Београдске новине

Broj 330.

Subota

BEOGRADSKE NOVINE

1. đ«cemt)ra i«i7,

Str«na 8. ,

□ 0 0 0 0 0 0 0 0 0

(I nedieliu, 2. decembra dobrotvorni koncerat operne pjevačice ANGEUNE ARANY. Početak ]e u 8*30 sati uveče u pozorišno] dvorani mjestne etapne menaže, Terazije br. 25.

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Koncerat Angeline Arany. Za dobrotvorni koncerat, koji sutra priredjuje poznata operska pjevačica Angelina Arany, vlada u cijelom Beogradu veliki inleres. Uniielnica pjcvaće arije iz opera Jannhauser", j,Toska“ t „Cavalleria Rustica»a", kao i pjesme od Schuberta, Schumanna, Csiky-a i ostalih. Dvije iačko rasporeda izvešće garnizonska glazba pod ličnim ravnanjem kapelnika Piro-a. Prelprodaja karata za ovo interesantno veče počinje sutra na dnevnoj blagajni mjestno etapne menaže. Bogati rasporcd saopšlićemo javnosti u cijeloeti u najkraće vrijeme. Javna prodaja. Danas prije pndne u 9 sati održaće se javna prođnja kućnog nmnještaja .u predmelu Vase Popovića pro'.iv Milice S i m i ć, radi 270 dinara, ođredjena 11 a temelju osudo gradj. br. 1990,3 17. sud c<orsko i kratjevske mosne brane ’Beograd, koje su pod eks. broj 4823 od 25. juna 1917. zaplijenjene. Prodaja će se održati u Mačvanskoj ulici broj 31. Izdavanje kupoaa za šećer i so. Odsjek za kontrolisai je utroska Ll'eb tiih karata ekonomata opštine grada Bcograda izdavaće đanas 1. decembra ove godine kupone za kupovinu šećera i soli za mjesec d e c e ni b a r svim onim graIdjanima, kojima je ođuzcto pravo na kupovinu brašna, pošto isli pridržavaju dojvoljnu količinu brašna za svoju ličuu lupotrebu, te zbog toga ne dobivaju kuponc za brašno, šečer i so redovnim putem, o čemu sc l'sti i izvještavnju. Dnevna temperatura u Beogradu. 30. novernlna: maksimum u sijenci 16.2 (prema juoerašnjem —4.4), na suncu 21.0 (—12.9). Temperatura zemljine površine 11.6 (—3.7), minimum 8.—(•—) stepena Celzijevili. Vrijeme na Baikauu. 30. novembra u 7 sati izjulra: Skoro svuđa vedro. Ka jugoistoku prostranc hokalue magie.

A. Griu: OTMiGA. (Nastavak). Zgodno se prerttšivši Hill i sam ode na zabavu radoznao, lioće li tamo što novo saznati. No u prvi mah bio je priiično razočaran. kada je zatekao g. Blacka, gdje se zavukao u neki zabačeni kut dvorane i diskutuje sa nekim starim, closađnim političarem. „Ako jc samo zato došao ovamo, da politlzira, onda zbilja nijc imalo smisla juriti za njime“, mislio je Hill. No on zato ipak nijc ispuštao iz vida njih dvojicu, posmatrajući jednovremeno ostale razdragane gostc gdje igraju. No iznenada on stuknu. U dvoranu stupl neka gospx)dja, koju je vodio pod ruku neki gospodin stranačkoga lika, dok je za njima išla čitava grupa obožavaoca, a u kojoj je Hill odmah poznao mladu ženu, predstavijcnu na slici, što ju jc bio vidjeo u g. BJackovoj sobi. Onoga časa, kada je lijepa gospodja opazila g. Blacka i njegovog druga, mogao je Hill na njoj vidjeti isto ono ponosito držanje, isti oholi izraz lica, isto sijevanje crnili očiju, kao na onoj slici. Sa pogledom puiiim gnjeva i jedva uzdržane strasti mjerila jc mlada žcna onu dvojicu u kutu dvorane. „Alia,“ reče u sebi Hill, ,,to je dakle ta lijepa sestra od strica, što je odbila g. Blacka, da bi pošla za bogatog grofa. Biče da je pri tom postupku rukovodilo svc drjigo samo nc Ijubav, jer kako izgleda, u srcu još nikako nijc zaboravila na nekadanjeg prosioca.“ Hill u daljem toku zabave nije ispuštao iz očiju mladu gospodju, pošto je bio radoznao, hoće li joj g. Blaok u opšte prilaziti. Pošto jc đugo uzalud čekao i posmatrao, Hill najzad poslijc čitavog sata opazi, kako gdja. Evelina iznenada pocrvene i kako joj radosno sjenuše oči — nastupio je čas, koji je ona kanda pdavno priželjkivala. I zbiIja, ozbiljnog i zamišljeuoga lica kao livjek pridje joj g. Black, poljubi joj odmjerenom učtivošću ruku I reče joi nekoliko svakodnevnili fraza. Na njcimi niste mogli opaziti ni najmanji znak uzbudjenja, niti u opšte ma i najmanje duševne promjene. ,,Vi ste, sestro, kraljica zabavel“ rečc on mjereći vitku, visoku pojavn, koja je u haljini od samta trešnjeve boje, bogato ukrašenoj čipkaina zbilja činila veličanstveni utisak. „Svi se klanjanju vašoj Ijepoti." „Zar zbilja svi?“ tiho odgovori ona pogledavši ga za jelan čas pravo u oči. On je bio razumjeo smisao togn

pitanja. Nekako se zbunjeno poklont, ali zato ipak nije odgovorio tonom, kojim je ona željela. Njegova očeviina uzdržljivost učini jc nestrpljivotn; ona je gledala da ga izjasni, no uvidjala je da to nije bilo moguće u sred onoga silnoga svijeta koji se kretao po dvorani. S toga se ona iznenada podiže sa foteljc, na kojoj je dotie sjedila, dade znak g Biacku, da je uzme pod ruku i povede ga jednont prozorskom uđubljenju, kojc je u poia bilo zaklonjcuo širokom zavjcsoin. Hill, koji ih je neprekidno posmatrao, i koji je bio razunijeo kuda Evelina smjcra, vješto se sakri iza zavjese, tako da jc sve mogao vidjeti i čuti, što bi se izmedju njib dogodilo. Sada je on opet bio dušom i telom policajac, koji jc grabio svaku priliku, da sazna ma šta, što bi moglo bar u nekoliko rasvijetliti tajanstvcui dogadjaj u g. Blackovoj kući. „Zar vam nije čudno. začu sc Hill, gdja. Evelina pita g. Blacka, ,,što sam se ja opet vratiia u London?“ ,,Zbilja,“ odgovori ovaj, ,,ne bili inogao vjerovati, da će grofica de Mirac posiijc dvijc godine provedenili u veselom Parisu, opet moći da se snadje u londonskoin životu.“ Poslije nckoliko trenutaka pak dodade uz gorak smijeh: ,,A možda je nekadašnja Eveiina Black došla it London samo zato, da bi još jednom viđjeia mjesto, gdje jc u svojoj mladosti postizaia tolike uspjehe.“ „Evclina Black“ ponovi ona tibo i poče zamišijeno da maše lepezom. ; „Odavno nisam čula to ime.“ Holman Black bio je opazio, kako I se ona bila zarumenila izgovorivši te ! riječi. ,,Oprostite,“ reče on, „ako sam nehoticc kod vas izazvao žalosne uspomene; nisam to nanijemo učinio.“ Njeno lice, sa koga je opet bilo izčezlo rumenilo. zadobi čudan izraz. „Zalosne uspomene?" prošapta ona. ,,Da, ima ih, ali se zato sjećam i sretnih časova, koje nikada neću zaboraviti, volim kađa me po đjevojačkom unenu zove moj... najbliži rodjak." „ ... Koji se svakako mora ponositi, što mu je sestra od strica sada grofica od Mirac,“ hladno dobacl g. Black. Ona ga za jedan čas oštro pogleda, pa zatim spusti oči. ,,Zar to Holman Black tako govori?“ prošapta ona. „Zbiija ne inogu višc poznati svoga staroga prijatelja u ovom hlađnom svjetskom čovjeku, punom sarkazma.“ „Da," primjeti on, dogadja se dosta često, da mi djeio svojih ruku, pošto smo ga odbacili od sebe, više nc možete poznati“. „Žta lioćeto time da kažefce?" planu ona. ,,Da ne'ete da tvrdite, da “ „Nisam htio ništa naročito reći“, prekidc ju on mirno, dižući joj lepezu, koju je ona bila ispustila. „Naš današnji susrct jednovremeno je oproštaj, pa za to misam rad, da kažem ma šta, što bi izgledalo kao optužba". Ona se uspravi. „Sad ste izgovorili jeilnu rijeć, koja morate izbliže objasniti. Sta sam vam ja učinila, što bi vaiu dalo pravo, da me optužujete ?“ „Šla ste mi ufinili?" odgovori Black, nstuknuvši korak u natrag. „Uništili ste u mcni vjeru u žene u opšte — po’kazali ste mi na djelu, da se žena mdže pretvarati, kao da voli nekog čovjeka, pa da .poslije u brzo zaltoravi na tn ljubav, aa m zarad titula i bogatstva pošla za dnigog čovjeka, koji čak nije bio ni dostojan njenog poštovanja". Ona još više prcblijcde. ,,A šta ste mi vi pokazali ?“ odgovori ona glasoni punim prijekora. On stuknu, pogieda je zbunjeno, pa zatim odgovovi golovo ponizniiA giasom: „Oproslite Evelina, povlačim riječ r ,Optužba““. Ovoga časa, kada je on pred njome savijao ponositu glavu, ona ga je promjerila l^ekako čudnim pogledom; pažljivo je crtu po crlu rasmatrala njegovo lice, od visokog ozbil jnog čeia, pa do Cvrslo stisnutih usana, na kojirna je bilo utisnuto obilježje melanbolije. Njeno cka. koje su dofcle sijevale, zadobiše sada njezan izraz, a poslije malog prckida ona mu neubično Blagiin gla&om reče’: „Holmane, ;iko smo se rni’ranije i jeflnio i idrugo odveć upravIjali po nekim računima 6vjelskili ijudi, to nikako nije razlog, da mi sebi saila nazorimo budućnost zl>og stvari, koje bi bolje bilo prcdati zatioravu. Priznajem, da bi bolje, „priličnije žcni“ izgledalo, da sam se ja u času, kada ste me vi napustili, povukla od svijeta i čekala, da me postepeno ubija očajanje. No ja sanr tada biia mlada, svijet je za mene još iinao draži, očarali su me l>ogatstvo i lugled, ma koliko se oni docnije pokazalt feuplji i varljivi. Vi pak, Holmane, koji ste postigli i jedno i drugo okrećući meui ledja, vi bi &te baš trebali iiiti poBljednji koji će mi ovo prebacili, Ja sa

‘ svoje strane neću više da vas podsjećam m na šta, već vam još jednom velim: Zaboravimo na sve?“ ,,Ne može!“ odgovori on žustro, mršteći se. „Prošlost se nikad neda izbrisati. Za nas dvoje nemože biti buđućnosti. Možemo do duše zalx>raviti ono vrijeme, ali ga zalo nikad više nomožemo povratiti, a.... možda to i ne želimo. Evelina, osjećao sam potrebu, da vas još jednorn vidim, ali to je jednovremeno trebao da bude naš posljednji sastanak. Hoćete li sada da mi oprostiie moje iskrene riječi 1 da mi dopustite, da se udaljim?“ „Oprostiću vam vašu iskrenosT“, odgovon ona, „ali —“ njcn pogled dopunio je ono šfco nije izgovoriia, a Hobnan dobro je razumio taj pogled. Naglo se naže, poljubi je u mku i napusti đvoranu, prošaptavši radi oproštaja nekoiiko rijeći, đok je grofica de Mirac za tili čas opet bila okružena obožavaocima. III. Ma da je Hill bio čuo najveći dio razgovora, što ga je vodio g. Black sa svojom lijepom sestrom o<l strica, fco on ly)ak nije našao, da je vidio kakve veće koristi za svoje ciijeve od ix>sjećivanja zabave. Ali je zato u izdašnoj mjeri imao prilike, da so upozna sa katakteroni ovo dvojc i da sazna, kakvi su bili njihovi inodjusobni odnosi. Da bi se još podrobnije obavijestio, uzeo jo pod najam jednu sobu preko puta g. Blackove kuće, a iz čij'.hsc pruzora tačlio moglo posrnatrati Holmanovo krctanje. Tada je on opazTo jednu čudnovatu stvar. Blacka kao tbt jc bio obuzeo neki grdni ncmir, koji je svakim danom rastao. Svakoga dana, u jutru, a poslije i pred veče tumarao je po ulicarna, paž j’vo rnotreći na sve žcnske, koje Jn sretao. Svakako da jo on nekoga tražio; pri tim svojim krstarenjima on se nije kretao po otmenom kraju, u kojemu se nalazila njegova kuća, več je odlažio u stare djelove grada i u najzloglasnije krajeve isločnoga Londona. Sa revolverorn u džepn, ne pokaztijući jni inajmanjc straha on je zalazio u najbijednijo kutovc, na mjesta, na koja sc i sama policija jedva usudjivala oulaziti. Iiladno se tiskao kroz fukaru, koja se kretala oko njega, a s vremena na vrijente oslovio bi liekog prolaznika, ali rnora bitj, da je stavijao veoma čacbia pitanja, jer bi svaki, korne bi se obraćao, samo odmabivao giavora, slegro ramenirnti i produžio put. Hili, koji je rcIdovno, čas ovako, čas onako prerušen pratio Blacka, Jnpao je glavu, raznriš jajući šta li to boće>ovaj čovjek, kad tato meumomo iz dana u tlan, a uvijek bez (uspjeha krstari kroz Lontlon. ,,Pa dokle čo ovo“? pomisli mladi policajac, koji bi sigurno već ođavno napustio cijelu stvar, da ga nije sve izltova hrabrilo njegovo častoljobpe i težnja da se istakne prema Wilsenu. „Jedno jutro izgiedalo je, kao cla je stvar stupiia u novu fazu. Hili prinrjeti, kako je Black u nekom bijsdnom sokačetu oslovio neltu mladu djevojku, koja je po svome pdjjoiu pripadala nižem staležu, rria da impje pikako nije svakodnevno izgledalo. BJack jo povecle nešto u stranu, poče joj nešto živo govorit’i i za tim sa njom podje daljo ulieom. Na jednorn kutu odvojio se od njo, očigledno Ijutit i razočaran, ali Ilill se ipak odluči da podje za đjevojkomj i izvidi, zix)g čega li je Biack govorio sa njome, Dok je ona žurno koračala pred njime, on je posmatrao njenu pobabanu haljinu, otrcanti maramu, kojom se biia ogmula, kao (i izbušenu i nečistu kolaricu, koju je nosila, čudeći so u sebi, kako je g. Black mogao razgovarati sa takviin stvoront. Već je mislio, da ju je stigao kađa oua. zamače za jednom gomilom ljudi, koja sc bila iskupila oko jednog uličnog svirača, a prije nego što je on ntogao opet' stići, itje je već bilo nestalo. Ljut zbog ovog svojeg tnajnovijeg neuspjeha, već je hfcio da sc vrati, kada je na jednom san(dtikn, šlo je stajao prod vratima nekog piljara opazio komacl „porheta", koji so tsudeći po njegovoj boji, bez sumnje bio otkinuo od baljine ono djevojke. Kao savjestan detektiv on uze taj komadič i ostavi ga u svoj biiježriik. To je do dušo bio vrlo mršav plijen sa tolikog poboda, ali, mislio je on, ko zna, zašta ta krpica još može poslužiti, Sutra dan g. Black ostao je minio svog običaja kod kuće. No oko podne Fanny ispriča Hillu, kako joj je gospodar sutra dan u jutru misli nekuda otputovati, ali da nikome nije rekao kuda će. Šta je to sad opet, mislio je policajac, kakav ga je to put na jedared napao? Kuda će i šta misli? Sad je vaijalo otvoriti čctvore oči — čvor se svc više mrsio, ali je zato možda i riješenje bilo blizo. U isto vrijeme, kada je g. Black na jednoj od londonskili željezničkih stanica vadio kartu prvc klase za malo mjesto Vermont, udaljeno deset sati vožnjom od Londona, pristupi prozorčetu prodavnice karata neki mlađic, po svojoj spoljašnosti kakav trgovački putnik, koji zatraži kartu za Isto mjesto, all kartu trećc klase. Obojica se popeše u voz, koji jc uskoro zattm krenuo prema svoine cjlju. Dok je voz ižmicao iz londonskili predgradja razmišljao je onaj mladić, — razumije sc da je to bio Hill, — šta li g. Black sada u srijed zime misli da radi u tom zabačenom mjestu. No koliko sc tek začudio, kada su stigli u Verinont i kada je Čuo, gdje se g. Black još odmah na stanici raspituje, kada polaze poštanska kola za Melvilie, neko zabače-

no selo, za koje Hiil nikada u svom žlvotu nije bio čuo. „Danas više ne možete putovati, gospodine”, odgovori Sef stanice na Blackovo pitanje, „morate čekati do sutra“* (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 30. novembra. Zapadno bojište: Front priiestolonasljednika R u p> precbta bavarskog: U F 1 a n d r i j i su se posbje podne od h o u t h o u 1 s t e r s k c šume do Zandvoordea razvile živahne topničke borbe, koje su naročito obostrano Poelkapelle i sjeverno Gh e1 u v e 11 a vodjene velikom žestinom. Nekolika jurišna odjelenja su prodrla prema obali i u pojedinim odsjeclma bc-jišta u neprijateljske linije i privela su mnogo Francusa i Engleza. Kod Armentieresa, Lensa i jugoIstočno od A r r a s a pojačana vatrena djelatiiost. Na bojištu kod C a m br a i a napali su Euglezi zorom, poslije jake vatrene djelatnosti, naše položaje zapadno od B o u r 1 o n a. Odbijeni s teškim njihovim gubicima. Poslije podne se vatrena borba izinedju I n c h y i F o n t a i n e s a ponovo znatiio pojačala. U prijedjelu St. Ouentina bila je tcpovska djelatnost onako isto žlvaliua kao i prošlog dana. Front njemačkog prljestolonasijednika: Jurišno preduzeće naših četa sjcverno od B r a y a imalo je potpun uspjeh. Na obim obalama Maase vatra jc bila s vremena na vrijeme živahna. Front vojvođe Albreclita wuruemberškog: Na miiogim mjestima, naročito u području S u n d a, življa djelatnost Francuza. Od 24. novetnbra izgubili su naši protivnici u vaizđušnoj borbi i obaranjem sa zemlje 30 letilica i 2 izvidnička balona. Poručnik B u c k 1 e r je postigao svoju 30., poručnik Bongratz svoju 25., poručnik B 6 h m c svoju 24. I poručnik Klcin svoju 21. vazđušnu pobjedu. Na i s t o k u, u Maćedoniji i Italiji nije bilo nikakve velike bor- ! bene djelatnosti. Prvi zapovjednik glavnog stana p!. Ludendorff.

NELTRALCI POTVRDJUJU PRIMITAK NOTE. (Naročitt brzojav „Beogradskili Novina") Ziiricli, 30. novembra. ,,Z fi r I c h e r P o s t“ javlja; Svajcarski poslanik u Petrogradu poslije dogovora s ostalim diplomatskiin predstavnicima neutralnih država potvrd i o je Trockom primitak njegove note. ODLUČNO STANOVIŠTE RUSKE VLADE PREMA SPORAZUMU. AKO SPORAZUM NE POPUSTI, RUSIJA ĆE OBJAVITI FINANSIJSKI BANKROT. Kb. London, 30. novembra. (Reuterova vijest). U jednom razgovoru sa delegatima 49. vojtiog zbora izjavio je L e n j i n. kako to javljaju ,,D a i 1 y C li r o n i c 1 e“-u iz Petrograda: Ako savcznici ne uvaže naše želje, ml raspolažeuio moćnitn sredstvlma, da II; na to primoramo. Mi možemo na primjer objaviti državni bankrot, čime bi postali bezvrijedni svi zajmovi I ostaie finasijalne obaveze prema sx>orazuniu. Savjet narodnili povjerenika preduzeo je mjere, da se demokracija ostalili zeinalja posredstvom agenata uputi u pravo stanje stvari. U ovaj čas niožemo sa najvećoin energijom nastaviti naŠa nastojanja u nadi, da će ona biti krunisana uspjehom. SPORAZUMMM POSLANICIMA U PETROGRADU ZABRANJEN PUT U RUSKI GLAVNI STAN. NJIHOV LISTOVNI SAOBRAĆAJ POD KONTROLOM. (Naročiti brzoiav „Beogradskib Novlna") Rotterdam, 30. novembra. „Morningpost“ izvjcšćuje iz Petrograda, da je vlada sporazumnlm poslanicima uskralila dozvolu za putovanje u glavni stan. ŽeljezniČka stanlca iz Petrograda u giavni stan posjednuta je od maksimalista i pionirskih batalijuna. Vlada je dalje podvrgla vojničkoj kontroii cjelokupni listovni saobraćaj poslanika sporazumnib sila, protiv čega su ovi uzaluđno protestlrali. DUIIONJIN SA SVIMA PRIVRŽENICIMA UAPŠEN. Budimpešta, 30. novembra. ,,Az E s t“ javlja dz Roltordama: Novi je vrbovni zapovjednik ruske vojske Kriljeuko izjavio, da je Duhonjin neprdjatelj narodia i iztdao naredjenje, d a s e on s& svima svojitn privržonioima uapsi.

SRPSKI VOJNI KOMESARI NA RUS* KOM FRONTU ZA MIR. Budimpešta, 30. novembra. \ 4 ,A z E 81“ donosi vijest ,,D a i 1 y T eIegrapha“ iz Petrograda, prema kojoj su srpski komesari, koji se nalaze na rumunjskom frontu, navodno telegrafisali Duhonjinu, da ratu učini kraj i vodstvo prepusti socij;disiičkoj koalicijonoj vladi, NALOG ZA UAPŠENJE SAZANOVA. (Naročitl brzojav „Beogradsltlb Novina' 1 ) Ženeva, 30. novembra. ,,P e t i t Journa 1“ javlja iz Petrograda, da je protiv bivšeg ministra Sazanova izdan nalog za uapšcnjc, jer je pronadjena tajna korespondcncija, što ju je on podržavao s jednim poslanstvom u Pctrograđu. Medjutim je nepoznato, gdjc sc Sazanov sada nalazL DOSADAŠNJI REZULTAT IZBORA U RUSIJI. Ogromna većiua uz maksimalisfe, (Naročiti brzojav „Beogradsldb Novina") Bern. 30. novembra. Prema jednoj Havasovoj vijesti rezultat dosadašnjeg glasanja u ruskoj vojsci dokazuje, da je ogromna većina vojske ,,zavedena“ maksimalističkim idejama i da će ona izvršitisvako naredjenje sadan j e v 1 a d e. NOVI ZAPOVJEDNIK BALTIČKE FLOTE. Kb. Stockbolm, 30. novembra. „Novaja Ž iznj" javlja, da je načelnik baltjčke mornarice Versovskij Idignut sa svoga mjesLa. Na njegovo je mjeslo imenovan Kogden. OTPUŠTANJE GENERALA BALU* JEVA. Zbog ueposlušnosti prema vladiuim naredjcnjima. (Naročit! brzojav „BeogrjdskJh Novlna") Stockbolm, 30. novembra. Rcvoiucijonarni odbor u M i n s k u obznanjuje, da je zapovjednik zapadnog fronta, gencral B a 1 u j e v, o t p uš t e n, jer se ustručavao, da tzvrši vladino naredjenje odnosno prcgovora sa Nijemcima u svrhu pregovora za pri-' mirje. Na njegovo jc mjesto postavljen jedan maksimalista. NOVI RUSKI POSLANICI U SPORAZUMNIM DRŽAVAMA. Kb. Koiienhagen. 30. novembra. ,,S o z i a 1 d e m o k r a t e n“ javlja preko Stockliolma iz Petrograda: Ruska jc vlada zaključila, da imenuje nove poslanike u Parisu, Londonu f Rimu. Imenovani će biti privrženicl boljševika. ENGLESKO OTREZNJIVANJE. Amsterdam, 30. noveinbta. ,,Daily Telegraph“ objavljtf-' je otvoreno pismo vodje konzervativa-' ca lorda Landsdown e-a, koji zaiitijeva da sporazutnne sile u Parisu ne raspravljaju samo o jedinstvu strategije, več i jedinstvu ratnili ciljeva. Landsdowne veli: Trgovački bojkot može se opravdati kao ratua mjera. ali se za to ni jedan pametan čovjek ne može složiti s time, da se uništi trgovina središnjili vlasti, ako ove bu-’ du obećale, da. ne će porcmetit! mir. Što se tiče sporazumnih zahtjeva u zemljišlu, Landsdowne veii. da se o tomc opširno izjašnjava nota od 10. januara 1917. god. Niko ne može da tvrdi, da su potpuni ratni. ciljevl. kojc ta nota obulivata i da oni ne iziskuju ponovno provjeravanje. A s q u i t li Je rekao, veli on, da u takvom svjetskom požaru ima mnogili stvari, koje valja sačuvati za đocnija savjetovanja. Ovat inudar savjet ne treba nikako zaboravljati. Izvjesne od našili protivnili želja sađa se po svoj prilici ne đadu postiči, druge opet vjerovatno stiću važnost d r u g o g a stepena, a ueke naprotiv, kao što je zahtjev o rehabilitaciji Belgije i nadalje ostaju u prvom redu. Landsdowne zalaže se za skoro okončanje rata i pišc: Mi ovaj rat ne možemo izgubiti, ali bi njegovo produžavanje značilo propast svjetske kulture i beskrajno otežavanje Ijudskih' patnjl, koje več sada toliko tište svakoga. Da bi se spriječila svjetska Katastrofa, rat se po njegovom mišljenju uskoro mora završiti. Broj njeinačkih pristalica mira povećao bi se. ako bi im mi dali na znanje prvo, da nc mislimo uništiti Njemačku; drugo, da mi Njcmačkoj nc mislimo nametati tzvjcstan odredjen oblik vladavine; t r cć e, da mi od Njemačke ne zahtijevamo, da napusti svoje mjesto kao vellka trgovačka sila; četvrto, da smo mi voljni da posiije rata u saglasnosti sa saveznicima ispitamo sva medjunarodna pitanja; peto, da sino voljnt da pristaneino na medjunarodne ugovore, na osnovu kojih bi se budući sukobi riješavali mirnim putera. OČEKUJU SE NEMIRI U KITAJUZbog japanskih prcsizanja. t Amsterdam, 30. novembra, \ Londonski mjerodavni krugovl očekuju, d« će u Kitaju I z b 111 po I!-, t i č k 1 n e m i r I, pošto Japan sprema zaposijedanje mandžurs)cih granica