Београдске новине

Br. 333. BEOGRAD, utorak 4. decembra 1917.

iziaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojavl: • »Mjr«*« I ■ kraMna i>po«l«<n>Ua riclb. I*tt h ct|Ml ri. . • ■ t kritra ■ tfrrtMiJ-Slaraslll, SuoMltrctgtvtiil I Drintip h rijtri 10 ftritra Ijvat trag pHraCI« H elJ»aJ oi.. . .12 britra

MJeaeSna protplata: • Sttgitf« I ■ trajtrim« tri «. I C» Ma n njna I ■&■■■ gtita. . 2 -. U Batgrata u duliram ■ kat« .... Mfl U HrritstoJ -SltveolJI, flo»l> HtntgttM i OtlmteJJi ,, ..... ... 200 OottrilnkraJtriaiAvitraraitTittnintrMta O"— j 0 hnrirtulra. 49#

Ogtttsl po cijenlta.

Urednlitro: BEOBRAD, Vuka Karodllia oL broj 10. Tetefoa bro] BS. Uprano I prlmanl# pretpleta TopllSln vtnto broj 21; Ttlefon broj 2i. Prlminls sglesa Kntza Mihajla uL bro) 38. Telefon br. 248.

Godina 111.

Ratni izvještaji. IzvjeStaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BcČ, 3. decembra. Na t a 11J a n s lc o m bojišt.i i u A i b a n IJI nema ničcK novog. Načelnlk glavnoa sfožefa.

RumunjsKl problcm. Ruski prijcdlog za mir učinio je u uajvećoj mjeri aktuelnim čitav niz \'ojničkih i političkih pitan.ia, čije se riješenje danas ne može dogledati. Ma kako Ispall pregovori izinedju središnjlli vlastl i revolucijonarne demokracije njihovog istočnog susjeda, jcdtta se činjenica već sada neosporno inože utvrditl, lia itne činjenica, — 111 a koliko ona bila bolna za sporazum, — da se bivša imperija ne može više ubrajati kao stvaml protivnik Njemačke i Anstro-Ugarske u vojnički savez, što ga predstavlja sporazum. Zc-inlja, koja je gradjanskim ratoin i sebičnošću svojih prijateija u tolikoj mjeri razrivena, kao što je to slučaj sa Rusijotn, mogla b!, — i u slučaju, da nije predložiia mir i iia nije potvrdiia svoju miroljubivost demobilizacijom, — u najboljem slučaju predstavljati prividnog protivnika bez ikakve odlučne vrijednosti za svojc saveznike. Dok je ova konstatacija satna po sebi već dosta žalosna za izazivače svjetskoga rata u Parisu i Londonu, to ona na LIoyd Georgea, C16menceau-a f drtigove mora činiti još tim mučniji utisak pri pomisli na sudbinu onih, koji su ovitn ti prvotn ređu pogodjeni. A najteži pak udar predstavlja najnoviji preokret ruske iiolitike bez svake sumnje za Rumuniju. Ova prcvarena zemfja, koja nije timjeia odoljeti priniamIjivim ponudama zapadnoevropskiii Si!a, a kojoj Je bh'zina ogromne slovenske imperije daia žalosnu lirabrost za pristupanje njenom-drskom preduze'ću, — da lzazove stidbinu, koju joj je bio prorekao njen prvl kralj za siučaj, da sc ne bl pridružila AustroUgarskoJ I Njemačkoj, — sada je napuštena { usamljena kao niko njen. Francuska 1 Engleska daieko su udaljene od nje, nada u američku pomoč predstavlja maglovit fantom. a silni se susjed predoinlsllo. A sada na besarapskom frontu očekuju svoju sudbinu ostaci rumunjskih vojskl. Do sada su onl u Izđašnoj mjeri blli dopunjeni i izmiješani sa ruskim odjelenjiina, tako da njihov položaj kao nl položaj zemlje srazmjerno nije bio toiiko strašan. Dauas pak kralj Ferdlnand i njegovl savjetnici ispuujenl strahom moraju gledati u susret skoroj budućnosii. Zbilja, položaj, u kojemu se Rumunjska sađa nalazt, ni najmanje nije prijatna. Pritješnjena Je u ne baš toiiko veliku oblast, koja Je preostala od osakaćene kraljevlne, a upućena isključivo na svoja vlastita, u pola fscrpljena materijalna sredstva, za ledjima joj prema lijoj potpuno rav-

Pregovori sa Rusijom. Na mnogim je mjestima fronta primirje već zakijučeno, a neprijateljstva obustavljena. — Od 30. novembra zarobiii su Nijemd 6000 Engleza, a zaplijeniii 100 topova.

nodušni ruski narod, koji ie uostalom sada i suviše zauzet svojirrr vlastltim pitanjlma, a u njenom boku štrče bajoneti središnjih vlasti! Nije đakle čudo, što su nekadanji narodni zavodniei Iz Jaša uputili užasnute poglede preko kontinenta, oćekujući potnoči od spasioca l što oni neprekidno moie za ispunjenje onih obećanja, koja su i bila izvor svemu zlu. No sa zapada im na to dolaze saino riječi i ništa đrugo nego riječi. Do duše tamo prizuaju. da im položaj rumunjske vojske zadaje ozbiljnih briga, isto kao što su to priznavali u oei belgijske, srpske i crnogorske katastrofe, do duše hrabre Rumunjsku na dalju borbu i zbunjeno je tješe izgledima u budućnostl — ali to je tijedno i sve. Francuska štampa bavi se opširnije ovim problemom i govmri o đvjema mogućnostima: o tiastavljanju rata đo kraja, — đo kakvog kraja? — i o ustrojavanju otpornog središta, čija če osnovica biti crnomorska flota i koja će docnije otnogučlti vezu sa engleskim snagama, koje se bore u — Mezopotamijl. Engleska opet, kao što se samo po sebi razumije, ne uzima čitavu stvar toliko tragičuo, a shvata ie đo đuše i realnije. Jedini glas engleske štampe, koji se đo sađa čuo o tom pltamju, valjda na najciničniji način, koji se može zamisliti kazuje ono, š.to je Britanija stalno govorila u sličniin prilikama. Na ime, „Morning Post“ kratko i jasno tumači mišijenje svojih vlastodavaca pišući, da če saveznicl ukazati rumunjskoj vlad! gostopriinstvo u sporazumnim državama u slučaju, da ova žel! otići iz Rusije. Kao Što se vidi, nevjerovatna je vellkođnšnost sporazumnlh sila. Ne samo što ovo londonsko ,,pozivanje u goste“ sa liladnoin i prirodnom pretpostavlcom računa sa najgorom mogućnošču, sa mogućnošću. da Rutnunji izgube cijelu svoju zemlju. već su našll za potrebno, da u njemu naročito naglase nešto, za šta se do sada mislilo, da se kod vlađa, koje ostanu bez svoje otadžbine samo po sebi razumije. Sađa je pitanje, da li če kralj Ferdinand, koji je do sada smatrao, da je samo oslobodjenje Erdelja stvar njegove savjesti, odgovoriti I na ovu ijubaznu potvrdu zahvalnim klanjanjem llt da 1! će tiačl drugl, pametniji način, da spase bar ostatke svoga naroda i svoj jako okrnjen! ugleđ. Inače bi se fraucuskl romansijeri inorali dati na posao, da nmogo čitanom romanu Alphonse Daudet-a „Lcs rois en exil“ („Kraljevi u izgnanstvu“) dodadu još jcdan ,,pendant“, čiji se prcdmet đo duše u toku ovog rata sve više ponavljar „Vlado u izgnanstvu“.

Prlmirje sb Rusljom. Službenl atiStro-ugarski Jzvještaj. Kb. Bcč, 3. deccuibra, Prema izvještajn načelnika giav»og stožera general-pukovnika barnna A r z a posljednjih je dana u a m n o g o o đ s j e k a r u s k o g b oj i š t a Jzmedju obostranih pojedlnih divizija J vojnlh zborova ugovoreuo obustavljanjo horbc. U pripjatskoj oblasti Jedna ie ruska vojska zaključiia potpuno primirje sa savezničklm s u a g a m a, koje su sta.lale pretna njoj. Juče je jedno rusko JzasJaastvo propušteno kroz tiase redovc, koieinu je zadatak, da sa sa v e zn ičkotn v o j s k o m z a k 1 • tt č i p r j m i r j e za cijcli r u sk I 5 r on t, Njcmaeki zvanlčnl izvještaj o pregovoritna. Kb. Beriin, 3. decembra, Wolffov tired javlja sa istočnog bojišta: U tnnogobrojniin odsjecima ruskog fronta postignut je sporaztun o stvarnom prlmlrju od divizijc do divizije. Sa ruskom vojskom ii području Pripjata zakljueilo je prhnirje nekoliko rnskih ghivnih zapovjeđništava južno od Pile. Dalji pregoyori su u toku. Rusko odjelenje u podrttčju ina'ršala prh ca Leopolda bavarskog stigio je zatrijiteivaiije opšteg primirja. Početak pregovora o primlrju. Kb. Beč, 3. decembra. Javlja se iz fjtai'tiog staua ratne štampe: U opse#Hvv®jnog fronta maršala princa Leopolda bavars k o g, gdje đ a n a s p o č l n j u p r e* g o v o r i o p r i m i r j u, zastupaju austro-ugarsko vojno vodstvo naročito opunomočenici časnici glavnog vojnog stožera. Rusko odjeleu.je, koje Je u našim linijania primljeno ti 4 l pol sata poslije pođne, otputovalo ]e i s t e v e č c r I u m j e s t o, g d j e ć e se pregovori voditi. Otkaz ruskog sporazuma s Rumunjskom. (Narožttl brzojav „Beograđsk'.h Novlna“) Itolterdain, 3. d ceuabia. „D ai I y Maii" javlja, đa je boljŠevička vlada 28. novombra na zran ičan način otkazala i sporaziim ibivš© rnske vlađo sa Itu-muinjBkfotn i to tako, da olkaz stupa od ma! nasnagu. Runmnjiki parlar.enl j;: sazvan. Sklonište rumunjskc vlade u zemljama sporazuma. (NaroCIt! brzojav ..BeogradskiU Novina") Basol, 2. dec.emhra. ,,Mio r n i n g Fost'' Javlja iz Parb sn: Savoznici sU ponudili rnmut j koj v’adi z.v slučaj, ako bi želila đa napus i Rus-iju, skiotiišfo u saveznuk’m zomljmna. Brzojavnvi saiobračaj s ,1aŠom i Ki d .ic vom, sjodišfima mmunjskili vladi i!i na dleštva, od srij do j<v prekinut. Zapoviiest Kriljenka o prekidu neprijateJjstva. (Naročiti brzoiav ..Ik'ogradsltil) Moviiu") P.otteulam, 3. cb'combra. ,.D a i! v Telegraph" javlja iz Pelroguula: Kriljeuko je zapovijcdo, da se obustavi svaka botba na svima rus:kim frontovima, a da so predj: u !:o bu isamo u tom slučaiu, aki bi neprijateif izazvao pucaitje. ijoinci usiovl.'avaju pri mirje time, da ruske čete po.puno obustave neprijateljstva. Radoslavovljeva izjava tt sobranju. Kb. Soiija, 3. dccembra. Mhiistar predsjcduik R a d o s 1 av o v dao je u sobrauju ovu izjavu: On jo sada sprenum, da stupi u mirovne pregovore u sporazuinu sa svojim savezniciina, kad bude došao odnosui prijedlog o d p r o t i v n i k a. Takav jedan prijedlog došao je sada od ruske vlade. On je na to ođgovorio, d a j o spremaii s t u p i 11 u pregovore (živahno odobravauje). Bugarska neće odbiti ov.u mirovnu pouudu, pošio je ostvariia uarpdni ideai, za koji je stupila u rat, t. j. njedinjenje bugarskog naroda u jeunoi državi, koja obah\ ata Mućedoniiu, Poinoravlje i Dobrudžu. T o če č i n i t i o s u o v u z a pregovor e. P r e m A m o j i m i u f o r m a c ijamaođređlć© r u s k a v 1 a d a delegate, koji če raspravljat i s a n a š i tn d e 1 c g a t i m a, kao i onima naših saveznika. Pitanje objave rata Amerike Austrougarskoj monarhiji. U Englcskoj ne vjeruju u objavti. (NaročUJ brzojav „Beoerađskih Novtna") Ilaag, 3. đoeomb’.a. Prema oLa\ j šlenju, koje ima ,;Tcm ps“, u Londonu 9e ne vjdiu'e, cla će Wil9ou zah'jerati od kongr'sa, da se objavi rat. Ausiro-lUarsko’, Bugar.-k.oj j Turskoj, jer bi ta objava rata prieinda velike teškoće z a zaključcnjo z :t s e bnog m ira. Objava rata ne će no svoj prUici nsliJeditl. (Naročit! brzo}3v ..Beoeradskih Nov!na“) Ha:rg, 3. đecembra. jt,Tjmes" javlja iz VTashrogtona: U srijedu se kabinet bavio ŠVi’.sonovim

| clržanjem u pitanju objave rata Auslro TJ« • gaiskoj, pa je htio cla Čuje njegovo m šljej nje. Bivši iunerički pošlanici Penfieltj ; i Mor gent h au savjetovah su AVilsomi : 'Ja odustane ođ objave tata.

Traže se: DjusLvo Crveuoga. Ivrsta u o. t k. V.G.G./S., [»oziva iadi pr jerna nov a ni| žeimenovana lica, afco su u Deogradu <.'a j se jave lič.no sa tegitimac'jom 'prijavnotn J'istom) g. Tafomiru Pe.tron i j gvi ćp, 61. Glttv. Odbora Dništva Crvr> nng» Kr-t i u Beogradu, u radnjt gg. Ba'dovič & Kcmp. Beograd, Sabonia uk 19. svakog jadnog da.ua od 2- 4- sata po pođne; ako nisu u Beogradu, zaslupniku b'atmj iika Crvenoga Kisla g. Dr. Marku T. r. o k it [> r of., Beograd, Vatbogasna ul. 15, i đa poš ju taenu aclresu a po potrebi i da označe najbiižu poštu looja pritna novae uputiVfcom. A : Broj 4C.28 .Intonij •vić uđova Ivana ! i deca Milaha M., Tulež; 4547 Avia'novjć i Milinka pomdica, Draževae; B. 13roj 1568 Baković ndova Savka i deca Maf.eje, Brestovikj 4529 Branfcović Mihajlo, knjigov. drž. štamnarije; 4349 Blažić udova Mileva i deca Z'vka, M Tjalužje; 4583 Bogdanović udova Ivana i deca Milisava, Umka; 4558 Bogdanovič Marka porodica, Be!i Podok; 4676 Bozdanovič Milena R. Ljui)omira, Vei. Ivanča) 4680 Brankovič uđova Jelena i đeca Marka, Begaljica; 4660 Brkić M-Tvoja porodfca, Barajevo; 4557 Bugarčić Afi.lija poroj dica, Kneževac; m Broj H»2S Cvetkoiac .mtova Sttvk* i deca Miloša, Draževac; C. Broj 4609 Chič udova MattVa i đeca, Zivmna, Zeleznik; C. Broj 4641 Catičarević M ian, CibUt* kovic..; 4539 Cuketić udova Obrenija i dcca Mladena, Petka; D. Uroj 4622 Damjanović udov'a MTo j slava i deca Milorada, Petka; G. Broj 4675 Gajić Uija sm Mi'ice mati Ljubomira, SremCica: 4694 Gajić S. Zi vana, Be’i Potok; 4637 Gaj ć Z vfc% f d <a Milorada, M. Požareva"; 1614 Gavr’I v!ć -uciova Darinka i deca Marka, R'panj; 4554 Gavrilovič udova Draga i đeca MiJana, Progorelac; 4549 G1 šić udova Miieva ildeca Milutina. Rvajkovac; GjBroj 468i Gjerković M hcjla S. porodica, Dučina; 4631 I 1653 Gjorgjević udova Mi’ojka i (b-e-i Mi is v"', D r ažev-i'; 4574 Gjorgjević Savka kći Dimitrija uči*.. Groc.ka; 4620 Gjorerjcvić ud va Sm'ij ma i dcca Milana S , Umča'i: 4610 Gjurič V\ voina rodifelji, Koraćica;

Podiistak. Kosta Jezdlmirovlć; Ucitelj Marko. (Svršctak). — „Kako da nijcsam, kad sl cijclu llturgiju odstojao pored incne?“ odgovara učttelj, a medjutiin već sipa raklju u čašlce. — ,,E, to Ja ne vennam. U mom splsku stoji zabilježeno, da nljesi blo u crkvl. Jer se nijesi odazvao. kad sam prozvao broj tvoje kuče. — ,,Pa moiim, oprostite mu za sad, drugi put se neće žuriti kući, dok ga ne prozovete; uiniješa se žcna učiteijeva u šaiu; a stanični zapovjednik odgovara: — E, hajde đe, kad moll učiteljka. onda da ti za sad oprosthn. Medjutim se već kucaju čašicama, ispiju dvije, tr! 1 onda ga i učitelj 1 učlteljka nude da bude kod njih na ručku. a on prima poziv ill se Izvinjava ako se već prije toga nekome drugome obrekao, all se svakako žurl da pre«tlgne narođ 1 da ga dočeka pred opštinskom sudnicom, da mu pročita zapovijest. Djeca mu ljube ruku pri dolasku i odlasku, a on daje svakonie po krajcaru dvlje, i ako roditelji protiv toga protestuju. I učitelj Marko išao je redovno na zapovijest, Jer je ona u ono doba u neku ruku zamjenjivala sadašnje no-

vine, dajući od ncđjelje do nedjcljc stano'.'iiištvu na znanjc, što ga može ili bolje rcći što ga treba da intercsujc. U njoj je ktmipanijsko zapovjcdništvo objavljivalo premještaje sjužbenog osoblja u cijeloj pukovliij!, dogodlvše se elemeiitarne nepogode, požare, zločinstva, gubitke, pohvalnice ! kazne, pa onda, kad će ti dotlčnoj opštini da se priblra porez, kad 1 gdje treba đa so izidje na kuluk, šta ima da se radi iduče sedinicc na donui 1 u polju i mnoge druge stvari. Onaj, koji je bio ,,na zapovijesti", iirepričavao je sve to svojima na domu i onda sc o tome u užem krugu raspravljalo, kao što ini raspravljatno sada o onome, što doznamo iz novina. Iz onoga, što rekoh, mogli ste već steči uvjerenje, da tadašnjlin učiteljima nije išlo innogo gore, nego sadašnjlma. Mnogi su od njih bili potpuno zadovoljnl svojom sudbinom. 1 učitelj Marko nije roptao, ali je ipak težio za neČim boljim. Razmišljao je o tome. šta bi bllo od njcga, a šta od njegove porodice, ako bi slučajno postao nesposoban za službu ili ako bl urnro, pa bi presušili izvorl prihoda; zato je pregao da stekne nešto, još dokle ga snaga služi. Jedan od pukovnika, koji se počešće mijenjahu bijaše pao na srefnu misao, da jednim potezom pera učinl dva dobra: naredio je, da u njegovom području ne može niko dobiti dozvolu za ženidbu, dok se ne iskažc, da Je po-

digao najmanje dvije oplemcnjene voćke ill da je uplatio dvije forinte za osnivatije nčiteljskog penzlonog fonda. Svljet se pokoravao naredbi i večinom je plačao za dozvolu, jer je to brže išio nego zametan posao oko oplcmenjivanja voćaka. Ali poslijc dužeg vremena ova se liarcdba ukinu. Fond Je medjutitn več iznosio nekoliko hiljada i pružutf je kgled učiteljima na mjesečnu penzlju od pet forinata u slučaju izncmoglosti. U ovaku se pomoć slabo ko uzdao, a najmanje nčitelj Marko. Njemu je ncprestano lebdila pred očima slika, da još za vremcna osigura scbe i svoju porodlcu protiv nemaštlne: pa pošto nije imao dara za lake spekulatlvne unosne poslove, to se laćao onih, pomoću kojih je u pravom smlslu riječi u znoju lica svoga zaradjivao svoj hljeb. Prije svega vršlo je strogo svoju dužnost u školl. a izvan ove radio je svc, što mu je đošlo pod ruku. Imao je najnužnije stolarske i obučarske alate. te je ili dcljao razne stolarske predmete i za sebe 1 za druge. ili je od iznošenih vuncnih lialjina i jeftinih djonova pravio laku obuću za po kući sebi I svojoj porodicl.pa I po još kome drugome. Opravljao je u selu pokvarene satove i urezlvao prozore; pravio je Četke za glačanje i čišćenje obuće, za Čiščenje odijela I kose; prepislvao Je za sebe i za druge redje knjige, koje se nijesu mogle lako nabaviti I ove je majstorski povezivao; kuvao je sapun 1 spravljao štirak; prekrajao Je za dje-

cu izncšene haljine odrasiih, urezivao je s!ova n kainenc grobne spomcnike, i pieo jc rnrežc za ribolov i Bog tc pita, šta je svc znao i radio taj čovjckVcćinom jc sve te 1 slične poslovc obavijao, kad Jc vrijcmc bilo liepogodno za poljske radove; inače je lzvan školskog vrcmena redovno bio iii u vrtu ili u polju, pa su ga scljaci zbog toga najviše i voljeli, šlo sc nije libio njihovog posla. Redovno je uzimao od seljaka po deset i više jutara zetnlje pod zakup i na ovoj sijao sve što sc sije, a najviše šenicu i kukuruz. To već nije mogao sam obdjelavati; ali je i tu umio đa se nadje. Tako naumi đa n iduči Četvrtak, kad je slobodan od škole, uzore njivu i posije šenicu Uf kukuruz. Zađje u neđjelju po sclu 1 zarcdja po kućama, koje je već nečim obvezao ili kojima misli da će zgodoin tnoći da se oduži, pa ih zamoll, da mu toga I toga dana pontognu da lzore 1 poslje što mu trcba. Niko ga ne odbija, već pristaje na molbu. On samo spreml sjetne, a u četvrtak skupe se toliko orača j sijača, da mu do nođne sve uzoru j posiju. Kad prispje vrijemc kt>panju ili žetvi, on zamoli, da mu po kojeg miadjeg ustupe u pomoć. Momci ! đjevojke željno čekaju na takav dan. te u šali I »estašluku provedu po cto dan i svrše učitelj Marku sav posao ,.o svom ruhu i kruhu“. A kad se svrši žetva ili berba, učitelj Markov tavan pun hrane. Ni pri tim poslovitna nije on sjedlo skrštenili ruku, već Je s materom i

žcnom mu predhodio dobrlin primjerom i opoininjao mladež na ouu Božjn zapovijcst: „Scst dana radi. a sedmi dan ix>sveti Gtrspodu Bogu tvojemu." On je govorio: „Šta bi bilo od onog trgovca iii zanatlije, koji bl tri četvrtinc godine držao svoju radnju zatvorcuu, a samo jednu Četvrtinu otvore* nu? A mnogi naši seljaci tako rade: uzoru, požnju, okopaju i oberu. a u tnedjuvrctncmi „čekaju s neba blagoslov." U vrtu je imao učitelj Marko sve što ti srce zažcli, a vrt Je vcćinom obdjeluvala školska iniadež bez iiŠtrba po njezino zdravije i školsku nastavu. Na protiv, taj je rad i umno i tjclesno osvjcžavao djecu. On jc višo ptita tvrdlo, da. kad bi bilo u njegovoj moći, on bi škole tako preuredio, da bi đjeca i više znala i više privrijedila; vell, privrijedila bi toliko, da bl time poliutno podmirivala sve Izdatkc za svoju obukti f svoje izdržavanje. Ali on nije imao tu vlast. Njegovo nije bilo da daje InicJjativu, več da sc krečc u nropisanim mu grauicama. Kad je učitelj Marku več 1 peto dijete bilo na sisi, njctntt je tnoglo bitl trideset i dvije godine. Bio je dakle u dobu, kad zdrav čovjek može da razvija najveću energijtt. A on Je bio zdrav kao tresak. Osrednjcg stasa, u plečlma tnaio poširi, davahu mu široko čelo i pravilne crte lica inteligentan izgled. Ruke mu bijahu cme od vjetra I sunca, a tvrde i žuijave od teškog rada; pa opet Je bio u stanju. da ntona izvodi najljepSi rukopia i jo8 ljepšo crteže.