Београдске новине

Sfrana 2 .

Kedjelja

beogradske novine

2. decembra 1917.

Broj 331.

Ukraiinske čete odlaze sa boiišta. (NaroCltl brzojav „Beogradsklh Novlna") Kopenhagen. 1. decembra. Prema brzojavima iz Petrograđa, 2 a k 1 j u č i 1 a je ukrajinska vlaida, dapovuče sve ukrajinske čete sa fronta. Grožnje sporazuma Kb. London, 1. decembra. Reuterova vijest: Petrogradski dopisnik ,,Times“-a javlja: Vojni Kastupnici Velike Britanije, Rumunjske, italije, Japana, Francuske i Srbije uputili su generalu Duhonjinu kao .vrhovnom zapovjedniku dopis, u kome najodlučnije protestuju protiv svake povrede londonskog ugovora od 5. septembra 1914., te upozoravaju glavni vojni stožer, da će svaka ruska povreda ugovora imati n a j o z b i 1 j n ij e p o s 1 j e d i c e. Zabrana engieskog izvoza u Rusiju. . (Naročlt! brzojav „Beogradskih Novina") Kopenhagen, 1. decembra. Iz Christianije se javlja, da je Eitgleska zabranila izvozničkom društvu tvornica konzervi u Stavangaru, da 8VOjc proizvode izvozi u Rusiju. Nezavisnost Besarabije. (NaroCiti brzojav „Beogradskih Novina") Kopenhagen. 1. decembra. Pariski Iistovi imaju vijest iz Petrograda, da se poslije Ukrajine i Kavkaza sad i Besarabija proglasila nezavisnom. Odluka o tome je donijeta u narodnoj skupštini, koja je održana u Kišinjcvu. Kalcdjin primorau da napusti Kijcv. (Naročiti brzoiav „Bcogradskih Novina'*) Miinchen, 1. decembra. „Mfinchner N. NachricHt e n“ saznaje, da je Kaledjin morao napustiti Kijev, poslijc čega je tikrajinski narodni savjet uzeo vlast u svoje ruke nad cijelom provincijom. Glad u ruskoi vojsci. Kb. Stockholm, 1. decembra. Javlja se iz Haparande: U„Nov a j a Ž i z n j“ objavljuje izvršni ođbor 11. vojske saopštenie, da vojnici nemaju nikakvih namirnica osim đvopeka, koji je takodje već pri kraju. zbog čega vojnici napuštaju front i idu da traže hljeba. Kaledjiii ne će na Petrograd. Kb. Stockhohn, 1. deccmbra. ,,V o I j a N a r o d a“ javlja: Kaledjin se nalazi u Novo-Čerkasu i ne će da ide na Petrograd. Taškend u rukama boljševika. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novina“) Stockholm, 1. decembra. Boljševiki javljaju, da su poslije četiridnevne borbe zauzeli TaškendBijeg Rnmunja iz Rusije. (Naročit! brzojav „Beogradsldh Novlna“) Stockholrn, 1. decembra. Ovamo stižu u masi Rumunji iz Rueije. Oni opisuju slanje u Ruši'ji Sao potpuno haotlčno. Kandidati za petrogradske izbore. Kb. Stockholin, 1. decembra. Prema izvještaju iz Haparandc, izborne liste za izbore poslanika za ustavotvornu skupštinu u Petrogradu su već objavljene. Na listi kadjeta se nalaze Miljukov, Rodičev, Nabokovv, Ćingarev, grofica Panin i čian zemstva Kornjilov. Na Iisti boljševika i socijaldemokrata Poljske i Litavske: Lenjin, Trockij, Sinovjev. Rosenfcld, Zadomirska, Kamenev i gospodja Kolontaj. Na listi socijalrevolucijonara i menjšikova stojc imena Mnrkov, Suhanov, Akselrođ, Zedcrbaum i Sasultzf?).

Zapljena zlata moskovske državue banke. (Naročiti brzoiav „Beogradsklh Novina“) Stockholm, 1. decembra. U Haparandu je stigla vijest iz Petrograda, da su boljševiki zaplijenili svo zlato u moskovskom odjeljku državne banke u svoti od 680 milijuna rubalja.

Viađa i njen rad. Pod goriijim naslovom donosi „Srpski List" (Le Journal Serbe), koji kao organ nezavisliiih Srba izlazi u Ženev:, nvO*5hi članak, kojega prenosimo za naše čitaoce u cijelosti. G. Pašićeva vlada ili neće da rađi ali ne zna da rađi. 0 tomO s dana u dan daje sve više dokaza i mi sve više sličemo uverenje, da tomc treba već jednom eta.fi na put Njen rad — ako se u opšte i to može nazvati radom — saslavijen je od satoih krpeža, polutanslcih delovahja, nepotpunostl, bez temc’ja, sislcma i pravca. Takva je u spoljnoj politici, takva u jpr-osvetnoj i unutrašnjoj politici, a da o đrugim pravcima i ne govorimo. N-igde ne vidimo zrelost, sistem, promišljenost, stabilnost i jasnost, nego je sve skučcno, nepolpuno, naopa.ko i jadno — tek da se nešto uradi ili, još bolje,fda se kaže da je nešto uradjeno. Ta i takva politika kod nas se naziva zavrzanska, a taj i takav rad se zove ošljarenje. Drugim rečima to jc održayanje trajnog provizoiijuma. Ostavimo u slranu i deklaracije, i laltanije i sve drugo i pogledajino šta je do sada radjeno ’i .uradjcno. U kakvim ođnosima stojimo prema našim saveznicima i moćnim prijateljima? Sa jednima ni iz Jhiza u onaflvinr ojdnosima, u kakvim bismo trebali da smo, a sa dnigima čak jii prividno dobrim. Sa prijateljskom i savezničkoin Italijom jedva održavamo veze, a bratskoj Crnoj Gori objavili smo rat do istrebIjenja. x Šta je uradjeno za našu narodnu stvai - , za budućnost srpskog naroda i braće sa Slovenskog Juga? Stvamo niStal Šta jc uradjeno za sadašnjicu, ,a š a za budućnost? Opet ništa! Šta je radjcno i tn-adjeno za rcšenje izbegličkog pitanja? Stvamo ništal Kako je vlada uredila svoje odnose prcma tolikim mučenicama i patnicima a ovde, i na strani, kao i prema onima što su ostali u domovini? Šta je uradjeno za obezglavljene porodicc tolikih i tolikih naših sinova, koje su ostale bez svojih radnih snaga, hranioca. i zaštilnika? Šta je urađjeno za'nezbrinute porodice našib heroja, koji i sada svoju krv za opštu stvar proTivaju? Opet ništal Sta jo uradjeno za naš podudadak, koji je u inostranstvo izliegao? Ništal Zar se misli da je dovoljuo samo ono što je do sada učinjeno za našu školsku mlađež a’ studente? Štn je rr opšte učinjeno za sa.dašnjicu? A što je radjeno i uradjeno za budućnost? Pomišlja li se na naš povratak u otadžbinu, pomišlja li se kakav će biti to povratak i kako ćemo tađa izgledali, lako koga buđe sreća poslužila da taj srećni čas dočeka? Kakvi će biii oni što će nas dočekivati, a kakvi ćemo biti mi, što će dočekivati? A kakvi će tek biti oni što su sada interniram i u ropstvo odvedeni. Hoćemo li mi njih da pomažemo i gavetujemo iii oni nas? Šta ćemo mi lijima da pružimo, a Šta oni nama? Hoće li toj tako že’ljeui čas da bude čas rađosti i opšteg veselja ili najteži čas od sviju đosađanjih?

Hoćemo li biti sposobni da prilivafciino naše jiorodice, da stupimo u društvo i da nastavimo i socijalne i komujialne i pohtičke poslove? Hoćemo li biti sposobni za dužnosti koje nas tamo čekaju? Misli li se o tome, ,radi li se šlo god za to i jeli što preduzebo i učinjeno? Opet negativan ođgovor! Pa šfa se onđa radi, kad se na svemu tome ne rađi? Zar ima nešto preče, važhije i krupnije? Odgovor je uvek isti: radi se sve drugo samo ue ono što treba i mora da se radi. Ostavljeno je sve slepom slučaju, a od svega rada vidimo krpež, oš jaienje i .polutanske mere. Održava se trajui provizorijum. To nam je sadašnjost, to i buđućnost, Takva sadašnjost nr.s ne zođovoljava, a takve se budućnostr grozimo. Iz takve situacije, ni malo zavidne a i još manje utešne, ima đva izlaza. Oba su u našim rukama: Ako vlada neće da radi, naterati je na rad smišljen, sistematski, intenzivan prožet težnjom za opšte dobro. Ako viada ne zna da rad , ako nije, dorasla svome pozivu i ne ume da se snadje, onda je uputiti onamo gde joj je mesto i mesto nje devesti ljude, koji i znaju i hoće da rade kako treba i mora { da se radi, u toliko pre što je samovoljuo i uzurpirala svu vlasl. Ofsnzivtt protltf Italije. Napuštanje Veneclje. Jedna privredna potreba. Berlin, 1. decembra. I;: Bema javija „Vossische Zeitung“: Profesor Pernice, predsjednik venecijanskog komiteta z;i gradjansko isipomaganje poslao je u Rim izvještaj o luzrocima zbog kojih se Venecija morala napustiti. Napustanje je izvršeno manje |z vojničkih a mnogo više iz privreduih razloga. Rat je u Veneciji izazvao slra! hovitu privrednu krizu. Skoro sve su j tvornice zatvoreue, besposlenost je skoj ro opšta. S toga se morala donljeli odluj ka„ da se svi bespošleui uklone; preko 15.000 takvih je otpravljeno u prijedjeo Remini.

Rumunjska u neprilici. Pomoć iii pregovori sa neprijaleliem. Kb. Bsrliu, 1. decembra. „V o s s i s c h e Z ,e i t u n g“ dobija slijedeći izvještaj o Rumunjskoj: Rumunjska je uputila Engleskoj, Francuskoj i Americi notu, u kojoj razlaže, đa je zbog prilika u Rusiji primorana da bez savezničke pomoći napusti front, Ui da sa neprijateljinm počne pregovorc. Rurnunjska želi, da pariska konferencija stvori olakšfce, kako bi Rumunjska mogla pristati samo na ono riješenje, koje bi zadovoljilo saveznfke.

Landsdowne-ovo pismo. Uzrušanost u Engleskoj. — Liberali suđe hladnije. Kb. Amsterdam, 1. decembra. „Allgemeen Handelsblad e t“ javlja iz Loudona: Pismo Landsđowne-a uzvitlalo je p r a š i n u. Konzervativci su mu većinotn protivnici. Nekolicina govore čak o izdaji. Liberali su uopšte povoljno uzeli pismo. Pisnio če pridonijeti stvaranju opšteg tnišljenja, koje će biti u sredini medju krajnjim strankama. • Kb. London, 1. decembra. ,,C e n t r a 1 N e \v s“ su ovlaštene na izjavu, da je Lanđsdov nc dao u plsmu samo svoje lično stanovište, i da je ovo objavljeno njegovom sopstvenom inicijativom.

Glasovl engleske štampe. Kb. London, 1. decombra. Prema j *dnoj Rcuterovoj vijesti p'5e ,,Pall Mall Gazette": Landsdowneov zahtjev nailazf na svačije priznan j e. List medjutim sumn ja, da će njemačka pristati na svaki mir, koji se može primiti. ,,West min ster Gazette“ govori o smjeloj izjavi jednog upltvnog čovjeka. ,,M o r n i n g p o s t“ polemizuje protiv Landsdovnea i izj ivljuje, da ovaj govori samo kao privatan čovjek. Inače bi se moglo misliti, da se savcznioi smatraju nesposobnima za isljcrivanje Njcmačke iz pesjednutih krajeva.

Ratna pomoć Japana. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina") Zuricfi, 1. decembra. Pariski dopisnik ,,C o r r i e r e d e 1la Sera’ brzojavlja: Može se pretpostaviti, da će se Japan naći pobudjen. da svoje dosadanje držanje promijeni. Japanska ratna pomoć neće se u buduće ograničiti sarno na stražarsku službu u Sredozemnom moru, nego će i japanske divizije učestvovati u borbi protiv Njeinačke. Odgovor na papinu notu. (Naročitl brzojav „Bcogradskih Novina") Berlin. 1. decembra. ,,M o r g e n p o s t“ javlja iz Ženeve: „Journal des Debats'* i ,,M a t i n“ javljaju, da će Francuska, pošto se u predstojećoj konferenciji sporazumnih sila u Parisu ponovo utvrde ratni i mirovni ciljevi, odgovoriti u sporazumu sa ostaliin saveznicima na posljeđnju papinu notu o miru. Pariska konferencija sporazumnih sila. Učesnlci konferenciie. (Naročitt brzoiav „Beogradsklh Novlna“) Munchen, 1. decembra. Konferenciji sporazumnili sila, koja se juče u Parisu sastala prisustvuju LIoyd Oeorge, Balfour, general Robertson, lord Milner, admiral Jelicoe, lord Reading i Goods, iz Amerike pukovnik House i general Blies, Pašić, Venizelos, iz Japana pariski i Iondonski poslanik, iz Portugala Castro, iz Brasilije, Siama i Crne Gore njihovi pariski poslanici, Rusiju zastupa dosadanji otpravnik poslova Sebastopolos. Pored Clćmenceaua, koji konferenciji predsjeđava, prisustvuju jo-š Pichon i drugi članovi kabineta. I Italija je mnogobrojno zastupljena. Sa svim nova tač&a je dnevnog reda moguća odluka o amerlčko-engleskoj ,,o s ve t n o j a kc i j i“ protiv Rusije. Tome su tobož dali povoda nemiri u Harbinu i Mandžuriji.

Engleska u ratu. Prisilno odredjivanje isiiraue u Engleskoj. (Naročlti brzojav „Beogradskih Novina") Rotterdam, 1. decembra, Uvodjenje odredjivanja prisilne ishrane u cijeioj Engleskoj očekuje se početkom iduče godine.

fbdoomaZG probcfo, luči siuz, Bbl&žele kluiira!.'

MATTDNIei 6IESSHUBLER ^ČISTA PRIRODNA AhKAUČNA. HeinricU Hattcni d. d. Beč I Karistmđ.

Glavuo skladište za Srbiju: U vojnom prometu stojeća Ljekarna Protić, Beograd, Kraija Milana ulica 87.

tes bi ga bez sumnje u ovoine ovjekovječio. Sreća, te je stanični zapo.vjeđnik bio okretan čovjek, te je za vrcmena ustao na noge, inače bi ga svinjče odnelo do prvih klupa i tu oborilo. Ovako se cijela stvar svršila raspnštanjem djece iz škole, a učitelj je zagladio stvar dobrom šijivovicom. Zbog toga dogadjaja. se učitelj Marko kao uređan službenik mnogo Ijntio, i ako isti nije imao po njega nikakve dalje neprijatnosti do te, da se dtigo prepričavao u raznim varijacijama po svoj Vojnoj Kraflni. A uredan je bio učitelj Marko kao malo ko, pa ne samo uredan, nego i vrijedan, u školi i van ove; uz to još i umješan. Neprestano je nešto poslovao, a samo nedjeljom i praznikom mogli ste ga vidjeti prije podne s djacima u crkvi. a poslije podne kako s cijelom porodicom izidje do mjesta, gdjc seoska mladež igra kolo. Onda ste ga niogli vidjetl u finom gradjanskom odijelu s kačketom na glavi nalik na one, što ih I danas nose finansi u monarhiji. Taj kačket je bio obllježje, da je i učitelj u nekom činu, i ako u činu, od koga nijc niko zazirao, od koga se niko nije plašio. Učitelj je i po svome položaju f po načinu svoga života bio u pravoin sntislu riječi narodni čovjek, koga su svl rado pomagali, ako je samo tole umio da se prilagodjava prilikama. Da ne bih mnogo duljio, reći ću vam, da je učitelj Marko dobivao svake godine od pretpostavljene vlasti pohvalnicu za svoj uspješan rad u školi; a to je dovoljan dokaz, da je kao učiteU bio i sposoban 1 marljiv. Naravno, da se od te pohvalnice nije moglo živjetl, te da je za taj svoj rađ morao doblvati i nešto oplpljivije. To opiplji-

vije sastojalo se u ovome: mjesečna plata n gotovom 5 i slovima pet forinata, besplatan stan s vrtom i ogrijevom i „deputat" u hranl (šenici i kukuruzu), koju su davali seljaci srazmjerno prema svome stanju taman toliko, da učitelj Marko njome ishrani svoju porodicu, u kojoj je bilo ostm matere i žene još petoro djece. Više od ovih obveznih prihoda bilo je uobičajenih. Tako je svaki djak u srijedu poslije podne donosio učitelju najmanje jedno jaje lli dva korjena kukuruza kao poklon. što će sutradan u četvrtak biti slobodan od škole. Taj se poklon zvao „regracija’ i na prvi pogled izglcda ništavan; ali kad se zberc preko godine, onda Je to iznosilo oko 3000 jaja, odnosno 6000 korjena kukuruza. Pa onda je bio običaj, da svaki djak tz iole bdje porođice, kad se u njegovoj kući mijesi I peče hljeb, donese učitelju mekanu lepinju. a uz lepinju često i tanjir sira ill pitija, ili pečeno pile, parče šunke ili slanine I povrh toga bočicu rakije ili bocu vina. Pri štedljivoj upotrUebi tih poklona raogla je malena porodica samo pomoću njih da utoli želju za promjenom u jelu i piću. Djeca, koja su nedjeljom I praznikom čltala u crkvi apostol, bila su skoro obvezna, da takav poklon donesu; a ono troje, Četvoro, što su čitaia apostol o Božiću ili Uskrsu. dugovala su učiteiju po jedno prase ili jagnje, koje su imala donfleti, kad on to zatraži. Ako je bio bolji pogreb, onda su čiraci i ripide. što ih djeca, obučena u stiliarima ispred sveštenika nose, kićene peškirima ili maramama, a to je poslije dobivao učitelj. O zadušnicama, kakvUi je četiri u godini, donosilo je svako dijete u mjosto lepi-

nje ,,krstak“ (hljeb u obliku krsta) s onirn, što je obično uz lepinju išlo. O slavama je svaki svečar pozivao učiteija s porodicom u goste; a gostilo se obično po tri dana. Ako je bilo više svečara, ouda je učitelj Marko s materom i ženoni držao čitavu konferenciju, dok su utanačili raspored, kud će ko od njih otići na povečerje, sutradan na prvi dan slave na ručak, drugi dan na doručak i na večcru. a treči dan na pojutarje. I onda se razidju on na Jcdnu, mati na drugu, žena na treču a jedno do dvoje djece na četvrtu stranu, svako od njiii o svakom od tili obroka na drugo mjesto. Tako su i oni I svečari imali zadovoljstvo. Bilo je i prihoda od oslobodjavanja pojedinih djaka na đ*an dva od škole. Desi se čovjeku da mu je dijete pctrebno, da na dan dva pričuva ili pomogne nješto u kući lli van ove, zamoli učitelja, da mu dijete oslobodi od škole, a kad se ovo opet u nju vrati, ono ne dolazi prazno, već donese učitelju neki poklon. Učitelj Marko )e svagda takav poklon pošteno zasluživao, jer je takvog djaka uzimao malo duže predase, te je s njim nadoknadio ono, u čemu je dUete nedolaskom u školu zaostalo. Redovno Je po dva tri mladića učio „glasove", t. J. crkvene pjesme u raznim arija-ma, kojima su inače vični samo sveštenici, učiteUi i dugogodišnji crkvenjaci. Za taj se posao već boUe plaćalo. Od zadruge tako izučenog mladića dobijao je učitelj po 30—40 forinata, ili za godinu dana jednu njivu od 2—3 jutra. koju je zadruga sama uzorala, posijala, okopala, požnjeia, ovrla i kao gotovu hranu sručila učitelju na tavan. Ui Je dobUao jednojugojeno_nazimejii junicu. Ako je

takav mladić bio iz siromašne zadruge, onda su joj druge u tom cilju rado priticale u ponioć, jer su svi uživali da slušaju, kako njiliovi seoski mladići pjevaju za pjevnicom. I stauični zapovjednik, gospodin narednik, uživao je u tome, samo se po kad i kad mrgodio, kad je o tome razmišljao, da on pored svega svoga gospc-đstva i pored sve svoje moći nije mogao toliko da zaradjuje kao učitelj Marko. Mislio je svakojako. pa je uvijek dolazio do zaključka, da učitelj Marko ne bi mogao toliko zaradjivan, kad seljani ne bi bili prema ujenui toliko izdašni. I onda je od vremena na vrijeme iskaUivao svoju srdžbu na ove, razumije se u dozvoljenim granicama. Tako kad poslije Iiturgije izidju iz crkve, a on zapovUedi da se svi skupe oko njega, izvadi iz džepa spisak i proziva po redu broj svake kuće, a prisutni dotične kuće odziva se sa ,,ovdje“. Ako se iz koje kuće niko ne odizove, stanični zapovjednik to savjesno zabiUežj pa kasnije osudjuje tu zadrugu, da tog i tog dana, na ime kad je neki „sveti neradin“, t. j. dan, koji seljaci proizvoljno svetkuju, pošUe iz svoje sredine jednog odraslog člana na kuiuk, da trsi opštinskl pašnjak od trnja, ili da čisti rovove pokraj puia i|i da vrši drugi kakav posao u korist opštine. Onđa tek kaže muškom narodu da ide pred opštinsku kuću i da tamo čeka na njega, da čuje ,,zapovUest“, a on podje naprijeđ i usput svrati učiteUu te ga odmah s vratt oslovU'ava: — „Učitelju, moram da te oglobtm, što nuesi bio danas u crkvi.“ < (SvTšić« sež

Grad i okolica. On«vnl kalendar. Danas je nedjelja 2. decembn, po st,irom 19. novembra. — Rlmokatolicl: B.bijana dj.; pravoslavni: prorok Avdlje. Beogradskl orfeum (u zlmskom pozorlStu, prlje Bouicvard): Dvije predsuve prva u 4 sata poslije podne, a druga u 8*30 uveče. Kinematografi: Vojnl klnonKralja Mliana ulld 66 (Koloseum): U 4 I 6 satl poslije podnc predstave za vojnike, — C. I kr. gradjanski kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 2 30, 4 1 6 sati predstave za gradjanstvo. — , S1 a v i ja *: U 3 30 I u 6 sati poslije podne predstave za gradjanstvo. Noćna služba u ljekarnama: U sedmlci od 2. do uključivo 8. decembra obavIjaćc noćnu službu u Beogradu ove Ijekarne: I. rcjon: Kušaković, Kncžev Spomenik: II. rejon: Viktorovlć, Terazije 28; 111. rejon: P r e n d i ć, Kralja Alcksandra ul. 61. Rlmokatolička služja Božja. Danas u nćdjelju 2. dee. biće: I. U Dvoru u 8 sati propovijed na madjarekom jeziku, sv. misa za c. i k. i darskonjemačko vojništvo. II. Užupnoj crkviu8 sati izjutra bv. m-isa za školsku djecu, a u 10 sati prije podne srpsko-hrvatska propovjjed sa svečanom službom, u 3 sata poslije podne litanija. Radnim đariima počinje prva sv. mb sa u 6 i po, a druga u 7 i po gati izjutra. Istorijski kalendar. Na današnji dan, 2. decembra 1547. god. umro je Femanđo Cortez, osva jač Meksika. — 2. đecembra 1594. g. mrnro je u Duisburgu ir Njemačkoj čuveni geograf Gerhard Mercator. — 2. decembar zuafajan je datum u istoriji N apoleonovoj i njegovih potomaka. 2. (decembra 1804. god. krunisao se Napoleon I., dotie prvi konsu’I fiancuslco republike, general Bonaparte, za cara Francuza. Njegov preobražaj od nepoznaiog i siromašnog advokatskog sina ard jerijskog oficira pa do jednog od najmo.nij h vladara na svijetu išao je srazmjerno ncobičnom brzinom. 1794. god , j iš u najvećoj nemilosti i otpušten iz vojske, zadužio je 1795. gođine skupštinu j pos.ao je 1796. god. kao generalmajor vrhovni Ikomandant vojske u ItaLiji, g je jo izvojevao pobjedu za pobjeđom, posiije egipatskog poboda oborio je državnim udaroni od 18. brumaire-a 1799. god. direktoriju i došao je kao „prvi konsui“ iznenada na čelo države, koja je uskoro sarno još jprmdno bila republika, dok je u sivari pm konsul Bonaparte bio apsolutni gojsipodar zemije. 11. maja 1802. godine plebiscitom („narodnim glasai jem“), sa 3 milijuna glasova protiv nekoFko hiljada Bonaparte bude izglasan za d ož i v o 1oi og pn r og konsula. Sada je već svako vidio, kuda Napoleon smjera, 27. maria 1804. god. senat predloži Bonaparti, đa 6C proglasi nasljednim dižavnim poglavarom. 25. aprila 1804. gođ. Bonapai te i/.javi, da prima tu pouuđu, a 20. maja 1804. god. proglasi se carem Fraucuza („empereur des Francais") pod ijmenom Napoleon I. Ponovni plebiscit, u kojemu su 3,572.329 gradjana glaeali ,,za“ protiv iščezavajuće manjine, odobri ovaj korak. Napoieon, koji je prije toga bio prilično uvTi'jedio papu, uspio je da ga skloni, da ipak pristane, da izvrši krunisanje. Kao uslov zahtljevao je papa, da se Napoleon prethodno ti crkveno venča sa svdjom supiugom Jo-epliinom (pošto se oženio u naj < ećem jeku onevolueije, bio se njome vjenčao sarno gradjanski-repuhiikanski). Ovo Napo'eonu nije hilo pravo, pošto je on još onda itmao u vidu mogućnost razvoda bi'aka, da bi se ožeuio kojom prineezom iz kakvog starog viadalačkog doma i time dao Dešto legitimnosti svojoj dinastiji. Dan pred krunisanje (l'. dec. 1804. god.) bude iizvršeno to vjenčanje. Sutradan, 2. dccemhra na svečanom knmlsanju u staro Idi'evnoj pariskoj crkvi Notre-Dame, Napoleon se osvetio papi, time, što mu je u ođsuđnom času, kada mu je poglavar katoličkc crkve htio staviti kmnu na g!a vu, u svojoj poznafoj samovolji iznena da uzeo krunu iz ruku i sam je natakao na glavu. Krun’isanje je razunuje se učinilo d,ubok utisak na sve prisutne, u pr-. voin redu na najbližu Napoleonovu rodiinu, njegovu braću i scstre. Njegova majka pak, lunma i plemenita gospodja La> titia, tvrdi se, da je u tom svečanom momentu skeptički primijetiia: „Daj Bože, da ovo potrajel“ Iduće godine Napolcon ee proglasi za kralja Italije i kru Aisa se 2*3. maja 1805. godine u Milanu Btarodrevnom gvozđenom krunom lombardijskih kraljeva. Za talijanskog podkralja postavio je svoga pastorka Evgenija Beauharaaisa, Josepliininog sina iz prvog braka, kao što je u opšte kao kak\ a dvorska ili činovnička zvacja đijelio krune njcinu potpimo ili dijelom potčinjenih država svojoj rodbini. Švoga brala J o s ipa postavi za kra’ji napuljskog, pa ga poslije, pošto osvoji Španiju, ,.premjesL“ za španskog kraija, a na napuljski prijesto dovede svoga zeta, generala Joadnma Murata, koga Je ranije bio postavio za velikog vojvodu bergskog, za holandskog kraija postavi svoga brata L o u i s a itdb — 2. decembra 1805. godine, na prvu godišnjicu svoga krunisanja, Napoleon pobijeđi u bitc* na Aus'terlicu u Moravskoj („trocarskoj l>itci“), o kojoj je na; Ovom mjestu već bilo govora. — 2. deoembra 1848. stupio je kao mladić od 18. godina, a u burnom i teškom vremenu na prijesto habsburške monarhlje jiokojni car i kralj Franjo Josip L Bliže okolnosti toga znamenitog momenta Bvakom su tdobro poznate, a o njima je u našem listu često i opširno bdo govora kao i o svima fazama i epohama Djegove vTadavme, koja je trajala skoro punih sedam decenija, (Nastaviče »e na pragojn pijestu).