jaka vatra u borbejnim odsjecima trajaia je do poia noći, (pa je poslije popustila. Jutros je pono\vo otpočela velikom jačinom. Front njemačkog prijcstolonaiSljednika*. Pojačana borbena djelatnost sjeivcro-zapadno od P i n c tt a i istočno od fČ r a o n n a. Na istočnoj obali M a iase, pošto je u zoru odbijen francuski inapad kod c h a u m e s k e šume, nije tpreko dana vatra više oživjela. Istočno hojište I maćedonskl front: Nije bilo veće borbene djelatnosti. TalHansko bojište: Stanje je nepromijenjeno. Prvl zapovjednik glavnog stanal pl. Ludendorff,

EtiiiesHo-tnneričko sio&oia. U više smo maha već ukazivali tta to, da se pojmovi deinokratija i sloboda nikako ne poklapaju, već da izmcdju njilt po pravilu štrčl neprebrodljiv jaz. Dcmokratija na staro grčkoin znači „narodna vladavina 11 , dakle oblik države, u kojoj po tačnom značenju ove rijcči narod upravlja samlm sobont. U stvari pak svijet još nikada od svoga pdstanka nije vidjeo takvu idealtiu demokratiju, već je u svima dempkratijama stvarna vlast bila u rukama kakve oligarhije, to značl malog broja ljudi, pri čeiint nc igra nikaikvu ulogu, da ii su ti ljuJi javno upravljali ili da Ji su se zadovoljavali, da iza kulisa „vedre i oblače“. Da uije tako, nlkada Sjcdiujcne Države i Itaija ne bi objavile rat središnjitn vlastima; šlo je 'do toga ipak došlo, to se ima pripisati radu malog, ali tim moćnijeg kruga ljudi. Prema tome. čovjeka ni najtnanje ne smije čtiditi, kad pročita vijest iž Wasiiingtona, prema kojoj je prije neki dan senator Lafollette braneći tt scnatskoj sjednici govorom, koji jc trajao tri puna sata svoje tcžujc za mirom, iznio najteže optužbe protiv vlade predsjednika Wilsona, koja, kako je ou ii svome govoru rekao, ugušuje slobodu iskazivatija misli na način, „kojemu bi čovjek mogao naći ravnog jeditto u Rusiji za vrijcme najcrnjih dana carističkog režima". Uzrok ovoj nasilnoj vladavini treba tražiti iskljttčivo u težnji američkih viasnika, da uguše svaki pokret, koji bi bio ttpućen protiv militarizacije Sjcditijcnili Država, zusnovane Wilsonom. Sve što u tom govont priča Lafoliette o ugušivanju slobode iskazivanja tnisli. o gaženju slobode štampe, o masama Jjndi, koje ltapse, da bi ilt poslije najzad opet pustili, a da protiv njih nije povcden nikakav krivični postupak, sve to zvttči toiiko strašno, da čovjek proslo ne bi vjerovao tt istinitost tili tvrdjcnja, da nctna autentičnih izvještaja. A sve to dešava se tt jednoj tobož najslobodoumnijoj demokratijl na svijctu, koja je prcd ulazom u prfstanište svoga najvećeg grada razmetijivo podigla ogromni simbolički kip bogiuje slobodc. Do duše svi oni, koji se o pravpm stanju it Sjedinjenim Državama nisu obavještavali iz detnokratskih listova u srcdnjoj Evropi, već su svoje uiformacije crpli iz pouzdanijih izvora, davno stt znali, da je isitodom velikog gntdjanskog rata tt Sjedinjenim Državama (1861.—1865. god.) do duše zakonom na hartiji ukinnto ropstvo crnaca, ali da je u mjesto toga nastupiio postepeno porobljavanje čitavog dijela bijclog stauovništva, koje je u svojoj borip za opstanak bilo priuudjeno, da argatuje u kancelarijama i fabrikama za američke milijardcre. Da li će

pak optužbe, što ih je iznio Lafoiiette u senatu, izszvati kalcav boljitak u tom stanju, da ii će sc vlaJ t pcimorati, da odgovara za te stvari? Siabo, da će do toga doći; na iuie u .,slobodnoj“ repnblici s one stranc okeana i dan danju ne postoji ministarska odgovornost prema narodnom predstavništvu. Ćlanovi vade, što je postavlja nekrunisani državni poglavar jedino na osnovu vlastitog naltodjenja, ni no pltajući parlamenat, odgovorni su jedino njeinu predsjedniku republike, iično. A valjda nl najokorcliji demokrate u srednjoj Evropi ne će vjerovati, da če Wilson uzeti na odgovornost svoje ministarske izmećare, koji ])redstavIjaju šlijepo orudje za izvršivanje njegove volje. Wiison sa svojotn nasilničkotn vladavinom našao je dostojnog druga, a gdjc bi ga našao na đrugotn mjestu, ako ne u jednokrvnoj Engleskoj, u licu njenog ministra predsjednika Lloyd George-a. Ovaj je baš sada dao internirati na ostrvu Wight-u nekoliKo hiIjada ruskih vojnika sa zapadnog hojišta, koji se tamo više nisu htjeli boriti i koji su tražili, da ilt vrate u Rusijn. S obzirom na (o, kako dauas stoje stvari n razgradjcnoj ruskbj impcriji, nc može se takav postupak ovilt vojnika obiiježiti kao prckršaj vojnokrivienog zakona, ako ont traže, da se vrate u domovinu, đakle ako hoće da napuste mjesto, na kojcsu pdstavljenf. Oni su u svoje vrijeme položili zaklctvn imperatont, zatim je zbačen dom Romanovih, a da im u Rusiji do današnjeg dana nije pošlo za rttkom, da stvore i duže vremena odr/.e obiik vladavine, koji bi cio narcd priznao. Za koga đa se bore jadui „rmižtci"*' daleka od svoje domovine? Za Kcrjcnskog i!i za Lenjina, za Kornjilova ili za Kalcdjina? J3aš zbog toga, što pri najboljoj volji nistt mogli naći odgovora na to pitanje, oni stt i odrekli ida sc đaljc borc. A sad su im Engleziima vrlo jasan način pokazali, za koga oni tt stvari imaju da gimt, pa su’lh zato okovali tt iance engicske „siobodc“. Tamo će ovi Rnsi sada imati dovoljno vremcna da razmisle o blagodetima demokratije, koja je tt njihovoj domovini Izazvala Icrvavi gradjanski rat, koji ni u koiiko lie iziskuje manje žrtava od kasapnlca. što ih je ruskoin narodti pri svojhn ofauzivama prircdjivao Brttsiiov.

Gradjansltl rat u Rusiji. • Boiiševiki gospodarl položaja. (Naročitl brzojav „Bcogradsklli N'oviiia 11 ) Ebtterdamj 21. aovembra. Petmgradskt đopisnik ,,D a i I y Tolograpba" javlja, 3a su J>oljševiki u Petrogradu go.spodan’. Korjcnskova kozaTika vojska Utvrdi'a je s njima u (iaeini i Carskom Selu jninu'rjo. Vodj kozaka, gc-

neral Krasnov, pontiđio je iislugu, da Kerjenskog sa svojivn kozacima dovede u Petrograd. Za vrijemo pripreme oko logft Kerjenski jo pobjegao, Ne zna se gd je se nalazi. Izgleda đa su ga sve stranke napnstile. General Duhomn primlo je zapovjednišlvo nađ boljševikima, koji su s giazimm na čelu ušli u Petrograd. 8tajiovnišlvo je mirno. Od ponodjeljnika otpočeli su u Pelrogradu da r:.d-‘ eieklričm' iramvaji, privaino bankc su od srijede otvorene, ali s druge strane pr jeti opasnost zbog vrlo slabog dovoza. Nekt osta- | ci petrogriulskog gai'nizona po'.poinažn 'boljševike, drugi se vojnici drže neutralno. Mišijenje naroda je podije jeno. Mnogt ra'Jnički odbori tvornica su ptoteslovaTT, šfo boJjševiki uzimaju sut vi ’Sl u svoje ruke. Doljževikt su u političkoj vezi samo još sa monjšovikima i intemae jonalislima. Eevolucijonama socijalislička stranTa je s njima prekinula svaku vezu. Unutaruje 1 eškoće u stranci boljševika još više povećavaju laj rascjjep. Ministar prosvjeto Lunabarskij je odstupio u Zuak proiesla protiv pucanja na Jv'rend i rušenja umjctničkih mjeslai fpomenika. Vladn boljševika priznaia i u Moskvi. (Naročiti brzojav „Beograđslđh Novlna") StQckholin, 21. novembra. Vlada, ustanovljena od strane pctrogradskog radničkog i vojničkog savjeta, priznata je sada i u Moskvl. gdje su boljševiki tt nadmoćnosti. Odilažeuje siranaca iz Pctrograđa. (Naročit! brzojav „Bcogradsldb Novlna") Stockholm, 21. novmebra. Prema posljednjim vijestima počeli sti stranci masama odlaziti iz Petrograda. Amcrička kolonija jc već na putu za H a p a r a n d u u zascbnim vc>zovima. Ritsi napuštaiu svoie posljednje galičko položaje. (Naroottl brzojav „Beogradstdb Novlna") Budimpešta, 21. uovembra. ,,A z Est“ javlja Iz Lavova: Ovamo stt stigle pouzdane vijesti iz Tarnopolja. po kojoj se Rusi spremaju, da i s p r a z n e g r a d o v e OrzymaloviSkaletu malenom od njilt još posjeđnulom galičkom pograničnom prostoni. Kako tvrdc očcvidci, Rusi su već napustili svoje tamošnje prcdnje položaje. Glasovi o Kerjenskovotn samouflfetvu. Kb. Kopenltagen. 21. novembra. .,B e r 1 i n g s k e T i d e n d e“ javIjaju iz Haparande, da putnici, koji su juče stigli iz Petrograda, pričajit, kako se u Petrogradu raširila vijest, da sc Kerjenskij iz očaja nad svojim položajetti ustrijelio. Opšte je mišijenje, da če ti Pctifigradu u roktt od 10 dana zavladati gbrd. Predstoji odlazak p o s 1 a n nc a s p o r a z u m n i lt s i I a.

(Naročifi brzojav „Beogradskih Novina 11 ) Stockholm, 21. novembra. Iz Torncje javljaju, da je Kerjcuskij po zarobljenju svoga glavnog stožera pobjegao preobtičen u mornarslcom odijelu. Zbog toga ga nijestt po* znaii. Za njim se traga, a tragaiijenl rtikovodi mornar po itnenu Dibeko. Sttkob izniedjit rttskih vlasti i postanika sporazutnitih sila tt Torneii. Kb. Stockliolm, 21. novembra. Pretna jednoj vijesti iz Haparanda. lcoja potiče iz potizdanog izvora, u Torneji je došlo do ozbiljnog sttkoha izmcdju konzulata sporazumnilt ■o.ala i vlasti. Granične straže tt Torncji oglasiie su putni list jednog kurira sporazumne vlade za nevredeći i nistt dozvolile kurirti da proćuži svoj put za Haparandu. Konzulati sporazumniii sila su postavili uitimatum, na koji je trcbalo odgovoriti tt roku od pola sata, posiije čega su vlasti naredile granićnoj straži da propusti kurira. Vlasti u Torneji stt naredile, da sc zadrži roba, koja sc iz Rusije izvozi za sporazumne zemije, kao odtnazda za naredbu sporazumtiilt si!a, da se sva u Arhau-, gelsku istovarena roba vrati nazađ u Knglesku. Odbor boljševika o položaju tt Rusljl — Engieske nade u Kalcdjitia. Kb. Stockholm, 21. novcmbra. Pretna vijesti ,,S o c 1 j a 1 d e m ok r a t e n“-a iz Haparande, odbor bo!jševilca za izvještavanje inostranstva jc obnarodovao ovaj izvještaj o položaju u Rusiji: U Petrogradu vlada mir. Sve su vijesti o pogromima lažf ncprijateija revolucije. Prošiog pctka se tt Petrogradu čttlp, da je Černov. ušao u radničku viadu. Većina je četa na frontu na strani radničke vlade. Taj je isti slučaj i u Harkovu. U kazačkitn predjelima vlada nesloga, ali su seljaci protiv kazaka. ,,Socijaldeinokraten“ pritnječuje na ovo: Sa svim ovome suprotno govore brzojavi, koje šaljtt iz Petrograda engleski dopisnici i kojt poiožaj opisuju ltajcrnjim bojama. Na« ročito se mnogo bave s kazačkim generalom Kaledjinom, kog mnogi cngleski brzojavi označuju kao budućeg čovjeka. Izgleda kao da se Englezl mnogo čemu nadaju od prođiranja Kaledjina protiv Petrograda, i da su njt* hove vijesti diktovane žarkiin željama, da kazaci zbrištt niirovmt rcszoiuciju. Ma kako sve ovo bilo. nijc bež interesa to. što liberaina Engleska republikanska Francuska polažn tolilcit nadu u kazakc. O dogadjajima u Moskvi. (Naročitl brzoiav „Beograđsldh Novlua“) Haag, 21. novcanbra. ,.D a i 1 y T c 1 c g r a p h“ javlja iz Petrograda: Boljševiju imaju vlast u

Podlistak. Ogrizović: M a j k a. r— Spouien jedttoj inedjti tisućama. ' Pismo iz Hrvatske s debeiim crnim obrubom, od nepozuate ruke, jav9Ja!o*mi, da je moj nekadašnji djak, ftVladimir V., još prve godine rata do[pao srpskog ropstva i dospio u Niš, /igdje je uhvatlo pjegavl ,,tifus“ 1 umro s proljeća godine 1915. — kao jedan »d tisuće slučajeva, Koje čovjek u jbojnim grozotama više i nc žall, jcr ih 'jje toliko ninogo 1 jer im se više poftioći ne može ... Ali je žallla ona, majka. Pisala mi je, kako joj je živa želja, da posjeti ^grob svog jedinca, prije nego i sama 'iunra. Ja nčk jctj u Bcogradu izradim ajutnicu do Nišaf, zapravo potvrdu na pstaroj i^pravl za prolaz kroz bugarkko osvojeno zemljište. Tu sam joj tugledao I sliku: tihe i brižne crte sta[rije gospodje, koja je gledaia u svijet jgotovo bez izražajai. ali kao da u očiSia krije nekl nemir. No kako je i cijelo pismo kazivalo staloženu tugu ta već je prošia i godina dana, otkako lioj je sin sahranjen — nisam se još tad i>rinuo o tom, je 11 majčino srce u beznadici oćajalo ili se s vremetiom već I lutješilo, nego sam nastojao, da joj što prije udovoljira željl, nek vidi grob svog jedinca, nelc ga oplače, pa će joi biti lakše. Doznao satn Iz Niša, da

je sahranjcn na ix)ljtt uz glasovltu ćele-kulu, da je to skupno groblje, gdjc je po više trupla položeno tt jediiu raku, te da ga rhože posjetiti. Pribavio sam joj i propust na putnici, i ona ml sva sretna — koliko je još mogla biti srctna — zahvaijivala i javila dan, kad če prolaziti kroz Beograd. Bilo je zitnsko, vjetrovito i sttježno večc, kad sam je našao na stanici. Prepoznao sam je odmah: ista skrivena tuga u licu, a ncmir u očima još jačl — tako da sam se i upiašio. No ona je nii'rno i sredjeno govorila, onako kako je i pisala. Žcljeia je, da što prije dodje do Niša i do groblja. Mjslio sam: onaj je ncmir s toga, što ćc putovatl satna kroz nepoznat kraj, a još k tomu zimi 1 noćtt, pa se više s njim nisam nl bavio. Ali sam se prevarjo: taj je nemir bio dubljl. U tim je staraćkim oćima dozrijevala jedna odluka. 1 dok sam sutradan sve lieiiotice i počešće pomišijao na nju, kako li je stigla I je li našia, za čim je jedino iŠla. — iznenadi me lz njezina rnjesta bi-zojavka ovog sadržaja: „Spriječite samoubijstvo tnoje sestre na grobu njezina sina u Nišu“. Potpisana je bila njena sestra, za koju prije nisam ni znao ni čuo. — Pročitam ponovo brzojavku i ne mogu jc pravo shvatitl. Ona jučerašnja mirna žena pa — samoubijstvo! I — starija žena! All — majkal I za — jedincem! Staneni se uživljavali u tu istlnu i po malo je shvaćatl Po to je dakle Išla?,

1 za to je htjela od menc putnlcu? Ja sain daklc sukrivac? — A je li ona uistinu kriva? Nijc 11 i takav čitt prošten — majci? Ali to se joŠ valjda uije ni dogodtlo. Možda sestra to samo tako misli. Pa ako je već očajna tnaiika ltaumila, da se skonča., možc so još sprijcčiti. Da, još se može. — Brže stoga Javim oblastima, nek pripaze na nespetnicu i ttck je odvratc od grozne naanisli. Tek drugi ili trcći dan dobijetn odgovor, da gospodja V. nijc pokazivala nikakvih znakova. c bi što učinila, da je našla grob svng siua, urediia sve za spomenik i da se sprema na povratak. Bio sam miran a umirio sam i sestru, koju sam već 1 odsudjivao, što sc bezraziožno prestrašila i uznemiriia me, a koja mi se međjutim doskora javila, da je sad sve u rcdu. Ona je brzojavku s toga otpreiniia, što se bojala, da će joj sestra odista učiniti ouo, o čem je neprestano govorila; otkad joj je stigao crni gias o smrti dragog jcdiuca, neutješna je i gotovo očajna. te nema — vcli više veselja, da živi. Ja sam dahnuo dttšotn: samo Kad se vratila! I>a se usmrtiia, i sam bi sebe u ltojem času krivio, zašto nisarn sam otišao iza ltjom i spriječio. Prolazila zima, nadolazilo protjeće. a ja sam u navali toUkili misli, što nam ih ratno vrijcnie danotnice i bezobzirno sipa, zaboravio I inajku i njenog jedinca, Ali jednog dana stlgnc mi nakon dugog Tazmalca isto onako

pismo s jroznatiiit crnim obrubom i poznatim rukopisom. Opet mc Je molila za putnicu: htjela lii da vidi spomenik tia grobu svoga sina, koji je dala ixtstaviti. Da vidi sponnenik? Ili da — sad izvrši ono, što je mamislila? Da, da sad! Odluka Je sazrela. Našla je grob, podigla je spomenploču: odužila se njemu, siutt, sasvitn, a onda če se odužiti sebi, majci. Ja je tt duši vidim na grobu mrtvu, otrovatiu ili prostrijeljetiu. Kako gadna smrt a kako uzvišena žrtva! Ne, ipak to se ne smije da dopusti. Sam ću sebi vječito spočitavati, što sam joj sam — po drugi put! — dao priliku, da izvrši svoje grozno djeio. A opet da ne ispuiiitn inajci i tu željtt, da vidi ttredjen grob svoga sina? Možda I. zbilja ide samo za to? Možda je prvi put ponijela s njegova groba kakvu takvu utjchu, pa će ga tako posjećivati svake godine sve do svoje — prirodrte — smrti; puslit ce da je boi sve malo po malo otkida, dok se ne prekine, a ne ćo životu kidlsatl. S druge strane dolaziie tni u pamiet rlječi njcne sestre, da če nesretna majka to stalno izvršiti. Što da učinim? Nikad se nijesam osjećao tako slab u odluci kao tad. Da izmislim e se više ne rnože i ne smije putovati tamo? To bi bio grijeh proti majci. Da je odvratim od puta? Kolikogod sam puta uzeo pcro, da joj pišem, toliko sam ga puta i odložio. Sasvim sam slab bio pretna pojavl ma>ke, koja mi se sve većom jačinom unosiia u dušu. 1 tako

su prolazili dani, a ja niti sam joj odgovarao niti sam se brinuo za putnicu. Mislio sam: najbolje je sve prepustitt vremcnu, pa nek se stvar nekako satpa po scbi riješi. Možda će tnl i poriovo pisati, a đotle 6e se več ncšto dogoditi, što će otvoriti kakav takav, izlaz iz sukoba, koji su uad nama. I to nešto se uistinu dogodiio, all — bez izlaza. Dogodilo se bržc, ncgo li sam 1 nrislio. Ne znam. Jesu !( prošla ta đva ili tri mjeseca, a ja ođ olilasti iz Niša dobijem zvaničuu obavijest, da Je gospodja V. na grobu svoga sina oduzela sebi život. Izvršila jc dakle svoju jcdinu t stainu tnisao. 1 bez mog je posrcdstva došla do putnice: obratila sc na nckog drugog, jer joj ja zbog moje šutnje nisatn valjda više bio dosta pouzdan, a možda je i čula, Što mi }e sestra pisala, pa je posumnjala. No sve su te sitne misli iščezle pred veličajnom grozotom njenog čina. Kao iz mutniil uzburkatpit valova na dalekont crnotp tnoru iskrsavaia mi je njena slika mirna i veiika. Nemira je u oku nestalo, Ona je rukont o ruiku sa svojim jedincem koračala prctna vratlma vječnostl! Sve je drugo prcma toj pojavf tnalo i slabo. * Kad sam nedavno prvi put raz« gledao Niš, pošao sam pred veče I do grobija.. Tko da ne ode đo čuveno če!c-kule, gdje se još i danas vide uzi« dane srpske glave, što ih je prije viša nego stotinu godina pobjednlk usadio.