Београдске новине

Strana 2.

Cetvrtak BEOGRADSKE NOVINE 22. novembra 1917.

Brol 821. ,

fvojim rukama, ali ih bojkotuju. Posll[e Jednonedjeljne nasilne vladavine u Mo'sJcvI vlada sad mir iznurenosti. Đorba Je u MoskvJ otpočela 10. noy,embra. Nju su gadjanjem Kremla otpočele 6ete boljševika, ali su jake čete brzo lstjerale boljševike iz Kremla. 12. novetnbra je borba vodjena u sredini Moskvo. Vladine čete su se sastojale Jz 3000 vojnib pitomaca i nekoliko časnika i Lz brzo obrazovane djačke garđe. tako zvane bijele garde; imale su tri topa. Crvena garda boljševika saftojala se većinom iz mladića od 12 Mo 18 godina. Sa petnaest topova su oni ođržavali vatru, ali su rdjavo ga'djali, te su s loga porušene mnoge priyatne kuće, izgimilo jc preko 5000 gradjana, čiji su leševi ležali po ulicama. 14. novembra je objesno gadjau Krcrnl. Kad je tom prilikont porušcna katedrama crkva Uspjenija Bogorodioe t kad je počela da gori crkva Sv. Vasilija, pobudilo je ruŠenje tili narodnih svetinja, koje je i sam Napoleon čučao, obe stranc da zaključe mir. Kretanje četa s fronta preina Petrogradu. (Naročiti brzoiav „Ikojsradskih Novina") Kopenhagen, 21. noveinbra, Putnici koji iz Pelrogiada dolaze ,u fforneju, tvrde, da u ruskom slanovttištvu ponovo izbijaju simpatije za vispostavljanje monarhije. U svakorn slučaju se računa, da ćc £C uskoro ttvesU .vojnifika diktatura. Još se govori, da se cio vojnički zIkh', čete s fronia, pod zajpovjedniStvom vojničkog odbora nalazi na putu za Petrograd, da učiiu’ kvaj vladavini maksimalista. Te su čete voć dospjele do Lvige, 150 knv daleko od Petrograda. Zrtve petrogradskih novcmbarskih dana. (Naročiti brzojav „Beogradskin Novina“) Berlin, 21. novembra. Sa ruske granice se javlja: ,,N ofvaja 2iznj“ donosi, da je ,đo sad prebrojeno 1788 žrtvi novembarskih đana. Stcta, koja je na zgradama pocinjena, lde u milijune. Topničkom vati'om poružene su mnoge skupocjene zgrade na nevskom prospektu. List opominje izvršni iođbor da strabovlađu ne produžuje i jdalje. Francuski bojkot ruskih vriiednosti. (Naročill brzojav „Beogradskih Novina") Berlui, 21. novenvbra. Sa švajcarske granice se javlja: ,,M alin“ javlja, da je francuskim bankama nare<ljeno, da u budućc no primaju ruske čekove i nputnice za isplatu, AuarhUa u Finskoi. Kb. Stockbolm, 21. novembra, U Finskoj vlada već ona ista. anarhija i samovolja kao i ,u Rusiji. Zapovjednik vi Turnejvi je jedan momar. PuLve listove ovjerava jođan krojač. Cenz.vmv nad brzojavima vtši jodan Jimav. Socijalisto su sazvalo stari zemaljski odlx>r, koji jo potvrdio samostalnost Finske i tosmosalnv rail. Gradjanske stranke no priV.naju stan zemaljski sabor.

Oienzlvu protiv ltoliie. Franeuzi u drtigoj tallianskoj dcfenzivnoi liniji. (Naročttl brzojav „Ueograilskih Novlna") Ženeva, 21. novembra, a l i n“ javlja, da so u drugoj talijanskoj odbranbenoj iiniji, koja je osamdeset metara iza Piavo podignuta, nalaze ivećim dijelom francusko čete, „Corricrc deila Sera“ jnvlja, 'da je bivši ministar vojni genoral G-ran'd l Vjaimcnovan za zapovjeđnika dlvlzije lu Veroni.

Princ vvaleski na talijanskom bojištu. | Kb. Lugano, 21. novembra. i,Giornale d’ Italia“ javlja, da je princ waleski stupio u pngleske četc na taiijanskom frontu.

Eng!eska i alzaško-lorensko pitanje. Iz raznilt nezadovoljnib Izraza engleskih državnika kao i njima bliske štainpe moglo se vidjeti, kako im je nezgodno, što se u donjoj kući lma povesti rasprava o ratnim eiljevima. Nema suinnje, da se potajno pokušalo spriječiti, da ne dodje do interpelacija Lee Smitha i Ramsaya Haedenalda. Ta još prije kratkog vremena izjavio jc Lord Cecil — odgovarajući zaslupniku „United Pres“-a, — da je 'besmislica raspravijanje o mirovniin ciljevima. pošto prije svega mora Njeniačka biti pobjeđjena. Nije više rekao ni Balfour, kad su ga interpelisali o pravim engleskim ratnim ciljevinia, nego ouo, što su o tome rekli Asquith l Lioyd Oeorge. Medjutim on je barem malo digao veo, koji je do sada skrtvao nazore cngleskih vlastodržaca o Alzas-Loreni. Pošto je upozorio na to, da sc iz do sada poznatiii govora možei zaključiti, kako je vlada sasvlm iznenada đošla do odluke, da od svih objavijenih ratnili ciljeva Alzas-Lorena zauzima naročit položaj, te ne stojl ni u kakvoj vezi sa ostalim ratnim ciljevhna, nastavio je daije: „Naravno da želimo vraćanje Alzas-Lorene, tza to se bez sumrijc i borimo, ali ne samo za to, niti ova zauzima neko naročito mjesto medju ratnim ciijevima. Na prvom mjestn mi se borimo za to, da se Evro-pa oslobodi od stalne opasnosti vojnog gospodslva Njemačke.“ Dosad su engleski državnici, stalno izbjegavali ovakve iziavc. Biiesni Asciuithov naein izražavanja — odmah poslijc publikovanja govora gosp. pi. Kulilmanna u carevuiskom vijeću, ćije je izjave o Alzas-Loreni označio kao najnezgrapniji pokušaj njemačke diplomacije što se tiče sijanja razdora izmedju Engleske i Francuske — najbolje dokazuje, u kakvu je nezgo-dnu ncpriliku time engleska vlada dospjela. Kad bi Engleska ozbiijno mislila sa onim obećanjima, koja je bez sumnje potajno dala Francuskoj, onda engleskitn državnicima ue bi ništa tako dobro došlo, kao to, da dobiju priliku u kojoj bi pred cijelim svijetom mogli otvoreno i odlučno izjaviti, da je vraćanje Alzas-Lorene giavni ratni cilj sporaznma. Prije svega su sc učiuili, kao da sc nc boje da se otvoreno zauzmu za ono, šta sit potajice Francuskoj obcčali, a samo zbog toga, da bi se ona pođstakla na ponovni boj, u kome Je bila več sustaia. Churehill je središnje vlasti nazvao „neprijateljima čovjcčanstva", jer da su Francuskoj oteli Alzas-Lorenu, Asquitli se izrazio višc diplomatski: „Alzas-Lorcna bila jc dugo godina dio Francuske i barem ukoliko se tiče Lorene — francuski osjeća, i ostala bi ne sanio kao cijena za njeinačku pobjedu nego i kao znak francuskog poniženja u njemačkim rukama. Tu su bili korijen i izvor nemira ncsigurne ravuotcže i oružanja za opkladu, što je dovelo do ovog ra-

uzme za vraćanje Alzas-Lorene, ali da pretpostaivlja narodno glasanje, ipak nema suninje o tome, da najveći dio engleskog radništva ne će ništa da zna 0 tome, da Engieska radi na ostvarenju alzaško-Iorenskog ratnog cilja. Da sc u kolonijama upravo gnušajn takve politfke, razumije se samo od sebe. U Kanadi je bio baš francuski elemenat protivan tome, da Kanada u ratu sudjeluje. On se bori protiv zakona o opštoj vojnoj obavczi, koji jc u izgledu, te bi zbog toga moglo još doći do gradjanskog rata. Ma kako da je angioisasko stanovništvo Kanade ratoborno, ipak se ne može smatrati, da je za nj glavno pitanje alzaško-lorenskog ratnog ciija. U Australiji je opet uzrujanost zbog američko-japanskog sporazuma sasvhn potisia u pozadinu intcres za evropski rat. U južnoj Africi je ponuda engleskc vlade za kupovlnu pamučne žetve izazvala veliko nezadovoljstvo u cijeloj zeinlji, jer se računalo sa nmogo povoljniiim ponudama Amerike i Japatia. Engleska vlada je tu skoro naročito naglasila, da sc ne če upuštati ni u kakve mirovne pregovore, na kojc ne bi biii pozvani 1 zastupnici vclikih dominija. Prema svcmu tome posljednja izjava Balfourova o alzaško-Iorenskom ratnim clIju može se samo tako tumačiti, đa sc Engleska ne smatra vezanom za alzaško-lorenski ratni ciij Francuske, ukoliko se nc bi moglo s time računati, da bi se mogli postići ratni ciljevi ostalih saveznika, naročito same Engicske. Za to smo radoznali, kako će javno francusko mišijenje prhniti ovu sasvim jasnu Balfourovu izjavu. Bosanskl zemaljski poglavar barun Sarkotić — general-pokovnik. Kb. Beč, 21. novembra. Vojno-naredbeni list donosi, da je Njcgovo Veličanstvo gcnerala pješadije baruna Sarkotića imenovalo general-pukovnikom. Engleske vijesti o miru o Božiću. Ilaag, 21. novernbra. Pada u oći, što so s vijesliina o huiu ne bave u Englcskoj samo umjereiu listovi, kao što su „Daily News“ i „Manchester Guardian“, nego i oru najratoborniji, njima na čelu BottoniIey, koji ističe veliku vjerovatnost, da će do litir* doćL oko Božića. bnni; Bottomlev, izdavalao „John Bulla“, sa ostalim engleskim politićarima je po Ejetio zapadni front pa ga je šta više prinu'o i Haig. Obaviješten o raspoložeitju u ejigleskim' vojničkim kiugovima, vlasnik „John Bui!a“ je donio kući novost, da se medju vojnicima u opšto govon o tniru o Božiću. Polazeći oi tog vox populi, Bottomley zastupa sad uvjo^ renje, će so rat iz čisto praRtičkih razloga završiti krajem đecembra. On u svojim larmadžijKkinS člancima ponavlja tu senzacijonu vijest. na čemu on tu svoju nadti osmVa, možc sc vkliti iz nagovjcštavanja, koja on u svojirn članctma navoRi, da nw je to Haig lično izjavio.

govor Lloyd Oeorgea jevtina retorikai Uprkos svoje fantazije l djeiotvornc snage pokazuje se Lloyd Oeorge u svim pitanjima, koja rade o životnhn interesima zentlje, kao nedostatan. Njegov bi odstup značio sreću za Engleskti. Programnl govor novog francuskog ministra predsjednika. Kb. Paris, 21. novembra. Clemenceau je u govorn, kojun je razvio svoj program, rekao ovo: Stupamo pred vas sa jednom mislr u neograničeiVu pobjedu. Mi ćemo voditi rat sa udvojennn naporima. Nikada Francuska nije imaJa talio jasnu potrebu da živi i fla se razvija kao sad. Clemenceau je fc'Srdje rekao: Počinjeno su pogrješke a i zločini, zločini protiv Francuske, kofi zahtijevaju brzu kaznu. Mi pred vama i pred zemljom, koja traži pravlčnost, piTrnamo na sebe obvezu, da kažnjavanje izvršimo po strogosti zakona. No budimo slabi, ali ne budimo ni žustri. Sve krivce pod ratni rucI, nikakve pacifističke borbe više, nikalcvih više rijcmačkili rovarenja, ni zavjere, ni poluzavjere. Rat niko ne ubija više nego rati Naža vojska ne žek' da dodje izmedjtu dvije vatre. Pravđa neka vrši svoje? Jednog će dana uzvici đopadanja od Parisa do najskromnijeg sela pozdraviti pobjedonosne zastavc. Da taj dan .ostvarimo, najljepŠi naše osvete, noslije tolikih đra<gih, leži U nažim ruk;mia. Povjerenje novoj viadi. Kb. Paris, 21. novembra. Poslije interpelacije o opšJoj pdlitici komora je sa 418 protiv 65 glasova prrmila dnevni ređ o povjerenja.

Japansko sputavanje Kitaja. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novlna") Frankfurt, 21. novembra. ,,F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ javIja rz Basela: Japansko poslanstvo u Pekingu zahtijeva od kitajskog ininistra pređsjednika da potpiše ugovor kojim Kitaj Japanu priznaje: 1. Monopol za sve nabavke oružja, ikoje je potrebno kitajskoj vojsci; 2. Da se japanskim kapitalom podigne arsenal kitajske vlade; 3. Postavljanje japanskih vojnih savjetnika; 4. Ustupanje žcljeznih rudnika u okolini Nankinga.

Pooštreni podmornički rat. Potopljeni engleski ratni brodovl. Kb. Berlin, 21. novembra, Wo 1 ffov ured javlja: Jeđna je od naših podmornica kod sirijske obale torpednim liitcem potopila jedan veliki engleski monitor i jedan razarač. Neprijateij je kod propasti ovih brodova pretrpio i znatne gubitke na ijudima. Njemačka. Promjene u njcinačkoi vladl. - Kb. Berlin, 21. novembra. Zvanični državni iist je obnarodovao ovu objavu: Car je izvolio narediti, da se državni tajnik državnog privrednog ureda dr. S c k \v andcr razriješi ođ svoje dužnosti, odlikujući ga jeđnovremeno redom pruske krune II. razreda, a na njegovo mjesto je postavio podtajnika za Elzas-Lotringiju baruna Steinav davši mu naziv pravog tajnog savjetnika. Dalje je car naimcnovao savjetnika u ministarstvu spoljnih poslova tajnog legacijonog savjetnika Wilhelma Radowitza za podjajnika u državnoin uredti, đavši mti naziv i stepen izvanrejdnog poslanlka i opunomoćenog ministra.

ta, najstrašnijega od sviju.“ Medjutim jc L!oyd Oeorge svečauo izjavlo: ,,Ma kako da dugo ovaj rat traje, ma koliko žrtava da Englcsku stane, mi ćemo Francusku potpomagati, dok svoju podjarmljenu djecu ne oslobodi ispod tudjeg gospodstva”. Mogio se prctpostaviti, da će ovo izjavo izazvuti živalian uemir u javnom eugleskom mišljciiju, naročito u kolonijama- Najžlvlje se pretresalo alzaško-lorensko pitnnje u knigovima engleske radnlčke strauke, Ako se uprava ove strauke, i odlučila najposlije za to, *da so za-

Kriza u engieskoj vladi. Kb. Rottcrdam, 21. novembra. U engleskom doujcm domu govorilo je osim Asquitha još više govornika, koji su svi oštro kritikovali posIjednji pariski govor Lloyda Oeorgea. Jedau je govornik izjavio, da sadanje. držanje Lloyd Georgea znači sramni uzmak od stajallšta, koga je zauzeo u Parisu. Ratni savjet sporazuma morao bi prema govornikovom mišljenju imati ne samo savjetujuču, nego i izvršnu moč. Drugi su govornici rekli, da je

da biulu strah i živa opomena svakonut. iko so protiv njcga ustane. Tko da ue pogleda mauzolej, podignut oko te male kulo kao pokrov počitanja palim junacima? S čudnim sam čuv* stvom promatrao i kidu i lubanjo i vUenco nad njima — vcč uvcle, postavijenc o uspomeni stogodišnjice kad me je u mausolej uveo b u g a rski vojnik. Koliko gospodara u jedva ’dva Ijiidska vijeka! Groblje je podaljo. Kroz žita i trave, koje se ijeskaju o zapadnom suncu, vide se krstovi i spomenici, niski i sami. Oni boz krsta l s drvenom motkom to su turski grobovi. Posebno je odjeljenje vojnika iz ovog rata: Hr.vata, Ccha, Magjara i Nijemaca kao ratnili zarobijenika, a uz njih i Srba, kojl su takodje umirali od ,,tifusa“*, ism i novilt bugarskih. Nn svakom Je drvenom krsfu ime. a ima tu i bez imena, pozuatih jiepozuatiii . grobova“l Gajo $u im koiijevke bile, a gdje se cto (uz Ceie-kui«!) skupiše u vclik zajednički grob?l — Dok sam amo poJa*io, mislio sam još na nesr«tnu majku i na jedinoa njena, a sad sam h ;ovoj mješavlni naroda I grobova Izgubio i njib na čas iz paineti. Sta Je po • ieđioac čovjek naprama tisućama?! Mrtvaci monarhije itnaju tik kraj ulaza u svoje odjeljenje isto onakav kmnad ziaa kao Ito Je Cele-kula, priprost i žbukora nasut, samo što jc iitiseto usadjenih glava uzidana crna mramorna ploča sa ziatnlm ukltsanhu »ioviuia; „D«n, in Kriegsgeiangenventoibenen čsterrekb-ungari-

sclien Heiden das dankbare Vater* land“*). Taj je nnpis na ploči slijeva, a zdesna su W iste rijcči u magjarskoin jeaiku. Podjcm putanjom: krst do krsta, svi tako strašno jednaki! Na mjestima su usko i gusto jcdan do drugoga: znak, da je bilo šlcupnih raka, u koje su se polagala tvupla na gomilc, kako je vcć harao ,,Ufus“. — Ali gle! U jcdnoličuosti jeduakilt humaka i Urvcuih krstova tiho se ističc kao ,jedna jedina“ mala željezna ograda s niskim spomeu-kamenom i sasvim uskont katncnitom pločom. Kao da je djctinjl grobić ili mila igračka, koju su u igri podigla djeca! Pridjcm bliže: u spomea kanten tiklcsaua jc fotografija tnlada, bezazlenji čovjeka njcžnih, gotovo ženskih crta, kako prekrštenih nogu sjedi uza stol, a u očima mu je slabi, sjctni smiješak, To sain lioe negdjc vidio. Sjetim se svega i začudim se sam sebi, kako sam mogao zaboraviti, da je tu grob i spomeuik majčUia jedinca. Rijcči su mi na ploči to potvrdile: „Ovdje počiva jcdiuac s in e k Vladimir V„ bankovni činovnik u Zagreini. rodjen 30. 10. 1888., umro 11. 3. 1915.“ 1 u neodoljivoj navadi, da odbijam ovake brojcve, sračunam: niti dvadeset i sedam godina! Osvit muževcosU. Pogledam mu još jednom aliku: da, to je ou. I smijcšak mu je svc tužnigi, svc u dajju daljinu. Kao '*) „Ausiro-ugarskim junacima. koji su umrli u ratnom zarobljentštvu, zahvalua otadžbina'b

da je još onda, kađ je^u domovini uz taj stoi sjcdio, gledao dalcki grob uz Ćcle-kulu! A je li viclio, što će mu majka nčiniti na tom Istom grobu? Zbilja, maika! GUjc ie ona? Gdjie je njen grob? Pogledam imaokolo. Ali, da — oua nc spada u vojničko odjcleuje i uz spomenik naroda monarliije. Ona jc ncgdje drugdje i — kao samoubica! — valjda izvan groblja... Ne, ne, oua je ovdje, nad tim grobićeiu, nad truploim svoga „s i n e k a“. I nehotiee bacim oko na ploču. Na njoj su još neke riječi. Oko ml se muti suzom i jedva po uskoj ploči čitam mz za nizom, kao da bi bili najljepši stihovi, ove jednostavne riječi; „ZA TOBOM, SUNCE MOJE, TUOUJE ' MAJKA TVOJA“, Kome da se ne stegne srce? Tko da se ne sjeti, kako je i on — ah đavno je, kroz ratne godine gk'đajući i predavno to bilo — kako je od mila bio i ,,sinek“ i ,,sunce“ majčino. Kolike majke to u srcu -pišu i ne kazujit nikomu! Kolike ne znaju za grobove svojili sinova ili lm ne mogu da dodju na grob! Kolike svoju tešku pioču s istim riječima nose u srcu, kao Što-su nekoć sinove svoje u sebi nosile! Nose i nose dok ih pioča ne pritisne u grob, a da se nigda s nje ne izbriše bol. Oua, Vladimirova majka, nije mogta nositi svoje ploče. Jednog je pred-

večerja došla i nad tom istom pločoni. nad tim istim riječima ispalila u sljcpočicu samokres, i tako činom zašvjcdočila svoju tugu. ,,Za tobom. sunce moje, tugujc majka tvoja“. Nitko Je nije vkllo, nitko čuo. Bog zna, kojiin sc riječima oprostila od svog slna, ođ jedinca, od svoje okamenjcme boli, od nečega, u što je već sama sasvim unišla, prelaziUr, stapala se. Jeli to bila riječ „Vladimir“ ili ,,sinck“ ili ,,sunce“ ovo isto zapadno sunce, kojc se negdje upravo tako spremalo na počinak? Jesu li joj kroz uznentlreno oko i kroz smućeni mozag prolazlle sve ono nezaboravljene slike: kad ga je prvi put ko djetence ugledala, kad joj se kao dar božji i odmjcna za muke prvl put nasmiješio, i onda kad je progovorio, prohodao, kad je prvi pnt s knjižicoin pod pazuhom pošao u školu, kad je rastao i napokon odrastao l do konja 1 do koplja bojua“? Kako su joj u duši prohujaii ti rastancl: prvi n velike škole, kad je prvj pot zadrhtala. drugi na vojnicu pod pušku i telećak, s česa joj se srce skameniio, a treći ovaj tu ovdje, na niškom groblju, koji više nije bio od ovog svijeta. Zato ga i nije mogla preboljeti. HtjeJa je biti s njim — s njim, s onitn istim, kojim je prije živjela Jedan život, da ga opet tamo preko groba procitiži ili da nestane sasvim. Zato je trebalo, da se riješi tljela, ma bilo f majčino. ma bio i grijeh protiv Njega, Stvoritelja ... Kazali su mi, kako je bila žalosna. što mn nije mogia u hrpi mrtvaca naći trupa, da se iskopa i d* ga vidi, pa da

Najnovije brzojavne vijesti. Fraucuskl ratni kredlt (NaroCitl brzojav „Beogradsklb Novina") Pajis, 21. noveniiira, . f ’l (flavas). MLiistar fimms : j.i pidnio je minislarskom savje'ra predlog o ratnom' kreditu ja prvu četvrt 1918. — Ratrui krediti iznose 9253 milijuna franaka, od* kojih se 8629 milijuna imaju rskijučivo lupotrijebiti na vojne izdatke. v Otvorena švajcarsko-francuska granica. Kb. Bern, 21. novembra.Večeras u C sati je ponovo otvorena francuska granica.

Grad i okolica.

Onevnš katendar. D a n a s jc četvrlak 22. novembra, po slđrora 9. novembra. — Rimokatolid: Ced-j lija djcv. muć; pravoslavni: Onisilor I Potfirijc. Casnlčka 1 činovnlćka kaslna otvorena jc do 12 sati n noćl. C. i k. vojnički dom: Citaor.icai soba za pisanje i igranje, kantina. Otvorcnc^ od 7 sati izjutra do 9sati uveče. Sloboda« pristupsvakorae vojniku. Beogradski orfeum (u zimskon* pozorištu, prije Boulevard): Pećetak predstave u 8'30 uveče. Kinem atografi: Vojni kinouKralja Milana ulicl 56 (Koloseum): U 6 sati uvcče predstava za vojnike. — C. i kr. gradjauski kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 6 sati uveče predstava za gradjanstvo. Posljednji elektrićni voz za TopčP der krcče od spomenika u 7 30 uvečc, a fe Topčidera za Beograd u 8 sati uveče, m nedjeljom u 11 sati noću. Noćna služba u ij ekarnama: 17 scđmici od 18. do ukijučlvo 24. novembrai obavljaćc noćnu službu u Beogradu ove; ljekarne: Dr. P a n i ć, Saborna ulica 77; N i ko 1 i ć, Bitoljska 2; ,,Cr v e ni Krst% Bcogradska ulica 2. Red vožnje parobrodom iz Beograda u Zemtin: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 sati prijc podne; 2, 3, 4, 5, 6, 7 1 8 sati poslije pocineJ lz Zemu n a za Bc ograd: 6'30, 7'30, 8'30, 9'30, 10-30 i 1130 pr. podne; 1'30, 2'30, 3'30 4'30, 5'30, 6.30 i 7'30 posl. podne. — I* Zemuna u Pancsovu: u 6 sati ujulrc i u 12 satl u podne— lz Pancsove n Zemun: U 8'30 sati prije podnc I 3 sata poslije podne. — Laoja, koja vozt izmcdju Zemuna i Pancsove i obratuo tie pristajc u Beogradu. — Brodarskt saobraćaj S a b a c—S mederevo. Polazak iz Beo grada za Sabac: siijedom i Subotom u 7'30 sati u jutro; iz Sapca za Beograd: četvitkom i nes djeljom u 7 s. u juiro; iz Beograda za Smedcl revo: cetvrtkom i nedjeljom u 3 sata poslije podne; iz Smcdercva za tieograd: utorkom I petkom u 8 sati u jutro. — tirodarskf saobraćaj izmedju Beograda i Budimpcšte: Brod iz Beograda za B«rdimpeštu kreće svakoga dana n 5 sati izjutra; brod stiže u tiudimpeštu drugogs dana u 5'30 sata poslije podne. — iz tiuditaa pcštc za Beograd kreće brod svakoga darw u 8 sati prije podnc; u Beograd stiže taj broc drugoga dana u 7'20 sati poslije podne. Brodarskl saobraćaj izmedju Z e m u u a i Szegeda: Oalazak iz Zemuna premj Tltelu, Szegedu: U ponedjeljak i četvrtak u 12 sati u podne. Dolazak u Szeged: li utorak i petak u 1 sat poslije podne. -« Odlazak iz Szegeda prema Titeiu i Zemunu: U srijedu i nedjeiju u 6 sati u jutro. Doiazak u Zemun: U srijedu i nedjeiju u 6-40 sati uveče. Kretanje parobroda za v o i n 1 k e. Odlazak lz Zcmuna i Beograda t Oršovu svakoga poncdjeljka, srijcde i subote. Odlazak iz Beograda u 5 sati Izjutr* dolazak u Oršovu u 3 sata 1 10 minuta poslije podne. Iz Oršove u Zemun i Becw grad svakc nedjelje, utorka i četvrtka, odlfc zak iz Oršove u 5 sati izjutra, doiazak e Bcograd u 8 30 satl u vcčcr. Botanička bašta.Otvorena utorkom? čctvrtkom, nedjeljom i praznicima. Posjct bolesnika u bolnlcama: U boinici .Brčko*: od2—1 sata poslije podne U bolnici „Brflnn 1 *: od 9-30—12 sati prije pođne i od 2—4 sata poslije podne. — U c. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, čctvrtak i ncdjclju od 1—3 poslije podnc. i Kužna bolnica: Posjeta nije dozvoIjena. Obaviještenja o bolesnicima dnevno ođ II do 12 saU prijc podne naulazu n baštu bolnlčkc zgrade sa strane Vidinske ulice. Vojno parno toplo kupatilo n Car Dušanovoj ulicL — 1 . Kupatilou kadama: a)Za vojnc osobe otvoreno radnim danima od 7 saU priies

ga posebno sahrani. Ta jedva joj se dopustilo zbog toga, da se ne nanišava opšti značaj junačkih grobova, da' podigne spomcnik, a i to je moglo biti u malom i prema usko odredjenom prostoru. Ali ona je u velikoj tuzi za sinom, i gledajući pređ soboin- samo svoju bol, htjela da se izrncdju tisuču majčinih. ljubavi istakne njezina. i istakla se: njcuim činom, osamljeniin u tragediji majke ovoga rata. Ističem ga; evo i ja s ovim spomenom. kroz koji zuji njen priprosti ali dragi, smrtni motiv; ,,Za tobom, sunce nioje, tuguje majka tvoja“. ‘ Rekli su mi i to da su je uveč^ našli polumrtvu na grobu i da se si-i rota još cijelu noč mučila, a sntrađan da je Izdahnula. Zaboravio sara, d» pitam, gdje je sahranjena. A šta da Jojj i tražim grob? Ona više nije tu, kao ni on. Oni su gorc zajedno i sretni, a ovo su dolje na grobljima siike njihova posljednjeg s&stauka. kao što su ua duu jezera odsjevi plavetnog neba« Neznam, kako satn Lzišao izmedju tih grobova. od kojih sc svaki kao stao> dizati i polaziti za mnom. da traže njib, Majke. Gdje su — gdje su im? A 5 gdjc su Majkc od onih tksuću grobltfj s ovu i s onu stranu paklenog janca?i Qdje su? Sunce je zalaailo. Jednako kao ! drugda. Sntra će opet izići. Onira Ma#kama nikad više. Njihova sn srutca zašla i pomrčala. ,.Za tobom, sunce moje, tnguje majka tvoja“