Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne.

Pojedlnf brojevl: « ■••»»»Uu I ■ kraltrtan 11 I Hfllnn tt a. I ta. tatao« •* . . . luUclcla U MHVMP .......... 12 Inlera

Mjeaein« pretplata:

I ■ kralntai* i II e*o«rad« •• tettanm « kut« .... 3 U monartUJI . U mojtrmstv«. «••• ^00

Oglasl po cljenlku.

UredniStvo: BEDGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talofoa broj 83. Uprava I primanj« pretplata Topllčln venae broj 21. Teloton br. 25. Primanja oglasa Kaeza Ulbajla ul bro] 38. Telefoa broj 243.

BEOGRAD, petak 4. januara 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč,. 3, Januara. fstočuo bojište: , Pritnirje. TafUansko boiište: ■’ Nema osobitfh dogadja].i. Naielnlk siavno* stožefe. Pelivan Orlanđo f Pred satn zaključak stare goditte t>dlučio se talijanski premijer OrlanSo, da održi govor u tajnoj sjednici senata, u kome je zauzeo stanovište prema položaju povodom sastanka delegata središnjih vlasti i Rnsije u Brest-Litowsku. Poslije svega, što je u zetulji preihoclilo ovoj sjednici. nlje moglo biti suimije o torne, kakva će bitl ova prva zvanična izjava Italije na austro-ugarsko-njctnačku tnisao o miru. Prema zabrani, zbog koje štarnpa nije sntjela objaviti čisto stvarni materijal o sporazumu na istoku, prema lažljivom i zavijenom načinu, kojim je to naknadno izvršila Agenzia Steiani, formulišući u isti mah svoje odbijauje, uije bilo teško zaklj.učiti, kakav duh provejava zvanične krugove. Sada, pošto je Orlando uzeo riječ, postaje situacija i zvanično polpuno jasna. Taiijanski ministar predsjednik dodaje poznatom položaju jea’nu pikantnu notu, i to utoliko, što s jedne strane naglašava potrebu sporazuma sa savezjnicima u ovom važuom pltanju, a s tlrurre strane utvrdjuje, da vladu boljševika ne priznaje, dokle god se ne bude sastala konstituanta, koja bi stvorila zaključak o pređmetu. Uostalom I kod njega hna — po Pichonovom receptu — suinn.iičenja središnjih vlasti, kojima on iztnedju ostaioga prebactije, da im je stalo šamo za tim, da u svojoj zemlji stvore raspoloženje, a obratno u zemljatna sporazuma. Status quo ante, za kojim — kako se misli — srcdišnje vlasti teže, smatra on za veliku uvređu koalicije, te svoje I svojih saveznika držan.ie prema doga'djajima u Brest-Litowsku smatra on kao znak one Ijubavi prema miru, zbog koje se borba mora sa svima srcđstvima dalje voditi. Posmatranjem samih činjenica time bi sve bilo u najljepšem redu, sanio da nam baš svojim govorom nije Orlando ponovo pokazao, kako je ogromna politička »apetost u njegovoj zemlji, i kako narod hitno treba energičnog impulsa, da bi se ponovo razbuktjelo do sada prilično ohladnjelo ratno oduševljenje. Cijeli inanevar tajtiih sjodnica u komori I senatu — za čijeg trajanja je narod sa osjećanjem ueugodne zbunjenosti gledao u zatvorene kapije Montesitorija, — izmislio je on u zajednici sa svojim jednomišljenicitna, da bl prevarlo narod zbog soostvene neodlučnosti i nestašice ma kakvog poštenog političkog kursa. Porazi u Veneciji teško su padali ne sa-

Novi ruski proglas sporazumnim silama. Posljednji pokušaj Rusije, da se dodje do opšteg mira. — Delegati središnjih vlasti otputovali u Brest-Litowsk na nastavak pregovora. Ruska vlada priznala samostalnost finske republike.

mo neutralistima, nego i svakom Iskrenoin rodoljubu. Sve mnogobrojuiji su postajali glasovl, kojl su prvo potajno, a onda sve glasnije izgovarali Giolittija, kao izbavioca. Uz to su doIaziie i ioše vijesti iz Rusije, koje su svuda činiie dubok utisak. Taiijanski narod smatrao je sebe kao neposredmt žrtvu promjene na istoku, jer se uzelo, đa se ova promjena mogia izbječi, da ie dip'omaciia sooraznnia v : ešto povlačila šahovske figure. Italija se borila kao član koalicije za zajedničku pobjedu, pošto je od toga zavisifo ispunienje njenili narodnosnih aspiracija. Mjesto pobjede došao je poraz, na kome čak i pojava engleskoirancusklh pomoćnih četa nije mogla nlšta izmijeniti. Naprotiv: ova okolnost unijela je novog materijaia za sukob u dušu TalijanS, jer su uvidjeli, da je od njihovog naro-dnog rata postao rat četvomog sporazuma, što je bilo jednako sfabljenju vojničkog prvenstva poslije političkog razmišljanja. Takodjer i rad parlnmentanu unije, koja je nastala za vrheme zasjedanla parlamenta u oktobru te koja sve više uznna u račun rnogućnost sporazumnog mira, mogao ’e bit’ podesan, da Orlanda i Sonnina naiiči strahovanju, kako bi potražil* sredstva, kojima b! se dalo uplivisati m narodno raspoloženje. Šta ie dak!e moglo hit! rrljatnije premijcru, onako neodlučnom, onako zbunienom, nevo povod, koji se našao baš krajem godine? I on je otišao tamo i učinio ono, što su njegovi jači uzori u Londonu i Parizu pokušali sa dobritn uspjehom: on se popeo na uže, zategnuto preko haosa njegove razrivene zemlje, te svom snagom počeo đuvati u rog svo.iih učitelja. Možda su doduše u ovom trenutku narodne mase hionotizovane njime, možda zapeto i zlorađo čekaju čas, kad će sa bukom pasti u đubinu, a možda potajno kvare napravu, na kojoj on izvršava svoje vazdušne pokrete. Za Italiju je sutra važnije nego đanas.

Pregovori za mir Pouzđanjo u mir u Petrogradu. (Naročlti brzoiav „Beoeradskiti Novina") ’t- Ziirich, 3. januara. ,.T e m p s“ ja'vlja, da se u Petrogradu smatra, kao da je z a k 1 j u č a k ni i r a p o t p u n o s i g u r a n, i da je zaio u Petrogradu najveće veselje. Prije neki datn sast-ao se centraini ođbor savjeta, koji je u toin smislu izdao rezoluciju. Put delegata središnjih vlastl u BrestLitowsk. Kb. Berlin, 3. .ianuara. Državni tajnik dr. pl. K fi h 1m a n n otputovao je juče sa pratnjom

posebnim vozorn i; Brest-Litowsk. S istim vozom otputovali su u Brest-Litowsk 1 ttzrski i bugarski delegati. Njemačko-niski pregovori o privrednitu plianjima. Kb. Petrograd, 3. januara. U jzrvoj sjcdnici njetnačko-ruskog privredtiog odbora odlučeno je, da se povedu pregovori o uredjenju poštanskog, fcrzojavnog i željezničkog saobračaja. U tu s« svrtm izabrani tx>dodfcor?. Njeniačko-ntsk! promet roborn. (Naročitl brzojav „Beograđsklh NiM.ua") Zfirich, 3. januara. ,.M a 11 n“ javlja. da je od prije nekoliko dana počela žlvahna trg o v i n a u R u s i j I n j e m a č k o m robom, koja dolazl iz Rige. Zahvaia Persije Njemačkoj. (Naročiti brzojav „BcoRrađskih Novlna".) Berlin, 3. januara. Poslanik pcrsijskog parlamenta, T e p i z a d e n, koji se ovđje bavi, udutio je državnom kancelarti brzojav, kojim mu oduševljeno blagodari na blagonakloiioj I sh arnoj potoori, koju je rtjemačka vlada ukazala Persiii time, što strane čete napušiaju pers'jsko zemljište. Brzojav se ovako završuje: Mi se nadatno, da će tom blagcnakionoin činu, koji je najjasniji primjer o tome. da je Njemačka dostojni zaštitnik siobode naroda. 'slijediti I drugi kot'cici, koji sti licopiigdni za potpmtu samostainost Persije. Povoljan utisak odgovora srcdišnjih vlasti na mirovne pr’.jedloge bbHšertika Kb.-Bcrn, 3. januara. ,,Daily Nfe’ws“ javlja iz Petrograda 27. decembra prošle godine: Odgcvor sred'šnjih vlasti na mirovne prijedioge boijševika učittio je u glavnom povoljan utisak. Njihova se Izjava osniva na odustajanju ođ svib osvojenja, koja su u tokti rata postigli I na gotovosti, da povratc nezavisnost rtarodima, koji su je za vrijerne rata :zgubili. Time je svakako položaj boljšcvika pojačan. Misli se, da će sad, aKo se sastanc ustavotvorna skupština, bol.jševiki Imati cijem Rusiju u svoji.n r uk a in a. lizdanje Fraitcuske u američku pontoč Kb. Paris, 3. janaara liavas javlja: Oeneral Peiain je o novoj godini izđao zapovijest vojsci, u kojoj je rekao, da slabost Rusijc niie pokolebs-ia pouzđanje kcd francuskih vojnika. To pouzdanje se napro-

tiv povećava svakodnevnim prldolaskom pomoči iz Sjedinjenih Država. Na završctku je general primjetio, da če izdržljlvost utvrditi uslove inira. „Oermanla*' o miru bez aneksiia Još nije rečena'posljednja t i j e č. v Kb. Berlln, 3. januara. ,,U e r m a u i a“ upozoruje na tcškoće pitanja o napuštanju ocsjedniitih obiasti na istoku. Pitanje giasanja naroda ne može se tako la'm riješiti, kao što sebi zamišijaju ru$ki izaslatiiei. lakc isto se može izjavid prisianak na ograničenje za mir bez aneksija samo tađa ako se tiče opšteg mlra. S toga je jasno, da nije rečena posljednja riječ, dok se ne vldi, niože li se doći do opšteg mira. Englesko radništvo i mir Kb. Bern, 3. januara. U konferenciji engleske radničke konferencije, koja je održana u Loudonu, kojoj je prisustvovalo 800 izaslanika. a zaistupala jc 3 i p o m i 1 i j u n a r a d n i k a. Prije svega je pročitano pismo ministra predsjednika L!oyda (ieorge-a, koje je saopštio Reuterov ured. Poslije toga je Henderson držco poduži govor, u kome je izjavio, da će engleski radnicl učiniti sve, d a ovaj ratnebude osvajački r a t. On je još rekao, da radništvo osraje pri tome, da Njemačka tnora pr znati najmanju mjeru zahtjeva. Mi s.akako engleski ratni ciijevi ne smijii nikako težiti za esvajanjem. Konfercr.cija slranačkih vodja Reichstaga o mirovnini pregovonma u Brest-L5towsku Kb. Berlin, 3. januara. Kako ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ javlja, sutra će se sastati konvent seniora Reicbstaga, da donese riješenie o sazivu pune sjednice Reichstaga. Prii'kom razgovora s državnim tajnikom dr. p!. K 0 h 1 m a n n o m podijeljeno je bilo mišljenje o neodložnom sa-zivn Relclistaga. Isti list javija ovo o jučeraniem konferisanju stranačkih vodia s držnvnim tajnikom dr. pl. Kfihlman nom: Debata, koja jc slijedila razlaganju drž. tajnika o mirovnim pregovorima u Brest-Litowsku, niie bila u svenni složna. Opozicijono držanje zauzimali su istina samo nezavisne socijaldemokrate. U toku debate je državijl tajnik izjavio, da će on još večeras ot•putovati ponO'Vo u Brest-Litovvsk radi produženja pregovora. Dalja obavještenja če vjerovatno dati državni kanceiar. 'r

Sainostalna Finska Kb. Petrograd, 3. januara. U s' om odgovoru na molbu fiuskef vlade odnosno priznanja nezavisnostH Finske, pređložio je savjet pučkih povjerenika u potpunoj saglasnost! si* principima slobođnog samoopredjele* nja naroda: 1. da se priznadc po-> litička samostainost finska r e p u b 1 i k e: 2. da se u aaglasju » promjenom vladavine uslanove narcčki odbori, u kojiina bi bile zastupanO obie strane, a u kojima bi se izrađile one nsjere. koje su potrebnc za odcijcp* Ijenjc Finske od Rusije.

Dogadjaji u Rusiji Podržavljenje banaka u Rusiji * rtfelika uzrujanost li Parisu. (Naročlti brzojav „Bcogradsklh Novlna".) Ženeva, 3. jauuara. Ni leđna od dosadanjih naredaba ruskog narodnog vijeća nije izazvala. u I'arisu toliko jaku uzrujanost, nego ona, prema kojoj država uzima u svoje ruke banke i osiguranja. i kojom se zapiijeujuju svi depoziti. Kritika Ijevfce komorske grupe o pogrešuoj metodi vlada sporazumnib država. kojom su podcijenjivali važnost moći rnskog narodnog vijeća, dobija svoj značaj, Jer le mjere osjetno pogadjaju francnskf kapital.

Njemačka KThbnani! i Hin’Jenburg kovi cara VVilhelma. Kb. Berlin, 3. januara. Car je W i I h e I m juče saslušao izvještaje državnog tainika dra. pl. K u h 1 m a n n a i maršala pl. H i n* d c n b u r g a.

Poljska kral'evina Vojna parada u Varšavl. Za trajau, častan i pravlčan m i r. Kb. Varšava, 3. januara. Danas prijc podnc je održana na trgu Vis'e velika vojna parada. 01avni guverner pl. Beseler je pročltao carsku zapovijest vojsci i floti, pa jts zatiir, držao govor, u kome je za cili njemačkog vojničkog dielanja označlo častan, trajni i oravični niir. Svoj govor je završio klicaniein ,,hura!“ caru. saveznim vtadaocima. saveznicima i kral’cvitii Po'jskoj. Posliie ovotra su u đržavnom dvoru primali č^stitke povodom novc godine regenti i poljska vlada Odlazak poljskog miid'‘tra predsjedlilka iz Beča Kb. Bcč, 3. januara. Poljski ministar predsjcdnik K Kc h a r s s e w s k i je sa svojom prat« njom otputovao n Varšavu.

PODLISTAK Vol Jov. Kidundžić: Rastanak Jescn je, puno vode i magfc, hladno, tegobno, jesenje jutro zateklo ih je ,na stanici, gde je sve hilo kao zamukJo, kao zanemelo, zatupelo, ubijeno. Studen, samo studen sa ranom slanom, švuda se okolo njih prostiraše gde su prolazili. Sišli su rano oboje, zatnišljeni, punl briga od danas za sutra, misleći jednaJco, svako za scbe i jedan za drugog. Volell su se istinski, svesrdno, kao dva iskrena druga, koji se poznaju do nzijmanjih sitnica, koji jedan drugoni ugadjaju, čine, koji se poznaju, koji se razumeju i uzajamno shvataju. Kada su stigli, na beloj, maglastoj, glatkoj površini reke dizala se para svuda okolo mostova, gvozdenih, teš-, kih, kraj brvana što vlre iz vode, okoJo mostova, gvozdenih, teških, kraj brvana što vlre iz vode, okolo direka, lanaca i Čamaca. Jcdam maglasti veo, pun vlage, prekrio je svu daljinu i zakivao oko da ne probije dalje prcko ravnice, preko pučine, taano daleko Iza druge obale, iza Zemuna. Glomazni brod njihao se na površini, beo kao i sva ova belina, spokojan i miran, tih f ćutljiv. Na krovu se vidjahu prilike, gde sc raiču, saginju kao seoikc. u toj

i magli, što davi slabe 1 bolesne. Sve se ! slilo u zanimijivo beličasto tkivo u ko! me se kreću Ijudi lcao utvara, kao dusi j u rnraku. A ledenost prva, jesenska, rana ledenost probijala je kroz tu maglu, štipala za kožu, i sledjivala. Oglić Ojorgjević isprzćao je druga Jovana Vojisavijevića. Beograd se budio. Magla bešc pala. napadala gusto kraj Kalimogdana, oko Sabome crkve, oko sniskih i visokih, obiižnjih kuća, koje se nazlrahu kao ogromne silu>ete u tmiui. I kroz tu tešku, hladnu maglu probija se iedan žagor od lupnjave kola, od topota krnjskih kopita, što udaraju o kamen, od zviždanja sirene, od udaranja točkova sa Iadje, koja pristiže ođ negde. I sve se to siiva u jednu vrevu, vrevu tiličnoga života, koji nikako tie prestajc do dnboko u noć. I tek, kada padne mrak i sve pokrije noć, onda se spušra lakt odmor na ove ljude pune umora, pune brige I muka. Oboje su se rastavljali. Oglić Ojorgjević je pušio cigaru i mislio na jučeranji prošli dan. Jovan Vojisavljević trebao je da napusti Beograd da ide daleko pod planinom u selo. Sama ta pomisao žalostlla ih je oboje, što moraju da se rastaju, što moraju da budu odvojcni. kroz nekoliko časaka. ,,Fto“, mislili su oboje, ,,eto ovaj bell parobroo će nas rastavitl. prckiniiće svc što je do sada fzmedju nas bllo, rastaviće, razbiće sve što smo sagra-

đ:li za ovo izvesno vrotne; to trajno prijateljstvo, to voljenje, to druženje, kao i sedenje u tople zhnske i jescnje vcčcri, ćučorcnjc i prijatno posle podue toga dana, i cto sve će to sutra nestati kao da nije bilo, a inesto toga biće im jednoliki dani, poitekad prazni, opet dosa-dni.. I kao da su prcđosećall, da će im taj rastanak skoro doći, da će ih rastaviti, oni su još Jednom dan pre proveli, sami, njih dvoje, celo ixrs!e podnc, ćeretajući neprcstano, pričajuči jedtiako 1 uživajući.

Dan je bio mukao, toplJ, sa sumornim, beiičaslim, ko teškim ncboni, sa bojom na olovo koje počinje da oksidiše. Njlma se činiio, da jc tako blizu, da se nagnulo, da čisto hoće da se približi zemlji, da poguši visoku šumu, sve ljude, tice, zverinje, sve što se miče pod njimCv I njima se činilo, da to Isto ncbo, koje su oni toliko i toliko ncbrojcno puta gledali, kako je sve sjajno, veliko, sveže, neprcgledno ko pučina, — da to isto nebo sada pritiskuje njihovu dušu, jedtiako, jako kao da hoće da je uguši, da potamani sve oscćaje iz prošlih kpih dana, večito obasj-c'nih suncem, u kojima sve miriše na mladost, gde su sve stazc posute svećem, gde sve okolo pune sarkošne grane i cvetaju bcli cvetovi. „Proleće, proleće**, mislili su oboje, a svuda okolo piostirahu se, žuto lišće, veliki bell

jahlanovi posuti zardjalom bojom, zatim žnćkasta boja, strnjici, žbunovi, šiprazi. šikarje, a oni gažahu po popa-

zotn pr<-ko brda. Novetnbarski itn je ćut'jivi dan godio. Hteli sti da ovo popodne provedu zajedno, satni njlh dvoje. I onda su počeli, da pričaju o prošiirn danitna, o nočima puuim vina, o djačkim ekscesima i ispađima o svim mcgućim iudorijama, koje mogu iztnisliti i koje su u stanju da izmisle satmo mladi ljudi. I pričaii su o dugim noćiina u kojima sc scđclo do dockau i u duboko u pcmoć. Zatim se pripovedalo: o tiin koiničnim tstcrijama, o zanimijivim pričama, o tim danltna punint smeha, puni radosti, puui vesclosti, gde je sve ludo, puiio besa, snage, gde sve kipi, vri, juri kao I ono 'udo, bujno, jako, crveno, penušavo vino. što se toči, lije, proslpa i sipa... PoŠto su se spustili u Topčider, Jovan Vojislavljević hteo je još jcdnom da vidi Topčider, kojl mu je ostavio najlepše uspomenc, sa svojim klupama pod zelenim ogromnim granaina, sa sakrivenim lepim meetima, sa svojim pejsažima po prcvplanclma, sa svojhn prvim Ijubičicama, sa svojlm prvim kukurekom i jorgovanom. Oni se spustiše niza jednu kosu, predjošc preko beioga ravnoga. ugladjenoga

puia i uđjoše medju borove što stajahu gusto porcd'aiti jedno do dnigoga. Igličasto lišće beše napadalo vrlo inuogo svuda okolo, te se činilo, kao da to nrostrt ueki ćilim zatvoreno žute boje.

njinta se prostirala zaravan. oivičena divelima i žbunovinta, ispresccana stezama, puna požutele trave, načeto jesenjim studima 1 hladnoćom. Visokf jablanovi i topole dizahn se inirno, kao bez daha, bez truni vetra. Zelene klupc. jedna sproću druge stajahu Ispod grana, kojc su počete da žute I crveite, sve issčene nečijom rukoin, izrezatic zapislma, početniin slovima nećljih imetia, dana, godina maliin lenge* rima. krstovima, i srctma. Oni se povafc'še i opružiše duž celih klupa, zavaijenih glava, gledajući neprestanca otvorenim očima .u veliko tcško magleno i neprozimo nebo. Osećali su ]eđno zadovoljstvo u sred tišine u to tnuklo popodne, osećali su mir i sookojstvo mirnih i slatkih trenutaka, kada se samo sanja, uživa u jednoj prijatno’ intimnosti svojstvenoj samo njtma dvojici. Preko golemih, visokih vrhova letijahu gavranovi jatomlce, grahtahu iureći ka nepoznatim stranama u nedoglednost. Njihova se crna krila miču sa udarima i nilh dvoje gledaju ispod grana, kako velike cme tačke isčezavaju za orve krune od topo-

đalira listovima, što šuštahu isprrd njihovih nogu i siušaiiu kako grančicc . suve.puckarahu pod nogama- j Noge su iin upadale i klizile po tome Kod Careve ćuorije uhvatiše sta- I mekanome zastiraču što ga behu vetrovl i bure sa dažđotn naslagali. Pred