Београдске новине

Cetvrtak

BEOGRADSKE NOVINE

6. decembra 1917.

Sftana 3. „

Btoj 335. sada sa Rusima zajedno izvršim. I Ja ne tražim više ništa, zadovoljan sam icako ono vele pradjedovi latini moga aeta n ltaliji „status quo ante“-om... Zdravstvuj! — Nikola, gospodar Crnih Brda. „Cher Nicolal 'Ces maudits Prussiens kvare mi račune... Jediva što sam izrekao svoj pobjedničkl govor, a onl prihvaćaju boljševlčku ponudu za mir.. I onda još vele, da su kulturni!... Ovo je već skrajnl bezobrazluk od njlh ... ne dadu se tučl ni od celog sveta!... Zato moraS da pomogneš TI, jer se 1 Tebl sprdaju, vodeći k svojoj djeci u iTvom društvu Lucifera... Dokle ćeš cvo da trpiŠ? Stoga pomogni i varvarskc ,,bociies“ nauči panieti, da se već jcdnom u interesu njemačkog naroda dadti ponilatiti... Inače će čovječanstvo da strada, a njime če da padne i ,Tvoj prestiž u našo-j republici. — Tvoj Clćmenceau. Sv. Nikoli posiao je molbenicu l signor VittoreEmanuele, ali njegovo pismo vrvi tolikim „Porco đi bacima“, da bi ga cenzura pod sjegurno zaplijenila. Poslali smo ga stoga našlm vojniciina na Brentu i Piave . Oni 'će na n.j znati bolje od nas da odgovore — Bogoslav K. Jošt.

Razne vijesti. Šta je sve smiješiio, Značajan primjer za groteksan liuinor engleskog vojnika daje u svom izvještniu ratni dopisnik Philipp Oibbs „Dailv Chronlcle“ od 17. septembra Oibbs priča o jednom vojniktt iz Wessexa, koga je pcsraatrao u posljednjim bojevinia u Flandriji, prilikom strahovitog bombarđovanja Aruientićresa. „Ja mislim, da se nikada nijesam toliko smijao“ reče taj vojnik. ,,Ja ne znam, kako je to bik>, ali sam svagdje vidio samo komičnu stranu kraj sve opasnosti poIožaja“. Meni se čini — piše Gibbs — da je humor kod tog čovjeka dešao usHjed ncvjerovatne besmislice sipnja granata. Posijedica je bila otprilike takva, kao u varietć-u, kada Klovn sve sitnarije razbija, a tavanica mu se sroza na glavu. On se smijao, koiiko je samo mogao, kad je granata prova1i!a li kuhinju, gdje malo nije ubila staru gospodju, koja je već i onako bi!a ro-vašena, ali je zato ipak i dalje brbIjala. ,,To je najkomlčnija istorija, koju sam ikada vidio“, tako je glasio konientar za tog vojnika iz Wessexa. Odista, kad se dobro promislimo, već je mnogo smiješno to, da se takve stvaii u opšte dešavaju u naše doba u prosvijećenom svijetu. Vještina postupanja sa šofericia. „Figaro" pnpovijeda ovu e’.ičicu: IVjsUivivši prirr: j&dbu , zauze o“ na s\oi BAitomobil, ušao je šofer u jcdan bar, gdje poruči čašu likera. Ciospodin ulazi, pozdravi Sofeva i osloid ga ijubazno: , Dopus ite mi zadovo.’jstvo, da vam ponudim čašu likera“. Prije nego je šofer uopče imao vremena da odbije, liker je ve'; p’.aćen. ,,A sada, reče gospodin, k j s drSao sve njožnije, mo’io bih vas za j diu malu uslugu: Cim isp’jete, dopus.ićeie tni, da vas đopratim do vaših k ;ia. A onda... pođuzečemo jzdnu malu vožnju, a!i zajednički,jjpr ne? To će biti lijcpo *... Zabezeknuti šofer iskapi čašu : tot’e k svojim kolima. Tako se đe 3 ilo, đ:i ja jednom našem prijatelju juče u 1 sat p< / 'j' podne bez osobite muke poš'.o «a mkom, da poduzme jeđou hi nu vožnju u automobdu ... Pcodaja obuće sa cereirtonijaiua. Po dugom savjetovauju i spremanju — pošto je i u Fiancuskoj g dna loslcudica u koži za obuću — odlučeno je da se ji Parisu počne sa „ua.oinom obućom". Prema opisu u , ExceIsior“-u bila je to prava senzacija. Već olavno bu i kupci i prodavđ čeka’i na prve ,.narodne“ cii>e!e, i najposlije jo nekoJiko pariskih dučana mo^Io javiti, da počinje prodaja nove obuće. Tr ? ov i su se za to morali naročito jaVtjaii i sa !a ee u njihovim izlozima mogu viijefi grdne piakate sa na pisom, krj je v ć izdaleka upadao u oči: „Narodua o b\ića“! Već sam izgled ovjh ntakata b o je dovoljan, da privučo vehku gornilu Ruisznala svijola. Cipele su nnpravljene n dva modela za zapetljavanje (,,5ntranje"). Zensko cipelo su duguljaste, a muške „amerikaiiske". 1 cijene su odredjene: 28 franaka za muškc, 23 franaka za ženske, a lfj Ht franaka za r'jičje Cipele. Pošto so — kako izgleda intenđantura boja!a fa!s.i ikat.i, ut’snuta jn u svaku cipelu „štampi’ji narcdne ointće". Uspjeh je odinah prvoj dana bto namvno tako velik, da su se mncgi Ijudi posiije dugog ćekanja moraii vratiti kućama bez obuće. C ijela ta kupovina — orinoTHO piodaj •— (prođato je prvog dana samo 3T' ; ari cipela) išia fs izvanredno sveć»i!u, uz čitavo formainosi. Mod utimsvaki, koji je bio tako srelan, da navuče tu „narodnu obuću“ t dosp je pređ b a gajnu, pozvan jo — na svo> najveće cudo, da u priprem’jen spisak unese svo!• ime i adresu. Ovj se spi-viuvi vode o »vtma dućanima, g ’Ja S3 p:'od ja ’ndna obuča“, pošto svab Francaz ima l>rava Bamo na jedan par tih npeia.

SfllD. Sluga-račundžlja. Pošao sluga u goru i odagnao onamo dvadeset ovaca. U gori ogladni sluga, pa zakolje i pojede ovcu. Kad se sluga za dan dva povratio kući. broji gazda ovce i vidi, da mu jedna pošla netragom. „Cuješ, Ivane, koliko si ono ovaca odagnao u goru?“ — „Dvadeset, gospodaru“. — Pa evo tu ih neina nego devetnaest. — Nije — odvraća sluga — nego upravo dvadeset. — Ma evo, glcdaj Ivane — i prebrojl devetnaest ovaca. — Vidiš li sada, da ih Je devetnaest. — A da, dvadeset ih je, pa dvadeset! — Gazda se rasrdi na slugu. zapovjedi mu, da podje u selo I dovede osamnaest ljudi. — Ivan podje, a za čas se vrati izvršivši kako je gazda rekao. — Nu Ivane, koliko nas ,{e ovdje? >— Dvadeset ■— E, Ijudi, zapovjcdi sada gospođar — držite svaki po jednu ovcu! Ljudi priskoče i svaki uhvati po jedtiu ovcu, samo Jedan ostane bez nje. — Vidlš !i Ivane, da jc kum Staniša ostao bez ovce i da ili je samo devetnaest. Ali se Ivan ne dade smestj, pa odvraća svome gospodaru: — E, a bješe inu hvatati, dok ili ie 1 bilo.

A. Orin: TAJANSTVENA OTMICA. (Nastavak). Po svo] prilict on od onc večen’ na zabavi nije se više bio vidio sa lijepom groficom, ali je ta la svakako bio primjetio, da ga ona još pohjno vo'i, dotron naprot’v nije v’še o-j ćao n’k kvo naklonosti prerna njoj. Čudni su to bi’i O'inosi, u kojima se nalazio ovo dvoje; Hilla je na pose ova pcjedinost tcliko panimaJa, da je b’o željsn, đ > je bliže ispita. Da bi se to postiglo, bilo jo potrebno steči pristupa kod gro ice de Mirac, a to za vještog i okretnog čovjeka m najmanje nije bilo teško. Slučajao je bio sazneu), da se g. Btackova sestra; od štrica mnogo in.’eresuje za starineke porculanske radove. Hill. stoga od jednoga pfijateija uze na zajam d> n starinski porcu’anski poslužavn k, s t kojtm je otišao u grofcin s an. Služavka, koja jo trebaja da ga prijavi, isprva ga odbiia, govoreči, da gospodji nije dobro, pa da stoga ne može primatl posjeta. No Hill se nc dađe tako lako zbuniti, već je po služavci posiao grofici posiužavnik na razgledanje, pa na to o.dmah buclc pozvan ti grofičin salon. Cim je ugledao lijepu udovicu, mogao je opaziti, koliko se ona za kratko vrijeme biia promijenila. lzgledalo je, kao da je iznenada za nekoliko godina liila ostarjela, a njene lijepe, raitije toliko sjajne oči bile su potamnile. U rukama je držala neko pismo, koje kao da je tek bila napisala. Kada je Hill stuplo u sobtt, ona brzo ostavi pismo u Jednu knjigtt i reče mu: „Vaš je poslužavnik zbiIja divna 1 rijetka stvar. Odakle je ona i koiiko tražite za n.iu ?“ Neodgovarajući na prvo pitanje, Hill zatraži nevjerovatno visoku cijenu. „Boga mi, to je mnogo za ntene“, odgovori otta. „Toliko novaca ne dajem za talcve stvari“. Onoga časa, kada je grofica de Mirac htjela vratiti Hillu poslužavnik, služavka prijavi jednu gospodju. kojtt je Hill odmah i opazio kroz odškrinuia vrata. ,,GIe, baš je dobix> đušla“, reče grofica, i pođje u susret svojoj prijateljici, noseći sobom pos!uža.vn’.k. Objo gospodjo zatim stadošo u susjcdnoj sob; razgledati ponudjeni predme', H II islcoristi ovu zgodnu priliku, hitro otklopi onu knjigu i na brzu niku razg!erla ono pismo što ga je grofica bila o tavi'a. Pismo je bilo upućeno nckoj gospo Jji; prvo j 3 bilo sovora o nckirn pitanjima toalet’, ali je Hill posiije naišao na jeđan stav, koT ga je *u najvećoj mjert zainteresovao: ,',Molila si me, da ti što javirn o svome bratu od strica Holmanu. Ja se daklo s vremena na vrijeino sastajem sa njjime. Dobro izgleda, ali je u posljednjo vrijeme postao najozbiljnji i rajuzdržlji viji čovjek, koga sam ikad vidjela. St> se tičo izvjesnih n»|, o kojima sam neki put s tobom g<m>iila, ja na tako što u opšto ne smijem više ni pornisliti. Na ime Hohnan je nešfo učinio, što —“. Toga časa učini mu &e, kao da neko ide iz susjcdne sobo, zbog čega je Hil! brzo znklopio i ostavio knjigu. „Kud je niorala baš sad na najiuteresanlnijem mjestu da mo prekine", mislio je on. Grofica ponovo udje u so hn i vrati mu poslužavnik. ^Ako bt ste se riješili, da se zadovoljite sa polovinom tražene djeno, ja biii so mogJa još i pi-odornislilii, jaiače —“. „Oprostito, milostiva go.-i-odjo' 1 , od govori HiJI. ,,Ne mogu ni za jednu paru odustati od traženo cijene. tf 03taom, ako vu ova stvar ne kupit?, uvjeron sani, da če je kupiti g. Holman Blaok, lcoji ima pravog umjetničkog mzumijovanja za ovakvc predinete“, ' Ona 8tuknu, ntalo sc nainn'Sti i hlje de mu isprva ncšto odgovonti, a i so za tim predomi«!?, pa samo reće: „Prodajte kome vam je drago“i i olpusti ga. Hill, koji je malo bfo zadovoljair ishodom svoea najnovijoe nokušaja, ode

do svog starijeg ko'egc Wilsena, lcoga već nekoiiko dana nije bk> vidjeo. Za ekao je starog policajca ljntog kao risa. y { E, odavno nam niko nije zadao ovoltko posla, kao ova đvojica Smit a ', gundjao je on, „Mi se ubismo tražeći ili tamo na gjevem, a oni mož la mlrno sjede ovdje u Lonđoau i smiju se naŠoj gluposti". ,,Ma, ja snam a Londonu jedncg čovjeka, koji nag onako do o-obro vuče za nos“, odgovori HilL ,,A ko to“? ,,Pa mnogo poštovani g. B!ack‘‘. ,,BIackl?“ Da nećete time da kažete, da je on odgovoran za nesiajanje one djevojke“? Hill slegnu rarnenima. „Ono znate, g. Wilsen, ne mogu mu ništa dokaza t, ali od kad je ono njegova sestra od strica govorila o nekom zločinu, u koji je uvučena njibova porodica, ja mu n kaJco više ne vjemjem". „Ma htio bih zbilja anali“, prorundja Wilsen, zamišljeno gladećl bradu, j'.Gdje je to sakrivena ta dievo,ka, te je nikako ne niožemo naći“. Na to pilanje W f iJscn dobi iznenađa d neočekivan odgovor. Toga ča:a nai:re Btupi u sobu neki ćinovnik, ko.i mu predađe jodno pismo. Wilscn ga odmah otvori i počc ga čitati. „Oho, jesto li vidjelii" uzviknu on pročitavši pismo. „Evo vam, pa čitajte ! sami“! Hill uzo pismo, koje jc ghsio: „Jutros je iz TLemse izvučen lješ jedne djcvojke, koja potpuno odgovara ličnom o, isu, što ste ga dalt, Kako izgleda, ona jc več nelco vrijeme ležala u vodi. Izvijestili smo telegrafslci središnju policisku upravu. Ako želite da vidite lješ prije no što čo so on prenijei u poiicijsku bapelu, to smjesta doujite ova;r.o“. Hill skoči na noge „Hajdemo g. Wilsen“, reče on nag’o, „Ajdemo smjesta, pa ako to zbilja bude L;la ona...“ ,.to ćemo na nešto neučtiv naČin prekinuti večeru, što jc večeras daje g. BIack“, dopimi Wilsen namršt.-no. Uskoro su bili stigli na označeno mjesto. U jednoj ma!oj soldci polic ij-ko istanicc, koja ih je bila pozvala, ležao je Jješ uđavJjene djevojke poki\e - i j dInim platnom. Činovnik, koji ih je bio luveo u soJ>u, odgmu pokrivač i reče: „Sleta što se lik više ne može jasno poznati". „Ne mari to, niŠta“, odgovori Hi’i, nkazujući na izobilnu p!avu kosu djevojikinu ,,Po kosj sv več vidi, da to nije idjevojka, koju mi tražimo". On htjede odvući Wilscna, no ovaj ostade da i dalje posmatra djevojku. „Sfa, đa ipab nešto ne sumnj :te“? nestrpljivo ga prekiđe Hi l. ,,Ta Fanny jje izrično rekla, ila je kosa one djevojke bila crna, a ova kao što vid te. Ilili iznenada umulani i trže s.i, sav znprepašćen: „Bože moj, pa to je —“ ,,De, de, šta vam je g. Hiil“? začu(djeno če Wilsen.. Mladi policajac ' prevučo rukom pveko Ćela ,,Mogao >(b*h‘ se zakleti, da je to ona djevojka, sa kojom je g. Black onoga dana razgovarao na ulici“. ,,Po čemu je poznajcte"? u nevjerici zapita Wilsen. ,,Po haljini“. Ou izvadi iz bitježntka ono parčetf| ce ,,porheta“, što ga je onoga dani b’o našao pred onom piljamicorn. I boja i šare tačno su se slagale sa Jial/nom koju je nosila utopljena djevojka. „Gledajte, molim vas, pa to ja vtlo zanirnljiv pronalazak", primjeti Wil3cn, ,,Na jedno ću pitanje svakako đobili odgovora, i to ću tražiti da znam, ko je ta djevojka, čiji jc leš prod nami — ko je ta Žrtva nckoga zločina ili vlastitog očajanja". ,Bičc da je ouo prvo“, reče č’novnik koji ih je bio uveo, ukazujući na .povrijede, što ih je bk> uLv dio na djevojčinoj glavi i na njenim mišicama, a koje su očeviđno bile nanešene kakvitn teškim orudjem". „Dakle ubijstvo najgadnijo vrste“, reče Wilsen, bacajući sažalj v poglcd na jladni mladi stvor, koji je na tako tragičan načln bio piatio glavom. , Boga ir.i, krivac če mi plalili za to, pa ma ko x ma šta oa bio“. Rekavši to, Wilsen feadje iz sobe, a za njim( i Hill, koji se čudio, kako se to njegov iskusni stari kolega mogao toliko prevarili. On nije ni krio to svoje čudjenje. ,,G. Wilsen, možete reći štogod h» ćete“, rečo on, ,,Za meno je jasna stvar da ova djevojka nijo ona ista, koja je odvodena iz g. Blackovo kuće“. ,,Ja opet nisam baš toliko uvjerea n tnčnost vašega tvrdjenja“. odgovon AViiaen. „Kako? Zbog čega? Da ne m’slite, da nas je Fannv pogrjcšno dzvijss i a“? (Nastaviće se.) Poslijednje brzojavne vijesti. Austro-ugarski večernji izvještaj, Kb. Beč. 5. deceinhra. Iz glavnog stana za ratnu štampu javljaju: NaHIIijanskom frontu uspješne horbe zapadno 0 d B r e n t e. Njemački večernji izvještaj. Kb. Berlin, 5. deceinbra. Uspješnc mjesne borbe izmedju 1 n c h y-a I B o u r 1 o n-a. U p odručju „Sedara opština" Talijanisuponovo Izhačenl iz iaklhpoložala. "

PARISKA KONFERENCIJA — ZAKLJUCENA. Kb. Paris, 5. decembra. Pariska je konferencija z a k 1 j uČetta. Završio ju je Clćmenceau jednim dugim govorom. (Zbog zadocnjeiostl donijećemo taj govor u narednom broju. Prema njemu izgleda, da sporazum u budućnosti svu svoju nadu polaže u — Ameriku. Op. Ur.) AMERIKA PREMA MONARHIJI, BUGARSKOJ I TURSKOJ. ’ Kb. Washington, 5. d?cembra. I Predlog, o kome ima da raspravi reprezentati\Tii dom i senat, a koji ide zatim, đa se izmedju Sjediojeni i Država s jedne strane, a Austro-Ugarske, Bugarske i Turske s drugo strano, o b j' a v i ratno stanje, podnesen je seiatu i bez daljega predan odboru za spoljne poslove. NOVA POTAPLJANJA. Kb. Bcrlin, 5. decembra. Wolffov ured Javlja: Novi podmorničkl uspjesi u kanalu i Sjevernom moiru: 14.500 tona .Medju potopIjenim brodovima nalazi se i natovareni francuski panti brod „Admiral Zeda“ sa 5980 tona. Načelnik adtniralskog stožera momarice. VELIKI POŽAR U GOTHI. Izgorjela dragocjeua njemačka narođna knjižnica. Kb. Ootha, 5. decembra. NjemaČka narodna knjižnlca ti Gothi, najveća zbirka djela njemačke kulture, vlasništvo njemaćkog saveza, danas je uništena požarom. Steta je većim dijelom nenadoknadiva. POKRET ZA MIR U FRANCUSKOJ. Kb. Bern, 5. decembra. „P r o g r e s d e L y o n“ javlja iz Pavisa: 1. o. inj. poslije podne imalo je na trgu „d e 1 a Concorde" doći do političke manifestacije. Medjutim je došio tek do neznatnog sastanka mladilt ljudi, koje je policija raspršila. Na to su manifestantiTitjeii cdržati sastanak na drugoiti mjestu, ali ih je i u toin policija spriječiia. Kb. Bern, 5. decembra. Francuska štampa od 1. decembra kod raspravljanja o primirju, naglasuje niz pitanja, koja daju povoda za r a z m i š 1 j a n j e. ,,Matin“ tvrdi, da bi na brzu ruku sa Njemačkom sklo-pIjeno primirje bilo bez važnosti, pošto bi bilo potpisano od neodgovornih delegata. OPOMENA RUSKE VLADE FRANCUSKOJ I AMERICI. (Naročitf brzojav „Beograđskiii Novina“.) Bem, 5. decembra, Pretna jednoj Havasovoj vljesti posiao je T r o c k i j arneričkom i francuskom vojnom opunomoćeniku opotnenu, jer su od vlade svrgnutog generala Duhonjina htjeli da ohrabre za politiku, koja je skroz na skroz u protivuslovlju sa politikom boljševika. Trockij je u svojoj opomeni izjavio spomenutim vojnim opunomoćenicima, da je time stvoreni položaj n e o d r ž i v i da će svaki takav dalji postupak ovih opunomoćenika povući za sobom najozbiljnije posljedice. ODJEK LANDSDOWNEOVOG PISMA. Kb. Bern, 5. decembra. Parlamentarni izA r jestitelj ,,DaiIy N e w s a“ i ,,D a i 1 y M a 11 a“ izvješćuju, da Je Landsdowueovo pismo bilo n kuloarima donjeg doma glavnim prednretom razgpvora i da ono znači dogadjaj prvoga reda. Izvjestiteij spomenutili listova veii, da ne osvrčući se na otkianjajuće držanje nekih zastupnika s ekstremnom tenđencijorn imađe mnogo kouzcrvativaca. za koje se jedva moglo vjerovati da će biti toga mišljenja, koji vele, daovo pismo odgovara člnjenicaina. IZGLADNJIVANJE RUMUNJSKE VOJSKE. (Naročltl brzojav „Beogndsklh Novlna") Rotterdam ,5. deceinbra. ,,D a 11 y M a i 1“ Javlja fz Petrograda, da Je boljševička vlada naredila, da se obustavi dalji transport živežnih namirnica na rumunjski front RUMUNJSKA NA RASKRSĆU. (Naročltl brzolav ,3eog:radskIti Novlna”) Rotterdam, 5. decembra. Naprotiv saopštenjlma Iz Londona, da će Rumunjska u prkos ruskog priinirja nastaviti rat, Javljaju posljednje vijesti, da rumunjski narod teži ka miru, čeinu mnogo doprinaša strahovita bijeda rumunjskog stanovništva. U Kišinjcvu priredili su rumunjski bjcgunci demonstrativni ophod. Mnogo hiijada muževa i žena tražilo je bučno mir. Mnogobrojnl demonstrantl došll su sa strane. da prisustvuju toj manlfestaciji. Demonstranti su opkolili školsku zgradu, u kojoj se nalazi ministarstvo za spoljnc poslove. Take Jonesc« nije bio prlsutan. Cantacuzene držao je umirujućl govor, u kojem je rekao, da spas Rumunjske leži jedino u tome, da do kraja Izdržl na strant sporazuma. Pročitao je izjave simpatija od strane Wilsona I Engleske 1 izjavio, da će savcmic! Rumtmiskn na svaki na-

člo pomagati. Njegov je govor masa medjutlm nadbučila. tražećimlr f prijeteći, tako da Je Cantacuzene morao da pobjegne. Demonstranti su na to provalili u zgradu „Standard Oil Company“ i uz psov* ke na Englesku I Sjedinjene Države demolirali sve što Im Je palo šaka. ćull su se pokličl 1 protiv kralja Ferdinanda. U Kišinjevu se govorl, da je rumunjska kraljica p o-< bjegla. U Jašu su protivratne demonstracije bile Još veće.

ttnnltne otijaoe.

, OBJAVA. Uprkos višelcratnim objavarna Jo9 uvljek sc kod stanovništva nal; z ra noz oružja u upotrebljivom kao i neupotrebl ljivom stanju, premda su po-j dn ri oriižja tstrogo, dapače i smrču kržrj vani. Posjed o.užja je kažnj’vo djelo upereno proti sigurnosti vojne uo:ave le prema naredbt vrhovnog vo;nog zapovjiednišlva M. V. br. 9C847/16 zhč’n, ko. ji se u cijelom području \-o;ne gene.alne gubernije u Srbiji po prijekom suiu kažnjftva emrru. Pod pojmom ,.posj d oru"ja“ razu. mijeva se posjed upoti-eb.’jivih pušaka ili takvih, koje brzom opravkon upo’reb’ji. ve postati rnogu, kao i posjed vajničkog oružja, đalde bajonete ili gnblje. đal;e posjeđ topovske i puSčane municlje, praskavih tvari, bombi itd. A. Onaj ko takve predme'e Čuva ili ih nosi bez đozvole od nadležne oblnsti, il* ko nije po službenoj dužnosti u smislu postojećih propisa na to ovlršten, btče bezobzirno po prijekom sulu Važnjen smrću. Oružnici imadu prema tom? sva. kog posjednika oružja odmah Ba nadjenim oružjem sudu predati. Da očuvam stanovništvo ol tih te ških kazna naredjujem: Ko još ima oružja, mora ifto, biic ono upotrebljivo ili ne, isto tako dijelove oružja, municiju itd. najdalje d> 15. decembra 1917. p>'eđati. Za o 3kše"je predaje oražja naredjuje se p edsjrdnicima opštinslcim, da izabera jedno sigurno, skriveno mjesto i da sve stanovnik© svo. je opštine opomenu, da sve oražje itđ. na tom mjestu bez straha i neprimetno donesiL Proti posjeđnicima o.u'jj, koji isto do 15. d ecembra 1917. predađu, ne treba podnositi prijave, te im se nekažnjivost bezuslovno osigu. ra va. Predsjednici opšlina imaju to oružje itd. skupiti i nadiežnom sre:Tcom rru'žništvu iii oružničkoj postaji pr&dati. Da ne bi nevine ljudi rad; mcgućeg podinetnulog oražja ova teška kizn i stigla, preporučuje se svakome u vlasliL; tom interesu, da svoj stan, s aje itđ. odmab i poslije češće za oružjem pr*» traic. Profei svim osobama, kod koj h se uprkos ove naredbe poslije 15. de embrs 1917. oružja bude našlo, postupiće ee bezobzimom strogošću. B. Posjednici ueupotreblj vo’ oru' ja ilf đijelova istog biče po upravnim obla; tuua (policajno) strogo kažnjeni i internirani. C. U svrhu veće sigurnosti vojne upi a. ve pred posjednicima oružja b Ć3 tl svakom mjestu od'iovarajući broj a c> odre. djen, koji će taoei u slučaju da poijediu’ci oražja sigurnost u đot čnom mj 'stn u opasnost đovcdu bez suđskoj p~st pka biti odmah smrću kažnjenl, k o što će i posjednici oražja biti kažnj ni po prijekom sudu. 0 kažnjavanju taoca oUnčjje jođtno t samo okružnl zapovjcdnik. D. L 1 slučaju da posjednici oružja radi pomanjkanja đokaza po sudu bud i rij’ šeru od optužbe, biće oni i nj hiva rc đbina, ako bi bili ipak politički sumnjivi i nepouzđani, »ntemirani u monarhijiL E. Nađjo h* se u kojoj opštini do 10 komada oružja biče osim smrtne kazne taoca i sudjenjc posjcdnicima o u ji po prijekom sudu još cijeloj opštini ili bcIu nametnuta kontribucija do 10.000 kruna. Svako se zato upozorava, da se čuva počiniti ovaj zloćin. Ova se objava ima na svim javnini mjestima pribiti i imadu je pre^sjeđnici opština nedjeljom i na dan p j oe stinovništvu opetovano objnv ti. Ova objava stupa đanom cbna - odn. vanja odnosno danom kad je javr.o istaknuta na snagu. Predsjednici opština imaju putem Breskiir zapovjedništva obnnrodovanj« ove objave pismeno ovamo javiti Beograd, 1. decembra 1917. C. i k. okružno zapovjednišlvo Hed. grad-grad.

EKSPOZITURA PESTAiiSKE-UGARSKE KOMERCIALNE BANKE n Beosradn — Knez HihaJIoon hr. 50. žpecijalno odjelenje za »Ujanje novaca ratnim zarobljenidma i fnterniranima. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. 9U