Београдске новине

Izlazet i' dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podneJ

Pojedlni brojovl: • I • krtliflai u»«J«4nithi ri >. I kr. titi m stjral kriMl • BrritotoJ-StiviiHll, Sitiit • Hinijirtnt I MniriP pi el)ul 10 Silm irvu ir»| psdralji pi rijul il, • .12 Min

MjeaaEna pratplatai • tsifndi I ■ knhvlai uiiiJiriMfla «ri _ •. I i» Mi n koju I ibšnvprita . . O-J > D Blograđu H Intmn ■ kuta .... Dflfl U Hmtiko I 'SImidIJI, BisnJ-Hirclfirlri I Drimicljf Sflfl UsstillakraJirtaiiAsitn-a|inkiniinsrklJa B - —J U Isiitranstip ........... *w

Oglssl po cljsnika.

Urodnlltro: BEOBRAD, Vuko KsradZlte uL broj ia Tolsfoa broj 8X Upreio I prlmanjo pretplst* Topllfiln vsnsfl brs] 21. Tatsfoi broj 25. Prlmanl« ogista Kneia Mlhajla oL bra) 38. Talafoa br. 240.

Godina III.

Ratni izvještaji. Mri izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, l. decembra. Talijaiisko bojlšte: Na Monte Pertica odbijeni su neprijate!jsk! napadi. IstoCno boRšte; Nepromijenjeno. Arbauija: Zapadno od Korče spriječili s« a r n a u t s k i d r a g o v o ! j c i brizim protivnapadima jedait f r a n c u skI napad, Načeinik glavnojj sloieTi.

fSfljstrašnijn prijetnja. Još nerna nikakvih vijesti o to«ne, kako je mirovna ponuda boljševičke vlade prbnljena kod saveznika Rusije; po-kušaji su engleskog poslanika Buchajiana, da pomrsi djelovanje toIga koraka i da ruski glavnl stan razklražf protiv novih vlastodržaca. za vremena osujećenl. Nade, koje koaiicija ipostavlja u Kaledjina, predstavljaju u ovaj čas možda jedinu aktivnu vrijednost, kojom ona u svom ruskom „kontu“ raspoiaže, no i ta se jedina aktivna fvrijednost jedva dade realizirati. Da li Če se Sjedinjene Države i Japan dati nagovorltl, da Rusiju silom opet prlvedu u zagrljaj mnogostrukog sporazuma, jeste pitanje, koje zaista ne moramo uzimatl u ozbiljni račun. Japan je svoje posebne interese uvijek pono\mo Itako oštro naglasio, da bi na takovo DČekivanje sporazuma — koje uostaloin stojl u najvećem protivuslovlju s njegovim j>o!itičkint prograrnom bujdućnosti — odgovorlo tck neobveznim jhladnim osmijehom žutog Azijate, a iako se Japan ne priključi takovoj akcijl, onda će to još manje učiniti Sjedinjene Države, koje to u tom slučaju ni ne mogu učiniti. pošto — kao što se može svatko tivjeriti pogleđom na gemljopisnu kartu — bi za to trebale prvo privolu Japana. Drugačije bi bilo, liaravno, kad bl JRusija za ogromne množine ratnog materijala i živcžnih sredsta-va, koje je 'đobila od Japana i Sjedinjenilt Država, bvim državama još bila dužna. No ove su u mudroj opreznosti zbog prlpremajućili se đogadjaja već ispočetka brižno nastojali, da im se sva njihova roba plati odmah u gotovom ill itiim vrijjednotama, koje ne mogu da propadnu. Na taj je način došao Japan u posjed jvelikog dijela zemljišta ruske istočne lAzije, spreinajući se sada, da zaposjedue i cijelu Mandžuriju, dok su Sjedinjcne Dfžave odntah poslije pobjede boljševika obustavile sav svoj izvoz u Rusiju, jer bn je dalji posao postao neslguran. Lugavi vankeji nijesu uopšte vrJJeme cijeloga rata davail Rusijl = Podlistak. Kosia Jezdimirovlć; Učitelj Marko. Još u četvrtoj godini svoga života pstao je bez oca, a odrastao je kao Jedinac pored udovlce matere u seljačkoj zadruzl, kakve su tada bile obavezne u bivšoj Vojnoj Krajinl za sve šeljake. O troŠku zadruge svršio je u rodnom mjestu četvororazrednu E snovnu školu, u sjedlštu kumpanijkog zapovjedništva neku vrstu trorazredne gradjanske, talco zvane trijvijalne škoie, u sjedištu pukovskog fcapovjedništva jednorazrednu višu Skoiu, čuvcnu ,,Oberschule“, a o troŠjku svoje inatefe u sjedištu zapovjediništva susjedne pukovske oblasti jednogodlšnji kurs učiteljske škoie, zvane preparandije. lmao Je dakle dosta prilike da se nauči i on se njome obilato korlstio. te |e važio kao spreman učitelj na suprot mnogim kolegama, koji su u nedostatJcu boljih snaga uzimani iz reda isluženih potčasnika, zanatlija III crkvenjaka, samo ako su pored crkvenog ,,pjenija“ znali po malo da čitaju i računaju. Za narodne osnovne škole prije Sezdeset i više godina bili su i ovaki učitelji dobri. U trivijalnim školama već su biJi spremniji učitelji u svojstvu državnih člnovnika. Nosill su uniforjnu, a na jacl su imali prema godinama šlužbe po jednu do dvije, nadučitelji (Oberlehrer) pak po tri „rozetne". OTe su škole izdržavane o trošku drža-

Početak pregovora. Danas se sastaju opunomoćenici. — Akcija ruske vlade za opšte primirje.

Početnk pregovora sa Rusijom. j

na vjeresiju robe ni u vrijednosfi ođ jedne kopjejke bez siguniog pokrića. Zato ali u ovaj čas lebde u vaztluhu otie innoge milijarde, koje su Francuska i Veiika Britanija pozajmile Rusiji dijelorn prije, a dijelom tečajein rata. Zbog toga je Lenjin i mogao da s najvcćom hladnokrvnošću svojim saveznicima zaprijeti najstrašnijom prijetnjom, kojom raspolažu boljševiki, da umekšaju otporne zapadrio-evropske sile. On je naprosto zaprijetio, da će Rusija objaviti državnl bankrot, u kom bi slučaju propali svi zajmovi i sve finansijske obaveze prema sporazutnu. Treba se sjetiti, da je Engleska računajući s tom mogućnošću već davno prije — i to kad se ruski „parni valjak“ za dalji nastavak rata Ispoljavao u sve užasnijoj formi — htjela položiti svoju ruku na ruske baltičke provincije. Njemačka je, kako je poznato, svojim ofenzlvnim udarom protiv Rige, osujetiia tu englesku namjeru, kojom Je engleska visoka, finanstja prije svega htjela da za osiguranje sv r ojih u Rusiji investiranih milijardi, đodje u posjed jakoga zaloga. No najgore bi se u siučaju ruskog đržavnog bankrota proveii Francuzi; oni su u svojoj žudnji za osvctom za samu pripremu svjetskoga rata pozajmili Rusima nekih 20 miiijarđi franaka. Ako bi Rusija oglasila obustavljanje piaćanja, to bi francuski rentijerf, koji sačinjavaju masu francuskog srednjeg staleža mogli ložiti vatru sa svojim ruskim vrijeđnosnim artijama. Prema torne Lenjin i drngovi uhvatili sti saveznike za ono mjesto. na kojemu su najosjetljivijr — za kesu, a bilo bi zbilja pravo čudo. alco time ncbi postigli ono što žele. Rat je na kraju krajeva u stvari djelo anglo-američkofrancuskog krupnog kapitalizma, koji je jasnijeg izraza dobio u slobodno zidarskoj loži „Grand Orient“. A cilj svjetskoga rata javno su trubilt u svijet Lloyd George, WiIson i ostall glav« ni predstavmicl sporazuma, kojl se na ime sastojao u tome, da se jednom za svagda učini kraj njemačkoj trgovini i njemačkoj konkurenciji, đrugim riječima, da se uništi krupni njemački kapitalizam. Danas se već može smatrati, da je taj krvavi posao potpuno propao. Kađa bl pak Rusija zbiija ogtasiia đržavni bankrot, to bi jednovremeno značilo strahovit finansijski slom ne sarno za Francusku. već i za Englesku i Sjedinjene Države, pošto se od američkih ratnih isporuka i Wilsonovih oružanja obogatio satno maii krug ljudi.

Zupočeii pregovori za primirje. (Naročitl brzojav ,-Bcogradsklb Novlna") Budimjiešta, 1. decembra. ,,Az Est“ javija iz Haparanda: Juče prije podne n 11 sati su otpočeli pregovori radi zaključenja prhnirja. Ruski parlamentari su donijeli ovo pistno: Ovlaštenjein savjeta narođuih povjerenika obraćaju se njemačkom gia\ r nom zapovjedniku kao parjamentari husarskl poručnik Vladimir M e d r a, čian vojnog savjeta 5. vojske, daljc zastavnik dr. Mibaflo S a g u 1 o v i č i Gjuro Meran. Dužnost je ovlh parlamentara da njeuiačkog giavnog zapovjednika upitaju, đa li je i on voijan da izašije parlamentare. radi savietovanja o zaključenjn primirja na svima frontovima i otpočinjanja pregovora za mir. Ako bi nfemački glavni zapovjcdnik pristao lta ovaj prijediog, mora se odrediti m j e s t o, gdje će se opunomoćenici obih strana sastati. 0 postignutom uspjehu ruskili pariamentara tiema još nikakvih Vijesti. 2. decembra biče konačni sporazum o primirju. (Naročlti brzojav „Beograđskih Novlna'*) Ženeva, 1. dccembra. ,,D a i I y T e 1 e g r a p h“ ima ovu i vijest: Giavnl zapovjednik Krilenko je izvijestio vladu. da če se opunomoćenici zaraćeuih sasi^ti 2. deeembra, đa se konačno sporazumu o primirju. Istog dana će se ruska vlada obratiti novlm pokličom na saveznike, kojim će ih pozvatf, da prihvate mirovni program boijševika i opšteiprimirje. Seidlerbva izjava. ‘KbJ Beć. 1. decembra. Izjava austrijskog ministra predsjednika dra pl. S e i d 1 e r a otišla je radiotelegrafskim putem za Rusiju. Izjave ti niemačkora Reiciistagu. Kb. Berlln, 1. đecembra. U glavmoin odboru Rciclistaga pretrcsajuči govor državnog tajnika Kuhlmanna jedan je socijaldemokrata uaglasio, da se sa i s t o k o m E v r o p e m o r a p o s t i ć i t r a j n o i z m Ir e n j e, koje želi i ruska demokracija. Jedan govornik centruma je istakao dužnosti državne uprave, đa na rusku pruženu mirovnu ruku ođgovorl J a snolotvoreno, dabi se š to J e m ogučeprije postigao potpun sporazum. Ivrivicom Njemačke pregovori s Rusijom ne smiju biti osuje-

ćeni, da Rusija ne bi oslala trajno u j vlasti Engleske. — Jedan nezavisni socijalista je mišljenja, da bi trcbaio imati u vidu, da se i s R u m tt n j skom, čije su čete pomiješane s ruskirn, d o d j e d o p r i m i r j a. — Jeđan je naprednjak želio. da se nacijonalne manjine, naročito Jevreji, svuda u svojim pravitria osiguraju. Ruska vlada potvrdiia prhnitak odgovora car. 5 kralj. vlade. Kb. Be6, 1. decombia. Odgovor c. i kr. vlađe na rusku telegvafsku nolu od 28. noremhra poslat je radiolelngrafskim puLem 28. novembra noću u Carskojo Selo. Pomcnuta ruslva s'anica potvrđila je prijem' dopeše ra’dio’telegrafski 30. novembra. Note boliševika i sporazumne siie. Kr a jn ji cinizam. (Naročiti brzolav „Beograđs'dh Novina") Stockholrn, I. 'đecemhra. VJa'de sporazumrilT) sila su rij 'šite, tlr no odgovore iu na j-Jdnu notn lioijsevika i da moguće zak’jnčcnje ruskog primrija no prime k znariju, da cio veliki preokret sm.afrajir kao ’dii i ne postoji, da ga oglase za nevažeći, Sadržlna ruskog mirovuog prijedloga. (Naročiti brzoiav ..Beogrodskiii Novitia") Carskoje Selo, 30. noveinbra. Narodlma zaraćenih zeinaija! Pobjedonosna radnička i seijačka revohicija u Rusijl istakia je pitanje o miru. Period oklijevanja, odlaganja i birokratizma je okončan. Pozivaju sad sve vlade, sve klase, sve stranke svih zaraćenih zeinaija da odiučno odgovore na pitanje: hoće li s nama zajedno da učestvuju u pregovorima za neod! o ž n o p r i m i r j e i o p š t i in i r, đ a li na to prlstaju ili ne? Od odgovora na to pitanje zavisi, da ii će se otkloniti novri zimskl rat sa svima njegovim strahotama i nevoijama, ili će se Evropa i daije kupati u krvi. Mi, savjet narodnih povjerenika, obraćamo se s tim pitanjem viadatna naših saveztiika: Francuske, Engleske, Italije, Sjcd. Država, Srbije, Rumunjske, Japana, Kitaja. Mi ih pitarno pred licem njihovih naroda, pred licem cijelog svijeta, da li pristaju da pristupc pregovorima za mir? Mi, savjet narodnih povjerenika. obračamo se u ptvoin ređu savezničkim narodima, radničkim klasama, đa li pristaju da produže o\ r o bcsmisieno mrcvarenje, da

siijepo idu u susret propasti evropskc kultnre? Mf zahtjevamo, da rađničke stranke savcznilt zeinalja odmali odgovora na pitrnje, đa li pristaju da sc otpočnu pregovori za mir? Ovo pitanje ističcmo na prvo n\iesto. Mir. koji smo mi predložili, treha da bude mir naroda. On će biti častan mir sporazuma, koji će svakom narođu osigurati slohodu privrednog i kultnrnog razvitka. Radnlčka i seljaeka! revolucija je već objavlla svoj mirovni program. Mi smo obnarodovali taj-

neobavezni za ruski narod. Mi otvoreno i javno prediažeino sviina narodima, da se zakliuči nov ugovor na osnovi sporazuma i zajedničkog rada. Na naš prijediog sti odgovorili zvanično I poluzvanično vladavinski krugovi savezničkih zemaija, da viađii savjeta ne priznaju i da neć« s njome đa pristupe pregovorlma o mlru. Vladu pobjcdonosne revolucije ne priznaje profesijonalna dlpTomaciia. Ali mi pitamo narode. đa ii je rcakci* jonarna dlplomacija Izraz njlhoviif misli I težnji, da li narodi đoz\ r oTjava« ju diplomacijl, da propadne velika mogučnost o miru, koju je ruska revolucija otvorila. Odgovor na to pltatije.., (ovaj je stav brzojava^nejasćin). Dolj« sa zimskim ratom! — Živio mir i bratimstvo naroda! Narodni povjerenik za spoljne poslova Trockijf Prcđsjednik savjeta narodrdh pov’ierenika Uljanov-Lenjin, Povjerenje vladi boijševika. (Naročttl brzojav „BeoeradskJh Novtoa") Stockholm, 1. decembra. Zastupnici 30 odjelenja vojske održali su skupštinu u Petrogradu u kojo) je'vlađi boljševika iskazano potpuno povjerenje. Diihonjiitova dnevna zapovijest. Kb. London, 1. decembra. Reuterov izvještaj: ,,Times“ jav r Ija iz Petrograda: Duhonjin je uputio dnevnu zapovijest svoj vojsci, u kojoj navodi uzrok, zašto se jirotivio da stupi u pregovore s neprijateljima. Po nje* gcv r om mišljenju trebaie bi vlade središnjih vlasti, a ne generaiisiin, da otpočnu s pregovorima. On apeluje na’ čete, da izjave, da li se slažu s njegovim držanjcm. Ako se ue slažu, on ć<5 dragovoljno predatt zapovjedništv'o Krilenku.

ve I u njima se poglavito učio njetnač- | ki jezik, a porcd njega i sve ono, što je tadanji potčasnik predhodno trehao da zna. U višoj školi predavao je nadučitelj djeci često puta sve ono, što je on sam znao, a to je bilo skoro mnogo. Neki su djacl izlazili iz te škole s tolikom spremom, da su se tokom vremena sami tisavršavali, te su smatrant kao ,,učeni“ ljudi. Narodne osnovne škole, i ako izdržavane od političkih opština i nadziravatie od vojnih poiitičkih vlasti, bite su mahom vjeroispovjednog karaktera. U pravoslavnima se učilo: prve godine ,,štica“, druge „bukvar", treče ,,časlovac“, a četvrte ,,psaltir“. Prema tome su se i djaci dotičnih razreda zvali: ,,šticarci“, ,,bukvarci“, „časlovci“ i ,,psaltirci“. Psaltirci su već uživali neki ugled, sličan onome, što ga imaju naši sadašnji gimnazisti, koji se spremaju za polaganje male mature. $tica je bila drvena daščica s držaijem, prevučena artijom. na kojoj su se nalazila jx) azbučnom redu sva štampana 1 rukopisna pismena. Iz nje su djeca učila cijele godine. kako se koje pismo zove, I prepisivala su rukopisna pismena na kamenitn tablicama. Na primjer: pisme ,,a“ zvalo se ,,az“, ,,A“ ,,Averdo“, ,,o“ ,,on“, ,,b“ ,,buki“, ,,r“ ,,rci“ i t. d. Druge godine učila su djeca !z bukvara najprije „sricanje", a poslije čitanje. Sricanje je išlo najteže, jer je dijete imalo muke. da iz imena raznih pismena slaže slogove, a Iz slogova riječl. Na pritnjer. da bi dijete naučilo da pročita riječ ,,torba“, ono je moralo ovako da sriče:. „tverdo, on, rcl-

tor; buki, az-ba~torba. Zašto se to tako moralo učiti i raučiti, nijc znao ni siromah učitelj, a katno li djak. Tek tako danas, tako sutra. pa djeca savladaju i taj trudan jtosao, te u drugoj polovini druge godine počinju u drtigom đijelu bukvara da čitaju bcz sricanja. Aii je rijetko bilo dijete, koje je čitalo bez pogriješke. jcdno zato, što je sad bilo teško odučiti se od srieauja, a poslije i zato, što je bnkvar bio napisan na crkvenosiovenskoin jeziku, što je jako otežavalo čitanjc; i onda su letili šamari. Meni se i sad posiije skoro šezdeset godina čini poznat onaj zvirk, što mi ga je šamarom izazvao u uvetu baš taj učitelj Marko samo zato, što sam riječ „solnce" pročitao kao ,,soIice“. Jer znate, u staroj ćirilici su „i“ i .n“ tako slični jedno drugome, da ]e đjetetu odista poteško bilo raspoznavati ih; a poslije, bilo je nmogo lakše izgovoriti ,,solice“, nego ,,solnce“. Alt to je naljutilo učitelja Marka, jer „soiice“ ne znači ništa, a „soince* ‘u crkvenosiovenskom jeziku znači ,,sunce“. To sam trebao znatl; pa, pošto za to još nlsam raspoiagao toliko izvježbanim talentom za kombinacije, to sam dobio tako grozan šainar, da ga se I danas sjećam. U ostalome to nije bio ni prvi ni posljednji, a I drugl se nisu rnogli pohvaliti, da su lakše prolazili. Časlovac je bio zbir molitava. gmpisanih za svakl „čas“ (sat) đana, u kojemu su se one čitale po crkvama i manastirima; a u psaltlru su bile psalme Davidove. U ovim knjigama su opet mnoge riječi bile skraćene. t. J. u njima je izostavljan iz Štampe po neki

samoglas ili suglas, a čitalac ga ie pri j čitanju morao izgovoriti, što takodjc j nije biio Iako na crkvcnoslovenskom jeziku. Iz njih su djeca postepeno naučila nmoge molitve, čiji sit sinisao slabo razumjevala. Učiii su se na pamet još ,,katihizis“ i „svaštcna tstorija'*. Prva kujiga je obavjcštavala o zapovijestima Božijim i crkvenim i o simbolu v r ]ere, a druga o važttijim dogadjajima, kojt sc spominju u Starom i Novom Zavjctu. Obije ovc malene knjižice bile su sastavljeue u vidu pitanja i ođgovora na ,,slavcno-serbskom“ jeziku, kojimsu još mnogo ranije pisali naši književnlci, vjerujući, da tako vaspitavaju svoj iiarod. Kažu, da je te dvije kttjižlce sklepao za ne punih dva dana koviljski arhiinandrit, poznati naš istoričar Rajić na navaljivanje tadašnjeg mltropolita Stratimirovića, koji bijaše dobio poruku iz Beča, da odmah podnese školske knjige na učenje vjeronaukc, jer da če ih inače ministarstvo dati sastaviti po svome nahodjenju i narediti da se po školama upotrebijavaju. Iz tih knjiga stavljao je sveštcnik ili učitelj pitanje, a djeca su recitovala odgovore, ali su ih jedva nešto bolje razumjevala od onih moiitava iz časlovca i psaltira. S računom je išio u nekoliko lakše, jer su se učitelji i djeca služili člstim narodnim Jezikom. Već mnogo teže išio je s crkvenltn pjesmatna; a l ,,mlrske“ (svjetovne), npr. Vidakovićeve „Bagrjanošarna od vostoka zarja“i „Sijni siajno od vostoka solnce“ nisu bile lake. Već lakše su bile neke u narodnom jeziku, kao ona školskog dl-

rektora Cobiča u Čast našem pukovniku, koja sc počinjala riječima: „Kao stijena stojiš Ti, oj junače Saksinski.** Ali u opšte sve što se učilo, moralo ja tcči bez zastajkivanja ,,kao voda“, naročito u školi učitelja Marka, Jednom mu se desi u iijoj tragikomičau slučaj, za koji na sreću nije morao ozbiljno odgovarati. Imao je jeđno nazime, koje je puŠtao u školu, kad djcca iz njc izidju, da po klupama pokupi zaostalc komadiče hljeba od zaIsićene djecev Svinjče se brzo na to navikio i jurilo je u školu, kad god mu se za to pružila prilika. Jeđnom dodlc da pohodi školu stanični zapovjcdnik u činu narednika, a u pratnji nekoliclnc opštinskili predstavmika. To je več b!o kao neki mali dogadjaj po porodicu učitcljevii, koja je stanovala u školskoj zgradt pa u onoj užurbanosti zaboravila na svinjče. Ovo upotrijcbi tu nepažnju u svoju korist, progura se i’zmedju ljudi i baš u času kad stanični zapovjednik otvaraše vrata da udje u školu, jurnu izmedju nogu ovoga. OvaJ kao hitar jahač sjcde na svinjče, stlsnu ga nogama I udje jašeči u školu kao kakav pobjedonosni vojskovodja, kad se vraća u prijestonicu. gdje ga svečano dočekuju. Red je bio, da djeca jxtzdrave starijeg, kad ulazt u školu, ustajanjem i lrievatijem ,,jx)zdravljajem“. Ov r aj pozdrav pjevao se u svcčanijim prilikama na ariju kao „veliko amtn“, kontponovano od Stankovića, pa je tako otpjevan I pri ulasku staničnog zapovjednika. Da se ovaj prizor deslo za doba Cervantesovo i prije njegovoga božanstvenoga „Don Ouichotta". Cervan-