Београдске новине

Izlasts dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podnej

Pojedinl brojevl:

■ llHI * i ■ M «. lt>. e»*» rt cttMi •*. . . . »Mm M Rndttof-SlmolR Bmrt-HvustoM i Otkndp m eltort MV 10 totora bfto m*« fMrartl« m tfftti •* ■ . .10 totora ec =3 OfUsi pt cflanika.

M|<

itplati

_ I a tuDartota n I

0 Bannn aa <aatarw a kvCa . • &J U HrnlM.I-BtoTmlll, »MBi-ll.rito.tftf • __ Oto«Ki|l 0-00 U Mtoila kra|Mjaa»arirVDltTftomMuW|» U HiulrasMvs...........

Urcdfllltv«: BEO0RAD, Vuk» KtotdJić« uL t»r*| ia T»W«tf br<4 8X tlprir« I prtmsdl« pr«tpt«ts Toplittfl ve«M hro| 21 T»l#fotf krol !k Primsnl« ogiua Kaan MUnjia al. taral 3& Tstofoo tar W

Godina iil.

Deset-dnevno obustavljanje neprijateljstva na svim ruskim frontovima. — Novi veliki talijanski poraz: zarobljeno 11.000 Talijana, a zaplijenjeno 60 topova.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog giavnog stožera. Kb. Beč, 6. Jecembra. Istočoo boilšte: Ju 5 e je tzmcdju Rusije i save/nika utanačeno deset-dnevno m i r ovanje (Waffenruhe). — Početak ?a sve ruske irontove 7 . deccmbra 12 8att u podne. Pregovori o sam-om prlmlrju traju dalje. Talljansko boilštc: Neprljatelj le na visoravui ,,Scd a nt O p š 11 n a* 4 pretrpio t e f. a k p o r a z. 4 . u jutro pošJo su poslijo suažne topnlCke nrlprcuie, u kojima su sudjeiovalc i njeinaCke baterije. čete rnaršala C o n r a d a ua uapad protlv planlnsklh položaja m e I e 11 s k o g područja. ŽUavo vodjcna odbrana imala Je jakog uporišta u bogato naoružaniui odhranhenlni uredjenilma, koja se nalaze u silovltom nadmašaju u vlsinl, Visokl snjfeit I stroca zima otežavali su napredovanje, ali Je brižno pripremlien napad kisu i junaštvo naših ćeta iz svih krajeva Austro-Ugarske znalo svladati sve teškoće. Prekjuče u jutro pali su M o it t e Badelecche I Monte Tondarecar; o podne stajao je carski streljački puk br. III. ua M o n t e MI e I a. Preiua večeri slomlo se pređ našira zaobHazuim jurišem talijauskl otpor na M e I e 11 L Pojačanja. koja Je neprllatelj prlvlačlo od V a 1 s t a g n e, napala su u bok naše baterije, koje su se nalazlie istoćno od B r e n t e. U zoru jučerašnjega dana izgubio lo Heprliate’i u ogorčenoj borbl M o nt e Z o m o I zalcdjne uporišne položaJe kod F o z e. U 2 sata poslije podno položilajeoružje od 24 sata potpuno opkoljena hrabra talijanska posada na Monte Castelgomhert o. Svo zemljlšte sjevento od f e n zI a n 6 k o g klanca unašitn jerukama. Pored vellklh krvavlh žrtava Izgubio je neprljatelj u ova dva dana preko 11.000 Ijudi u zarobljeniclma I preko 60 topova. Naši su Rublcl, hvale£i spretnom vodstvu. n e z u a t n (, Kod Z e u s o ii a, gdjo več nedjeUama stojimo na zapadnoj obali P i av e, pobjedonosno je prkosio 4 . decembra na svlm bojištima sjajno oprobani eKorlandski pješadijskl puk br. 73 višesatnlni nasrtajima nadmoćiiijih snaga. Načelnik giavnoc: stožera.

flufit u Jilelom UomiT. U Japanu sa sve većim uemlrotn i uzbudjenjem posmatraju silno napore, što iii činl predsjednik Wilsotu da skupi vojsku, koja bi toliko-koliko odi govarala broju stanovništva Sjedinjei nrli Država. Na ime, u Tokiju znaju isto tako dobro kao i u Beču i Berlinu, da Sjedinjene Države prvo i prvo Lz tehnrčkih razloga ni u kome shtčaju neče biti u stanju, đa do idućeg ljeta bace toliku vojnu silu u Evropu, kollka je potrebna Engleskoj i Eraucnskoj. da bl makar izravnale dobitak u snagama, Što ga središnje vlasti stiču za svoje operacije na zapadu i jugo-zapađu nestankom ruskog bojišta, a drugo znaju, da onaj gospodin u washingtonskoj „bijeloj kući' u opšte i nema namjeru, da se u tolikoj tnjeri vojnički vezuje u Evropi. Na protiv, japanski državnici su načisto s time da g. Woođrow Wilson itna sasviin drugih namjera u svojoj ratnoj i>olitici. Wilson u prvom redu teži, da u interesu amerieke industrije ratnog materijala i arneričke prevlasti tta svjctskirn trgovima, kojoj on teži, što više otegne ratovanje u Evropi, nadajući se pri totne još i đa će time, prilikom rješavanja pojedinih pltauja, koja se tiču Tiliog Okeana, biti isključen evropski utjecaj. U tonie bi slučaju Sjedinjene Države imale posla samo sa jednim jedinim protivnikom, a to je Japan, pa su stoga žestoka oružanja u Ainerici u stvari I upravIjena protiv ove državc. Davno se već avet japanske ojtasnosti pojavila u \vashingtonskom ,,bijelom domu“; ona se tamo pokazala prvi put Još prije dvadcset godina, kada su Japauci svojirn šjajnim pobjedama nad Kitajcima stupili tt red velikih sila. Što je Japan poslije pobjede nad Rusijoin u portsmouthskom miru ostao bez očekivanog priraštaja u zemljištu, ima se u prvom redu pripisati uticaju Sjedinjenih Država; ovakvim radoin Sjedinjene Države su do duše izvršile jedan vješt diploina.lski mauevar, all sti jeđnovretneno još većina razđražile Japance protiv scbc. Na ime, kakvc su vajde ovi posljednji iinali od svojih značajnih vojničkih ttspjeha, kada im oni tiijesu donijeli ništa drugo nego li ,,mir bez aneksija“? No i to nije bilo sve: Amerikanci su ncprestano dirali u sieru utjecaja, koju je mikađovo caistvo težilo da stvori scbi u Kitaju, a uz to su činili sve veče sinjetnje doscljavanju Japanaca u Sjedinjene Državc. Time je došlo đo nesnosne zapctostl u l>olitičkoj atmosferi na Tihom okeanu. Sada javljaju, đa je u Sjeđinjene Države došla nova japanska misija. sastavljena od pet članova japanskog parlamenta. Vodja ovc inisije, uaprednjački poslanik Kotara-Mohizuki rekao je

u razgovoru sa američkint novinariina: „Došli stno, da se cbavjestimo, 5 ta američko javno mnljt.ije misii o Japanu, drugim .rijcčlmn, .hočcmo da stno načisto s time, da li’.ie amcrički program u pogiedu ratnih ciljeva u vezl sa.ogromuim utvrdjenjinia, koja se grade na aineričkim ostrviina u Tihom okeanu, upravijen protiv Japana. Kođ nas vlađa velika nznćmirenost u pogledu ciljeva, koje Amerika želi postiči tim silnim oriižanjima. Da 11 se kod vas itlaše, da će Japan napasti na rečenl atnerički posjed. ili namjeravaju li američki imperijalisti, da zagroze Japanu?" Dalje je ovaj japanški poslanik rekao, da postoji još jedan probiem, koji bi oba tiaroda ti zajednici mogla riješiti, a taj je problem, čla se Filipine naprave nezavisnom i neutralnom držaA'om, ako aaravno, dodao je on, Sjedinjene Države žele takvo riješenje. Prema tome izjava vodje japanskog izaslanstva ne tnože biti jasnija, a isto nas tako iskustvo iz istorije uči, da je šiljanje takvih mlsija obično posljednje sredstvo, kojc sc primjenjuje, da bi se izhjcgao oružanl stikob. Ako đakle kratko vrijeme za prvim cvo već i đrngo japansko naročlto izaslanstvo đolazi ti Sjedinjene Države, da bi se uglađile oštre suprotnosti, koje postoje, to mora hiti, da su odnosi iztnedju Washingtona i Tokija već jako zapeti. Avet u „bijelom đornu“ 1 do sada več mnogu noć g. Wllsonu nije dala da spava, ali još nikada nije bila stekla toliko opipljiv izgled lcao sada, gdje je Japau došao do‘ r.eočekivane moči. Ta zar bi inače tznJjcli na dnevni rcd pitanje o iteufralfcr.ciji Filipina, što pređstavlja navjeroVatnu drskost prcma Sjedinjenim Državarna. koje su ovo veliko ostrvlje 1898 . god. otcli Špancima, a nad kojima sađa Mikadovo carstvo hoće da im.-tpspori neograničcnu vlast. Preina tome, dok u Evropi popušta ratna oluja,> sa dalekom se istoku skupljaju novi :gnsti oblaci, a možda če tamo još miiogo ranije doći do sukoba nego li što se tnisli, jer sla 4 >o da će Japan čekati. dok ,,čika-Sam“ bude do zubi naonižan.

Presovorl za primirje i mlr. DESETODNEVNO MIROVAN.IE NA CIJELOM RUSKOM FRONTU. Produženje pregovora o prlmirju. (M.vroSiti brzo.iav „Bcozradiskih No\it'.a“.) Beč, 6. decembra. Zvanlčuo se javlja: Opuuomoćenl zastupnlcl vrhovuih vojnih nprava Njemačke, Austro-Ugarske, Turske I Bugarske pismeuo su se 5 . decenibra sporazumjeli sa opuiiomoćenim zastupni-

| ciina raskog vrbovnog vodstva o oružnom uiirovanju od đeset dana na svlma zajedničklm troutovlma. Početak oružnog mirovanja je utvrdjeii na dan 7 . deccmbra u 12 sati u podne. ) Desetodncvni rok će se upotrijebiti na f to. da se prcgovori o primirju d o v r š o. Radi usmeuog podnašanja izvještaja o dosadanjem uspjehu jedan j dio ćianova raznlh odreda je otputovao i ua nekoilko dana u otadžbinu, ali sjednicc koinisije i dalle traiu. (Narodhi hr/ojav „Bsoeradvkiii Novina".) Stockholni, 6. decembra. Petrogradski Iist ,,P r a v d a“ iav!Ja: Delegati rumunjske vojs k e p o d n i j e 1 i s ti u r u in u n js k o m g 1 a v u o m s t a n u i z j a v e, odnoseće se tia pttanje o n r fm i r j u i-an i r u.

Pmljfi na pittfi ifiirfi. Prekid dipiomatskih odnosa izmeđju Rusije i sporazunmih siia. (Naroćltl brzojav ,J3eoeradsk!b Novina“) Rotterđam, 6. decembra. „D a i l y C lt r o n i c 1 e" javlja Iz Peirograda: Poslanici spo _ razumnihsilastavilisu preko jednog neutratnog poslanstva ruskoj vladi do znanja svojzaključak, d a za t r ajan j a t o g a r e ž i m a p r e k i đ a j u političke, finansijskc i d!p 1 o m a t s k e o d n o s e. A tn c r i č k i p o s 1 a it i k i z f o r m a 1 n i h r a z 1 oganije seprldružio fcolekt i v n o m k o r a k u o s t a I i h t r ! j u p o s 1 a n i k a. (NaTočit! brzojav „Boogradiskiih Novina".) Rotterđam, 6. đecembra. ,.Daily Chronicle" javlja: Novi ruski vrhovn! zapov j e d n i k n a r e d i o j e, đ a v o j tt i o p u n o m o ć e n i c i i n a f r o n t u j o š n a 1 a z e ć i s e vojniatašeji sp^orazutnnih s i 1 a i m a j u d a napuste g 1 avni stan. >,Japan nlje cngleski žandarm...“ T r o c k i j o p i t a n j u j a p a n s k o g i s p a d a p r o t i v R u, s i j e. (Naro6itl brzciav „Beoaradiskžh Novhia".) Kopenhagcii, 6. decembra. | O mogučnosti japanskog iiapadaja izjavio je Trockij: Japan nije cng 1 e s k i žandarm, da bude na straži zbog cngleskih prilika. Ako Japan ima kakvili iuteresa, on če zai^eti položaj bcz obzira na Englesku, i to ili za mir i!i za nastavak rata.

Veiika radnst zbog objave primirja (l Petrograuu. (N:tro6it! brzojarv „BeoirrađSfab Noviua'h) Stockholm, 6. decembra. Zbog objave prlntirja izjavilo ja pctrogradsko stanovništvo veliku radost. Stanovništvo je priredilo manifestacfje u k o r i s t s k o r o g m i r a. N j c v s k i j P r o s p e k t ć e đ o b i 11 i nt e ,,M J r o v n og Prospekt a'.‘. Sazlv ustavotvorne skupšthie. (Nsroćiti brzojav ..iJaogradskih Novir.a") Stockholm. 6. dcccmbra. Ruski iistovl objavijuju adluku vlade, p<> kojoj će ustavotvorna narodna skupština bit! sazvana za 11« decembar, u 3 sata posliie podne u Tavrijsku palaču. Potpim mir u Petrogradu. Bern, 6. decembra. Ruski .sarađnik berr.skog ,,B u u d' -a javlja: Od nekoliko dana vlada u Petrogradu p o t p u n m i r i r e đ. Sa« vjet narođnih puitomoćenika preduzeo; jc najošcrije mjere, da protiv revoiu« ! ciju u začetku uguši. Crvena garđa brine se, da se ređ potpuno održL Ne( dogadjaju se \1šo nikakve kradjo« Strancl su potpuno osigurani. 2lvot« n i It u a m I r n i c a i rn a đ o v o I j n o. Red i mir u cijeioj Rusiji. (Naroirtl brzojav „Beožr.adsk(<h Novfaa“.) Stockholm, 6. decembra. Clan đume, Petroljski, stigao, je sa svoga puta iz Harkova i Donske oblasti. On izvještava, da je tatno svuda ređ i niir. Cijeia vlast je u rukatna' radnickiit saveza. Sve su tnjere poduzete, da se spriječe eventualtii kakvl ispnd: Kaleđjlna -protfv \1ade. Utisak u Engleskoj. Haag, 6. deecnibia. Tz vijesti, koje iz Ea»'e>ko- 8'ižu vf. đi se, <la su rio'ađi-'f' u Rus'fi učiml’ iz< ranredno dulx>k ut'-alc nt § : re n' i rodnd slojeve, te izgleda da je u sbnjul đ" U sanioj osrO’ i porc-meti mlšljenje o lrar< njem svi*šetku rata. I ako ( -n‘j!eska ra’nf agenti rasprostim b‘jku da fn upravo NjemaČka razbuktala revoTiieij’t u Ttu« ! eiji, ipak so stanovmT'vo ne moŽe ot’g« | nuti od svog miš’jenja, da će so istuna. t njern Itusiie iz saveza i nje r, im s’ orazu, i mom s Njemačkom i Austro-Ugarskomi kraj rata odložiti npravo u ue<jo?’ledno vrijenie. Podanici sporazumnih država ostavljaju Moskvu. Kb. Petrograd, 6. đecombra. Ileuterova vijesf. (Vakas' i a.j V'njno« revoluci’ona-ni odbor pristao je, d i ge< nerai Ceromosov }>ude pušten iz !'e ro« {>avlov'ske tvrdjave i đa se njegov /a< tvor pretvori u domaći (kučni) zatvor, 1 Podanici spo r a'’nmnih država žure so, 1 da napuste Moskvu.

Podlistak. Adcla Milćiuovlć: Povratak. (Svršetak). • ' A to nije čekanja, gospodlne; blago oče jesti, oće da pase. a ncma gdi... E, gnjctu nas baš na sve fele. Oospodia kao da samo sjede i smišljaju, kako 11 će se'iaka jače prignjestl... — A vi ste haš ravno iz Zagreba do 5 U pvamo? •— Jesk — Eto glet... — Pa zar v* mone, v.iva, baš no prepoznajete ? — E, ne zamjerite -- roćo j pillja bliže — ali ne mogu znati... — A sećate li se ouo r a mešfcra, 8to je bio tud prije ćefcri godjne? — Prije Cetri godino, ve’itet... To je bilo prije onoga mladoga, što js odo k>vu. Kako m ono samo zvao... ... Etp viš, znani mu za ime, sarno ne mogu da se sjetim... — MLčinović. — Jest, jest — Milčinovič!. •• Jezus, kako se ga neću sjeća'L Nigda viša takovoga u naše selo. To je I>io čovjek. Nit 8« je parbio s ljudima, nit so je ikom zamjerio... Ma niste li vi ntožda Milčinović...? Nekako bi reko za go»poju, ali vi... Ma, jako ste se prohnnili... 0, )>aš mi je milo — reče brišavši »as’vim do plota l pmžajnći ru•ut. Nigda vas ja ae bi pripozno... •— Ua i meni se nrkako činilo, da to gospoja — javi se sad, njegova

žena — ali, roko, s kini bi bila? — Jest, jest, rni smo to, gazđar : ce. ■— F/i l>aš je lijepo. Pa untdi'e čas!kom u sobu. De, Lizo, pro3tri trpezu. — Hvala, čiča, mi ćenio još maio u selo. Rado bismo vidjeli, Jo l' se što (protnijenilo. « — A to ste vi nas došli maTo obać? Dopalo vam so tud? — Đa. Zaželili se, <da vidimo ovaj kraj i ljudo. — E, 9\<>, Ii)>o. E, šta Ii vas jutrod spoinnije. Ovl u kojih ima djece za školu, škulaia. Nigda \ 1 še takovoga rneštra ... Isuse bože, šta li je onaj bio goropadan, šta je iza vas došo! F.to viđifco i ono je psetance vašo, Tota, što je bilo u čića Terdie, ubio. — Zar meštar? — E. On, da. Dolazi'o je u škol-, »ku avliju. Ta bilo je naiviklo ondi pa je đolazilo tako, vald’, da prgleda. A on pušku, pa zvrcl Doš'.o mi da zapiačem. Toruška! je nlaklc svršio. — E, bio je ono rdjav deran. Šin, li je prasađi Ijudem poubjol Znate, kako su se uvik provlačili ispod v atnica. A on čim koje prase u avliju, dohvat* (pušku, pa pucaj. Tako i kerovo. Vazdan je nosio pušku uza se... Pa i mo ro je. Bili bi ga ijudi ubiii. A to mu i na koncu ne bi falilo, da ga n’je premjesti'o. Nije sc već 100710 đura i s njim. — A jel se mnogo promijenilo u selu, otkako smo mi olišli? — E, bome jest. Puno je ljudi pommrio. Ebo i čića Ferda odr ove z'me. Pa baba Orka... A čića Toma — mo | žda šte već čuli kako je on naatrado?

•— Nismo. Zar jo i 011 umro? Suđbina čiča Tome naoseb mo za[irunala, jer je on jedno lice u mooj '<irami, koju sam već prcd dvije godino napisala. — Umro je, đa. Naslrado. l'raćo so noću iz Broda pjan, pa se stroval'o skupa s kolima u polok. Ondi poviš mlina. Znato s onoga mosla, što ja oT uvik bio oaako tnij i ueva’j "1. Baš čurlno. I moj Toma svišio je na isti naČin i baš sam si na i jiome mjestu, gdje je i poginuo zamis’ih n'ogovu piopasi Da saiA sujcvjerna mogla bi pomisliti, da sam ubii.1 čovjeka... — I Franjka jo umrla. U špitalju U Brodu. •— A Milo t — Mile jo l>io ko<i nje. Sad j<> nogđje u selu... Ali vi bi ipak nacgl časkom unić u kuću. Da maio prigrizete... — Ilvaia, čiča. Još ćemo sa vidj .ti Ostat čeino mi ovdje koji dan. Sad ćjnto malo u gomji kraj, da vidimo kako je ondje. Zbogoml — E, onda zbogoml Dok so ridimo. Q, kako nam je drago, što ste se BvTatili vamo u naš kraj. Hodamo uz i>otok. Tilio žubori kližući preko šlunjka i ivica, niz brijeg i dolinu . Na desno je brežuljak obrastao borovicom. U proljeće znao je biti sav osut bijelim ljubicaina. Stisle se pod borovičino grmlje, ni vidio ih nisi, samo ih miris izdavao. Veremo se preko prelaza, popinjemo kroz šijivike, i eto nas na vrh sela. kod kuće Ante Božina. Ćiča Ante bio je školski nadzornik, dakle važna osoba u selu. On je mogao doć u školu

Hjkad god je tio, pa i sant pitat škulare, da vidl što su naučtlf. — To 30 bila njegova „prava po zakonu". Ali 011 se s tlm svojim pravout nigda nije služio. Ne htjedosmo u kuću, nego nam gazdarice izuijela peškire, pak ili pro. strla po stubama. O'davde se pruža najljci>ši vidik. Dolje pod nama selo, a onamo dalje polja, šume i DilJ. 1/. gore kao da se dlže prvi tnra- j čak. Ide, ide . . . a prate ga zvtikovi klepaka, pa koji glasnlji ix>v!k, zov i pjesina . . . Gora postaje tamno-plava, a iz prodola dižu se erne sjene . . . Livade se pričinjaju odavde, kao da je zemlja pokrita tamno-zdenim baršunom. Svc Je kao što je i bilo. LJudi se inljenjaju, umlru, novi se radjaju, kuče se gradc i propadaju, ai polja, gorc I livade ostaju nepromijenjene . . . Ljudi još nerna, ali se već kao osje. ća njihova blizina u onim pridušenhn zvukovima, u mirlsu, što ga donosi vjetar. Sad će poplavitl seio. oživjet će sav mrtvi kraj . . . Eto već prvih vijcsnika. Bravci i bravčiči žure se, skviću t rokću; uprešilo iin, da zagnjure gublce u topii napoj, koji Im rcduša već pripravila. Za njiina svinjar duše u dfldu ili zvmca u tamburu, a prašina se tza njih valja poput oblaka. Evo i koza i ovaca! Ako se uadje koji objesnl ker, pa ih potjera, odletjet će glavom bez obzira i teško će ih on- | da biti sabrati l dozvatk Zazvučaše

klepke i mučanje goveda. Za uznojcne kože im iilopti dah i razastirc o-naj iteobičui ntirls se!a. Moitici i cure nhvatlše se oko pojasa, pa se pjevajuči vraćaju svojlm dotnovima, dovikujuč si na rastauku: „Zuri se u kolo! ‘Oš doć ti ko!o? Dolje k potoku! . . .“ I liite da obave posao, da štogod prlgrizu, a onda če se zaodjeH čistom rubinom, pa ajd 11 kolo. Subota Je —. i sutra če otpočinuti, a danas da se još nialo naraduju. Podjosmo niz selo. U svim je avlijama žurba, buka, život. Zcnaina pun© ruke posla, treba namiritl blago i poslenlke. A Ijudi ogledavaju kola — sutra će u Brod — ili sprcmaju štogod po dvorištu ilt posjcdaše na pragovima. l’uše i razgovaraju, dok dodje doba, da sjednu za sto. Dolje l'oH potoka skupila se tnla« djarlja I uhvatila kolo. Usred koifl Tomo Šimića udara u tamburu. Okolo postavila se dječurlija, koja još nije za kolo, dvije tri babe i nckoliko nmškaraca. Kad smo došll do kola, odvoji so jedna mlada djevojka i nekako plaho pristupi: — Faljen Isusl — O, Kato! ViŠ, kako si se ti Iijepo razvila! Sjećaš se ti nas? — Da. — Ajde u kolo, ajde, da viđimo kako igraš. — Ne ću ... Stid me je. — Ide ona sad uvik u kolo ~ Javl