Београдске новине

Broj 1.

Utorak'

AEOORADSKE NOVINE

1. januara 1918

Plemeniti đar. Odja Olga Jovajia SJenickog poslala je blagajni „Diletantskog Pozorlšta“ 500 kruna, kao svoj prilog za beogradsku sirotinju. „Tajanstvena otmica". Zbog nagomilanostl materijala morao je danas izostati nastavak^ nafceg romana „Tajanistvena otmica“. Llčna vijcst. Oospodin Jovan S j e n i c k I ne može ove godine primati goste na dan svoje slave na sv. Ignjatija. Diana Aiabastcr puder i D i a n a p o ni a d a z a 11c e, može se svagdje dobiti. Izdavan.ie karti za brašno za uijesec januar. Kotarevi opštine grada Beograda otpoeeii su od 26. pr. nijeseca tzdavati gradjanstvu karte za brašno za injesec januar ove godine. Izdavanje se vrši po ulicania, to jest, svakoga dana samo izvjesne ulicc nioći će dobiti karte za brašno, drugoga dana druge ulice i tako daljc. Tako danas 1-ovog m j e s e c a moći će dobiti hljebne karte gradjanstvo iz ovih uiica: IV. k o t a r: Iz uiica: Atiioša Pocerca i Vojvode Milenka. V. kotar: Iz ulica: Kneza Mihaila, Kneginje Ljubice, Jakšićeve, Uskoćke i Vuka Karadžića. VI. kotar: Iz nlica: Uskočkc, Rajićcvc, Simine, Obilićev Venac. Knežev Spomcnik, Kneza Miletc, Kolarčevc i Vuka Karadžića. VII. k o tar: Iz uiica: Visoki Stevan, Knićsminovc i Pančićeve. X. kotar. Iz ullca: Visoki Dcčani, ViajkoviĆcve i Šafarikove. XI. k o t a r: Iz uiica: Male, Jaseničke i Trkalište. XII. kotar: Iz ulica: Vojvode Žike, Preševske, Cvjctnc i Niške. XIV. kotar: Iz ulica: Oospodarski put, Valjevskc i Svetog Prohora. XV. kotar: Iz tilica: Topčiđersko brdo, TopCklcr, Košutnjak i Banovo Brdo. Izdavauje kupona za šećcr i so. Odsjek za kontrolisanje utroška hljebnih karata ekonomata opštine grada Beograda izđavaće danas 1. j anuara ove godine kupone za kupovi.iu šećera i soii za mjesec januar svim onim gradjanima, kojima je oduzeto pravo na kupovinu brašna, pošto isti pridržavaju dovoljnu količinu brašna za svoju ličnu upotrebu, te zbog toga ne dobivaju kupone za brašno, šečer i so redovnim putem, o čemu se isti i izvještavaju. Unuke za svoju babit. Male ćeri gospodtje Jovanke i gospodina Koče N. Popovića: Lala i Žlvkica priložilc su sirotinjskom odjelenjii opštine grada Beograda za beogradsku sirotlnju dvije stotiue kruna povodom sedmođnevnog parastosa njihove dobre i nezaboravljene babe pokojne M a r e-L a 1 c N. P o p o v i ć a.

Dnvvna tcmperatura u Bcogradu. 31. deceinbra: maksimum u sijcnci 4 5.5 (prema jučerašnjem za 2.1 toplijei, na suncu -{-23.7 (toplije 20.5). Temperatura zemijine površine +5.5 (toplije 3.3) stepena Celsijcviii.

gostc, reče s vrati bratu: — Bato, hodi malo ovamo, imam njcšto da ti kažem! Stojan ustade i naguu uho do sestrinih usta, a ova mu šapnu: — Izidji malo na ulicu, tamo je Rozanka, litjela bi da te vidi i da ti njcšto kaže. . Još oua nijc čestito to ni dovršila, Zl Stojanova se mlada već nadje pored njoga. Tek što se udala, pa bijaše ljubomorna na muža i ne mogaše podnijcti, da mu se šta došaptava, a da ona za to ne zna. Stojan nc imade kud, već jc povcdc sobom na ulicu; a kad taino, a ouo gomile sVijeta. Svc sc to okupilo da vidi Stojana, a Još više mladu, za koju se već bijaše proneo glas, da je iijepa i iz gospodskog roda. Jedva primjenše Rozanku kraj jedne gomilc u skromnoj nošnji i još skromnijem drzanju. Pristupiše jedno drugom, Stojan njojzi veseio i kao dobroj prijateljici, a ona njemu s izvjesnom bojazljivošću. Poslije običnih pozdrava i predstava udari Stoj:m u šalu, te je malj okuraži, a zattn se otpoče ovakav razgovor:

— DoŠla sam da vas vidim, jer »am vas odavna žeijna, — reći će Rozanka Stojanu, pa okrenuvšl se njegovoj mladi dodaje — blago vama, gospodjo, što ste dobili tako poštenog muža, gospodin Stojan je pošten čovjek. *— Pa I ja sam poštcna žena — o govori Stojanova mlada. Rozanka se kao malo trže, all orzo pribra i prilivati: I t0 1 ne sunuUam. On je taki ^asiu/io, jer je maJo takvih pošten

Vrijeme na Balkanu. 31. decembra izjutra: U južnoj Ugprskoj i u Karpatima oblačno. U ostalim krajevima nebo lako zastrto. U raznim krajevima od vremena na vrijeme kiše, izuzimajući istočnu Bugarsku. Vijesti iz unutrašnjosti šamari kao sredstvo za izriudjivanie. Pišu nam iz Kukica, da je Vojin L e k i ć šamaranjem izuudio od Novaka Bogdanovića dva vunena ćebeta. Lekić je zbog toga prcđat čačanskom okritžnom sudu. Kradja. Javijaju mim iz Bogovadje, da su Sofija Lazar, Stojko Milivojev i č 3 Mileva 0 j u r g j e v i ć, Milijan Katalln i Rajna J o v ano v i č, svi iz Lajkovca, ukrali od Stojadina 11 i ć a iz G. Lajkovca jeđno svinjče i razne drugo prcdmete u vrijcdnosti od 500 kruna. Kradljivci su predati valjevskoni okružnom sudu.

Književni prijegled Juraj grof Oršić-Slavetički: ,,Na konju 1 it rovu". Beograd. Štampom | carsko i kraljevske vojno gubernijske štamparije. Posvećeno uspomeni palili hrvatskih junaka e. i k. 12. ulanske pukovnije. Pravi ratni cvjetovi: crte i novele. Nema ih mnogo, ali kao da su probrane iz onih brojnih utisaka i uspoinena, što ili duša inteligentna čovjcka u unifonni doživljava, lcad prvi put osjeti, da pucnjava nije više ona kao u manevrima i taktičniin vojnim vježbama već prava, ledena, porazna zbiija, koja trne živote ljudi unaokolo. Sreća je bila piscu u toliko sklona, što ga je, ma da se kreiao u opasnoj konjičkoj izvidničkoj služb!, sačuvala živa, ali ga nije poštedila od ostalih neprijatnosti. Bio je i ranjen, a jednom zgodom — samo na kratko vrijeme — i zarobljen, što šaljivim tonom opisuje u posljednjoj crtici (,,Zarobljen“). No svi ti spoljnji dogadjaji ne bi značili ništa osebujno ili neobično, kad ne bi učinili i prcokreta u duši. I ovat, da tako reečm prelaz iz prcdratuiii raspoloženja u sasvlm novi svijet puščanog vazduha vrlo je lijepo uspio piscu, naročito u uvodnoj uoveli „Prva b o r ba“, koja ima još i tu vrlinu, što je kratka, ali potezi su joj sigurni, neposredni, živopisni. Vidl se, da je to sve tako i doživljeno. Isti je ton zadržan i u najvrijednijoj slici od cijele zbirke „Noć na Sanu“, gdje čovjek može u mašti pratiii pisca, tako reći, na svakom koraku njegove izviđnice. Otvara se čovjeku pred očima i kraj i ljudi. Toliko je pisac vjerno iznio ono tjeskobno noćno raspoloženje u samoj blizini ,,Kazaka“. No kako zapovjednik osim pogleda u neprijateljsku daljinu ima još i srca za svoju najbližu blizinu, tako je grof Oršić našao i rnedju svojim momcima Ijude, za koje je držao, da iii je vrijedno kao portrcte iznijeti na artiju. A medju našim vojnicima ima dosta pravili tipova, zanimljivih i osebujnih. Oršić je u svojoj knjizi iznio dva takova čovjeka: jednog šaljivog, kaprala Mikića u crtici ,,P i j a n i c u i B o g č u v a“, koji kroz kišu tanadi iznosi pjan živu glavu, a drugog ozbiljnog „Iliju Gudurić a“, za koga pisac kaže, da je bio ,,rodjeni zločinac' 1 * i . Taj je Ilija zanemario jednom svoju službu na straži i otišao nekud da krade — što li —, a pisca je još svojim odgovaranjem toliko razje-

ijudi. To svakome kazujem, a sad sam naročito došla, da mu to lično kažem. Stojanu ne bijašc prijatuo, da ga u njegovom prisustvu neko hvali, pa pozva Rozanku u kuću, a kad ona to učtivo odbi s izgovorom da je izvršila svoju dužnost i da ne želi da ih dalje uznemirava, on okrete opet u šalu, pa će je medju ostalim zapitati: — Je‘l tc, a jeste li zaboravili na Toinu?, a ona okolišući odgovori: — Napustio me je, sve zbog proklete smrti, koje nam proguta toliku djecu. — Ali recite mi istinu, da li ga još volite ? Ona se malo zamisli, pa rezolutno odgovoii: — I sad ga volim. — A kad bi vas ponovo pozvao sebl, bi li bi inu otišli? — Bili, da nemom blago od čovjeka; ali niti će Tcina mcne više pozivati, niti bih ja muža napustila. — A mene ste mogli da napustite za Ijubav Tominu? — VI ste me odbili I uputiii na neizvjesnost u vremenu, kad sam ja največma žudila za čovjekom; a Toma me je neiskusnu prihvatio i prije no što sam se razabrala, on me je l osvojio. Vama neka Jc hvala, što sam mn I poslije toga mogla slobodno u oči gledati i što je u meni našao stvor, s kojim Je niz godina sretno proveo. — Varate se, da sam vas odblo — reče Stojan —. Da je vaša mati tada za njekoliko trenutaka kasnije ušla u sobu, ona bi me zatekla pred vama na koljenima i čula bi, kako vam se ispovjedam onun istim riiečima, ko-

dio, da mu jc morao pribiti vruć šamar. „Prvi put sam u životu ošamario čovjeka . . . Kad je ujutro stigla smjena, još mi je ruka gorjela od šamara„.“ Ali taj je isti Uija prigodom jednog kasnijeg okršaja s ruskim konjanicima spasao piscu život, jer mu je, dok se u životnoj opasnosti borio, u posljednjem času tidario protivnika sabljom usred lica. „Krenull smo šuteći dalje. Oudurić je ostao kraj mene, a poslije je uvijek tako bilo“. Bez ijedne sti se riječi pomirili i na ovom, čisto psihologijskoin mjestu vidim najdublju tačku ove knjige. No pisac jc i prama seb vjeran. Kako istinito iznosi okollnu 1 d: uge Ijude, tako jasno oslikava i sebe. To se vidi u značajnoj epizodi ,,N a s t r a dao\ gdjc je opisao svoj snkob s načelnikom u Wieliczkoj, koji sc nije ništa brinuo za naša dva ranjena vojnika, pa ih je istom nakon ,,debate“ s njirn pisac posiao u krakovsku bolnicu. Tko poznaje Oršića, vjerovače da jc tako humano postupao i da se mogao zbog toga onako raspaliti i svadjati. ,,Nu!a ste, gospodine, nula i ništa .više. Jeste mc razumjeli, da ste nula? Naše su vlasti otišie, neprijatelj još nije ušao, dakie ponavljani, da ste ovaj čas nu!a i gleelajte, da se čim prije izgubite ispred mojili očiju . . Vojnici su ga gotovo linčovali. Neposredan je dakie pisac u cijejcloj knjizi: neposredan, jedaiostavan i vjcrau. Moćne ratne dušcvne uzbune i emocije iznosi bez vlastite primjese. Ni ne docira muogo. Možda je u ovoj knjizi jedno mjesto, gdje je zapao u refleksije, koje bi pođsjetilc na „Vojnu i mir“. Zato se lako i prijatno čita. Nema pretenziju da. ostavi i umjetničke utiske nego više sugestivne, da izazovc i u čitaoca svoja ratna rasipoloženja, ona prve godine ovog strašnog pokolja, koja čine neku njegovu romantiku — kad nijc bilo ovih teških, sporih, promišljeaih, pozicijonih bitaka, u kojima govore mašine i tehnička vještina, već kad su višc radih Ijudi i kad su se bitke tako reći improvizirale kao one Zoline u ,,Dčbacle“-u (francusko-njemački rat). OrŠićeva knjiga spada u ono prvo romantično doba i bit će lijep priiog hrvatskoj ratnoj iiteraturi. Knjiga ,,Na konju i u rovu“ stoji samo 2 krune, a dobšva se u knjižari S. B. Cvijanovića u Beograchi. dr. O. Rudoiio Fraiijm Magjcr: Kolosijek I staroputine. Kao 6. knjiga ,,S v j e tske Bibliotek e“, kojti izdaje štamparija V. V o š i c k o g u Koprivnici (Hrvatska) izašlo je gornje djelce popularnog hrvatskog književnika Franjin Magjera, pisca poznatih „Zapisaka sa seia", „Sa slavonske ravni“ i iz „Našiii sc!a“, koji je kao rijetko koji uinio i znao da pred čitaoca iznese život hrvatskoga slavonskog seljaka u prijatnoj i neprefinjenoj formi. I ova Magjerova knjižica iznosi pred nas život slavonskoga seljaka u sa-danje ratno doba.. Cijena je knjizi 80 iielera, a dobiva se u svim knjižarama. Poručiti se može u nakiadnoj štampariji V. Vošickog u Koprivnici. Studija o liamietu. Najbolja naša biografija Shakespeara s finom psihoiogajskom analizom njegove pjcsničke tvorbe. — Sprcmom i žfvošćn je ova studija jedna o<i najboljih u cijeloj našcj iiteraturi, a po svome predmetu upravo jediustvena. — Knjiga će vrlo dobno doći našoj učećoj omladini kod lek iva ^hakespeara. — Vrlo uknsan naslovni l st izradio jo Ljuba B;ibić ml. Cijena K 2.—

jima ste se prije toga vi meni ispovjedili. Njoj se lice razvedri i htjede nješto reći, ali je preuhitri Stojanova mlacja, vajkajući se, da joj jc nješto hladno. — I jest hladno, idite unutra gospodjo — prihvati Rozanka — zbogom gospodjo, zbogom gospodine Stojane, zbogoni dobri čovječe i budite sretni! Zbogom, zbogom, zbogom! Ovim kao da je Rozanka završila svoje obračune iz mladosti. Sad je već starica, nija unučađ i moli se Bogu, da njiii i njihove očeve a njezine sinove i daije čuva od proklete sinrtL MALI PODLISTAK Istorljski kalendar Danas je nova godina — 1. januar — po novom, Orgurovom (gregorijanskom) kalendaru. Kao što je poznato, za osnovicu današnjem računanju vremeua uzeto je rodjenje Isusovo, tako da vrijeme prlje ovog dogadjaja brojimo u natrag (na pr. protjerivanje kraljeva u Rimu: 510. godine prije Hristovog rodjenja), a vrijeme poslije njegovog rodjenja u naprijed, tako da danas stupamo u 1918. godinu po Hristovom rodjenju. No ovo današnje naše brojanje vremena nikako nije tako staro. Još do u noyije doba (sve do u XVI. vijek) postojale su u nekim evropskiin državama još i druge osnovice za početak godine. Strogo uzevši godina i ne počinje samim Hristovim rodjenjem, pošto ga mi slavimo na Božič, 25. decembra. Utvrdivšl konačno ovaj posljednJI dan kao chm Hristovog rodjenja.

Naruđžbe valja slati: Nakladni Zavod ,,Jug“, Ilica broj 7, I. kat lijevo. Ujedno preporučujemo u n k’adi ,,Juga“ izašie Vojnovićeve ,.Akorde“, eij.na K 3.60 i Matoševe „Feiitone i Esejc“, ctjena K 2.60. Julius Zeyer „Andrija Cernlšev“. Roman pun Ijepote. U njemu je opisana vehka ljubav ruske carice Katarine II. prema plemiću Cerniševu. Opisana je buna Mirovičeva, koji je htio, da na rtiski prijesto podigne nesrećnog uznika Ivana Antunoviča. Život na rusk'oin dvoru opisan je sa svim. Roman je isprepleten krasnim eipizodama punim pjesničkog zanosa. U nj je Zayer, jeđan od najčitanlj čeških pisaca ulio jedan dio svoje duše. Djelojc lijepo opremljeno, sadržaje 386 stranica, a stoji 6kruna, sapoštarinom preporučeno K 7.—. Dobiva se u svim knjižarama ili izravno kod nakladnika Vinka Vošičkog, knjižara i knjigoti&kara, Koprivnica (Hrvatska).

Narodna privreda Kratka uputa za ratara (Nasavak). 4. Crvena djetelina. Gaji bg kao zelena pića za stoku, ili se suši u sijeno. Uspjeva na svim zeniljama, na kojima i etrmni usjevi na prednju, a najbolje na umjereno vlažnim i krecnim ilovačama. Poslijo crvene djeteline, koja fri godine ostaje na istom mjeslu, uspjevaju dobro svi usjevi, jer p,oprav!ja zemlju i ugušuje korov. Sjeme joj je sitno, stoga treba za sijanje zemlju dobro spremiti. Ne sije se sama za sebe, već s nekim strmnim usjevom, a najobičnije sa ovsera iii jarom pšenicom. Može se sijati i s jeseni, ali usjcv nijo tako zaštićen od jakh mrazeva, ako zemlja nije preko zirnc pokrivena snijegom. Po hekiaru je potrabno 14 do 20 gr. sjenrena, koje je vrio sitno, stoga so mora miješati sa sitnom zemIjom >li pijeskom, kad; se sijc rukom na omaške, • 5. Lucerka. Lucerka uspjeva i na siabijirn zemljjamn, jer pušta, duboko 6voje feorenjc, pa crpi branu i iz zdraviee. NaiboIje uspjeva na krečnim ilovačama s pnopustljivom zdravicom. Može se s ja i za evakim usjevom, ali najboije po l.je nadjubrenih okopavina i olojne repice. Sii je se s jeseni i u proljeće sa strmninama. Na iednom mjestu ostnje 6 do 12godina. Kada se sije uz proljetnje s rmnine, ortda se fco ćitii ili ođmah, po'-to se usjev zasije, ili kad iznikne, i tada se povlači branom ili se valjkom povrFa. Na hektar treba sjemena 12 đo 14 kg., kađ se sije redomičnom s ! jali«om, a kad se sije mkom na omaško treba 26 do 30 xg. sjemena. Veliki joj je neprijafcetj vilma kosica, koja se unosi nećistim sjemenom. Kada se pojavi, treba zaražena mjesfca duboko prekopati i ponovo zas jati. Kosi se gođišnje najmanje tri puta, a u vlažnini godinama može dati do 6 oikosa. Kao zclenu piću stoka je rado jede, a osužena neđaje fcako ddbro sijano, kao crvena td'jeteiina. 6. Grahorica. Uspjeva skoro na svakoj zernijr, ali najboljo na blagoj ilovači u kojoj ima nešto kreča. Za njom uspjevaju svi usjevr ’dobro, jer žile pušta duboko i ostavIja snažnu i čistu zemlju. Za grahoricu tretj,!, zemlju u jesen dnboko pougariti, a rano u proljeće preo-

hrišćanska je crkva izabrala kao početak godine 1. j a n u a r kao dan obrezivanja (circumcisio) Hristovog. — Na današnji dan 1. januara 1527. godine izabrao je hrvatski sabor, sakupljen u mjestu Cetinu (na granici Like i Dalmacije) rimsko-njemačkog cara, češkog kralja i nadvojvodu austrijskog Ferdinanda habsburškog nasljednjiin h r v a t s k i m k r a I j e m. 1. januara 1711. godine rodjen je u kalabrijskom gradu R e g g i u (koji je posiradao priiikom potrcsa 1908. god.), gdje mu jc otac bio sa službom kao carski oficir, Franjo barun T r e n k, čuveni vodja takozvanih „Trenkovih pandura“, sastavIjenih iz Hrvata i Srba . Mladl barun Trenk učio je isusovačku giinnazijti, pa je kao mladić od 17 godina stupio u carsku vojsku. Bio je odličan oflcir, ali je zbog burnog života, što ga Je vodio i zbog nekih ličnih sukoba 1731. godinc rnorao istupiti iz carskc vojske. Stupio Jc u rusku vojsku, ali je 1 tu stradao zbog svog i suvišc bujnog teinperamenta. Došavši u sukob sa svojim pukovnikom napao ga je fizički, pa je lišen čina i osudjen, da u kljevskoj tvrdjavi nekoliko mjeseci radi na najtežim fizičkim posloviina. Pošto je pušten iz Kijeva, povukao se na svoja imanja tt Slavoniji. Kada je 1740. godinc izbio tzv. prvi šleski rat izmedju carice i kraijice Marije Terezije I prnskog kralja Friedricha II., barun Trenk zamoli caricu za dopuštenje, da smije o svome trošku obrazovati viastiti dobrovoljački zbor. Pošto mu je to odobreno, skupio je odred po njemu tako nazvanih „Trenkovlh pandura“ (do 5000 Ijudi), sastavljenih Iz samih Hrvata i Srba, sa kojima je počinio čuda od

Strana 3. rati, pa ontdi zanjali. Sijo se radi zele.re piće, za aošenje u sijeno iii za proiflvodnju sjemena, koje je na cijeni, a i stoka ga kao jarmu nvdo jede, naročifco goveda i ovce. Sije se rano u proljeće, sama za sebo, iii pomiješana sa ovsem, jer rado poiježe, natožito u vlažnim goJinama 1 na bujnim zemljama. ! Za, sijanje s grahoricom najbolji je ovas, tzv. „triunrf", jer ima do^ta čvr. 8tu slamu, te ne da grahorici da poljegne. Kad se g rahorica sije sama l omaškc, a rad zelcne pićc ili sijena, onda: je polrebno da jedan hektar 160 đo 200 kg. sjemena. Kad se sije redoinićnom sijalicom, onda je poliebno 100 do 160 kg. sjemena. Karla se sijo pomiješana sa ovsem, onda treba uzeti dvije trećine gra'horice, a jednu trećinu ovsa. Može so sijati rano s jesenl, jer inačo možo lako da izmrzne. U prolj će je rteba sijati odrnah, kad se zern ja prosuši, a najdalje do kraja mar.a nijesecaGrahorica dajc svega jeuaa otžos, s ako jo rano pc<?-ijana i alro jo godina vlažna, ona poijera i iz s'.rnj ke, to daje još i dobm pašu za stoku. Za zeienu piću treba grafctorjcu ko siti pred cvjotanje i!i u cvijetu, a za sijeno, kada pnocvjcta i umamini se. U otkosima treba da leži više dana, dok se ne osuši, a prevrtanje otkosa valja izbjegavati, jer Jišće lako otpada. Zn. sjeme treba kositi grahor.cu ouda, kad veći dio mahuna na donjm d+ lovirna đozrije. Rodi po hektaiu, prcma jaćmt zemlje, 2000—6000 kg. sajena i 150 —2(.00 kg. zma. Traje sarno jednu gođinu. Po slije nje uspjcva odlično oz'ma pšenicu. (Nastaviće se.)

EKSPOZITURB PESTAHSKE-UGBRSKE KOMEROIALNE BANKE u Beosrsda — Knez HiiioilovD br. 50, Ipeejjainc odjeleHje aa Rovaca ralBim zafobijerJci« ma i inSerniranima, Osnovna glavnica i pričuve 232.01K).IKX) krtina «,

«

DIANA PUDER DIANA CREME ZA LICE Jest jedan pojam!!! Cijcna jednc doze na probn ili jcdnoga lončića K 2,— velikt K 4.— Svagdje scsiože dobltl, Giavno prodavatište: ,Diana“ Handels G.G., gudcpest V. K&for utcc 6

junaštva. U priznanju njegovih zasluga priznaia mu je carica pukovnieki čin. 1746. godine barun bude optužen. da su njegovi Ijudi u toku ratovanja počinili mnoga nasilja, pa je stavljen pod vojni sud. Ne osjećajući se krivim, a uvjeieu, da mu se ćini nepravda, barun Trenk se na svoju nesreću. kao i ranije u Rusiji, povcdc za svojim plahim temperarnentom i u toku sudjenja fizički napadne predsjednika suda, podmaršala groia L6wemvalla. žbog toga bude lišen čina i osudjen na doživotnu blagu tvrdjavnu tamnicu. koju je izdržavao u moravskoj tvrdjavi Spielbergu blizu Bma, gdje je i umro 14. oktobra 1749. godine. Njcgov je životopis napisao Walirmann, a hrvatski kompozitor Srećko Albini (upravnik zagrebačkc opere) ovjekovječio ga je u operi ,,B a r u n Trenk“. — 1. januara 1834. godine stupio je u snagu njemački c a r i n s k i s a v e z (Zollverein), zakijučen inicijativom Pruske izmedju većine njeinačkih država, koje su tada bile u kuć i kamo manje tijesnoj političkd, vezi nego li u današnjem njemačkom carstvu, gdje prema spolja predstavljaju jednu državu. — 1. januara 1870. godine slavni hrvatski biskup (vladika) Strossmayer potpisao je na tzv, vatikanskom koncilu (katoličkom crkvenom sabo’ru) u Rimu, gdja je bio zadobio svoje uvjerenje, — sl ostaiim vladikama, koje su bile prista<; le uz njega predstavku „Post tria def mum saecula" o shemi crkvene disp pline". Predstavka je sutrađan pred. ta papi, ali je ovaj nije uvažio.