Београдске новине
Izlaztt
dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne^
Pojedinl brojtvlt ■ iMftads 1 1 Uijnlai UfoijHMlIa •I o. I kr, hts p» otjont 0 kd«i 0 Hmtitoj-SlaiMijl, BmhI - II«cijmIiiI I Ddmaoip pa cljanl otf\ . , , . ,10 kalara uiaa arai poOrutja pi cljaol oo, . . .10 kalera
MJgaiena pratplatat 8 laajrola l ■ krajulaa tuujalooHa *8 >. I t«- Hta ra ćojaa I ataprra poita ,
rnta. . aryj cWol1
0 Baejrada u doilavom a kuOa .... U Hnatitol-SlaionlJS BoJ5l-Hirei|«ilaJ 1 DalaaolJI .... ... , ... fioO UoitallmkrajoiiaaAuitra-agarstirnonaihlja 8‘U laaatranstvu ........... dfl#
Ogiasl po cljenlku.
BEOGRAD, nedjelja 25, novembra 1917.
UrednlStvo: BEOORAO, Vuka Keredžlća ul. broj 10. Telefoo bro] 81 Uprava I primanja pretplata TopliEln venao broj 21. Tatofoo broj 21 Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ol. faroj 38 Telefoo br. 245
Godina III.
Ratni izvještaji. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kl). Beč, 24. noveinbra. l/'.mcdju Plave 1 Brente 1 u f,^S c d a m o p š t i n a“ neprijatelj je iučc ponovo izvršio protivnapad jajivim snagama. S v i s u n a p a d i proJ) a l i s t e š k i m t a 1 i j a n s k i m g ufc ici m a. - . ftiačo nema ničeg novog. Načelnlk elavHog stožcra.
Jzvještaj niemačkog vojnog vodstva. ^ jvb. Berliu, 24. novembra. - Zupadiio'-bojjije: 1 Front prliestolonasljednika R u pgbr ech ta bavarskog: \ Kod pojačane topničke djelatuosti Ji FI a n d r i j i izmijenjivane su najjžešoe vatrene bujice sa ođmjerenom razaraiućom paljbom izmedju željczuica Išto iz B o e s i n g h e-a vodi za S t ajd e n, i lz Y p c r n a za R o u 1 c r s. JuR'o-zapadno od Cambrai-a ponovo £u Englczi nastojali da izazovti odluku. ’Jaka valrcna borba na frontu od JD ii e a n t-a do B a n t e u x-a bila je 'jUvođ u bitku. Jedan jak uapad na jhtchy slomio se prcd selom. Mjesto JM c ti r e s žilavo je branjeno u ogor(čenim borbama protiv viŠestrukih naleta. Naročito bijesan bio je udarac, iuperen j)rotiv B o u r 1 o n-a, F o n iaine-a i La Folle-a. Iza gustog jiiza oklopljenih automobila slijcdila je gusto nanizana pješadija. Njihova se ’snaga s I o m i I a ua junašlvu naših čcta i u unlšlavajućcm djclovauju našega topr.ištva. Ncprijatelja, koji je uz teškc ferlvc samo lagano napredovao na Ibourlonskom zemljištu, zahvatio je jprotiv udarac našili u napadu oprobahili čela. Naše su čete ncprijatelja !z seia 1 Iz bourlonske šume opet Uzb'ACile. U višc puta ponovljenom uzatudnom ualetu protlv žestoko osporaIvanog Fon tain e-a i La FoIIcske šumo nepriiatelj Je iscrpio svote nnage. One iste čete, koje su dan prijc kod ju.-iša na sela pokazale svo] sjaiiif napađački duh. I juče su se isto tako Izdržljivo i iirabro Dokazaie i u odbrajni. 30 unišfenih oklopnih automobila, što Ieže samo pred F o n t a i n c-om, pružaiu šlikn o množini neprijateljskih snaga, koic su ovdje jjovedenc u borfcu. U pojedinim borbenim odsjcciina jtrajala je jaka vatra 1 tečajem noćf. Naše topničko djelovanje spriječilo je heprijateljske noćne napade protiv R a m m i I y-a i jugo-lstočno od M a sii i e r e s-a. Front njemačkog prljesfolonasljednika: Na više mjesta fronta pojačana francuska djelatnost. Od 20. novcmbra izgubili su naši prolivnicl u vazdušnim borbaina i odbranbenom vatrom sa kopna 27 letilica. Konjički kapetau barun Rlchthofen izvojevao je svoju 62., poručnik barim Richthofen svoju 26., a poručnik Bongratz svoju 24. vazdušđiu pobjedu.
Ruski ultimatum za mir. — Nastavak bitke kod Cambrai-a. Težak engleski poraz. — Pobuna u Sibiru. Poslije pobjede boljševika
Istočno boilšte: Nema liikakvih vcćih boi'benih dielatnosli. Maćedonsko bojišie: Izmcdju prespanskog jezera i Bitolja kao i u zavijiitku Crne R c k e oživjela je vatrena djelatnost. Talijansko bojište: Zaj)adno od B r c n t e i izmedju Brcnte i Piave osujećeni su talijanski napadi. Prvi zapo\ r iednik glavnog stana pi. Ludendorff.
Pomoć Itdlijl,
F
Potvrdila se naša pretpostavka, koju smo iznijeli, da će Engleska i Francuska izdašnije ponioći toliko pritješnjenoj hali.ii, nego li što Je to ranlje učiniia drtigim saveznicima, a iz razloga što bi pobjedonosno nastupanje središnjih vlast! kroz dolinu rijeke Po prinudilo cnglesku i francusku vojnu upravii na izvjesnc vojnc nijcre, koje bi povnkle za sobom najkobnije posljedice za stanje na zapađnoin bojištu. Ma đa vrjesti, koje dolaze iz Parisa i Londona, valja uvijek prirnaii s najvećom uzdržijivošću odnosno njihove tačnosti. to ipak izgleda da Englezi i Franeuzi bacajti na talijansko bojište svu vcjsku, koju sa drugili frontova mogu odvojiti. U tn će svrlm oni bez sumnje silno iscrpsti svoje dopunske jedinicc; kako javljaju iz Londona, izbačeno jc u borbeni red i talijansko rcgrutsko godište od 1899. god., čije držanje na frontu general D i a z u svojim izvještajima naročito livali. Dalje javljaju. da su na talijatiske položa.ie izvučene već stotine englcskih i francuških baterija, no taj je broj svakako pretjeran u svrhu timirenja javuog mišljenja u Italiji; naime svakako da sa zapađnog fronta Fraucuzi i Englczi nc čs odvući ni jcdau jedini top, a s obzirom na naglo trošenje materijala intenzivnom paljbom topolivuicc Schneider-Creuzot, kao i engleske i američke rađionice imaju pune ruke posla da popunjavaiu materijal na zapađnoin frontu. Ni uajmanje nijc neumjesna pretpostavka, da se it Italiju šalje u prvom redu engleska vojska. Naime Engleskoj irije samo stalo do toga, da ponovo učvrsti taiijansko bojište, već ona želi da u samom začetku spriječi revoluciju, koja prijeti apeninskoj kraljevipi. Ta već za vrijeme ugušivanja pobuna do kojih jc došio posiije li. bitke na Soči it Milanu, Tergamu, Torinu i drugim gradovima, glavnu su ulogu Igrale britanskc čete. Totn se prilikoin prvl put i pročttlo, da na talijanskom zctnljištti ima engleske vojske. Svakako Izgleda, da je za 12. bitku ua Soči, kojn je Cadorua u velike pripreitiao, a u kojoj su ga onako nezgodno preduhitrile središnjc viasti. bilo predvidjeno učeS-
će ne samo engleskog i francuskog topništva, već i piešadije. i to prvenstveno britanske pješadije. Naime slabo da Francuzima pretičc jurišnih čcta još i za talijanski r>ont. Nema sutnnje, da je Italiji pošio za rukom, da sebi na posljednjira sporazmnnim sastancitna osiguia znatnu većtt savezničku ponioć za svoj front, đok su u Parisu i Londciiu opet račutjaii s tJnie, da bi Njemačka u ioine slućaju bila prinutljena da sa odgovarajućim snagatna pritekne u pomoć Austro-Ugarskoj, da Njemačka prema tome te snage ne bi itiogla upotrebljavati na zapadnom bojištu ili da bi ilt čak šta višc morala skinuti sa zapadnog bojišta. Jcdnovremeuo francuska Štatnpa počela je iznova zahtijevati, đa Erlglezi opct prošire svoj front u Franctiskoj, a da mcđjutim dosada nije objavijcno, da li jo do toga zbilja i došlo. Na osiiovtt svega toga lriće daklc, da se Velika Britanija odlučila da, izvođećl donijete odluke, ukaže savez'nici Italiji pomoć, koju joj po najboljoj volji nijc višc mogla ukazivati Francuska, a da pri tomc Englezi na zapadnom bojištu nisu proširili svoj front rii za jcdan jedini kilometar. Bitka, koja evo već tri dana bijesni jugo-zapadtro od Cambrai-a i koja se razvila iz žestokog naleta, što su ga Engiezi izveli izmeđjit drutnova, što iz Bapaunre i Peromte vode za Canrbrai, bcz svakc se suiunje nalazi tt uzročnoj vczi sa ppbjedonosnom oienzivont središnjih vlasti: naimc, njen jc zadatak, da olakša pofožaj Talijanitna! Francuzi su opct, razumije sc, iz istog razloga, napali ua iront njcmačkog prijestoionasljednika. Sve je to lijepo, ali se u sporazumnoin raćrmu opet pokaznje stara grješka: fsotcjenjujii re/erve Srcdišnjih vlasti! Sve sc na novo javlja skroz porgješno vjerovanje, da su sredlšnje vlastl već iscrplle svoj matcrtjal na Ijudima, tako da samo odvajanjein vcjske sa đrjigib bojišta mogu odbijati protivnicko oićuzivne nalete. Kao što se vidi, i Francuzl I ovoni prilikom ka6 ! ranijc u svojlm napadima nailaze na granitne stijeue, dok opet središnje vlasti u mijetaČkoj ravuici staino nadiru, ma da se umanjiia brzina njihovog nastupanja. Ovo posljeclnje zato, što vojska itraršala Conrada, kao što je i prirodno, uc nrože tako brzo izaći iz južtrih izdanaka vcnecijanskiit Alpi, koji su z.akrčcni jakitn utvrdjenjima, koje Talijani uiKirno brane, a lijevo krilo opet u barovitoj dolini rijeke Piave imai da savlada veoma teškc telmičke preprijeke pri svome kretanjti u naprijed. No uprkos svemti tonrc vojničke operacijc iraglo se dalje razvijajtt, što se tnože vidjeti i !z sporazumnih ratnilt izvjcštaja, u kojima se već veli, kako se izmedju rijeka Breute i Piave razvija jedna od uajvcćih bitaka u cijelom ratu. Gvoga se časa težište džinovskc borbe nalaz! u sjevernoj Italiji.
Naredjerue glaviiokomaiidujućem za povedenje pregovora o primirju. Kb. Petrograd. 24. novembra. ..Pctrogradska brzojavna agencija‘‘ objavljttjc ovaj izvještaj: Zvanične instrukcije generaht Duhominn, vrliavnotn zapovjedniku vojske: Savjet naroduih komesara, kome je voijom kongresa generalnih savjeta predana vlast, nalazi se obvczan, da predložl svittia ratujućim zemijama i njihovim vladama, da objave pritnirie lta svima frontovitna i da pristupe pregovorima za mir, oslanjajttći sc pri tom na đetnokratsko načelo. Dauas, kad se vlast savjcta utvrdjuje tt najvažnijim krajevitna zemlje, smatra savjct narodnih komesara za hitno, da taj predlog podastre braći n savezničkim i u neprijateljskim zemljama. Istovjetne izjave posiate stt preko komesara za spoljne poslovc svima zastupnicima savczničkih država tt Petrogradu. Vama, gradjanine, vrhovni zapovjedniče vojslce, nalaže savjet narochtih komesara, da sc po prijernu priiožonih izjava obratite. nosiocima vdjnc siie neprijateljskili vojski s prcdlogom, d a s c n eo d 1 o žnoobustave v o j n c o p c r a c 1 j c, k a k o b i s e in o g I o p r i s t u p i t i m i r o n o j kortferencij i. Povjeravajući vam vodjcnjcT predhoduih pregovor;:, saviet narodnih komesara naiaže vatn, da ucposrcdno: I. izvještavate savjct o svima fazama pregovora sa zastupnicima ncprijateljskili
vojski
da zaključite prlmirje tek
onda, ,kad vatn za isto stigue pristanak savjeta narodnih koinesara. Predsjeđnik savjeta narodnih komesara: Uijanov. Komesar za spoijnc poslovc: i r o c k i. \'cjni ministar: K r i I e nk o. Potpisao selcretar: 0 u b tt n o v. Nota ruske vfade sporaztinuiiui siianta. (Naročit! brzojuv „Beogradskili N T ovina“) Kh. Petrograd, 24. novcmbra. Vladina izjava savezničkim posiuliicima glasi: Oospodinc poslaniče! Cast mi je ovim izvijestiti vas, da je kongres glavnili savjeta radničkih, vojničkilt i seljačkih zastupnika cijeie Rttsije osnovao 26. oktobra, odnosno 8. novembra novu viadu, koja j)redstavlja savjet iiarodnih poslanika i odrediuje za predsjednika vlade Viadimira Iiića L cnjina. Politika je povjerena mome staranju, i ja sam postavljeu za načelnika spoljnih ]>oslova. Prediažući Vašoj pažuji siijedcći tekst, odolnen na kougresu glavnrh savjcta i zaslupnika, koji sadrži prediogc za demokratskl mir bez aneksija i ratne odštete, a ua osnovu Jiezavisuosti i prava nanoda, čast mi je, gospodinc poslaniče, predložiti vain, ua spomcnuti spis smatrate kao zvanični p r e d i o g z a n c o d 1 o ž-
n o p r i m i r j e n a s v i m a i r o n ( ovima, i za ncodlo/no stuparnje u ntiTovnc prcgovorc. Rcptiblikanska vlada cijeie Rusije čini ovaj predlog sviina narcdima i njiltovim \ Iadama. Izv'olite gospcdine rcskniče. isporučiti ttvjerenjo potpunog poštin mija cđ strane vladć glavnih savjef.t irmcuskim (engleskom itd.) narodu, knji sc oc će moći uzdiržati, da nc traži -niir, kao i svi narodi, što su zamorcni od ratcvanja. Narodni prcdstavnik za spoljne poslove: T r o c k i j. NJemačka štanipa o mirovnom korak« boljševićke vlade. (Naročtti brzolav ..Bco/rađskih Novina' 1 ) Boiliu, 24. novembra. Gevbreći o rnskoai bczžienom brzojjavu, koji je 11 cu ter objavio, p’roma kome ćo boljSeviki potiuditi primujo, )i" stovi navode, dta so prijo svega mora eačekali polvida te vijesti, pa s toga so za satl no mogu izvodili nikakvi zafcljučci. ,.Dorlijior I, ok a ian z e i g;o r ! pi šo: Ako bi so doista utvrdito, da jo ruska vojna uprava u ime jedno opunomoćcno vlado, nčinila ponudu, ortda mo/.eiuo biti sigurni, da će ponuda na našom liadležnom nijestu Lili ozbiljno proučena, i r.ko liama jirinn’rjc uijc potrcbno, nogo ćemo na njcga prislaLi, ako ga Rusija predioži i ako lii se, sa obzirom na c-jelokuprd vojtu položaj mogao prihvatiil. , b Yossisclie Zeitung" veli: Mi ćemo, u saglasnosli • sa sbvačdiije-m, kojO! sc lovdje iivijdt zaštupalo, otvoreno j>o zdruviti, ako su npravnT krut-ovi U Ku siji došli.sad đo uviđjanja, ua sc, prelazeći ptoko praznih razgovora, poina ganjcm pouudo za primirje podjo prak tićnijiin pulem, koji bi mogao dovesti d*> miia. S druge strano Rusima treba da budc sasvim jasno, da nas vojni po.o žaj nikako ne prisiljava,'da po-.l svakim okoliioslima pristanemo na prim rje, z i ■ visiće od tcbničkih nsiova nj hovog pr:d Ioga, koir će se s našo slrauo ispita’ti bez svunujo blagonaklono, a'lt’ inak s obfcirorn na poslojeće okohiost', da li i u koliko om odgovaraju onim poirekima, koje mi s gledišta našeg ratovanja mo rarno zaidijevali. *,Berltnčr 'J’ageL1 a11“’ primjećUje: Njomaćka, koja je prihvatila papintl notu o miru bcz nasilja i polit ku jvo rirjjivosti, no'tnoŽo naćelno odbiti predlog, koji 1im ideiama služi, nego ga može samo savjesno i produsretljivo prottčiti. l’n' takvom proučavairju inora se uzelf u oLzi'r vojni položaj. I‘o sebi so razumije da se moraju taćno ispitata garstucije, koje vlada liotjšcvika dajo z.a održanje po< itiudjenog primirja i za ispunjavanjo ob< veza, koje ofia timo na sebo pritaa. Ta< kvo razjašnjonje položaja je, po sebi so razumije, preipostavka za sve drugo.
Podlistak. 0 Bori Stankoviću. Ovih je dana izđala „Modcrna knjižnica“ u Zagrobu kao svoj 89 40. svezak ,,N;o č i s t u k r v“ od Bo re Stankovića. iTodgovor to.ne djolu, koje je sada po prvi put štaml>ano l latimicom, napisao je dr. Milati 0 g r i z o v i ć. Držimo da ćerno ugoditi našim fcilaocima, ako taj jirodgovoi u cijelosti done»e r.o. Evo šta dr. Ogrizović piše o Bori Staukoviću: Rat uas jc na svoj način sjedinio: aajprije u grobu, a jjosh’je — nad grobovima, kad smo se tni ,,ctapci“ našli zajedno s njitna, ostavljetiitna, da sc na garištu i u bijcdi upoznamo bolje lt.ego megda na banketima. A da itn se gđje i na pomoćl nadjeino — naročito inteIjgenciji, koja svagdje osječa posljedijce rata više, jer nema prilike za zaraIdu lcao seljaci i trgovoj. Po gotovu Ijudi od pera doživijavaju tragiku svoga ncpraktičnog zvauja. Pravilt je ktijiževnika ostaio u Srbiji malo: u Valjevu i>jesnik Sima Panjdurović, a u Beogradu uz kazališnog ireditelja i novinara MHutina Cekića ite umjetničkog kritičara Bože Nikolajevića pjesnik ,,Sfeljančiea“ Milorad IPetrović i — Borisav Stanković. Drugi &u mattji, skromniji, večinom „ćrtiČari“ iil novinari. Od daina su ovdjc fttfsne prozalskinje Jelena Dimftrijević,
Izidora Sekulić i Miliea Jattković, ali živu većinont n otmjenoj povučcnosti Penelopd, dok se jedina javlja tnlada studcntka Darinka Stojanović, učenica Skcrlićeva. I ta mala četlca čuva neki kontinultet književnosti u zemlji, većinom tt feljtonu „Beogradskih Novina‘\ a pomalo i preko u „Savrcmeniku“ i „Hrvatskoj Njivl“ — dok od knjižcvtiika ,,s onu stranu bedema“ slabo štc čujcmo, osim da ’je pripovjedač Milutin Uskoković (hotice ili nehotice?) nestao u valovirna ibra, a nedavno pjesnik Vladislav PetkovičDis pofomto u moru kraj Krfa. Ovdjc je u Beogradu (u zavodu za timoboine) umro pripovjedač i satirik Petar Kočić. Odlsejada- i brodoloma bilo je dakle na obje strane. Ni Bora Stanković, najjači talenat s ovtt i s onu stranu, tiije za posljednjih dogadjaja prošao sasvim mirno. I on se kao i svi našao pred diiemom, da li da ostane ili da ide. Prevladala je porodica i slučaj. Evo, nek priča sain: * Za vreme ratova kao referenf Crkvenoga odelenja ministarstva Prosvetc (neka vrsta uprave i nadzor nad konzisloriskim duhovnim sudovitna i manastiritna) bio sam poštedjen od vojništva t učestvovanja u ratnim naporima i grozotama. Ma da ml se davala prilika, da tobož skupljant utiske I impresije ratne, uvek satn izbegavao i srećan sam što nisam prlsustvovao. U Kraljevu ostavivši porodica, n u Nišu I rukopise 1 svc što sam
imao, pošao sam da „bežitn" kroz Aibaniju. Tađa mi .ie bilo najtcže, kađa. satn uvideo, da tnoj ministar i kao moj bivši profesor, i iični prijatelj, i štatnpar mojih ktijiga, od svega činovništva vod! sa sobotn svoja dva privatna lica, da sa njitne službeno licžc, putujn, t. j. uz put imaju svc olakšicc (beneflcije). a menc i kao svoga činovnika i kao tobož „prvog sriiskog pripovedača i t. d.“ ostavlja, da ili satn. na svoj rizik, bežim ili da ostaliem i da podti-escm svc strahote prvlh dana osvojenja i ulaska vojske. Rešio sam se da odetn tt Crnu Goru nadajući sc, da oita ne ćc biti pokorcna ili da čo u krajnjcm siučaju zaključiti mir. I da odanđe, kada sc Imde sttiirilo, jiozovem porodicu i tamo otpočnem živctl. Putovanje lcroz Aibaniju — osobito od Peći do Podgorice — bili su mi najtcži dani u životu. Pored duševnoga strašnoga, ncrvoznoga stanjn jtogoršavalo je 1 samo putovanje pešice, ltoćivanje na putu, ik > sncgu i okružen strašnhn sccnama i zgodama bcgstva i propasti naroda. Na Cctinju bio satn veotna lepo dočekan, kako od ličnih poznanika tako i od Crnogorskc vlade | samoga kralja Nikolc. Zajcdno sa Bran. Nušićem, koji je isto tako, ali sa celom svojotn porodicom došao ovamo, i on kao ja, rešio saitt se, da se ostanc u Crnoj (Jort. Bili smo pritttljeni u audijenciju kod kralja Nikole. Prijem je bio veoma topao, usrdan i po malo ,,kolegijalan“, pesnički , (Na stolu Je njegovom bila
„Nečista krv“, ali — nerazrezana!) Posle pada Crrie (lore ostao sam u Podgorici. 1/. Podgorice u grupi ostalih Srba pošao satn preko Bosiie za Srbiju. U Derventi, kuda stno biii zadr/:uii kao poluinternirani, bio sam od strane tamošnjc inteligcncije tako primljen, da sam prvi put u žlvotu osctio istinsku nagradu za svo] dosadašnji ,,tiud“ na književnosti. N-e poznavajući me iično, vcć samo euvši, da se medj cstalima ualazi i pisac „Koštane“ i „Nečiste krvi“, svc su učiniii, da ltti olakšaju, u koliko se može, moj ratuim prilikanta neugodni j)oložaj. Nik.ada to ne ću zaboraviti i, relativno, to će m't biti najmiiiji dani „ktiJiževnih nagtada i lovorovih \ euaca“ u životu, sećajući se na ona tnila lica, kako mc gledaju pogledittia punitn saučešća i brige, da tni što više pomognu. 1 šlo je najdražc, to nisu bili ljudt, kojima jc umjctnost i knjižcvnost bila profesija, vcć većinom prosti čltaoci. (Doktori, profesori, trgovci i djacl). Docnije, blagodareći g. Kosti Horinannu. ubrzo sant đošao kuči u Srbijti. * Tako smo se i — nekako upravo prije god’inu dana.— upoznali, sptijateljiii, pobratili i izmijenili knjige. Tii ptrije toga nismo se ni čitali. Priznajem, da sam mu poznavao tck koju od novela (iz ..Nade“ i ,.Savremenika“), ali onaj pravi Bora Stanković, kakav jc sad preda mnom, bio tni jc sasvim ner poznat. Možda }e tomu kriva I nedostatna reklama sa srpske strane, 5e-
mu je opet kriva nastrana ćud tog na prvi mah čudnog i „bodijikavog" pisca. Istina, Skerlić tnu je kod „Koštauc“ utro put u publiku, a kad sc javi ■ la ..Nečista krv", proglasio ga prlpovjedačem ,,u prvim, sasvitn prviin redovima nesutno onih, koji danas pišu no i svih onih. koji su do dauas pisalt na srpskom }eziku“ (Piscl i knjige, V. str. 14!.) — ali svc jc to zbog tteke klasifikucijo tt maniri Brandesovoj i zbog oskudice uovclista i dramatlčara u no\ ijoj srpskoj književnostl, a da s« ipalc prava dubiua nije vidjela ili sc nije htjela dostojno ocijeniti. Siri jo bio Branko Lazarević u svojoj studijl za ,,Savrcinenik“ (prcštampano u „Itttpresijama“ g. 1912.). ali tiažalost samo širi s nekim digresijama (na pr. o Emersonu i Zoli), koji nisu ui u kakvu organičkotn savezu s piscem „balkanskilt" tijrova. O Stankoviću su još ptsali Jaša Prodanovič 1 Jovan Dučić, ali sve je to uialo, slabo i više izvana. Moratu reći, da mene, kojl sattt ovđje redom čitao Stare dane, Koštanu, Uvclu ružtt, Božje ljudc i Ncčistu krv, a tt raznvacitna razgovafrao s plscem t tako uživao rijctku priliku. da sant ga ttpoznavao u isti tnah iz djela i lično, da vidio, da je to sasvim isti čovjek; ncsredjen, bcz stila ali dubok, vrio dubok — inoratit rcči, velim, da ntl od tih prikaza nije ni jcdan ,.prikazao“ Boru Stankovića. Gdje stt ti Ijudi giedali Zoiu, a nisu vidjeli — Dostojevskcga? I to ne mislim: podražavanje 111 „naknadno osJećanje“ s Dostojev-